saladdressing

Otkrio sam da mjesečarim. Nije bitno kako, ali to saznanje nije baš nešto što me veseli naročito kad uzmemo u obzir činjenicu da živim na 13. katu.
Zvanično mjesečar sam postao u Puli, a u Puli smo, kod druga Žiže, bili Olja, Poga i ja. U nedjelju navečer u caffeu Scandal imali smo čitanje, malo, intimno druženje s nekoliko ljudi. Ugodan razgovor i lijepo čitanje, nema šta. Druže Žiža, hvala na pozivu.

A nekoliko dana prije Pule posjetili smo Zadar. Klub studenata bio je prepun. I baš je dobro bilo. I čitanje i druženje. Upoznao sam drugaricu Hopey. To mi je drago, a upoznao sam i još nekoliko krasnih ljudi. Začudo niko od njih nije iz Zadra. Tamo rade ili studiraju. I to je lijepo.

Današnji dan je tmuran. Opet je jazz savršena kulisa, a preda mnom je puno posla te ga idem obaviti. Sutra na Rivi svira Sergent Garcia. Volim urnebese u sred tjedna. Tad se sve pobrka pa čovjek, umjesto jedne, dobije nekoliko subota...

Marko Tomaš nije u Zadru, ali bit će i to u utorak 29.04.2008. Ukazat će se nekad popodne, a javno ukazanje će prirediti u Studentskom klubu "Božo Lerotić" s početkom u 20 sati.
Povod je večer čitanja i slušanja pod nazivom "Nas i Ukrajinaca 50 miliona"!
Osim Marka Tomaša, tko je u Zadru taj dan, može svjedočiti i ukazanju:
Olje Savičević Ivančević, Marka Pogačara, Zdenka Mesarića, Kristine Kegljen te Silvestra Vrljića. Magični čiča, moderator ove večeri bit će Kruno Lokotar.

Znači, utvrđivanje gradiva:

U utorak, 29. tra-la-la-vnja
od 20 h
u Studentskom klubu „Božo Lerotić“ (Ob. kr. P. Kr. IV)

bit će održana večer čitanja i slušanja:

„Nas i Ukrajinaca 50 milijuna“
(proto-promo antologije „Kada se slova presele na tvoje lice“ s bonus tracks)

Bio sam tamo, imao promociju, u Booksi, jel'te, kažu da sam bitnik, a nisam, al' nema veze ionako. Samo se trudim određene stvari staviti u odgovarajući kontekst. Sad bih mogao svašta reći. Lijepo nešto naravno, al' ne da mi se.
Imam savršen pogled na potop. A potop je ono napolju. Kiša. Kapi kad udare u beton odskakuju po dobrih trideset centimetara u zrak i onda traaaaaaaaaassss!!! Tako nastaju lokve. Lokve su dobre za šlljapkanje ako ste bezrazložno veseli. Dobre su i da vas iznerviraju ako niste veseli, a skvasite stopala. Lokve su kao ja, bezrazložno vas vesele i istovremeno iritiraju. Ali to ipak ovisi o vama. Svakako sam vam izvan tomašaja i ne možete mi ništa. Osim ako ne upravljate kišom. A to bi značilo da ste bog. A bog ne postoji.
Sartre je rekao za Andreasa Baadera da je retardiran. Ipak, budući je njemački terorizam neka inačica(prije preteča, al' dobro, jebiga sad) punka ja sam jako zainteresiran za djelovanje RAF-a. Možda jednom diplomiram povijest pa magistriram na tom periodu. Punk i njemački terorizam, sedamdesete. A možda i neću. Jebiga, otkud znam. Svejedno, preporuka knjige za ovo kišno popodne je: Gerd Koenen "Vesper, Ensslin, Baader - Iskonski prizori njemačkog terorizma".
A glazbu odaberite sami.

Evo, jedna, iz prve ruke, iz kiše:


POPODNEVNI ČAJ S ENGLESKOM KRALJICOM

Majakovskog sam uvijek zamišljao
kao spomenik.
Sve što nada mnom čini nasilje
lijepo je i od boga,
jer sam iz ropskog naroda,
trpim i ne trebam utjehu.
Krvoločni anarhist
Peter the Painter
nestao je u noći
ili nije ni postojao.
Ulica Sidney – 1911.
Tianmen trg – 1989.
Palach, čovjek buktinja – 1969.
i ja – 1978.
također žrtva velikog 20. stoljeća.
Trebam se diviti čempresu koji ne krvari,
bezbrižnim djevojkama iz turističkog prospekta.
Ako volim rijeke
trebam ih posjećivati
čak i sivu Thamesu
ili mrtvi Hudson.
Ništa nisam naučio od Majakovskog,
počeo sam ga izbjegavati
kad je krenuo rat,
preko ramena mi je izvirio Trocki
i tad sam u sebi otkrio malog fašistu.
Ljubavi, to što sam te ubio
bilo je iz milosrđa.

