14.08.2006.

...Jedemo napadanje.Lovimo početak jer smo bili u pravu.Uživamo u ubijanju nedostižne potpunosti. Prenesen običaj,ponovo odobren.Sad idem pisat pjesmu?
Dostojno oružje nesporazuma...
Ne,neću pjevat!
Sluzav,bijeli led osvaja preživjeli pogled.Koga?Što?
Preživjeli Pogled.Valjda se i njemu već spava.Zapazih.
Što se planova tiče...BUDI SAM...
Zreo lijek u noćni sat:Ubrzana osamljenost ,prilagodjena povjerenju.
Zašto ne mogu zamislit melodiju ,a da pri tom ne ispitujem o kojem je glazbalu riječ.Jedno mi krilo uvijek prelazi granicu s dostatnom javom...Djelomična odgovornost.
I tako...

Komentari (4) | Print | # | 12:01

<< Arhiva >>