Grlom u jagode
Kaže se da se od svakog da ponešto naučiti. I ja zaista nisam zatvorena za tu opciju.
Stoga se srdačno zahvaljujem Journalistu iz komentara u mom prošlom postu.
Jest da me dotična/dotični podosta kudio u komentaru, no ni to me ne smeta.
Jedino insinuacija da nisam koristila blagodati hrvatskoga obrazovnog sustava.
E tu je u krivu.
Ali nema veze, puno me feministkinja može mrziti zbog mojih (po njihovom mišljenju) izrazito ženskih stavova.
Ne feminističkih.
Žao mi je, Journalist, zbog pogrešne interpretacije mojih misli u postu, koje su, usput rečeno bile upravljene isključivo u zabavne svrhe.
Ni jednom riječju spomena o mržnji prema ljudima cigićkog izgleda.
To si jako pogrešno protumačila.
Ali svakako ti iskreno hvala za naputak o 'razapinjanju strjelica'.
To saznanje sam odmah primijenila i izmijenila svoj naslov.
Eto, da se ponešto naučiti čak i od journalista.
Novinara koji zdušno brani žene koje su uletjele u brak s nasilnicima.
Da pojasnim:
Ja sam svojedobno ostavila komentar na jedan post o akciji žena koje se bore protiv nasilja u obitelji.
Cijela je priča, zapravo, bila potaknuta ubojstvom one djevojke pred Domom u Nazorovoj.
Napisala sam kako ne podržavam medijsku hajku i 'padanje glava' u sustavu socijalne skrbi zbog toga što se neka djevojka udala za budalu u kojoj nije mogla prepoznati nezrelog polutana dok je bilo vrijeme, već se brže-bolje za njega udala.
Znam da katkad imam prekrute stavove prema određenim stvarima i događajima, katkad podosta vidim u crno-bijeloj tehnici.
Ali sve to svjesno.
Ne znam što mene čeka u životu, ali ni kao 18-godišnjakinja nisam imala problema sa razaznavanjem budaletina od normalnih muškaraca.
Postoje nekakve studije koje kažu da svaka žena jako dobro osjeti koji bi muškarac bi bio dobar otac.
To pokojnica očigledno nije razaznala.
Usprkos činjenici da je dečko imao podebeo dosje već prije nego što je s njim započela vezu.
I da je dolazio iz užasno neuredne obitelji (nemoj sad i na ovo drvljem i kamenjem, znam da nismo krivi za to iz kakvih obitelji dolazimo!), iz koje je vjerojatno proisteklo mnogo negativnosti koje je on kasnije ispoljio na najokrutniji mogući način.
Jedno mi nije jasno:
Uvijek se priča samo o tome kad se dogodi tragedija, a nitko ne primjećuje nešto što tome vodi.
Nitko nije u stanju djevojku na nešto upozoriti dok je posrijedi samo veza s nekim, još ne brak.
I da postoji kontracepcija.
I da ne bi trebalo svakog pustiti da te napuni, da živimo u 21. stoljeću, gdje se trudnoća viđe ne događa.
Već planira i kontrolira.
Gledajući stvari iz perspektive Journalista, stalno bi trebale padati glave odgovornima.
Ali zašto bi netko trebao biti odgovoran za nečiji tuđi život?
Zašto (koja god) ženska kuća ne zaštiti Alku Vujicu od kurčevitog I. Š. koji joj je srušio dostojanstvo?
I nije je morao ubiti da bi bila mrtva.
Žena o tomu otvoreno progovara i svaka joj čast na tome.
U potpunosti preuzima odgovornost i ne proziva više ni oca svog djeteta, koje je gotovo punoljetno.
Svi smo mi nakon punoljetnosti odgovorni za svoj život.
Neki, silom prilika, i puno ranije.
Zašto jednostavno ne reći na glas da postoje žene koje vole nasilje?
Ja osobno znam za slučaj u mojoj zgradi gdje je frajer lemao djevojku, a ona je uokolo s masnicama i šljivama ispod oka hodala vičući: "Ali ja ga volim!".
Kasnije je otkantao nju i spetljao joj se s najboljom frendicom.
Onda je i nju mlatio, a i ona je valjda uokolo hodala modra vičući isto.
Malo bolesno, ha?
A radi se o odraslim ženama.
Naravno da ne branim nasilje bilo kakve vrste, ne zagovaram 'iskazivanje ljubavi' bilo kakvom agresivnom metodom.
Ali ne mogu si pomoći da ne pomislim kako katkad mladi srljaju grlom u jagode, čak i kad su jagode malo trule.
A malo truleži u svakom slučaju preraste u totalni trulež.
Proces nikad nije obrnut.
Dragi Bog nam je dao slobodu izbora.
I koliko god da nam se nekad to čini najvećim mogućim darom, u isto vrijeme smo time i prokleti.
Ali izbora ima.
I ni u kom slučaju ne treba zatvarati oči pred stvarima koje nam se na nekoj osobi ne svide.
Jer se kad-tad ispostavi da smo neke stvari vidjeli već u ranoj fazi.
Ali smo mislili da ih možemo popraviti.
Mi, a ne taj netko.
P. S. Post u potpunosti posvećem mrscima mojeg pisanja.
|
