Zvjezdani šapat Duše

srijeda, 01.12.2010.

Imam jednu želju!



Autor slike:meni nepoznat




U gradskoj knjižnici vladala je gužva.Sa svih strana svijeta pristizale su knjige raznih sadržaja.Ništa neobično,rekli biste, ali za mene je taj dan bio kao rođendan.Po prvi puta izaći ću na vidjelo dana, i osim samog kreatora i njegovih pomoćnika, vidjet će me čitav svijet.

Ispričat ću vam tijek moga nastajanja.

Još dok sam onako, neuobličena plahutala eonima kozmičkog beskraja, stvorena sam u nepisanom obliku.Moja svjetlosna slova bila su čitljiva anđeoskoj energiji, ali ljudima ne. Tu i tamo, pokoje dijete uhvatilo bi svojim nevještim ručicama maleno slovo, izreklo ga naglas, a svi bi začuđeno stali.Slovo po slovo, i već je moj oblik dobio na punašnosti, jer rođena je riječ.Svakom sekundom, riječ se širila, kroz prostor i vrijeme, i jednoga dana, ostavila je trag u pijesku,na kamenoj stijeni neke drevne pećine, papirusu, ili zidu kakvog hrama.Odjednom je riječ postala pravo blago, a oni koji su posjedovali znanje i savladali umijeće pisanja, dobili su na značaju.
Međutim, tada još nisam bila rođena. Moja slova bila su razasuta po mnogim galaksijama. Poneka su bila uspavana na kakvoj plavetnoj planeti, ili su isijavala vatrometni sjaj, na rubinastim planetama, ali osjećala sam se nekako - nepovezana.Znala sam da postojim, i da sam stvorena sa svrhom, ali se nikako nisam mogla prisjetiti te svoje svrhovitosti.
I tako sam, lebdjela, između sna i jave, i odjednom su riječi počele pritjecati sa svih strana.I gle, posložila se rečenica.Kao što medni cvijet privuče pčele, tako su se počele nizati rečenice.Kako li se Svemir slatko smijao mojim prvim pokušajima da sve sljubim smisleno.U trenutku kada su bila posložena dva retka, isti taj Svemir je zapjevao.

I rođena je poezija.

Moja ljubav, koja pulsira u svakom svjetlosnom slovu,u svakoj rimi koja je stvorena da sagradi ljepši svijet.

- I sada se sigurno pitate, kakve ovo ima veze sa mnom, bezimenom knjigom?

Naime, ja nisam bila jedina knjiga, stvoreno ih je još, bezbrojnih, bezvremenih, zapisanih u vjetru, ispjevanih na sunčevim planetima, uronjenih u biserjem popločene dubine svih galaktičkih mora. I sve smo poželjele dodirnuti ljudska srca.

Rođene smo u toj želji.

Barem sam ja tako rođena.Kada je moja iskra bila dovoljno jaka, krenula sam zvjezdanim nebom tražeći dušu koja će tu moju iskru udomiti.Sjećam se, noć je bila kristalno bistra, a ja sam tražila sličnu iskričavost. Moja svjetlosna slova su zavibrirala,odašiljući melodiju čujnu nekima.

Ona me je čula.

Kucala sam po prozoru njezine duše, i vjerovala kako će ga otvoriti.

Možete li zamisliti taj prizor.Gluho doba noći, a moj svjetlosni ruksak krcat je rimom. Stihovi se već lagano prelijevaju, moram ga rasteretiti odmah, jer će slova izgubiti smisao ako mi pobjegnu. Vrckava su, iskričava, kao maleni plamencii.Ljubičasti plamenci
Nije mi bilo teško uroniti u njezine snove i probuditi je.

-Kuc,kuc, dušo, probudi se, vrijeme je - zatitrala sam kao struna harfe.

Čula me je! Aaah, volim ovakva iznenađenja! Pali svjetlo,uzima papir i olovku, i zapisuje!!!
Jedna pjesma, druga pjesma, treća ... bilo ih je još. Iz dan u dan, i već je malena bilježnica puna.
I u tom trenutku, kada je bila ispisana posljednja stranica. Ja sam rođena .Odnosno, rođena je ideja o novoj knjizi.O meni.
Ne možete ni predočiti koja me radost obuzela.
Svemir se opet nasmiješio,a iz njega je potekla fontana stvaralaštva. Slike,vizije,riječi, i već je naslovnica oslikana,naravno, ljubičastim plamičkom.A tek ljudi.Promatrala sam ih, onako još napola dovršena, s koliko ljubavi su čitali sve moje riječi, ispravljali pogreške, pa opet sve iznova. Dovršene su stranice, dovršene pjesme i uputili su me u tisak. Nešto kao kozmetički salon za knjige.

Evo me sada pred vama.Još sam sva mirišljava,od utisnutih slova.I besprijekorno čistih stranica

I opet imam jednu želju!

Kada slijedeći put primite knjigu u ruke, sjetite se kako je eonima putovala da bi pristigla do vas. Negdje, iz nekog udaljenog kutka vama nepoznate galaksije, bilo da je riječ o Svemiru ili o djeliću nečije duše, rođena su svjetlosna slova, koja pulsiraju životnom silom.

Tako je zapisano.Oduvijek. Zauvijek



- 18:10 - Komentari (5) - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31