Frizeraj na kraju svemira

četvrtak, 01.03.2012.

IF I WAS NOT A BARRISTER, SOMETHING ELSE I'D LIKE TO BE...

… pjevao je John Cleese i skakutao s perikom i u odvjetničkoj halji pred zaprepaštenim sudom, koji mu se onda pridružio u refrenu.
(Btw, ne mogu se točno sjetiti, je li to onaj isti skeč u kojem se pojavljuje Cardinal Richelieu Impersonator?
Inspector: So-called Cardinal, I put it to you that you died in December 1642.
Cardinal: That is correct.
Inspector: Ah ha! He fell for my little trap.
Cardinal: Curse you Inspector Dim. You are too clever for us naughty people.)
Elem, da ja nisam ovo što jesam… bila bih jamačno, hmmm… pa, eto, nešto drugo.
Što?

Kao sasvim mala klinka, mislila sam da na svijetu postoje dva glavna zanimanja: frizerka ili doktorica. Zašto baš te dvije opcije, ubijte me, ne znam. Valjda sam s njima imala najintenzivnije kontakte.
Nešto kasnije, izbor mi se proširio na princezu, te na američku naftnu tajkunušu (da, da… Dinastija i Dallas).
Onda sam se u nižim razredima osnovne škole zaljubila u Gorana Ivaniševića pa sam odlučila postati tenisačica. (Kako me još nije bila pustila fascinacija aristokracijom, špica-trenutak u životu tenisačica bio mi je onaj kada na se Wimbledonu naklone pred kraljevskom ložom.) Nije me ometalo to što reket u životu nisam u ruci držala, naravno.
U srednjoj školi htjela sam postati svjetski poznata glazbena novinarka i djevojka Johnnyja Deppa koja će u tri ujutro, polugola i drogirana, bježati iz hotela dok on razbija hotelsku sobu. Jednako romantična i uzvišena alternativa bila je udati se za rock zvijezdu koja će si prosvirati glavu sačmaricom, pa polugola i drogirana davati intervjue glasom hrapavim od milijuna cigareta, gušeći se u suzama.
Moj pubertet bio je razdoblje kojeg se i dan danas prisjećam s laganom jezom.
Nakon neuspješnog studija arhitekture, uslijedio je uspješan na Filozofskom, a radna biografija koja prethodi čuvenom ugovoru na neodređeno nije mi nimalo romantična i uglavnom uključuje kojekakve nakladničke rabote: prevođenja, korekture i slično. Uključuje doduše i:
-jednu neugodnu epizodu prodavanja antikviteta
-jednu grotesknu epizodu u kojoj me vlasnik sljastičarnice ljubazno, ali odlučno otkantao za posao jer sam usred ljeta došla na razgovor obučena kao trash verzija Lisbeth Salander. Da, u martama, crnoj mrežastoj majici, s crnim lakom na noktima i golemim crnim plastičnim križem oko vrata. Ne pitajte. Ne pitajte ništa.
-vođenje posjetitelja po Picassovoj izložbi, gdje sam uspjela ostati pribrana i profesionalna kad mi je jedna žena prišla i upitala: Molim vas, je li ovo prodajna izložba?

U nekom pak alternativnom, paralelnom svemiru,
ja sam vjerojatno nešto od ovoga:

1. oceanograf
Super je biti oceanograf (da budem preciznija, marine biologist), jer oni plivaju s delfinima i rone po svjetskim oceanima kao Jacques Cousteau i susreću se sa čudnovatim vrstama kao u filmu „Abyss“. Molim? Što kažete? Ne rade baš točno to? Mah, gluposti, pa nego što?
Ne, sad ozbiljno, zar vas ne fascinira činjenica da pod morem žive stotine stvorenja koja još nisu viđena ni opisana, koja imaju životne vjekove od par stotina godina i nekakve čudnovate cikluse regeneracije, koja mogu živjeti bez ikakvog sunčevog svjetla i općenito izgledaju kao iz nekog SF-a?
Zamišljate li što je sve ispod vas dok plivate?
Meni je to vrlo zabavno, jedino me spopada silna anksioznost ako zamišljam podvodne cijevi. Ne samo one kanalizacijske, već bilo kakve vrste kablova koji prolaze po morskom dnu, bude u meni totalnu tjeskobu. Srećom, oceanografi ne proučavaju podvodne kablove.

