Još sam na poslu. Skinula sam svoje mokre dokoljenke, tenisice i ortopedske uloške, stavila pored peći da se suše, gledam noktiće, lijepo, prst do palca ponosno strši...
No, kako je sve počelo?
Jutros dođoh na posao, htjedoh koristiti se nešto explorerom, no rondaju, kopaju, mrcvare cestu do mojeg ureda, pa mi padne napamet da je to današnji razlog nemoći interneta.
Nazvala direktorica, idemo na socijalno i morovinsko (joj, volim toooo), ali najprije na kafu.
Na kafu u grad. Izaberemo birz, a u birzu moj bivši (ne nužno) ljubavnik, mlad, lep,lepi zubi, lep osmeh, lepe ruke, lep...hm, pozdravismo se, bla-bla.
Direktorica izkomentirala da me gleda k'o da bi me sad.
Znam. Ne smeta. Dapače.
U automobilu naletim na fascinantan časopis za mlade : Barbie. Listam ga. Barbie (glavna akterka) snimila CD i sretna odlazi s Blaineom u šetnju,..he, he...Prljavo.
Ispijemo, pa na socijalno i mirovinsko. Nemamo aktovku, vučemo sve papire ko kupusaru po rukama podbočene o bok.
A tamo milijun izgubljenih ljudi, preglupih pogleda, smrdi, osjećam se k'o uuu...Bugarskoj, mada nikad nisam bila.
Šalter ovaj, šalter onaj, pa iznova...Čekamo red, babe šalterke brbljaju umjesto da rade, ljudi se bune, mi dobacujemo kroz smijeh: tako je, da, da...
Šalterke od cca 45 do 55 godina, pokoji šalter mužjak sumnjivih pokreta tijela, loši zubi, loša obleka, osim jedna. Paz' ovo: naočale plavog okvira, bluza crna na bijele tufne zakopčana do štitnjače, pa još i na volančiće, plava vesta povrh bluze, roze cigaret hlače visoka struka sa smeđim tankim kaišem, povrh svega ogromna tamnoplava muška raskopčana đemperčina. Praznik.
Odlazimo sa svojom kupusarom na mirovinsko. Tamo u redu, tik ispred nas, komad, crn, bradica, visok, mršav, nosi aktovku. Mi slinimo njemu s leđa, gledimo, gladimo, plazimo, mazimo, maštamo, svaštamo... Okreće se, odlazi, svjestan pogleda, dugo se zadržava na mojem pogledu. Prkosno ne spuštam oči. Neka.
Šalterka se raspravlja s mojom direktoricom: Donesite mi obrazac MR1!(??)
Direktorica: Šta?? MI5? M48??
Smijemo se. Mi koji kužimo.
Za oko mi zapne natpis neke nadobudne šalterice: Think pink...It will be pink.
Ke lijepo. Osupnuta sam. I one su ljudi. Štoviše, žene.
Sve poriješavamo. Izlazimo na Korzo. Brdo muškaraca. S aktovkama. Kiša. Ulazimo u china shop. Izabiremo demode kišobran. Konci s njega vise. Automobil. Posao. Internet. Radi!
Prijateljica mi je poslala link na ovaj krasan hoty noty spot od prije 100 godina, pa uživajte. Ako znate!
Saki u ribičiji (ma, je l' se to meni brci naziru??!)
Bok! U ovom blogu se, uglavnom, piše o meni. Imala sam kao dijete kronični nedostatak pažnje, pa si lijepo sad to sve nadoknađujem, između ostalog i ovim svojim blogekom, ali i ostale teme će bit, kad tad, spomenute:muzika, izlasci, putovanja, art, malko filozofiranja...ma, sve ćemo dotaknuti-, naročito - muškarce... sramežljivi slobodno na :
sakira@net.hr
Obavezno nabavite knjigu J.Huinzige: Homo Ludens! Da vidite šta sve pametni ljudi misle o ljudskoj zaigranosti. Nije da mi ostali to već sve ne znamo, ali zgodno je kad ti netko to predoči i u tom obliku.Gledajte filmove Ben Stilera, on je najzabavniji, najerotičniji, najkrasnonosatiji tip 7. umjetnosti
(ili je to, možda, Nosferatu?).
Divite se i proučite radove "ludog" F. Hundertwassera, najmaštovitijeg borca protiv racionalizma u arhitekturi.
Najbolja rock opera : Jesus Christ Superstar!
Najbolji musical: All that jazz!
Najbolji DJ-si: Skazi!