<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
05.02.2012. ; 1. You like your girls insane.

Muzika je treštala iz njegovih slušalica u trenutku kad ga je zaskočila. Prilično lagana, bez obzira na svoju visinu, zatrčala se - odbacujući kovčeg negdje sa strane, i bacila na njega, obasipajući njegovo lice poljupcima. Iz njegovih su slušalica dopirali lyricsi neke pjesme od Gunsa (sudeći po kreštavom glasu koji je mogao pripadati jedino Axlu), ali ih je brzo odmaknuo s ušiju, grabeći Amy oko donjeg dijela leđa i uzvraćajući joj zagrljaj istovremeno uspostavljajući ravnotežu tako da oboje ne padnu.

"Doriane, smeće jedno hrkansko! Niti jedno pismo cijeli kolovoz! Niti jedno!" udarila ga je šakom u rame, na što je on jednostavno teatralno jauknuo, tek da bi se taj jauk za nekoliko trenutaka pretvorio u gromoglasni smijeh.
"Skineš se sad s mene pa da ti objasnim?"

Kimnula je glavom, spustila noge sa njegova struka na čvrsto tlo, i prekrižila ruke na prsima istovremeno se odmičući nekoliko centimetara.

"Radio sam u pubu."

Skrenuo je pogled, paleći cigaretu Zippom koji mu je ona kupila za šesnaesti rođendan. Slušalice su mu sad bile smještene oko vrata, a glazba se više nije čula.

"Tvoj stari, opet?"

Kimnuo je glavom, ne ispuštajući nikakav zvuk.

Amy je vrlo dobro znala o čemu se tu radilo. Baš kao što je sada osjećala nevjerojatnu grižnju savjesti što se i samo na sekundu usudila naljutiti na njega. Dorian, naime, nije dolazio iz čarobnjačke - ili polu-čarobnjačke - obitelji. Njegovi su roditelji bili bezjaci iz Dublina i jedino što su imali na ovom očajnom svijetu su bili taj pub i Dorian. Dorian koji je bio čarobnjak i nije odustajao od ideje da se školuje na taj način.
Njegova majka je bila malo slobodoumnija, i nije ga krivila za to, za razliku od njegova oca. Seamus Fitzgerald je bio nerazumna, glupa bezjačina koja se urotila u namjeri da uništi svojem sinu život i bilo kakvu šansu za sreću. Da se Amy pitalo, ona bi to sve već davno otkačila. Ali Dorian nije bio takav.

"Žao mi je", - ponudila je, grabeći ga za ruku i čvrsto je stišćući. Samo je odmahnuo glavom, namještajući osmijeh za koji je vrlo dobro znala da je lažan, ali nije željela ništa reći.
"Daj, odjebi s tim spikama. Idemo u Hogwarts, zabavljat ćemo se. Nećemo o glupostima sad. 'Ajmo mi radije o onoj novoj; ma jesi li vidjela dupe te ženske?"


"Ah, napokon!" - Roxanne je uzdahnula i otvorila vrata predzadnjeg kupea. Njihove brbljarije na peronu su uvijek trajale predugo - nikad nisu uspjeli zauzeti neki pošten kupe na sredini ili, ne daj Bože, na početku vlaka. Bili su prezauzeti nadoknađivanjem vremena koje nisu proveli zajedno.

Ugurali su se unutra kao da im život ovisi o tome, i razbacali ruksake i torbe posvuda. U jednom je trenutku Amyjina kravata čak i virila kroz poluotvoreni prozor; brzo ju je povukla unutra kako ne bi jednostavno odletjela u neku šumu pored koje su upravo prolazili.

"Pa, ja sam počela pušiti", - nakon nekog vremena više nije mogla obuzdavati jezik i jednostavno joj se promolilo kroz usne, čak i ako su se one kasnije izvile u pomalo pokajnički smiješak upućen Rox. Kao što je Amy i predvidjela, Roxanne je bila užasnuta. Počela je psovati na nekom jeziku poznatom samo njoj i vrištati kako Amy jednostavno nije normalna, čak ju katkad i nazivajući punim imenom kojim se zaista rijetko koristila. Dorian je, s druge strane - ali opet predviđeno, izgledao kao da likuje.

