70. Slijepa Naša umrtvo

srijeda, 13.09.2017.

Hrvatska uživo je naprasno ukinuta. OVDJE možete potpisati peticiju za njezin povratak u program HTV-a. U Slijepoj Našoj nacizam je postao dijelom općeg društvenog i političkog mainstreama, poželjno i nadasve prihvatljivo društveno ponašanje, i normalan bi čovjek ovdje, kao, trebao očekivati da ga država štiti, da mu pomaže razvijati potencijale, da bude u službi njegovih potreba kao bića koje se razvija. Ha, ha. Ako su premijer i predsjednica i većinski dio političkog korpusa nadasve benevolentni prema nacizmu, ako je Thompsonu i dalje dopušteno - i to usred Zagreba na Šalati - započinjati koncerte s nacističkim pozdravom, ako se cijeli politički vrh države, i vladajući i opozicijski, gura među čestitare Velimiru Bujancu, onda je mene zaista danas strah nazvati policiju već i zbog divljanja mladeži u parku. Jer ovu svoju domovinu sve više doživljavam kao Gotham City ili kao epizodu iz serije Zona sumraka, iz koje se ne uspijevam probuditi. Pada mi na pamet Invasion of the Body Snatchers (Invazija tjelokradica) Philipa Kaufmana iz 1978. - ZDS-vanzemljaci uperenim prstom i vrištećim glasom ukazuju na one koji još imaju sačuvani zdravi razum, a među najnovijima kao žrtva tih alijena pala je i Maja Sever. Uperili su u nju prst.

Bio sam ovih dana u Osijeku, u posjeti roditeljici. Iza kuće imamo dvorište sa starom marelicom, a onkraj njega zapušteni je tvornički krug IMK Slavonije, ugašenog tekstilnog poduzeća koje je nekada bilo izvozna dika i ponos cijele regije. Ovih dana nepoznati i poludivlji ljudi iz tvorničkih hala izvlače sve što se dade izvući i odvoze kamionima u nepoznatom smjeru. Pritom stvaraju veliku buku, što radnim alatima, što glasovima garniranim raznoraznim psovkama. No, to je sitnica spram onoga što moja roditeljica i susjedi moraju proživljavati svake subote od tri ili četiri popodne pa sve do ponoći. Naime, subotom je na platou tog propaloga industrijskoga giganta tzv. braniteljski dernek. Vlasnik lokalnog kafića uz Vinkovačku cestu dovuče tridesetak dugačkih drvenih stolova s pripadajućim klupama, postavi razglas, zapali vatru i zaokrene ražanj te pusti cajke i ostale "zabavne" pjesme na domaćem jeziku. Buka iz razglasa je tolika da se u kući uopće ne može razgovarati niti gledati televizija. Dakle, svake je subote stotinama kućanstava iz okruženja u potpunosti suspendiran normalan život na osam ili devet sati, e zbog toga da bi se tzv. branitelji, tajanstvena i nedodirljiva grupacija živih bića, mogli do mile volje zabavljati i prežderavati, opijati i mokriti uz ogradu našega dvorišta. Ove sam subote oko 22,30 bio nazvao policiju i požalio se na nepodnošljivu buku. Ljubazni mi je policajac objasnio otprilike ono isto što mi robotizirani policajci vazda objašnjavaju i u Zagrebu (i sada se iskreno nadam da zbog ove riječi robotizirani neću dobiti prekršajnu prijavu): "Gospodine, nazovite nas ukoliko buka potraje i nakon 23 sata, do tada ne možemo ništa jer je to u domeni dozvola koje izdaje lokalna samouprava. Mi ne možemo mjeriti decibele, stoga se strpite još pola sata pa nas onda zovite ukoliko se buka ne stiša." Kad mi dežurni policijski dispečer kaže takvo što, osjećam se kao da živim u zemlji potpunih debila i indolenata, kao Židov u Berlinu krajem tridesetih prošloga stoljeća ili kao žena među afganistanskim Talibanima: potpuno poništeno i popljuvano kao građanin, dakle potpuno građanski obespravljeno i spljošteno do ništice. Nazvao sam ponovno u 23,30, dispečer me spojio s 1. policijskom postajom, ondje mi je dežurni policajac (glasom nekoga kojemu se upravo pozivi građana ponajviše čine remećenjem javnog reda i mira) rekao da će poslati nekoga da provjeri, ali da misli - koliko mu se čini - da branitelji imaju dozvolu do ponoći. I to je to, tu počinju i staju sva moja prava na mir i normalan život ne samo u pola ure prije ponoći, nego i u 4 popodne kada je taj daleko preglasni dernek i započeo! Buka je konačno prestala par minuta prije ponoći, ona glavna, preko razglasa, no trebalo je vremena da se svi pijanci uredno popišaju u okolna dvorišta i potom uz pjesmu i arlaukanje raziđu.