Ja, imenom i prezimenom Marko Tomaš, bit cu u ZGB u utorak, 15.04.2008. godine. Na taj datum u 20.00 sati u svima Vam znanoj Booksi imat cu promociju svoje "nove" zbirke pjesama "Marko Tomaš i druge pjesme". Pa navratite, volio bih Vas vidjeti i druziti se s Vama.
Dakle, nadam se da se vidimo...


Marko Tomaš: "Marko Tomaš i druge pjesme"
(Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2007.)

O knjizi:

Poezija Marka Tomaša sakupljena u ovoj, njegovoj četvrtoj po redu, samostalnoj knjizi simptomatično naslovljenoj Marko Tomaš i druge pjesme formalno, ali i tematsko-motivski uvelike se nadovezuje na njegove prethodne knjige. (...) Stasao na tradiciji beatnika i Bukowskog, Simića i Cohena i otalih velikih 'profetskih melankolika' kao i na širokoj matrici suvremene ljubavne i konfensionalne poezije Tomašev lirski subjekt (a njega je u ovim pjesmama gotovo dopušteno, koliko god je to moguće, a da ne prekršimo 'ontološku' rampu, izjednačiti s autorskim) izričito, bez obzira na nekad prividno dominantnu razinu prikazivačkog plana, dominira planom izraza bivajući konačnim katalizatorom svog tog 'stvarnosnog-svijeta-oko-sebe' izrazito ga refleksivno kanalizirajući i postajući gotovo narcisoidno dominatnim u svojoj lirskoj ispovijesti.(...)

Marko Pogačar


I jedna, posebno za Hopey:

ASTROLOGIJA

Koliko oblika ima mjesec?
Mogu li dovoljno dugo ostati budan da ih sve pobrojim,
a onda izaći pred svijet i otkriti mu potpuno novu strast,
objasniti kuda ide voda, kako koža čuje šapat,
ispričati pauka i ulicu, opravdati svece za zablude,
Bogove za okrutnost, oslikati ritam ceste,
ritam glazbe, drveća i praskozorja,
boju predvečerja i čežnju dana, ljepotu usamljenosti,
genocidnu prirodu ljubavi, beznađe mržnje,
blato ratova i gorčinu soli života.
Želim unaprijed optužiti ovu pjesmu za fašizam,
ili prosuti spermu po njoj kao po mesu ljubavnice.
Čak su i hrizanteme fašisti. Tako je ova igra zamišljena.
Jesam li spreman za konačnu astrologiju, definitivnu,
krajnji poredak sazviježđa, nakon kojeg samo nema,
tamo gdje je vakuum, istina?
Kako se zaljubiti posljednji put
kad je toliko molitvi odaslano na pogrešnu adresu,
ili se vratiše kao eho u velikim hramovima
gdje smo klečeći drhtali od pobožnosti
i suzama priznavali zločine?

Tražim jednu knjigu.
U njoj je pisalo o moru,
točnije o plavoj
i boji pjene.
Sat govori: 4:45
još malo pa će svanuti.
Začut ću poziv na molitvu.
Ali sada
ne mogu pronaći te pjesme
o plavoj i boji pjene.
Soba je ponekad savršena
i potpuna mjera duše.
Uvijek se pitam:
kome se obraćam ako ne Bogu?
Toliko je malo iskazivog.
Pjesma je poput sobe,
pokušava svesti neizrecivo
na najmanju moguću mjeru,
uhvatiti ga u klopku,
stisnuti guste redove misli oko njega.
Pošto ne mogu pronaći knjigu o moru,
o plavoj i boji pjene,
ko zna šta ću sanjati,
kakav strah ili novu žudnju?
U 5:06 svijest se mrvi.
Potrebno je leći u hladan krevet.
Zima je i sutra ništa neće procvjetati.

Eto, došlo vrijeme za promocije, odavno ih nije bilo, nedostajale su mi, moje, mislim, ne tuđe promocije. Ko bude u Splitu nek' navrati. Bit će Poga tu, pričat o knjizi, Gordan će svirati, ja čitati. A sve zbog zbirke: "Marko Tomaš i druge pjesme", koju ćete valjda moći i kupiti na toj promociji, kupit ću i ja jednu i poklonit nekome, možda ću je zadržati za sebe, makar sumnjam.
Pa najavljujem, evo, mislim evo najave...

Četvrtak, 13.03.2008.
Ghetto club
Start:20.30 sati
2nd floor
GOSTIONICA UTOPIA
Promocija zbirke pjesama:
“Marko Tomaš i druge pjesme”(Naklada Zoro, Sarajevo-Zagreb, 2007.)
O knjizi govori: Marko Pogačar
Poeziju čita: Marko Tomaš
Glazbena pratnja: Gordan Tudor

+ JAZZ SALON slušaona with Charlie Parker, Chet Baker, Louis Armstrong etc.

