pali anđeli noseći krila rodama

03.01.2006., utorak

Patnja Bank

Bujica neizgovorenih riječi letjela je nošena elektronskim impulsima gomilajući po 0.06 kilometara suznih tragova urešenih knedlama iz grla svakim novim izljevom na račun patnje. Kapi su kvasile omalen ekran koji je hrabro prenosio sve ono što preko grla nije moglo prijeći. Jeziv i piskutav zvuk oglašavao je novi uzrok još novijeg jecaja. Račun uporno nije rješavan dulje vrijeme i nagomilalo se tu do sada već velike iznose nemogućnosti disanja, probadanja u grudima, nesanice, glavobolje i gušenja.
Postajem svjesna kako je došlo vrijeme plaćanja. Odlazim izmiriti dugovanja. Službenik osjećaja na šalteru života ljubazno mi se nasmješio i pobjedonosno objavio: “Ne smijemo zaboraviti ni zatezne kamate! Svaki impuls na vašem računu patnje stoji 5 dana života po tarifnom modelu ‘sve il’ ništa’ što ste ga sami odabrali. (Ponovno se iskezio, umjesto zubi imao je nešto što je nalikovalo na staklene stalaktite i stalagmite.) Naravno, zatezne kamate na ovaj broj impulsa su + 10 dana za svaki (bezzubi osmijeh).” Nervozno sam se vrpoljila svjesna veličine svoga duga. Sada je bilo kasno za novi početak – kao gromom pogođenu, ošinula me neizbježnost situacije. “Razumijem. Molim vas naplatite odmah sve.” – rezignirano sam rekla. Ionako je bilo svejedno. Previše se toga nakupilo i ne želim više biti dužna. “Odmah gospođice” spremno je uzvratilo, sada već, čudovište za šalterom. Lagano sam se naježila, ali i dalje jednako odlučna, čekala sam konačnu presudu. Vidno se zabavljajući, biće je nastavilo s neskrivenim oduševljenjem: “Sve skupa će vas doći 55 godina 4 mjeseca i 7 dana. Na vašem bankovnom računu života ste imali uplaćeno 78 godina, 9 mjeseci i 21 dan, a od toga ste potrošili 23 godine, 5 mjeseci i 13 dana. Želite li odmah izvršiti prijenos?” Zadrhtavši jedva primjetno jer mi je zaista bilo svejedno (ili možda i nije?) odgovorila sam potvrdno. Grohotan smijeh provalio je iz onih orijaških usta, smijeh koji je ledio krv u žilama. Ostala sam potpuno mirna. “Gospođice, transakcija je izvršena i potpuno mi je svejedno (njemu je zaista i bilo, očito) izvjestiti vas da vam je ostao još samo jedan dan života. Pametno ga potrošite. Hvala što ste otvorili svoj račun u Patnja bank-u. Možete nas preporučiti poznanicima, posjetiti našu web stranicu na URL adresi: www.jedemo_vaše_živote.com ili pisati na email: pristajem@jvž.com.” Tiho sam zahvalila i otišla. Zakoračila sam u posljednji dan svog upravo spiskanog života. I bilo mi je svejedno. Zaista.
Saddam
- 14:03 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tko li to poviruje kroz ovo čudo? Borg? Priča ide ovako: Nekada davno...

...u bunkeru od kamena, u sjeni smokava, u dolini Neretve (a povremeno u Lapadskoj uvali u Dubrovniku) stanovahu diktator (Saddam, crnka, voli cipele fetišistički, utjelovljenje dobrote i savršenstva), mudro dijete (Kaya, vječno mladog izgleda, rusofilka-ponosna šminkerica), kontraspijunka bravarka (LaMargot-wannabe akcijska junakinja, profesionalna vrcačica od crvene kemijske) i mesožderka oka krvava (Hijena-naša draga sex bomba velikih apetita i još većih dimenzionalnh očekivanja:-)))

Copyright©2005 Safikama
email: bitno.nije@gmail.com

Linkovi

Himna

Da sam prazna glava, potpuno zdrava
Ne bih više nikad učio za badava
Samo onol'ko, kol'ko mi treba
Da još ostanem paf od tolikog neba

Da se mogu kao nekad, vratiti na početak
I biti onaj isti bahati dječak
Ne bih forsir'o neki ležeran stil
Niti se trudio da uklopim

Moj svijet u ovaj svijet
Moje snove u raspored
Riskirao bih svaki pokušaj
Da zadržim taj osjećaj

E'o 1 koja mi je na ovaj petak baš legla

As I was a going over Gillgarry Mountain,
I spied Colonel Farrell and his money he was countin'.
First I drew me pistol and then I drew me rapier,
Sayin' stand and deliver for I am your bold receiver.

cho: Well shirigim duraham da
Wack fall the daddy oh, wack fall the daddy oh
There's whiskey in the jar.

He counted out his money and it made a pretty penny,
I put it in me pocket to take home to darling' Jenny.
She sighed and swore she loved me and never would deceive me
But the devil take the women for they always lie so easy.

I went into me chamber all for to take a slumber
To dream of gold and girls and of course it was no wonder.
Me Jenny took me charges and she filled them up with water,
Called on colonel Farrell to get ready for the slaughter.

Next morning early before I rose to travel,
There came a band of footmen and likewise Colonel Farrell.
I goes to draw me pistol for she'd stole away me rapier,
but a prisoner I was taken I couldn't shoot the water.

They put me into jail with a judge all a writin'
For robbing Colonel Farrell on Gilgarry Mountain.
But they didn't take me fists so I knocked the jailer down,
And bid a farewell to this tight fisted town.

I'd like to find me brother the one that's in the army,
I don't know where he's stationed in Cork or in Killarney.
Together we'd go roving o'r the mountains of Killkenney,
And I swear he'd treat me better than me darling' sporting Jenny.

There's some takes delight in the carriages and rolling,
Some takes delight in the hurley or the bowlin'.
But I takes delight in the juice of the barley,
Courting pretty maids in the mourning oh so early.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se