Sakica

Dobrinjski cukini

Weekend sam provela s jednim simpatičnim društvancem u Dobrinju, otok Krk.
Mir i spokoj, ugodan razgovor, puno vina, razgledavanje Dobrinja,...ma sve to tako lijepo oraspoloži i napuni baterije za predstojeće poslovne i ine podvige (ne znam odakle sam ovu riječ izvukla).
Bilo je tu i smijeha i roštilja, čak i ideje o osnivanju udruge žena s malim grudima (u kojoj ja, normalno, imam besplatno članstvo) pod nazivom Klub sisaljki. Druženje te udruge bi se svodilo na pričanje zanimljivosti i pošalica na račun žena s malim grudima. Sjećam se jedne: Imam tako male sise da se ne bih uvrijedila da me takneš po njima, jer je to ravno prijateljskom tapšanju po ramenu...Naravno, bilo je i ekstremnijih prijedloga razloga osnivanja udruge, npr. da se bavimo klapskim pjevanjem...Ili prva točka dnevnog reda: Obavezno zatrudnjeti da bi grudi izgledale velike.
Dosta o tome.
Od vegetarijanaca nas je čak bilo dvoje. S obzirom da smo odbili konzumirati meso sa roštilja ili jesti povrće spravljeno na roštilju gdje se peklo meso netom prije, odlučili smo se upriličiti gozbu od punjenih tikvica i salate.
S obzirom da su tikvice bile tako izdašne i slasne i da su ih 'roštiljarci' punih usta hvalili i skladali hvalospjeve o njima, moram vam otkriti recept koji je nastajao na licu mjesta, ovisno o tome koji nam se sastojak našao pod rukom.



Dakle:
Nekoliko tikvica razrezali smo na pola, izdubili ih te onaj višak bacili u smeće.
Nauljili tepsiju u koju smo poslagali tikvice.
Priprema nadjeva se odvijala na sljedeći način: U zdjeli smo izmiješali isjeckani biljni nadomjestak za sir (mada smo zaključili da bi pravi sir bio bolji, ali je nadomjestak prednjačio cijenom), dodali brdo sitno nasjeckane kapule (baš je dominirala), pa vrhnje za kuhanje, pa krušne mrvice, pa malo svježeg ružmarina, majčine dušice, soli, papra, bijelog vina. Sve smo to fino izmješali i punili u tikvice-barkice.
Nismo zaboravili ni dekoraciju. Kolutiće kapule smo poslagali na vrh tikvica-barkica, a unutar njih nabacali rajčicu narezanu na sitne kockice.
Tokom izuzetno zabavne pripreme tikvica zaključivali bismo da bi izvrsno uz sve leg'o kukuruz ili chilli, pa nam je na pamet padala i tuna, ali vegić D. ne jede ribu, pa smo je izostavili. Sjetili smo se i ječma.
Uglavnom, kombinacije su bajne i svakojake.
Sve smo to lijepo zapekli u pećnici, servirali, a ego nam je bujao od hvalospjeva između slasnog mljackanja naših prijatelja koji su, pak, zaključili da je njima baš super što mogu jesti i meso, ali i uživati u vegetarijanskim delicijama. Sve smo zalili bijelim vinom, jer najbolje paše uz spomenuto.
Eto. Možete i sami pohrliti na placu po simpatične tikvice dok im nije prošla sezona, pa se zaigrajte spravljanja ovog finog jela.
Vegića D. namjeravam priupitati ne bi li se zaposlio u mojoj konobici koju ću otvorit ako se sve kockice poslože kako treba, jer je k'o stvoren za taj posao.