Pola sata kasnije, Roxanne se smirila i sad je proždirala čokoladne žabe koje joj je Amy uvalila uz riječi isprike. Niti sama nije shvaćala zašto je imala potrebu ispričati se prijateljici, ali je to ipak učinila. Dorian i Roxanne su, ipak, bili njezini najstariji i najbolji prijatelji - drugim ljudima i nije davala toliko šanse da se iskažu.


"Dakle, navodno je mali Potter vidio Znaš-Već-Koga. Iskreno, ne vjerujem u ta sranja."
"Ne želiš vjerovati, točnije?"
"Ne seri, Amy. Tebi stari radi u Ministarstvu - ti bi najbolje trebala znati da se to nije dogodilo."

No, nije mogla znati. Iako su se svi u Ministarstvu magije (pretjerano) trudili da uvjere javnost da je sve u redu i da je Onaj-Čije-Se-Ime-Ne-Smije-Izgovoriti odavno mrtav, Amy nije bila sigurna u to. Za takvu sumnju bi njezina oca kaznili otkazom pa je to jednostavno bilo nešto o čemu se u njihovoj kući nije pričalo, ali pogledi su se razmijenjivali. Oh, itekako.

"Dobro, neka to stoji. Znam da im moj stric niti najmanje ne vjeruje. I, uostalom, zašto bi poslali onu žabetinu od Umbridgeove da nas podučava?"

Roxanne je dotad šutjela, samo promatrajući žustre rasprave između Doriana i Amy. Ponekad je jednostavno znala biti takva - povukla bi se i ušutjela ako nije željela ništa reći. No, uglavnom je bila brbljava Rox - ponekad izgovarajući i stvari koje ne bi trebala.

Njezin je stric bio Kingsley Shacklebolt, jedan od najboljih aurora u Ministarstvu. Najinformiraniji i najlojalniji, cijeli čarobnjački svijet bi radije prepustio svoje živote u njegove ruke nego u ruke Corneliusa Fudgea koji je, uostalom, prije nekoliko tjedana i optužio Pottera u nekakvom slučaju s dementorima. Amy nije bila sigurna o čemu se tu radilo, ali je bilo previše sumnjivo.

"To je istina, da.."

I s tim je riječima cijeli razgovor zamro. Svi su vrlo dobro znali da se o nekim stvarima u zadnje vrijeme ne raspravlja.


*****


Hogwarts je nudio toplinu. Smjestili su ih u Veliku dvoranu što su brže mogli, pod zvjezdano nebo bez ijednog oblačka - baš kakvo je i bilo vani. Bio je to znak predstojećeg lijepog dana, kakvi su ovdje bili rijetkost u trećem godišnjem dobu. Sve je postalo i stotinu puta divnije kad su prvašići bili razvrstani, baš kao i nekoliko novih učenika od kojih je jedna učenica vjerojatno bila njihove dobi, i gomila hrane se pojavila na stolu.

Kako je Roxanne bila u Gryffindoru, ona je bila smještena za svoj stol - ugurala se između dvije poznanice i Amy je primjetila kako su žustro čavrljale o nečemu - do ravenclawskog stola su dopirali samo komadići rasprave, nimalo jasni. A što se Amy tiče, ona je sjedila pored Doriana - dok joj je s lijeve strane sjedio neki sedmaš s kojim nije imala previše kontakta. Nije se pretjerano družila s ljudima koji nisu bili s njezine godine - jednostavno nije bila tako komunikativna. Pred prijateljima je bila nevjerojatno otvorena, a pred neznancima nevjerojatno sramežljiva i nije izazivala previše simpatije.

