|
|
| siječanj, 2009 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Projektni zadatak učenika 8.a razreda lll OŠ Čakovec - korelacija hrvatskog jezika, povijesti i informatike na temu "Trebaju li ljudima atomske bombe i ratovi?" - vezano uz lektiru "Sadako hoće živjeti".
Voditeljice projekta: učiteljice Tihana Preksavec (hrvatski jezik)i Nataša Boj (informatika)
Uži tim učenika (zadužen za uređivanje bloga): Maja Marija Lešnjak, Borna Benko, Bojan Spahija, Josipa Zbiljski i Tomislav Totek Varga
Since: 16.01.2009. (16:59)
online
Kviz o lektiri Sadako
Kviz o II. svj. ratu
dnevnik.hr
blog.hr
totekov blog
blog 8.b
japan fan blog
lll.OŠ Čakovec
ll.OŠ Čakovec
OŠ Pribislavec
OŠ Strahoninec
Knjižnica "Nikola Zrinski" Čakovec
portal za škole
Unicef
Forum
studentski centar Vž
Gimnazija Čk
Tioš Čakovec
2. Gimnazija Vž
Sanjarica, horoskop
Facebook
-Grga
Sivilo rata i gladi u kojem Sadako i njezin brat Šigeo traže komadiće ostataka hrane,već je to nešto užasno i za tako malu djecu kao i za mene nešto nepojmljivo.Lutaju gradom sami i bez roditelja u tom kaosu.Otac i majka su prisiljeni služiti podivljaloj politici u kojoj nema mjesta za djetinjstvo.Ali zlo postaje još veće i strašnije,kada jednog kobnog dana bačena atomska bomba pretvara čitav grad Hirošimu u crni prah i pepeo.
Ubijeni ljudi i djeca...
Preživjeli,ali u teškim ranama...
Ozračeni ljudi...Svuda pocrnjele ruševine i ništavilo.
I što rećI?Ne postoje rjeći dok osjećam bol i grč u sebi.Samo veliko pitanje:
Zašto se to ponavlja...ako čovječanstvo ima moć pamćenja?Pamti se podatak da je atomska bomba bačena na Hirošimu greškom pilota.
Sadako to nikad neće doznati!!!
-Maja
Atomske bombe i taj rat su čista glupost. Ne razumijem zašto ratovati jer se neke stvari mogu riješiti mirnim putem. Ja također znam da su u prošlosti postojali ljudi koji su htjeli uništiti druge narode. Amerikanci su uništili toliko nevinih japanskih života. Ti ljudi nisu ništa bili krivi, ali Amerikanci su htjeli pokazati svoju nadmoć jer Japanci nisu htjeli priznati bezuvjetnu kapitulaciju. Strašna je činjenica da Amerikancima nije bilo dosta uništiti mnogo nevinih života nego su morali još više i zato su bacili i drugu atomsku bombu. Ne razumijem zašto i danas neke države posjeduju zlo poput atomske bombe, a upoznate su s njezinim posljedicama.
-Grga
Je li Sadako imala vremena za ljubav? Neki bi rekli da nije. Iako je upoznala jednog dječaka u bolnici,premlada je bila za sve to. Imam 14 godina i još ni sama nisam iskusila što je prava ljubav, povjerenje između dvije osobe. Posebno me pogađa to što je Sadako za otkrivanje svoje ljubavi imala toliko malo vremena. Mislim da je bila pametna,dobra i lijepa i da je zaslužila ljubav. Bog svakom da nešto. Sadako nije imala vremena zaljubiti se, ali je odanog i pravog prijatelja, iskrenost i požrtvovnost našla u svom starijem bratu. Njen brat bio je zamjena za sve! Nitko ne zna kako je gore u raju no nadajmo se da će je Bog nagraditi i da će joj pružati još veću ljubav od one koju je imala na ovom našem svijetu.
Ljubav je jedna od najbitnijih stvari u životu, no prava ljubav osjeti se tek s godinama, a voljeti se uči cijeli život.
-Nika
Pročitala sam knjigu Sadako hoće živjeti i drago mi je što se mogu dotaknuti baš teme o bratskoj ljubavi. Dakle Šigeo i Sadako jedni su od rijetkih koji su imali jedan takav prekrasan odnos. U današnjem svijetu sve češće čujemo da su se braća posvađala ili brat je ubio brata…No uvijek ima iznimaka. Sadako je bila vrlo mala, plaha djevojčica koja je žudila za pažnjom i ljubavlju. Na sreću tu je bio Šigeo koji joj je to i mogao pružati. Sigurna sam da joj je bilo vrlo drago što ima baš njega za brata jer takvi su rijetki. I sami znamo da nam je potreban topli dom, ljubav…Oni to nisu imali ali na neki način to je nadomještao taj prekrasan odnos. Šigeo je nekada znao malo oštrije reagirati, ali naravno da mu to ne smijemo zamjeriti jer on je bio nadomjestak za oca i majku koji su radili.Vrlo teško je biti i otac i majka mlađem bratu ili sestri. Bila bih vrlo sretna kad bih mogla upoznati Šigea i uvjeriti se u potpunosti da dobrih ljudi ima na svijetu.Rijetko, ali ima. Ponekad je život vrlo težak. Užasno mi je bilo teško na djelu knjige kad je ta bratska ljubav prekinuta no sigurna sam da postoji raj da su oni tamo otišli i da su se sreli te da ponovo zajedno provode dane, sate, mjesece i godine u velikoj ljubavi.