2. zastupnik prodaje skandinavskog namještaja
Da mi je Bog udijelio bar mrvu poduzetničko-trgovačkog duha, najvjerojatnije bih ga iskoristila na ovaj način. Imam fetiš na skandinavski dizajn, koji je na ovim prostorima totalno nepoznat i podcijenjen (Ikeu ne računam) na uštrb onih šminkerčića Talijana. Danski i švecki interijeri bacaju me u katarzu. Spoj minimalističke suzdržanosti i topline drveta suze mi na oči tjera. Zastupništvo bi mi pomoglo da se konačno u velikim količinama dočepam svega onoga što volim, Alvara Aalta, Design House Stockholm, Vippa, wishbone stolica… i svega, manje-više - jedino što istinski ne razumijem u tom skandinavskom dizajnu su jelenji rogovi u svakom jebenom dnevnom boravku, ako već nisu u spavaćoj.



Jednom sam u napadaju snobizma stavila fotke svog stana na forum o interijerima i kad sam dobila čak dva komentara da stan izgleda švedski (a nema ni rogova, ej!), osjetila sam iznenadnu navalu ljubavi prema svim živim bićima. Općenito, imam fetiš na Skandinaviju. Znam da je vrijeme tamo odurno i da tamo živi hrpa poremećenih nacističkih ubojica. Ali živi i Susanne Bier, na primjer. Čiji filmovi ne samo da su djela apsolutnog genija, nego imaju i tako dobre interijere da čovjeku (dobro, luđaku poput mene) odvuku pažnju s ljudske drame koja se u njima zbiva. Tako je to u skandinavskim filmovima. Čak i ona brvnara u 'Muškarcima koji mrze žene' ne izgleda loše. I Lisbeth Salander pije iz Ikeine čaše, jeste li znali?

3. prateći vokal Leonarda Cohena
Priroda me nažalost nije obdarila anđeoskim glasom. Nije me obdarila, zapravo, nikakvim glasom. Brutalno falšam dok djetetu za laku noć pjevam 'Zeko i potočić' ('Spavaj mi djetešce ti' je way, waaaaay iznad mojih mogućnosti), nadajući se da to neće zauvijek upropastiti njezin sluh koji, jadna, možda ipak ima, premda je to genetski gotovo nemoguće.
Da nije tako, sigurno bih pjevala kao back vokal na Leonardovim koncertima obučena od glave do pete u nešto crno, s malo bijeloga. Išla bih s njim na turneje i izbliza promatrala kakav je Glas Božji u svakodnevnom privatnom životu. Da li lebdi iznad kreveta obasjan svjetlošću. Da li u avionu spava ili gleda kroz prozor. Da li stvarno živi u odijelu. Je li nadrkan prije jutarnje kave.

4. glumica u sapunici
Naravno, svakako bih glumila dežurnu kučku, budući da one puno više histeriziraju i nose puno ekstravagantniju odjeću.


Nu mladog Johnnyja, nu... jel se netko sjeća njegove uloge u 'What's eating Gilbert Grape' gdje još ima totalno krive zube?

5. urednica pametnog teen časopisa
Pod pametnim teen časopisom podrazumijevam Sassy ili ono što sada radi mala Tavi Gevinson. Bez obzira što me dragi uvjeravao da sa svojim psihološkim profilom ne bih mogla biti urednica ničega niti pet minuta (spomenuh već slabe živce, jel), ja se sveudilj zamišljam kako za potpuno zatrpanim radnim stolom gutam jednu šalicu crnog čaja za drugom, pratim hrpetine cool sajtova, dopisujem se s hrpetinom kreativnih cool ljudi te gomilu nevinih djevojčica odvlačim od Justina Biebera (Lane del Rey, nedajbože) da bih ih navukla na 70's, 90's, pop feminizam i bizarne stripove. Rokovi? Kakvi rokovi?

<	ožujak, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)

Komentari da/ne?