pali anđeli noseći krila rodama

01.12.2005., četvrtak

Looking back

Eh da, otišla jesam. U Francusku iz prethodnog posta. Bilo je, naravno, superiška (kol'ko god glupa ova riječi i neopisna sama po sebi bila, ne da mi se u detalje). Puno toga i napravih po povratku - čak sam i objavila prvi svoj tekst u časopisu. A sve to čini se k'o da je bilo prije sto fucking godina...
Kako vrijeme brzo prolazi, naprosto leti!
I k'o da smo jučer entuzijastično započeli pisanje ovog bloga. Nas četiri. Tad još u Dubrovniku. Cimerice bile, skupa kave pile i krompire gulile (ja baš, hahhaa)... A šta je samo kakaovca u raznim oblicima nastradalo u našim skladnim, linearnim haranjima menza i trgovina - količine mu se ne zna. Šuška se da je u Dubrovniku osjetno opala prodaja čokolade i slatkiša u zadnjih par mjeseci :-). Spomenimo se i amnezijskih izlazaka, promijenjenih stanova i ludih gazda, pogotovo babe lihvarice - vlasnice prvog nam stana što kao da ju je Dostojevskog pero ispljunulo...
Jedna era iza nas.
Keine Studenten mehr.
However, danas stvari izgledaju malo drugačije! Zaglibilo se u nešto ozbiljniji život.
Stanarinu više ne plaćamo,
izlaske izmišljamo,
alkohola se sjećamo,
želuce štedimo,
potkošulje nosimo,
toplo se oblačimo,
momke imamo,
kod frizera se bojimo,
ljekarne posjećujemo,
vitamine gutamo
i da ne nabrajam dalje - u Mostaru živimo.
Danas evo, u tišini proslavljamo i prvi radni dan La Margotice mile! Čestitam draga!!! I evo trebamo se svi veseliti, al' still osjećam se nekako sjetno... Kao da zatvaram šarene korice knjige koja mi je do sada bila omiljena i otvaram neke posh, kožom uramljene, svog novog rokovnika onako hladnog i tamnog. Joj, kako serem... Al' eto. Puklo me nešto. Imam pravo. Mislim stvarno, prvo ja, pa ona, k'o je sljedeći pitanje je sad?!? K'o se sljedeći baca u burne vode poslovnog svijeta, sastančenja, izjedanja ručkova i oživljavanja svih ikad učenih stranih jezika?!
Bezbrižnosti studentskog života vremenom pregažena, zubom ozbilje nagrižena, obraćam ti se iz daleka i razglednicu šaljem.

Saddam

- 13:03 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tko li to poviruje kroz ovo čudo? Borg? Priča ide ovako: Nekada davno...

...u bunkeru od kamena, u sjeni smokava, u dolini Neretve (a povremeno u Lapadskoj uvali u Dubrovniku) stanovahu diktator (Saddam, crnka, voli cipele fetišistički, utjelovljenje dobrote i savršenstva), mudro dijete (Kaya, vječno mladog izgleda, rusofilka-ponosna šminkerica), kontraspijunka bravarka (LaMargot-wannabe akcijska junakinja, profesionalna vrcačica od crvene kemijske) i mesožderka oka krvava (Hijena-naša draga sex bomba velikih apetita i još većih dimenzionalnh očekivanja:-)))

Copyright©2005 Safikama
email: bitno.nije@gmail.com

Linkovi

Himna

Da sam prazna glava, potpuno zdrava
Ne bih više nikad učio za badava
Samo onol'ko, kol'ko mi treba
Da još ostanem paf od tolikog neba

Da se mogu kao nekad, vratiti na početak
I biti onaj isti bahati dječak
Ne bih forsir'o neki ležeran stil
Niti se trudio da uklopim

Moj svijet u ovaj svijet
Moje snove u raspored
Riskirao bih svaki pokušaj
Da zadržim taj osjećaj

E'o 1 koja mi je na ovaj petak baš legla

As I was a going over Gillgarry Mountain,
I spied Colonel Farrell and his money he was countin'.
First I drew me pistol and then I drew me rapier,
Sayin' stand and deliver for I am your bold receiver.

cho: Well shirigim duraham da
Wack fall the daddy oh, wack fall the daddy oh
There's whiskey in the jar.

He counted out his money and it made a pretty penny,
I put it in me pocket to take home to darling' Jenny.
She sighed and swore she loved me and never would deceive me
But the devil take the women for they always lie so easy.

I went into me chamber all for to take a slumber
To dream of gold and girls and of course it was no wonder.
Me Jenny took me charges and she filled them up with water,
Called on colonel Farrell to get ready for the slaughter.

Next morning early before I rose to travel,
There came a band of footmen and likewise Colonel Farrell.
I goes to draw me pistol for she'd stole away me rapier,
but a prisoner I was taken I couldn't shoot the water.

They put me into jail with a judge all a writin'
For robbing Colonel Farrell on Gilgarry Mountain.
But they didn't take me fists so I knocked the jailer down,
And bid a farewell to this tight fisted town.

I'd like to find me brother the one that's in the army,
I don't know where he's stationed in Cork or in Killarney.
Together we'd go roving o'r the mountains of Killkenney,
And I swear he'd treat me better than me darling' sporting Jenny.

There's some takes delight in the carriages and rolling,
Some takes delight in the hurley or the bowlin'.
But I takes delight in the juice of the barley,
Courting pretty maids in the mourning oh so early.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se