"Ako budem bio stvaarno dobar prema Rox, misliš da bi mi namjestila onu novu?" - Dorian je molećivo pogledao u Amy, lica naslonjenog na desnu ruku čiji je lakat položio na stol. Gotovo da i nije taknuo hranu.
"Možda. Ali mislim da i novu treba pitati."
"Hmm.. Dobra ideja."


Nešto kasnije te večeri, Amy se napokon bacila na krevet. Bio je nešto neudobniji od onog u prošloj spavaonici, ali godine su nosile svoje, pretpostavila je. Trebalo joj je tek nekoliko sekundi da ponovno zalijepi postere po zidovima, raskupusa kovčeg i napuni svoj noćni ormarić. Iz ruksaka sa već milijardu zakrpa je izvadila bocu plamenviskija istovremeno se ogrčući modroplavom - ravenclawskom - dekom koja je bila uredno složena u dnu njezina kreveta.

Skinula je čep s vrha boce, dohvatila knjigu i njome pogodila u glavu djevojku koja je čitala na krevetu do nje.

"'Ajde, Bella, idemo tulumariti."

Plavokosa vještica se nasmiješila, zaklopila knjigu i također dohvatila svoju deku. Obje su ustale sa svojih kreveta, šapućući o njihovom odredištu. Nakon što su se konačno dogovorile da će to biti muška spavaonica šeste godine, potegnule su iz boce plamenviskija označavajući to kao 'dogovor'.

Dorian je bio presretan, naravno. Između ostalih (kojima Amy stvarno nije znala broja), Bella mu se sviđala. Čak je i sama Amy morala priznati je da bila stvarno dopadljiva cura - dugačka, plava - pomalo riđa - kosa, ogromne oči i visoke jagodice - sve to upotpunjeno uobičajenim naočalama koje je Bella stalno nosila.

"Došle ste! 'Ajmo, unutra, dok Flitwick nije došao."

Ugurao ih je u sobu koja je pomalo zaudarala po prljavim čarapama. Fascinantno. Nisu bili tu niti dva sata, a već su uspjeli u naumu da potpuno unište trud kućnih vilenjaka. Amy se na to mogla samo nasmijati, što i nije bilo teško s obzirom da su već popile 'nekoliko' gutljaja.

"Dugačak je put do vas, ožednile smo", - Amy se nasmiješila, mašući polupunom bocom plamenviskija. Dorian je samo zakolutao očima i podignuo plahtu sa svojeg kreveta otkrivajući još nekoliko boca popularnog pića.
"Pa, ovo sad zvuči savršeno."

Komentari (13) On/Off


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


Good man goes to war.

"Demons run when a good man goes to war
Night will fall and drown the sun
When a good man goes to war.

Friendship dies and true love lies
Night will fall and the dark will rise
When a good man goes to war."



HPFF. Harry Potter era.
I u duhu svega - primam likove. ;)
1995./1996.

by: Bunny P.

Almost people.

Image and video hosting by TinyPic
Amelia Charlotte Perdue
16, Ravenclaw.
"You're not going to like me, darling. And I have no problem with that."



***

Image and video hosting by TinyPic
Dorian S. Fitzgerald
16, Ravenclaw.
"I don't know a thing about Merlin's pants, but I'd love to get into yours!"


Image and video hosting by TinyPic
Roxanne N. Shacklebolt
16, Gryffindor.
"It just makes you look like a desperate little whore."


Image and video hosting by TinyPic
Bella R. McLaggen
16, Ravenclaw.
"Forgive. Never forget."


Image and video hosting by TinyPic
Nicola P. Reed*
16, Gryffindor.
Rebel without a cause.


Image and video hosting by TinyPic
Jan E. Bennet*
17, Ravenclaw.
"I'd rather be hated for what I am, than to be loved for what I'm not."


Image and video hosting by TinyPic
Starz Skrable*
17, Gryffindor.
"Sarcasm is body's natural defence against stupid."

Credits

Layout: x
Adjustment: DesignFreak