-Nika
Nakon što sam pročitala knjigu osjećala sam se jako tužno i razočarano.Razočarano jer nisam mogla vjerovati da ljudsko biće može nešto takvo napraviti.Meni jednostavno i dalje nije jasno zašto su ljudi dva puta počinili istu grešku.Prvo su bombu bacili na Hirošimu,a nakon toga na Nagasaki.Zar im posljedice nakon Hirošime nisu ništa značile?Zar im nije žao tih ljudi?Kako netko može biti toliko zao da napravi takvo što?To su pitanja koja si mi danas postavljamo i svejedno nemamo odgovore.Trebalo bi ljudima koji su to učinili vratiti istom mjerom,ali oni su već mrtvi.Mislim da bi se većina ljudi složila da se to više ne smije ponoviti!!
-Lea
Nakon što sam pročitao knjigu, uvjerio sam se u katastrofalne posljedice atomske bombe. Ne mogu vjerovati da su ljudi ubili toliko nedužnih ljudi. Ljudi još i danas rade takve, a traže i jače bombe. Zbog čega? Da pokažu svijetu svoju veličinu. Pitam se koju veličinu? Zar veličina razaranja, patnje, boli, muke i smrti?
Mislim da se svi oni koji rade atomske bombe moraju podsjetiti što se dogodilo 6. i 9. kolovoza 1945. godine.
-Marko
Ljudi su ti koji stvaraju, ali i razaraju. Zar baš moraju razarati da bi mogli ponovo stvarati? Ako baš moraju, onda ne bi smjeli razarati druge ljude već samo materijalne stvari. Ljudi su previše tvrdoglavi i zbog toga na svijetu ima previše ratova. Velike količine novaca koje se troše na oružje trebalo bi uložiti u rješavanje svjetskih problema gladi, globalnog zatopljenja, ekologiju i obnovljive izvore energije, …
-Karlo
Mislim da je već sve rečeno na temu atomske bombe, a poglavito na štete koje donosi. Kristalno je jasno, bar meni, zašto su ih ljudi uopće gradili, to tzv oružje. Najbolji primjer toga je Amerika koja je bacila atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki. Mislim da su slijedili onaj primjer prvo napadni ti da ne budeš ranjeni. Dakle, zašto moramo pisati o njezinim štetama i posljedicama? Trebali bi pričati o tome kao o velikoj greški. Zaista mi je žao tih ljudi jer mislim da to spada u jedne od najgorih smrti koje mogu čovjeka zadesiti. Štete i posljedice nakon atomske bombe su svima već poznate, to su radioaktivna zračenja, kojima u najgorem slučaju slijedi smrt.
Što dalje reći na tu temu? Sve je već bilo rečeno, ali nije loše još više puta to spominjati i o tome pričati, a glavno je da se ne nađu ljudi koji su neutralni po tom pitanju ili koji takvo zlo još i zagovaraju. Ne bih mogla zamisliti da bi mogli postojati tako priglupi ljudi koji bi tako nešto i zagovarali. Znam da nemam neko revolucionarno i drugačije mišljenje od drugih i zaista mislim da je dobro što su ljudi svjesni toga da je to veliko zlo i da rat ili atomska bomba nikamo ne vodi.
-Josipa
Žao mi je što je stradalo puno nevinih ljudi, naročito djece. Žao mi je što se još puno godina kasnije rađalo mnogo djece koja su bila bolesna upravo zbog posljedica zračenja atomske bombe. Svatko ima pravo na zdrav život i slobodu.
