četvrtak, 29.01.2009.
Ko preživi pričat će...
Pitala se; nije li joj vrijeme da mu oprosti, skine taj kamen s vrata i prestane vući samu sebe na dno. Neoprostivost čina nije bilo to što ju je slomilo, slomila ju je vlastita povezanost s njim, njena ovisnost o poremećenom načinu njegovog komuniciranja i zajebancije, sličnost s njenim stavom prema ljudima i događanjima koji nikad prije nije kod drugih prepoznala. Oprostom bi sebi rekla - kraj opiranju. Rekla bi kako nema sebe.
Pljunula bi oprostom na uspomene.
On nije bio lik iz snova. Ni lijep, ni visok, ni plav. Više neki oniži mračnjak, porno zvijezda vlastite produkcije. Prkosan, s prljavim i zlim razmišljanjima potpomognutim shizofreničarski dokazanim natprosječnim IQ. Kažem Vam, manje sličan izgledom ali sličan njoj po dijagnozi. Otkrio joj je kako diše Svijet, kako se skidaju zvijezde i kako se drži srce na dlanu.
S tim kreditom krenuo je u harač njene psihe. Dozvolila mu je to prešutno.
U intelektualnu kurvu pretvorila se u trenutku kad je shvatila da je priča o strasti jedino što je dobila, a sve ostalo dala je besple...
Razbijao je njene strahove jedan po jedan, slamao otpore, mijenjao joj principe, topio led, gušio srce...
No, čini se da joj je neka sila ipak ugravirala rođenjem one tri šestice u potiljak pa se iz dišpeta digla iz dreka i pepela i opetovano staje na noge trošeći polagano svih predviđenih devet života. Istina je negdje ostala unutra u njima.
Ko preživi pričat će, rekao bi jedna moja frendica...jer vjetar se ne može vezati, rekla bi druga...
Da bi preživjela, Ljubav traži interakciju, pripadanje i davanje, uzajamnost i vjerovanje... Inače okreću se leđa, vadi se srce, ponižava postojanje.
Kemiju možda i stvara ono što je nedostupno, ali ljubav je dostupna i duboka, brine o onom drugom, njeguje i štiti.
Ne traži za uzvrat puno. Kad voliš - daješ sve sa radošću. Ne mjeriš.
Kasno je shvatio kako ljubav nisu samo iskre strasti izmedju dvoje ljudi. Ljubav je više - način postojanja, "davanja", a ne "padanja"...neoprostivo.
