76. Osjećaj i emocija

nedjelja, 24.09.2017.

Za potrebe ove diskusije načinit ćemo razliku između osjećaja i emocije. Osjećaj ćemo nazvati tjelesnim, a emociju mentalnom. Brkanje tih stvari čini mnogobrojne zbrke u glavama. Iskren čovjek je osjećajan, neiskren je emotivan. Iskreni ne laže, ali također ne projicira; emotivni se zapliće u laži koje mora održavati, poglavito u laži samome sebi. Osjećajnost je općeljudska toplina u komunikaciji s drugim živim bićima; emotivnost je izmišljeni dvorac od pijeska, građevina uma puna strahova i tjeskoba, užitaka i veselja što se rađaju iz samozrcaljenja. Emotivnost je po svojoj strukturi nasilna, prikriveno ili otvoreno, pasivno ili aktivno. Dok osjećaj dolazi iz predjela grudi, iz srca, iz dišnog sustava, emocija dolazi iz glave i prije znači susprezanje disanja. Osjećajan čovjek diše punim plućima i aktivno sudjeluje u životu; emotivan suspreže dah ili previše diše, a njegova hiperaktivnost zapravo je jednoznačna njegovoj hiperpasivnosti, jer je jednako lažna. To su tek dvije strane iste medalje zloupotrebe osjećajnosti.

Kada umremo, odlazimo u astralnu sferu ili čandraloku (značenjski: predio Mjeseca, sfere zrcalećeg ili posuđenog svjetla). Kaže se za astralnu razinu ili dimenziju da je razina emocija, od najnižih strasti i požuda, nasilja i straha pa sve do rajskih visina ljubavi i astralnog blaženstva. Astralna svjetlost omogućuje oboje: i prirodnu osjećajnost i mentalnu emotivnost. No, postoji jedna bitna i velika razlika u ispoljavanju te astralne svjetlosti kad je ona provučena kroz eteričko-fizički mozak i kad je u svojemu vlastitome mediju. Ondje gore, nakon smrti, više ne možemo biti neiskreni ni prema sebi ni prema drugima: sve se vidi, sve se zna. Zbog toga astralni mračnjaci velike energije, koji tisućljećima odbijaju ponovno se inkarnirati, a uz pomoć vampirističkog otuđivanja astralne energije utjelovljenih bića, nikada ne lažu na onaj isti način na koji lažu utjelovljeni ljudi. Utjelovljeni bez problema može reći: dva i dva su pet, da okom ne trepne. Neutjelovljeno astralno biće to ne može, ono mora ići nekim zaobilaznim putem, putem zloupotrebljavanja istine. Zloupotrebljavanjem istine bave se i ovozemaljski mračnjaci, jer je njihova energija dovoljno ekskluzivna pa može primjenjivati ekskluzivne metode prevare. Takvi najčešće imaju karizmu; najpoznatiji povijesni primjer utjelovljenog mračnjaka zasigurno je Adolf Hitler: čovjek ogromne uvjerljivosti, spontanosti i „prodisanosti“. Što je „prodisanost“? To je sposobnost da se emocije, dakle nešto što je lažno po pojmovniku ove diskusije, prikažu kao istinite, kao osjećajnost. Onaj koji emocije uspije prikazati kao osjećaje postiže ogromnu uvjerljivost. Zašto? Zato što bića instinktivno vjeruju osjećajima, jer oni dolaze iz tijela, oni su mudrost tijela. Ne može se sumnjati u tjelesnu mudrost. Hitler je „disao“ laži, kao da su istine: ljudi su mu instinktivno vjerovali i slijedili ga kao velikog učitelja i vođu. Hitler je bio astralno probuđen, znao je svirati na astralnim registrima, bio je medij mračnim astralnim silama. Stoga je on genijalno povezivao astralne i fizičke energije: ponašao se kao da je neutjelovljen, iako je bio utjelovljen. U konačnici, tako se ponašaju i prosvijetljeni Adepti, no njihova energija nije astralna, nije čak ni mentalna: ona je čista duhovna energija.

Ukoliko se ne očistimo od emocija koje su uvijek samo zlosretne projekcije na zbilju ili na ono što jest, nikada nećemo uspjeti gledati Lice Božje. Ono čime ljudi manipuliraju nisu misli, već emocije proizišle iz misli. Sama misao ne može manipulirati. Ljude uspijeva prevariti ta činjenica modernog načina života koji je pomiješao i pobrkao osjećaje i emocije. Zašto djecu smatramo nevinom? Zato što ona ne znaju glumiti, ne znaju manipulirati, jer su njihove emocije u zametku, mnogo su slabije od osjećaja. Negdje oko puberteta ili koju godinu ranije, dijete biva nadvladano emocijama te je prinuđeno svoje osjećaje sve više zatomljavati i potiskivati. To je tragedija naša svagdanja. Svi smo tijekom odrastanja pretvoreni u kopije samih sebe, dakako u mnogo lošije kopije, u skroz-naskroz fake-kopije. Osjećaje smo zamijenili emocijama, a da nismo ni primijetili. Postali smo manipulatori, a da nismo ni primijetili. Na projicirano Nebo postavili smo projiciranog Boga i stali ga projicirano obožavati: sve laž do laži, premazana bezbrojnim slojevima podrazumijevanja. A negdje unutar nas, unutar suspregnutog daha, unutar srca i dišnoga sustava i dalje postoji naša osjećajnost, koja čeka da je ponovno prepoznamo i oživimo.

