Sakica

Sezona zabave

Eto mene opet! Godišnji završio, al' se radujem što je počela sezona zabave i to punom parom. Baš onako kako ja volim. Dugo glede vremenskog (normalno) trajanja, iscrpljujuće (ah, samo smo ljudi), ispunjavajuće (u slučaju da pozitivno gledamo na iscrpljujuće, isto može postati i ispunjavajuće, sve je samo stvar iz kojeg se kuta gleda na spomenuto), vampirski (zante ono: noću pijem-danju spavam) i s ogromnim podočnjacima nakon (ovo možemo shvatiti kao posljedicu svega, fala dragom bogi-prolazno je)...

I tako sam pred neki tjedan posjetila slabo najavljivanu punk-rock feštu u Iki zanimljivog naziva Rockom protiv Šajete. Fešta se održala u birzu Pul tete Marije. Nastupali su: Trio Porko Dio, Shamrock, Š.T.B.K., I Ate Your Mamma, Pavijan Grivasti. Bilo je izvrsno i nezaboravno, puno rock/pankerski nastrojene dječice, njihovim mama, tata, ujaka, strini i pokoji susjed, policije nije bilo (da sad ne duljim), a spomenuta manifestacija će se, nadam se, održavati svake godine. Mladi Liburni mogu i žele dokazati da rock u njihovim krajevima nije mrtav. Za one koji još ne znaju što je povod ovoj zanimljivoj fešti i zašto je odabran naziv koji jest-sve lijepo mogu pročitati OVDJE!

Svega par dana kasnije sam sasvim slučajno našla se na trsatskoj gradini, na sasvim drukčijem zbivanju i to više zbog besplatnog ića i pića (sramota!) nego zbog muzike (ako se to tako može nazvati). Dakle, pjevala nam je mlada riječka glumica Leonora Surijan predstavivši svoj prvi nosač zvuka naziva Moj mali svijet.
Da ne bude zabune-na koncert sam došla samo iz jednog razloga, a to je besplatan upad kojeg mi je osigurao prijatelj fotograf, a koji je inače trebao odraditi tu večer škljocajući okolo. Čim je spomenuta dohvatila mikrofon, fotograf se negdje izgubio fotografirajući, ja sam ostala sama među svim onim babcima držeći se za glavu kad sam čula tekstove pjesama naše pjevačice/glumice, a i zbog srama uzrokovanog pitanjima: Isuse, što ako me netko prepozna sutra u novinama i skuži gdje sam ja to bila??!
Srećom je i Severina bila na istom koncertu i to sa svojim novim dečkom, pa su se fotografi više okomili na nju nego na Leonoru Surijan, a mene, fala k..., nitko nije ni skužio...(moglo bi se reć da je Seve spasila i Surijanku i Sakiru).
Fotograf i ja smo okretali očima za vrijeme trajanja koncerta, uz smijeh zaključili da je ovo muzika za ljude u klimakteriju, a kad je koncert konačno završio spremno smo se sjatili terasicu niže na svečani domjenak i proždrli pola švedskog stola, vino neću ni spomenut...(eto, spomenula sam ga).

Odmah sljedeći dan započeo je 6. Liburnia film festival. To je jedan mali, ali za poimanje našeg kraja veeeliki filmski festival dokumentarnih filmova i, kako se dade zaključiti, održava se već 6. godinu za redom.
Naravno, pohodila sam sva četiri dana festivala, uživala u druženju s ljudima gladnim zabave, druženja i festivala. Pogledala jedan jedini film Ti meni, ja tebi pod redateljskom palicom Irene Škorić. Mislim da je taj film čak osvojio i nagradu u kategoriji naj filmova po glasovima publike. U filmu je riječ o oglasima izašlim u Plavom oglasniku, pa tako smo bili upoznati s braniteljem domovinskog rata koji mijenja auto za telku, pa neki gospon mijenja prastaru kameru za digitalac, pa samohrana majka traži na poklon bačvu od 250 l, pa stari barbić traži 'babu' za životnu družicu, na početku filma je neki zaigranko mijenjao figurice super heroja za ...nisam stigla pogledat početak.
Ovakav festival pozdravljam i stoga što je sve na festivalu besplatno osim cuge, ali nju pak možemo kupiti u trgovini te pijuckati gledajući filmove. Od koncertnog dijela pogledali smo i odslušali Memento, Bebe na vole, Ansambl Miševi te legendarni riječki band 7 nedvojbenih, poznate po dobroj muzici, ali i po tome što ih se na stage-u tokom njihove karijere još nikad do sad nije pojavilo svih 7 (no, ne smeta).
Uhvaćeni smo foto objektivom zvaničnog fotografa LFF-a, što možete pogledati OVDJE!

Tokom festvala i nakon njega smo si i sami pofotkali par fotki, pa pogledajte kako je to veselo i zaigrano djelovalo.