- Marcel
Rat?Morbidno,ali nažalost to je dio svakodnevnog života.Postoje različiti oblici rata,a na svijetu se nažalost upotrebljavaju svi. Žalosno je to što u novinama možemo samo čitati članke koliko je u Iraku ljudi poginulo i ko je na koga bacio bombu.Ako pak ne to onda čitamo o Simonici i Anteku. Užasno je u kaj se ovaj svijet pretvorio!Današnje novine,mediji i sve ostalo. Također sam konačno našla vremena da pročitam lektiru Sadako hoće živjeti.I vjerujte mi nisam požalila. Odlična je knjiga i sad bi ja htjela napisati svoje mišljenje o atomskoj bombi pa vam je jasno valjda i zašto onaj uvod ispred o ratu i bombama.Dakle bačena je bomba na Hirošimu. Je li vama normalno da neko baci atomsku bombu i ubije toliko ljudi u samo jednoj sekundi?Meni ne.U toj sekundi poginulo je velik broj ljudi,ranjeno je velik broj ljudi.Porušene su zgrade,kuće …Ma nema uopće smisla to nabrajati. To je sramota za čovječanstvo! I sad bude meni neko pričao pričice kako taj čovjek nije znao kaj baca?Ma koga to briga? Kaj se uopće zamarate s tim? Zar vi kužite da su nedužni i nevini ljudi poginuli? Ja sam to davno shvatila. I drago mi je da jesam,ali užasno me boli kad vidim da se to isto ponavlja.I ta atomska bomba ponovila bude se opet ako se svijet ne promjeni.No to je vrlo malo moguće.Mislim da je uopće suludo pisati jer budu to pročitali moji frendi,a ostali? Ostali budu dalje nastavili ratovati i nema teoretske šanse da sama promijenim svijet. Ljudi bi se trebali jednostavno zapitati i nastojati se popraviti sami….a ne da ih drugi popravljaju….Jednostavno rečeno knjiga je super,dirnula me,a sad na vama je da li ćete se potruditi poraditi na sebi ili ne. Samo ljudi koji nemaju srca mogu ostati hladni nakon što pročitaju knjigu...
-Nika
Na Zemlji postoje ljudi koji su puno mržnje i želje da nekome napakoste. Mrzim takve ljude!!! Zbog takvih nam se događa takvo stanje u svijetu! Ubojstva, krađe, laži, otmice, a naposljetku i ratovi. To je nešto najodvratnije što će ljudi ikad upoznati. Zar se sukobi između dvije države ne mogu riješiti mirnim putem?! Čemu nasilje i ubijanje nevinih ljudi??
Ljudski je život predragocjen da bi nestao u djeliću sekunde. Svaka daljnja uporaba nuklearnog naoružavanja dovela bi u pitanje opstanak čovječanstva.
-Klara
Ovaj blog nastao je iz zadanog projekta iz hrvatskog jezika, a nakon pročitane lektire „Sadako hoće živjeti“ smatrali smo da će upravo ta tema potaknuti velik broj ljudi na razmišljanje i pokrenuti njihove emocije. Cilj je uključiti što veći broj ljudi u razgovor prvenstveno na temu lektire, Drugog svjetskog rata, atomske bombe i njezinih posljedica. Još jedan od ciljeva bio bi nam sakupiti što više različitih informacija, razgovora i priča. Dobrodošli su i svi oni koji su čitali i neke druge knjige na tu temu. Nadamo se da će sva vaša razmišljanja i razgovore potaknuti ovaj svijet postane malo bolji i da bude što manje sudbina sličnih Sadako.
-Josipa
Sredina je srpnja 1945. god. Hirošima je pust grad. četverogodišnja Sadako i njezin tek nešto stariji brat lutaju ulicama tražeći komadiće hrane. Njihov je otac na frontu a majka radi u tvornici za potrebe vojske. U isto vrijeme u američkoj vojnoj bazi u Tinianu, u Japanu, odvijaju se pripreme za uporabu prve atomske bombe. Cilj strašnog napada - HIROŠIMA.
KOBNI DAN - 6. kolovoz 1945. god. - bačena je atomska bomba na Hirošimu. U nekoliko sekundi izbrisan je čitav jedan grad, stradalo je previše ljudi od trenutne eksplozije i razaranja. Godinama kasnije stradavali su nedužni životi od posljedica zračenja.
Naši mali junaci - sadako i Šiego ostaju živi, njihovi roditelji također. Prošlo je 10 godina od bacanja bombe. Sadako pada u nesvijest poslije jedne biciklističke utrke u kojoj je sudjelovala. Oboljela je od posljedica zračenja i započinje svoju posljednju bitku, bitku za život. U bolnici izrađuje ždralove i vjeruje u ozdravljenje izradi li ih tisuću. Iznemogla i iscrpljena bolešću, sklopila je svoje umorne oči posljednji put. Iznad njezinog kreveta osatlo je visjeti 990 zlatnih ždralova.
-Klara
Hiroshima Atomic Bomb Reenactment
Projektni zadatak učenika 8.a razreda lll OŠ Čakovec - korelacija hrvatskog jezika i informatike na temu "Trebaju li ljudima atomske bombe?" - vezano uz lektiru "Sadako hoće živjeti".
Voditeljice projekta: Nataša Boj (učiteljica informatike) i Tihana Preksavec (učiteljica hrvatskog jezika).
Uži tim učenika:Borna Benko, Maja Marija Lešnjak, Bojan Spahija i Josipa Zbiljski.