A onda dva tjedna nakon moje nove zbirke promovirat će Predrag i Slađan, u istom prostoru, o knjigama će govoriti Miloš, navratite i tu, bit će lijepo sigurno, dobra poezija dobrih ljudi. To je OK, skroz...

Četvrtak, 27.03.2008.
Ghetto club
2nd floor
Start: 20.00 sati
GOSTIONICA UTOPIA
Predstavljanje biblioteke Moderna poezija HDP-a i Durieuxa
Promocija zbirki pjesama:
“Ljubavnici iz Verone” Predraga Lucića
“Rijeke i mjesečine” Slađana Lipoveca
Promotor: Miloš Đurđević
Gosti/autori: Predrag Lucić i Slađan Lipovec

+ OLD TIME R’N’R IGRANKA
(Elvis Presley, Roy Orbison, Beach Boys, The Beatles, Buddy Holly, Chuck Berry etc.)



I onda, kradem opet Goginu foru, jedna pjesma na poklon:

VLAK

Putnik umire u vlaku.
Statute tugaljivo ciče na mrazu.
Vlas kose na češlju pomirljivo čezne.
Polja su puna milosrđa.
Sve mirise Europe upija nebo.
Europa je skliska misao.
Kolebanje me privlači kao mogući izbor.
Htio bih poprimiti ljekovita svojstva koprive
i jednako biti otrovan.
Želim odahnuti
kao knjiga odložena na noćni ormarić.
Noć je neprohodna i o njoj ni riječi.
Ali ta smrt na putu,
jedina radost u vječnosti.
Hamburg – Paris,
nemoj spavati,
pored tebe promiče
život
i ono sve drugo.

U posljednje vrijeme sam neuobičajeno skroman. Neuobičajeno za uobičajenog mene. I tih sam, tako se osjećam, nemam, a i ako imam, ništa ne želim reći, podjeliti sa svijetom, kao da je ikoga i briga.
Ipak, evo, kako nisam dugo ništa napisao na ovom blogu sve prijatelje, prijateljice, drugare, drugarice, a i neprijatelje želim obavijestiti da je konačno iz tiska izašla moja, četvrta po redu, zbirka pjesama pod nazivom "Marko Tomaš i druge pjesme", a u nakladi sarajevsko-zagrebačke Naklade ZORO.
Ko želi vidjeti naslovnicu nek' ukuca naziv zbirke u google i onda na nekim net knjižarama vidi osnovne podatke o istoj.

Vremenska prognoza: Hladno je i nema nade da će biti drugačije...

Soundtrack za ovo veče je novi album Tindersticksa, koji mi je drug Meo ostavio neki dan, album se zove "The Hungry Saw", a po najavama izaći će tek u 4. mjesecu tekuće godine, znači tek za 2 mjeseca... Možda napišem neki prikaz albuma, ali tek kad mi legne, slušam ga tek četvrti ili peti put...

I kako moj drug, brat, prijatelj i ubica Blogunovitj voli napraviti, evo jedne pjesme na poklon, nove pjesme, nema je u ovoj posljednjoj zbirci, ali bit će u nekoj budućoj.


TIHI DANI

Tuga i riječi su virus kojim te darivam.
Majko, u tvojoj ruci mahovina je jestiva!
Držim se gordo dok pućkam kubansku cigaru,
to sam vidio od francuskih jazzera,
ali za tvojim stolom je nedopustivo
gaditi sindikate i ljevicu i trpati sve to
u isti lonac s fašistima i liberalima
koji bi da kupe i preoru čitavu tvoju mladost.
Shoping mall je budućnost, ona je već tu, kako ne vidiš!?
Zamisli jedan na mjestu naše kuće, nakon tristo godina.
Ljudi bi dolazili u kafane slušati vlakove,
ako ponovo nekad vlakovi krenu,
jer naša kuća leži na brdu kroz koje prolazi tunel.
Ali što bi se dogodilo bakinom cvijeću!?
Kuda bismo otišli sa svim tim saksijama i preplašenom mačkom!?
Kad smo posjekli smokvu iz bašte htio sam plakati,
ipak glumio sam da sam ljut i da ti neću oprostiti nikad.
Volio sam tu smokvu i sjene koje je za sunčanih dana
njezino lišće bacalo po zidovima moje sobe.
To je to, tihe dane odnosi vjetar pun soli i Sahare.
Rublje se suši na terasi i meni je drago što možemo
pristaviti kafu i još uvijek tako lijepo razgovarati.

