Sakica

Blješčić podsvijesti

Pred nekoliko noći imala sam totalno čudan i rekla bih (danas) smiješan san.
Sanjala sam svoje vjenčanje (koje uopće nije izgledalo poput vjenčanja, ali ja sam u snu znala da je to taj čin). Još gore od svega - udala sam se za dečka jedne blogerice (bolje da ne spominjem detalje, ali toj blogerici u javi nisam nikad ništa komentirala). Frajer je, uglavnom, star i emocionalno sam indiferentna prema njemu, čak sam i relativno mirna kad me podigne na ramena (a ja nevjerovatno podsjećam na krasoticu Elizabeth Hurley u vjenčanici) te me nosi prema bajkovito zelenom jezercetu. Sve je to simpatično i razigrano dok ne shvatim da me ima namjeru bacit u to bajno jezerce, a ono je puno žaba, zmija, čudnovatih vodozemaca i ...riba, valjda. Tu završava. Hm, da još spomenem da taj frajer , moj muž, u snu ima crno bijelu kariranu košulju koja uopće ne priliči vjenčanju.
OK. Mislim da si je moja podsvijest dala malko oduška i optužila za sav tok mojeg života mog pravog, glavom i bradom, bivšeg muža, tj. to nesretno i nepotrebno vjenčanje i smiješan, ponižavajući trogodišnji brak kojeg smo imali, gdje sam pod njegovim izljevima bijesa i šaka postala jadna, mala, glupa, ponižena, plačljiva tuka (neurotična sam bila i prije, pa ne treba to ni spominjati) apsolutno osuđena na propast. Bez brige, izvukla sam se, barem ja tako mislim.
Al' dobro. To je prošlo. Noćnih mora više nema. Ovaj san je ,valjda, sitan blješčić moje podsvijesti i oslobađanja od tog gadnog i mračnog perioda kojeg sam preživjela.
Međutim, san mi je obilježio protekle dane ponovno javljenom željom za bijegom i općenito nekim unutarnjim nezadovoljstvom vlastitim stavovima i postupcima koji su posljedica toga.
Dobro je da sam konačno postala svjesna svega: em sam hladna, em sam bešćutna (ima neke fine razlike), em se ne znam prepustiti iskrenom prijateljstvu s muškarcem u kojeg sam zaljubljena (kad to jesam), najrađe bih pobjegla kad osjećam da treba doći to toga, ali ne pobjegnem već ga nesvjesno izmaltretiram do kraja, em je taj dobri i fini primjerak muškog roda kriv za sve nedaće koje me muče i 'mora platiti'. Eto, priznajem i ispričavam se onima koji su morali pretrpjeti moju bahatost i nespremnost za normalnu vezu. Al ' dobro. Svi smo nešto naučili, valjda ima nade čim priznajem gdje je početak tog i ikakvog problema vezanog uz moje, njihove i zajedničke emocionalne potrebe.