<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
12.02.2012. ; 2. The curse it is cast.

Zvono na najvišem tornju Hogwartsa je odzvonilo sedam sati, budeći sve spavače. Amy je svoje oči tada otvorila uz gunđanje koje je slijedilo iz toga što je shvatila da ima pulsirajuću glavobolju. Sljedeća joj je spoznaja bila ta da je spavala na Richardu - ili Jamesu, zaista se nije potrudila zapamtiti ime. Bili su to neki Dorianovi prijatelji koji su im se sinoć priključili, samim time što su bili u toj istoj spavaonici.

Pokušala se ustati, ali nije išlo. Ruke su joj utrnule, kako to obično i bude poslije sna - potpuno nejake, ne bi mogla niti pritisnuti kvaku da joj je život ovisio o tome. A glava ju je ubijala.

Odmaknula je raskuštranu kosu s lica, osjećajući da joj očajnički treba tuš. Lice joj je bilo izbrazdano crtama koje obično ostaju od jastuka, ali sada su ostale od nezgodnog nabora košulje Richarda/Jamesa. Činjenica da se probudila na njemu ju nije zabrinjavala, nije to bio prvi put. A i ponekad joj je godilo raditi gluposti, tek toliko da samu sebe uvjeri da nije počela potpuno vegetirati, čega se strašno bojala s obzirom na svoju sramežljivost.

Tapkajući prstima nepoznatu osobu po obrazu, uspjela ga je prizvati svijesti. Bio je zbunjen poput nje, možda i više, tek škiljeći kroz kapke i ne pokazujući apsolutno nikakvu želju da se zaista razbudi. Ona je na to otpuhnula pramen svoje kose i prošaptala nešto što je zvučalo poput 'buđenje', popraćeno osmijehom koji je ona smatrala zaista zastrašujućim ovako rano ujutro. Nitko ne bi trebao biti toliko lud da se smiješi novom radnom danu u sedam sati.

"Amy?"
"Oh, sjajno, znaš mi ime", - nasmiješila se, uspijevajući skupiti dovoljno snage tek da se otkotrlja na drugu stranu kreveta i promotri pod ne bi li zatekla Doriana ili Bellu ondje. Zaškiljila je, izoštravajući tako sliku pred sobom. Hrpa deka i neko ljudsko obličje ispod. Napipala je nešto za što je smatrala da je noga i stisnula to nekoliko puta, dovoljno jako da se začuje krik nelagode. Široko se nasmiješila pri pomisli na Doriana.

"Jesi li ti uopće normalna!?"

Iz kolopleta deka i pokrivača izronio je lik njezinog najboljeg prijatelja, potpuno raščupanog, s tragovima ruža na obrazu. Dakle, i Bella je morala biti tu negdje. Amy se napregnula preko ruba kreveta, zadržavajući ravnotežu na rukama kako ne bi pala dolje. No, ništa.

"Ehm, gdje je Bella?"
"Bella? Nemam pojma, nestala je negdje iz spavaonice oko jedan s Jamesom."

Amy se u trenutku rasanila, skačući s kreveta kao oparena i budeći mučninu u svojem želucu. Navukla je starke na noge, prebacila deku preko ramena i zamahom štapića izbrisala staklene boce s lica planeta. Soba je još uvijek zaudarala po alkoholu, trebat će neko vrijeme da se toga riješe, no ipak im je pomogla otvarajući prozor.

Tek kad je krenula prema vratima, kupeći još nekoliko sitnica od prošle noći, Dorian je izgovorio samo jednu bezveznu rečenicu, no dovoljnu da se ona potpuno uznemiri.

"I, usput, Amy, sjajno se ljubiš."

To je, ipak, bilo previše. Njezin želudac se uskomešao kad nikad do sad i odbacila je sve stvari koje je dotad držala u rukama i pojurila u kupaonicu, imajući osjećaj da će tamo ostati još neko vrijeme.



Pola sata kasnije bila je bolje, lica naslonjenog na hladni porculan kade u muškoj spavaonici, i tijela u potpunosti obgrljenog Dorianovim. U početku ga je i pokušala odgurnuti, osjećajući se užasno krivom što je napravila toliku glupost. Ali nije se činilo da ju on kani pitati za mišljenje, pa je odustala od borbe i dopustila mu da joj drži kosu, gubeći i zadnji trun samopoštovanja i ponosa.

"Vode."