Kada u Zagrebu nazovete policiju zbog buke u parku ili zbog strahovito bučnog koncerta na terasi zgrade Allianz Osiguranja u Heinzelovoj 70, koji je pokoje godine znao potrajati i do jutra (a navodno ga priređuje tajkunski vlasnik koji na takav način slavi rođendan), onda vam je jasno da policija NEĆE ništa poduzeti, ali se barem ne bojite za svoju i kožu svojih bližnjih. Barem to. U Osijeku se, bogme, bojite, zbog ostavštine Branimira Glavaša i Vladimira Šeksa, a danas i zbog Plenkovića i Kolinde koji koketiraju s nacizmom. Kako da se u Osijeku oslonim na državni represivni aparat, ako je nacizam javno dozvoljen i blagoslovljen od modernih fašista Andreja Plenkovića i Kolinde Grabar-Kitarović?! Bogme nikako! Ako je nacistički pozdrav ZDS znak poželjnog ponašanja, a oni koji se tomu protive remetilački faktori s kojima treba po kratkom postupku, ako se u Osijeku i posvuda po Hrvatskoj još uvijek u ENORMNOJ MJERI bestidno mrze i šikaniraju Srbi i Bošnjaci, pravoslavci i muslimani, onda je u najmanjoj mjeri jaaaaako hrabro od mene, da u pola ure prije ponoći u tom mrklom i zapuštenom gradu na Dravi zovem policiju zbog braniteljskog derneka.

Maja Sever bila je donedavno jedan od zadnjih bastiona zdravog razuma i elementarne pameti (a o kršćanskj ljubavi ne vrijedi ni govoriti u ovoj zemlji koja se toliko busa u prsa svojim katoličanstvom) te prirodne novinarske istinoljubivosti i angažiranosti na javnoj televiziji znanoj kao HTV, a sada je i ona dobila šup-kartu ili nogom u stražnjicu. S Brunom Šimlešom dogovarala je telefonski njegovo gostovanje u emisiji, a onda je najednom, usred razgovora s njim, otkrila da joj je emisija ukinuta - toliko o pomno pripremanoj jesenskoj shemi odgovornih na Prisavlju. Staljinističkim čistkama ondje očito nema kraja, a informativne su im emisije već odavno besprizorno ljigavi bilten HDZ-a pa se logično zapravo postavlja pitanje: što su uopće čekali toliko dugo s pakiranjem Maji Sever?! Stankovića i Togonala pripitomljavati nikada nije ni trebalo, ostali su već davno maknuti, stoga, gospodo, ugasite televizore i pridružite se egzodusu put nekih civiliziranijih zemalja u tamo nekoj dalekoj, dalekoj Europi.

Dodatak: Božo Kovačević u odličnom TEKSTU na portalu Telegram.hr piše o veleizdajničkim aktivnostima naše vrle predsjednice neki dan u Mađarskoj te u konačnici o tragičnom diplomatskom i političkom lutanju i predsjednice i premijera, a u korist vlastitih političkih karijera u budućnosti. Bio sam još u Osijeku kad sam gledao Kolindinu pressicu iz Budimpešte i rekao bih da nisam mogao vjerovati svojim ušima kad ne bih već dobro znao za kakve tragikomedije je naša predsjednica sposobna. Ovakve cinike i diletante, ignorante i veleizdajnike u najvišoj politici nismo, čini mi se, imali nikada.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se