pali anđeli noseći krila rodama

29.12.2005., četvrtak

Blagdanska gužva

Zvoni telefon: "Ja zvonim. Ja zvonim! JA ZVONIM! JA ZVONIM!!!" A u tri lijepe naše domovinske! Dižem se bez želje za inim higijenskim aktivnostima, al' popuštam pod pritiskom vlastite savijesti. Lijeno četkam zube dok mi u glavi još odzvanja sinošnja buka! DUM dum dum, ParamPam PAM bum! Živi se brale, živi! Aj neka, i to je nešto, mislim si samozadovljno dok ispirem aquafresh iz usta. Ozbiljno držim da ima nešto u toj pasti, neka nadmoćna sila koja probudi onaj vječno uspavani, lijeni dio čovjeka. Nakon pranja zuba, k'o magičnim štapićem Harrya Pottera, stvoren sam novi ja. Taj novi ja zakorači hrabro u život izvan vlastitog kupatila, grabi debelu, futriranu zimsku jaknu bez koje u ovim danima sveopćeg leda ne bih ni nosa promolio vani. Tu istu jaknu skinut ću par minuta kasnije u svom uredu i opsovati tako glasno da se nova tajnica, ta kokoš bez ikakvog radnog iskustva i sposobnosti, strese od straha za svojim stolom s kojeg se ljeska nekakav primitivni ukras što joj ga je, valjda, poklonio neko od naših stranaka. Opsovat ću onda još koji put tiše i naposljetku, u mislima predbacivati sebi jer sam kupio tu 'ebenu pernatu jaknu od koje mi novo odjelo sad više liči na ptičju kućnu haljinu nego na novog novcijatog Armania. Tad će utrčati moja usplahirena pomoćnica da provjeri je li sve u redu, gledat će me onim tupavim okicama trepćući kao da očekuje da ću joj taj tren priopćiti da su mi javili da sam osvojio Nobelovu nagradu. Joj kako nekad zavidim takvim individualcima oslobođenim inteligencije, sigurnim od dubokih misli i problema što, baš kao ovaj ovdje, pred nosom mi, jednostavni i reprezentativni primjerak od šefove nećakinje, vjeruje da može treptajem svojih dugih trepavica otpuhnuti svaku prepreku koja joj se nađe na putu. Zahvalit ću joj se, onako kurtoazno, na brizi i zamoliti da mi donese kavu. Naravno, netom nakon toga ova će se saplesti o vlastitu suknju dok bude trčala do susjednog ureda kako bi se posavjetovala s drugom, starijom i iskusnijom, tajnicom o tome kako da mi donese kavu. Nakon primljenih preciznih uputa, pogriješit će i stisnuti krivo dugme na aparatu, neće imati više sitnog, pa će sva rumena u licu, ali s treptanjem od 567 ponavljanja u sekundi (mjerne jedinice trep/s) nonšalantno ušetati s kakaom i pretvarati se da joj nije jasno kako se dogodilo da taj glupi stroj pomiješa dugmiće, jer ona je, naravno, stisnula pravi. Pretvarat ću se da je sve u redu da izbjegnem promaju od tog silnog treptanja, ne smijem si dopustiti prehladu, imam važne sastanke ovaj tjedan. Sastanke na kojima će se odlučivati o pitanjima egzistencijalnog karaktera, pitanjima čiji će odgovori presuditi životu ove organizacije. Ponovno izražavam lažnu zahvalnost svojoj predanoj pomoćnici, ona odlazi i ostavlja vrata lagano odškrinuta jer, naravno, ta ne može valjda u isto vrijeme nositi šoljicu u ruci i zatvoriti vrata za sobom. Ipak bi to bio multitasking višeg stupnja, a ona čak nije ni sigurna plaćamo li je dovoljno i za ovaj posao koji već radi. Kako bi izbjegao tužbu zbog maltretiranja na radnom mjestu, ne zovem je da se vrati i zatvori vrata. Dižem se nevoljko i odlazim to učiniti sam, a kad sam već na nogama odlučim otići i do aparata za kavu da uzmem tu prijeko mi potrebnu šalicu te da utopim uzburkane živce u njenom mirnom, crnom sadržaju. Tajnica će mi se, naravno, ljupko nasmješiti dok prolazim pored njenog stola i značajno kimnuti glavom turpijajući svoje dugačke, gelom premazane nokte u žarko crvenoj boji. Držanja tako važnog kao da se upravo bavi iznimno važnim i neodgodivim poslom, kad shvati da idem prema aparatu za kavu, uvrijeđeno će promrmljati kako sam joj mogao reći da želim drugu kavu i da bi mi je ona drage volje bila donijela. Trudeći se zadržati unutarnji mir i koncentrirajući se maksimalno na aparat i kavu, uspjevam suzbiti navalu bijesa. Mirno ću se nasmješiti i objasniti kako sam osobno htio provjeriti zašto aparat ne funkcionira dobro.
Saddam
- 11:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tko li to poviruje kroz ovo čudo? Borg? Priča ide ovako: Nekada davno...