Prebučni gosti
u tvojoj omiljenoj kafani su fašisti
njihova radost kao bomba za tvoju tišinu
i sva ljepota koja te rastužuje
i ruža sa svojim trnjem i mirisom
i prijetvorni kameleon
i TV program je fašistički
i gastro rubrike u novinama
i modna industrija i nogomet
i prosjak čije te stanje ne uči ničemu
i on je fašist
a i ti draga moja
tvoja ljubav je konc logor
i ptice crvkuću zastrašujuću koračnicu
na čiju melodiju u pokolj marširaju
muslimani i židovi i kršćani
i sve nacije svijeta
i ti i ja među njima
svi zajedno
spremni da ubijemo

Evo mene nakon dugo dugo vremena.
Moje radno mjesto konačno možete posjetiti i njime se koristiti online.
A info ide ispod. Hvala svima koji ovu informaciju prenesu na svoj blog!

http://www.utopiaonline.net (kliknite na llink: na lijevoj strani: RADNO MESTO)


Frakcija d.o.o. osnovana je 2005. godine u Splitu. Iste godine otvorena je i knjižara UTOPIA.

UTOPIA je knjižara specijalizirana prije svega za beletristiku. Pored poezije, dramskih tekstova, proze i romana naći ćete i poneki naslov iz publicistike i esejistike vezane isključivo za rock 'n' roll, anarhizam i teoriju novih medija. Osim knjiga u našoj ponudi nalazi se veliki broj stripova, grafičkih novella te vinilnih nosača zvuka.

U proteklom periodu UTOPIA je postala više od dućana. UTOPIA je živa kulturna točka na urbanoj mapi Splita. U suradnji s clubom Ghetto u čijem se susjedstvu nalazi knjižara UTOPIA je organizirala brojne promocije knjiga, književne večeri i koncerte uglavnom neafirmiranih mladih umjetnika s područja šire regije.

Pokrenut je i izdavački projekt koji za cilj ima okupiti mlade pisce i strip autore iz regije. U okviru edicije OMILJENA SLOVA je objavljena zbirka pjesama «PJESME IZ SOBE» Mehmeda Begića, a projekt ST – RIP okupio je mlade splitske strip autore u istoimenom albumu kao plod izložbe strip tabli istih autora, a koja je obilježila otvaranje knjižare.
2007. godine pokrenuta je i usluga web knjižare utopiaonline.net.

Sjedište Frakcije nalazi se u ulici Antuna Branka Šimića br. 3 u Splitu, a knjižaru ćete naći na adresi Dosud 10 u Dioklecijanovoj palači.

U knjižari UTOPIA i na stranicama utopiaonline.net učinili smo sve da biste što jednostavnije i ugodnije došli do naslova koje želite. Čitanje je užitak! Pa uživajte!

Ulaziš u stan, nakon što si polako otvorio vrata, koja si zatekao otključana što je vrlo neobično budući znaš da uvijek zaključavam vrata, čak i ključ ostavljam u bravi što je navika koja mi je ostala još od prvog puta kada sam umislio da me neko uhodi.
U hodniku se spotičeš o razbacane cipele i zgužvan tepih i skoro naglavce upadaš u dnevni boravak gdje me zatičeš kako sjedim na kauču nogu ispruženih daleko pod stol, jer noge su mi vrlo dugačke.
Čudiš se što me nema, ni traga, ni glasa, dozivaš me, ali ja ostajem nijem kao da sam ravno sa šestog kata propao u zemlju.
Ulaziš u spavaću sobu pažljivo zaobilazeći odjeću pobacanu na pod i gledajući gdje gaziš obaraš kaput koji visi na poluotvorenim vratima. U spavaćoj sobi spavam mirno pokriven jorganom od ramena do koljena baš kao i uvijek, jer ne volim biti potpuno umotan u pokrivače.
Sada si već zabrinut, pozvao sam te da dođeš, stan mi je otključan, a mene nema. Pomisliš da sam se spustio do dućana, ali tu pomisao odbacuješ istog trenutka, jer bismo se sigurno sreli u stubištu.
Konačno, došao si do kuhinje u kojoj aromatičnu njemačku rakiju, koju pijemo kad god me posjetiš u posljednje vrijeme, sipam u kratke trbušaste čaše dok pod tečnošću pucketaju kockice leda. Sve je u savršenom neredu baš kako si navikao vidjeti, gomila neopranog posuđa i uvijek neka boca koju treba isprazniti.
Samo ja nisam tu dok kroz odškrinut prozor dopire dah reskog zimskog zraka.
Kroz sav nered ponovo dolaziš u hodnik. Iz kupatila ne dopire nikakav zvuk. Ipak, odlučuješ provjeriti da nisam možda unutra. Otvaraš vrata i u velikom ogledalu naspram njih ugledaš mene.
I ništa ti više nije jasno.