Pustio ju je na trenutak i čula je šum vode kad je odvrnuo slavinu u umivaoniku. Rukama je jedva uspjela uhvatiti čašu i prinesti ju ustima tako da može otpiti gutljaj. Hladnoća vode i hladnoća kade su joj činile dobro, nije imala dojam da su joj oči toliko natečene, a i mučnina je prošla. Barem ona fizička.

"Čuj, meni je stvarno žao."
"Ma u redu je. Trebao sam ti prvo reći da smo to napravili iz zafrkancije. Ne sviđaš mi se."
"Da. I ti si meni naprosto ogavan", - iscerila se i utisnula poljubac na njegov obraz.


*****


Miris hrane bi ipak bio previše za nju i Amy se odlučila na to da pošalje Doriana po rasporede u Veliku dvoranu. Ona je sama, pak, čekala u perivoju, smještajući se ispod prastare vrbe tek nekoliko metara udaljene od Crnog Jezera. Začarala je list Wingardium Leviosom i tjerala ga da leti kamo god bi ona to zaželjela. Imala je dojam da bi joj se glava raspukla od nekakvog drugog rada koji je zahtijevao aktivnu uporabu mozga.

Nebo iznad njezine glave je bilo azurno plavo, baš kao i površina jezera koja ga je odražavala. Sunce se još nije uspelo na vrh neba na čemu je Amy bila zaista zahvalna. Bilo je dovoljno da ju lagani traci sunca griju tako da ne treba sako, ali ne i toliko da bi joj postalo prevruće. S cigaretom u desnoj ruci, koju je dječački držala između jagodica palca i kažiprsta, i štapićem u lijevoj, prepustila se uživanju i istjerala misli na još jednu godinu školovanja iz svoje glave.


"Amy!"

Trznula se iz razmišljanja i bacila pogled unatrag, prema dvorcu. Roxanne je sada trčala prema njoj u pratnji nove, sinoć razvrstane, djevojke koja je hodala nešto lakšim korakom, vidno zaostajući iza uzbuđene Rox.

"Dobro jutro i tebi, Roxie. Molila bih te da se mrvicu stišaš, glava me ubija."
"Znam, čula sam."

Amy je pomirljivo kimnula glavom i ugasila cigaretu đonom tenisice. Trebala je nositi nekakve školske cipele ali nije joj se dalo tražiti ih - profesori bi trebali biti sretni što uopće i nosi kravatu, suknju i košulju. Smatrala je to strašnom gnjavažom.

"A tko je ovo? Ja sam Amy, drago mi je", - ustala je, otirući travom zaprljane ruke o suknju. Rukovala se s novom djevojkom koja joj se predstavila kao Nicola. S obzirom da nije otišla nakon prvih pet minuta Amyinog i Roxanneinog razgovara nego je sjedila na travi u turskom sjedu promatrajući dvorac iz daljine, Amy je morala pretpostaviti da će od sada i ona biti član njihovog društva. To joj nije predstavljalo pretjeranu ugodu ali šutjela je i zadržala dozu pristojnosti.

Čavrljale su na travi o svemu i svačemu (uglavnom o Potteru koji je, izgleda, upao u neku tučnjavu prošle večeri) dok se zvono nije oglasilo upozoravajući ih da im je ostalo još samo petnaest minuta do početka nastave. Zajedno su odšetale do dvorca, ovaj put ispitujući Nicole o razlozima njezinog preseljenja u Hogwarts. Činila se kao normalna cura, iako distancirana - na čemu joj Amy nije mogla zamjeriti.

Ulaskom u glavni hodnik, odvojili su se - svatko krećući svojim putem. Gryffindori šeste godine su prvi sat imali Snapea, a Amy je još morala pronaći Doriana kako bi ustvrdila što oni imaju.

Nije joj trebalo dugo, doduše. Čekao ju je kod stepenica za prvi kat, s obaveznim cerekom na licu i rasporedom u rukama.

"Obrana."
"Ah, pretpostavljam da smo mogli proći i gore", - slegnula je ramenima i zakoračila na prvu stepenicu, osjećajući kako je preplavljuje onaj dobro poznati osjećaj lijenosti.



Pri samom ulasku u učionicu, već je znala da će se smjestiti u zadnju klupu. Bila je divna, skoro pa netaknuta, osim potpuno izgrebane površine - godine prakticiranja magije su ostavile traga. Ali to je ipak bila zadnja klupa i zato je Amy, namignuvši Dorianu, krenula upravo u smjeru te. Bacila je torbu na stol, sjela na stolicu i počela se ljuljati. Prsti su joj žudjeli za cigaretom, njezin je lijevi palac kresao kamen upaljača u prazno; dotični upaljač je sada bio na dnu njezine torbe. A Dorian joj se smijao, naravno.