...u bunkeru od kamena, u sjeni smokava, u dolini Neretve (a povremeno u Lapadskoj uvali u Dubrovniku) stanovahu diktator (Saddam, crnka, voli cipele fetišistički, utjelovljenje dobrote i savršenstva), mudro dijete (Kaya, vječno mladog izgleda, rusofilka-ponosna šminkerica), kontraspijunka bravarka (LaMargot-wannabe akcijska junakinja, profesionalna vrcačica od crvene kemijske) i mesožderka oka krvava (Hijena-naša draga sex bomba velikih apetita i još većih dimenzionalnh očekivanja:-)))

Copyright©2005 Safikama
email: bitno.nije@gmail.com

Linkovi

Himna

Da sam prazna glava, potpuno zdrava
Ne bih više nikad učio za badava
Samo onol'ko, kol'ko mi treba
Da još ostanem paf od tolikog neba

Da se mogu kao nekad, vratiti na početak
I biti onaj isti bahati dječak
Ne bih forsir'o neki ležeran stil
Niti se trudio da uklopim

Moj svijet u ovaj svijet
Moje snove u raspored
Riskirao bih svaki pokušaj
Da zadržim taj osjećaj

E'o 1 koja mi je na ovaj petak baš legla

As I was a going over Gillgarry Mountain,
I spied Colonel Farrell and his money he was countin'.
First I drew me pistol and then I drew me rapier,
Sayin' stand and deliver for I am your bold receiver.

cho: Well shirigim duraham da
Wack fall the daddy oh, wack fall the daddy oh
There's whiskey in the jar.

He counted out his money and it made a pretty penny,
I put it in me pocket to take home to darling' Jenny.
She sighed and swore she loved me and never would deceive me
But the devil take the women for they always lie so easy.

I went into me chamber all for to take a slumber
To dream of gold and girls and of course it was no wonder.
Me Jenny took me charges and she filled them up with water,
Called on colonel Farrell to get ready for the slaughter.

Next morning early before I rose to travel,
There came a band of footmen and likewise Colonel Farrell.
I goes to draw me pistol for she'd stole away me rapier,
but a prisoner I was taken I couldn't shoot the water.

They put me into jail with a judge all a writin'
For robbing Colonel Farrell on Gilgarry Mountain.
But they didn't take me fists so I knocked the jailer down,
And bid a farewell to this tight fisted town.

I'd like to find me brother the one that's in the army,
I don't know where he's stationed in Cork or in Killarney.
Together we'd go roving o'r the mountains of Killkenney,
And I swear he'd treat me better than me darling' sporting Jenny.

There's some takes delight in the carriages and rolling,
Some takes delight in the hurley or the bowlin'.
But I takes delight in the juice of the barley,
Courting pretty maids in the mourning oh so early.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se