Sakica

Vilinska kletva

Jednom davno, davno, prije puuuno godina, a na današnji dan, rodila se jedna djevojčica. Dogodilo se to u jednoj maloj predivnoj zemlji s bogato razvedenom obalom. Djevojčici dadoše ime Saja, a od milja je svi zvaše Sajka.
Kad je Sajka napunila par mjeseci, odlučiše roditelji pozvati dobre i vesele vile da je darivaju svakojakim darovima. Upriličiše gozbu. Bilo je tu ića i pića, muzike popularne među svjetinom u to davno doba.
Vile su stale redom dolaziti i kako je koja nogom stupila u raskošnu djetetovu sobu tako je tananom ručicom uz blage vilinske pokrete prešla po djetetovoj glavici i uputila joj najljepše želje.
Mala Sajka, dijete nevino, je tako na poklon dobila ljepotu, pamet, zdravlje, duhovitost, marljivost, dobrotu, eleganciju, seksipil, smisao za organizaciju, smisao za konverzaciju, razno razne talente od muzičkog, poetskog, slikarskog u raznim tehnikama, naratorskog, mehaničkog, plesnog, interaktivnog, sportskog, modelatorskog, design-erskog, manipulatorskog,…pa nadalje. Usput su je darivali i ozbiljnošću i lucidnošću, brbljivošću i šutljivošću, maštom i praktičnošću, blagošću i gnjevom, dubinom i površnošću,…Bogami, štedile nisu. Roditelji su se sretno smješkali milo gledajući u svoje darivano djetešce.
Kad su sve vile izrekle svoje želje i darove nitko nije ni pomislio da nešto može krenuti po zlu. Nažalost, dogodilo se upravo to.
Prostoriju je odjednom ispunilo neko negativno energetsko polje, svi su osjetili silan strah i zloćudnost u zraku, tijelima uzvanika prolazio je neshvatljivi drhtaj i neobjašnjiva jeza.
Naravno, kako to inače biva, na jednu vilu su zaboravili. Roditelji male Sajke nisu smatrali potrebnim pozvati, uz sve dražesne i bogato darivajuće vile, i vilu koja odlučuje o uspjehu ili, po potrebi i odluci, neuspjehu.
Vila Uspjeha je bila strašno gnjevna toga radi te se lijepo u gnjevu svojem i afektu, sama i nepozvana pojavila te izrekla, na zaprepaštenje prisutnih, strašnu kletvu: Sve što mala Sajka, za života svoga, takne – pretvorit će se u neuspjeh!
Cika, vika i suze nastadoše.Razbježaše se vile do svojih vilinskih dvoraca, šuma, livada i jezera. Uspjeha se grohotom smijala još nekih ˝ sata te se i ona odlučila povući nakon što se uvjerila da je roditelje umotala u tugu, jad i čemer.
Međutim, nitko nije obratio pažnju na jednu sasvim malu i skrivenu vilu koja se sakrila mudro iza žuto leptirastih zavjesica dječje sobe. Bila je to vila sretnog trenutka koja se i inače tako zvala. Utješila je ražalošćene roditelje riječima da ipak nije sve tako crno i beznadno i da će mala Sajka ipak imati svoje sretne trenutke ili će bar misliti da su oni sretni bez obzira što će se sve što takne pretvoriti u jad neuspjeha.
Bilo kako bilo, dijete je raslo, koristilo je svoje vilamadane talente kud god i gdje god je stigla, usput je svako njezino djelo bilo okrunjeno kletvom neuspjeha. Prijateljstva su se rušila, veze su vidno pucale, firme su propadale, globalno zatopljenje je vidno uzelo maha, disco klubovi su se zatvarali, zamjenjivali su ih turbo folk klubovi, asfalt na ulicama je pucao, kitovi su se nasukavali na obalama, bolnice su se punile bolesnicima po kojima su se, opet, urušavali bolnički zidovi,…ali Sajku ništa od toga nije previše uznemiravalo niti diralo. Ona, jednostavno, nije ni shvaćala da je uzrokom svih tih promjena. Sajka je imala svoje sretne trenutke i naivno bezobrazno je uživala u njima.
Moguća poanta svega: Sve vile trebaju biti pozvane na darivanje.