"Dobro jutro!"

Nova profesorica je ušla u učionicu, zatvarajući vrata za sobom. Imala je nekakvu odvratnu verziju kaputića na sebi, potpuno rozu i blještavu - nešto najgore što je Amy ikada vidjela, zasigurno.

"Ja sam Dolores Umbridge i ove ću vam godine predavati Obranu Od Mračnih Sila, skraćeno: OOMS", - izgovarala je svaku rečenicu kao da su zaostali, a njezine je riječi pratila začarana kreda i sve ih u natuknicama zapisivala na ploču. "Cilj Ministarstva magije i svih kojima je stalo do naobrazbe mladih čarobnjaka jest upravo to da vas školujemo na najbolji mogući način i da steknete dovoljno teorijsko znanje o magiji. Stoga možete pospremiti svoje štapiće i izvaditi pergamente i tintu."
"Nećemo čarati?" - nečiji se glas promolio kroz žamor koji je nastao kad je naredila da svi spreme štapiće. Amyjin je još uvijek bio na stolu.
"Kh, kh - ako želite postaviti neko pitanje, dignite ruku. I ne, ove godine ćemo se više posvetiti teoriji obrane od mračnih sila. Potpunjo je nepotrebno pripremati se za izmišljene i nemoguće događaje. Ma tko bi vas napao tu, u mojoj učionici?"

Dok je Umbridgeica i dalje tlapila o nečem potpuno nebitnom, Amy se prepustila razmišljanju i u glavi odvrtila ljetošnji razgovor između svojeg oca i njegove majke. Sasvim se slučajno zatekla u blizini, nije imala namjeru prisluškivati, a nije se željela priključiti tom razgovoru. Njezin je otac spominjao upravo ovu ženu kao, ako se Amelia mogla točno sjetiti, 'najgori ološ Ministarstva - potpomognut nesposobnim Fudgeom'.
A sada im je ta žena predavala najbitniji predmet u ovim vremenima - ako je bilo vjerovati Potteru. A Amelia nije imala razloga da to ne učini.



Želim vam zahvaliti na svim ljubaznim komentarima koje ste mi ostavljali u protekla dva posta. Zaista sam zahrđala što se svega ovog tiče, i unaprijed vam želim zahvaliti na svom strpljenju, i na čitanju ovih mojih tričarijica kojima ispoljavam želju da se i sama školujem u Hogwartsu. Ali schucks, fiktivan je.

Inače, ne, Amy nije, i neće biti, slična meni. Dobro, slična jest utoliko što je sramežljiva u novim društvima i što puši s cigaretom između palca i kažiprsta - to nam je zajedničko. Ali za većinu ostalih stvari ne želim da bude slična meni, pa vas molim da to i ne očekujete (ako to očekujete jer poznajete moju malenkost).

Još jednom - hvala, i želim vam svima uspješan (ne)radni tjedan! :*

Komentari (15) On/Off


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


Good man goes to war.

"Demons run when a good man goes to war
Night will fall and drown the sun
When a good man goes to war.

Friendship dies and true love lies
Night will fall and the dark will rise
When a good man goes to war."



HPFF. Harry Potter era.
I u duhu svega - primam likove. ;)
1995./1996.

by: Bunny P.

Almost people.

Image and video hosting by TinyPic
Amelia Charlotte Perdue
16, Ravenclaw.
"You're not going to like me, darling. And I have no problem with that."



***

Image and video hosting by TinyPic
Dorian S. Fitzgerald
16, Ravenclaw.
"I don't know a thing about Merlin's pants, but I'd love to get into yours!"


Image and video hosting by TinyPic
Roxanne N. Shacklebolt
16, Gryffindor.
"It just makes you look like a desperate little whore."


Image and video hosting by TinyPic
Bella R. McLaggen
16, Ravenclaw.
"Forgive. Never forget."


Image and video hosting by TinyPic
Nicola P. Reed*
16, Gryffindor.
Rebel without a cause.


Image and video hosting by TinyPic
Jan E. Bennet*
17, Ravenclaw.
"I'd rather be hated for what I am, than to be loved for what I'm not."


Image and video hosting by TinyPic
Starz Skrable*
17, Gryffindor.
"Sarcasm is body's natural defence against stupid."

Credits

Layout: x
Adjustment: DesignFreak