pali anđeli noseći krila rodama

01.02.2006., srijeda

Utrka

Mahnula je zastavicom na startnoj liniji. Bila je to kratka kretnja, presjecanje zraka velikom brzinom k'o kad narajcani BMW proleti kroz žuto (zašto uopće zovemo to svjetlo žutim (?!?) kad je više nego jasno da se radi o narančastom svjetlu). Tkanina na štapiću tek je lagano zadrhturila, a onda nanovo utonula u prethodno stanje mirovanja. Nitko nije reagirao. Zastavica je označila početak nečega što uopće nije počelo, a niko ništa nije primjetio.
Ljudi su bili zauzeti grickanjem kikirikija na tribinama ili pokušajima da dozovu simpatičnog čičicu koji je neumorno galamio "kiiiikiriki, kooošpice". Neki su pak studiozno prelistavali dnevnu tiskovinu kao da se upravo spremaju za ispit iz jučerašnje, recimo, crne kronike. Drugima je pažnju zaokupila okolina, pa su znatiželjno pogledavali na plavušu prekoputa s predubokim dekolteom dok se previjala do poda ne bi li popravila vezice na tenisicama ili onog gospodina pored ulaza u, po njihovom sudu, ženskoj majici i muškarcu nepriličnim, uskim bijelim hlačama. Treći su već bili ogrezli u žučne rasprave vezane za sexualnu orijentaciju spomenutog gospodina dok su četvrti, već na naprednom stupnju, analizirali kretnje i držanje istog u cilju saznanja velike istine o njegovom odnosu s mladićem koji je stajao malo dalje. Sizifovski bi bio posao nabrajati ih dalje. Svi su odreda bili zaokupljeni nečim za njih, iz samo njima poznatih razloga, bitnim.
Zastavica je poletila, veselo zalepršala i u svom kratkom radosnom trenutku spoznala uzaludnost vlastitog treptaja. Nitko je nije primjetio. Nije označila ništa. Ignorirali su je ljudi čiji su perceptivni potencijali očito bili skromnih i već popunjenih kapaciteta. Pažnjom je nisu darivali ni natjecatelji konji što su prkosno ostali stajati na svojim mjestima.
Konji su stajali na startnoj liniji nepomični, savršeno poredani, prema pravilima, ali nijedan nije trčao. Stajali su gordi i ponositi ne pokazujući ni najmanjim trzajem bilo kakvu želju za kretanjem kao da se radi o kakvim skupocjenim, iznimno realistično napravljenim umjetninama. Bili su najljepši ures stadiona. Bili su poput najsjajnije šljokice u pakiranju u koju zbog inteziteta njezina sjaja niko nije gledao. Bili su najljepši ures stadiona i ništa više.

Saddam
- 14:38 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tko li to poviruje kroz ovo čudo? Borg? Priča ide ovako: Nekada davno...

...u bunkeru od kamena, u sjeni smokava, u dolini Neretve (a povremeno u Lapadskoj uvali u Dubrovniku) stanovahu diktator (Saddam, crnka, voli cipele fetišistički, utjelovljenje dobrote i savršenstva), mudro dijete (Kaya, vječno mladog izgleda, rusofilka-ponosna šminkerica), kontraspijunka bravarka (LaMargot-wannabe akcijska junakinja, profesionalna vrcačica od crvene kemijske) i mesožderka oka krvava (Hijena-naša draga sex bomba velikih apetita i još većih dimenzionalnh očekivanja:-)))

Copyright©2005 Safikama
email: bitno.nije@gmail.com

Linkovi

Himna

Da sam prazna glava, potpuno zdrava
Ne bih više nikad učio za badava
Samo onol'ko, kol'ko mi treba
Da još ostanem paf od tolikog neba

Da se mogu kao nekad, vratiti na početak
I biti onaj isti bahati dječak
Ne bih forsir'o neki ležeran stil
Niti se trudio da uklopim

Moj svijet u ovaj svijet
Moje snove u raspored
Riskirao bih svaki pokušaj
Da zadržim taj osjećaj

E'o 1 koja mi je na ovaj petak baš legla

As I was a going over Gillgarry Mountain,
I spied Colonel Farrell and his money he was countin'.
First I drew me pistol and then I drew me rapier,
Sayin' stand and deliver for I am your bold receiver.

cho: Well shirigim duraham da
Wack fall the daddy oh, wack fall the daddy oh
There's whiskey in the jar.

He counted out his money and it made a pretty penny,
I put it in me pocket to take home to darling' Jenny.
She sighed and swore she loved me and never would deceive me
But the devil take the women for they always lie so easy.

I went into me chamber all for to take a slumber
To dream of gold and girls and of course it was no wonder.
Me Jenny took me charges and she filled them up with water,
Called on colonel Farrell to get ready for the slaughter.

Next morning early before I rose to travel,
There came a band of footmen and likewise Colonel Farrell.
I goes to draw me pistol for she'd stole away me rapier,
but a prisoner I was taken I couldn't shoot the water.

They put me into jail with a judge all a writin'
For robbing Colonel Farrell on Gilgarry Mountain.
But they didn't take me fists so I knocked the jailer down,
And bid a farewell to this tight fisted town.

I'd like to find me brother the one that's in the army,
I don't know where he's stationed in Cork or in Killarney.
Together we'd go roving o'r the mountains of Killkenney,
And I swear he'd treat me better than me darling' sporting Jenny.

There's some takes delight in the carriages and rolling,
Some takes delight in the hurley or the bowlin'.
But I takes delight in the juice of the barley,
Courting pretty maids in the mourning oh so early.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se