Moglo bi se reći da nas nije porobilo pogrešno vjerovanje, nego pogrešna upotreba dišnoga sustava. Dišni sustav smo združili s mišlju i tako stvorili čudovište: emociju. Emociju straha ili tjeskobe, emociju zavisti ili ljubomore, emociju mržnje ili srdžbe, emociju inferiornosti ili superiornosti itd. Osjećajnost dakako nije zadnja riječ Božje Tehnike, jer da jest, nikada se ne bi mogla zloupotrijebiti. Ona je čista astralna energija u kojoj, na primjer, prebivaju prirodni duhovi koji izgrađuju ovaj svijet minerala, biljaka, insekata, ptica, gmazova i sisavaca, ovaj svijet beskrajne i nepresušne ljepote. Sva bića prirodno žive u osjećajnosti ukoliko imaju astralno tijelo – osim čovjeka. On je pao, unizio se, srozao se do odvratnog kolaboracionizma s mračnim i silno moćnim astralnim entitetima. Oni nama daju požudu (ili točnije: kataklizmički požar) svih pet čula, a mi njima zauzvrat isporučujemo nepresušne i silne količine dragocjene energije duše. Da, to je zapravo energija duše, nismo je izvadili iz blata, i ako znamo da je energija duše sveta, onda možemo lako zamisliti koliki je naš grijeh. Čak nismo u poziciji ni da kažemo da nismo znali (pa da stoga nismo krivi), oh, ne, itekako smo znali, i to što smo se dali prevariti govori samo o tome da smo svoju slobodnu volju dali drugome, a ne i o tome da nismo imali slobodnu volju. To je jako bitno za naglasiti.

Osjećajnost je iskrena, emotivnost je lažna. Osjećajnost nije puna istina, inače ne bi bila dijelom čandraloke koja posuđuje svoje svjetlo, no ona je ono nešto što je čovjek izgubio i što ponovno mora zadobiti prije nego može nastaviti dalje. Ništa ne možemo graditi na laži emotivnosti: pogledajmo samo u kojem je smjeru otišla znanost, to dijete strastvene istinoljubivosti duše! Znanost se hvasta da je jedina koja ne robuje emocijama, oh, kakve li naivnosti! Njena je emotivnost ogromna, eksplozivna, ali se nalazi u negativu, tj. u silno angažiranom vjerovanju da se ne smije vjerovati. Moderna znanost propovijeda: ne smijemo vjerovati, moramo dokazati. A što se to uopće može dokazati na načine današnje znanosti?! Uopće ništa. Znanstvenici takve paradigme ne vide u kojoj su mjeri emotivni, a ne vide zbog toga što znaju da nisu osjećajni. Svoju bezosjećajnost smatraju vrlinom, a svoju veliku, upravo fundamentalističku emotivnost uopće ne vide, slijepi su za tu činjenicu.

Prosvijetljeni Adept može zadržati toplinu svoje ljudskosti, svoje osjećajnosti, upravo zbog toga što astralna sfera u svojoj izvornosti nije ništa izopačeno, ona je božja tvorevina kao i sve druge izvorne dimenzije. Adept, međutim, nema emocije, stoga se on većini ljudi na duži rok čini hladnim i nepristupačnim. Lijepo je slušati Bacha ili Mozarta deset minuta, no ako ih morate slušati pola sata ili duže, počinjete se vrpoljiti, dosadno vam je, gledate na sat, počinjete razmišljati o koječemu. Tako je, pa još i puno gore, s prosvijetljenim Adeptom. Jedan njegov govor vam je divan. No, probajte provesti s njim mjesec dana: zamrzit ćete ga i na njega projicirati baš sve svoje emocije koje imate. Smatrat ćete ga nemogućim, manipulativnim, retardiranim, prevarantom, egomanijakom i sve tako. :)) Adept NEMA emocije. No, ako je vaš kontakt s dušom prešao kritičnu granicu, nećete odustajati, nešto će u vama stalno iznova rovariti, rovariti, rovariti, sve do onoga dana kada će vaša frustracija narasti do granice potpunog rasapa; i ondje vas čeka vaš Učitelj, čeka vas sa svom svojom ljudskosti, sa svom svojom toplinom, sa svom svojom ljubavi, koju će znalački umiješati u amalgam Transformacije.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se