12. Deklaracija o zajedničkom jeziku

četvrtak, 30.03.2017.

OVDJE se može pronaći tekst Deklaracije (nije dugačak, bez straha!) pa se i potpisati pod njom ukoliko imate google-račun. OVDJE je tekst Ante Tomića o tome zašto je potpisao Deklaraciju. OVDJE je jedan nasumično odabran tekst s internetskih portala koji o toj Deklaraciji informativno zbori. A OVDJE je prvotna ili osnovna lista potpisnika Deklaracije iz koje je razvidno da su je potpisali svi ponajbolji hrvatski književnici, pisci, novinari i intelektualci.

Večeras, međutim, gledam središnji Dnevnik HTV-a i s gnušanjem i porivom na povraćanje slušam s kakvom količinom nacionalističke ostrašćenosti, tendencioznosti, neprofesionalnosti, zlobe i bezobraštine je u tome Dnevniku napravljen prilog o toj Deklaraciji! Nije da već ne znam da je HRT dolaskom Karamarka na vlast i opet jednom u svojoj povijesti postala smeće i ruglo koje se nema pravo zvati javnom televizijom i za koje ne bismo smjeli plaćati rtv pretplatu, no ipak svaki me put uspije iznenaditi i najediti svojim podlostima i novinarskim fekalijama. Ono što o toj Deklaraciji govore, primjerice, aktualna ministrica kulture i aktualna predsjednica države također je nešto što u slobodnomislećem i svjesnom biću izaziva poriv na povraćanje.

Da nemam pojma što mi govore, kad mi govore, Zagorac, Međimurac, Korčulanin ili Istrijan, onda kada govore full verziju svojega dijalekta, to je činjenica koju dijelim s većinom ljudi ove zemlje. Da se savršeno dobro razumijem s Beograđaninom, Podgoričaninom i Sarajlijom onda kada govore full verziju svojega standardnog jezika, i to je činjenica koju dijelim s većinom ljudi ove zemlje. Dakle, što govori svatko onaj koji grinta protiv ove vrlo fino ugođene i dobronamjerno/pitomo/uljuđeno intonirane Deklaracije? Govori samo to da je hipnotiziran, omađijan ili zaražen glupošću znanom kao klerikalni nacionalizam najprimitivnije vrste. Svim srcem pozdravljam ovu Deklaraciju o zajedničkom jeziku i želim joj da maksimalno podigne prašinu na ovim prostorima, kako bi se još jednom okupila, zgusnula i homogenizirala masa naše hrvatske Gluposti; možda ovaj put grom ipak konačno opali u nju pa da je već jednom izbriše s lica ove nedužne Zemljice.

11. Čakre - jedno moguće objašnjenje

nedjelja, 26.03.2017.

Čakre su istinski na kauzalnoj razini, ondje je njihovo izvorište, informacijsko polje. Stoga probuđenje u nekoj čakri, u smislu donjeg teksta, prvenstveno znači specifično probuđenje na kauzalnoj razini, probuđenje određenog aspekta kauzalne razine. Obzirom da je kauzalno tijelo pravo ili originalno tijelo duše, to onda svakako automatski znači i dovođenje određene količine duševnog života u individualno postojanje. Kada se potpuno probudimo u kauzalnom tijelu, tada nam treba još samo sićušna aktivacija volje da se "preselimo" u apsolut duše, u univerzalnu, nerođenu i besmrtnu svijest.

Kada se probudimo u 1. čakri, po prvi put u životu doživljavamo da negdje istinski, potpuno, cijelim tijelom pripadamo. Pripadamo Zemlji, njenim smo dijelom. Mi smo Zemlja. To nam pruža ogromno olakšanje, jednu totalnost ili zbiljnost relaksiranosti. Osjećaj takve, istinite (a ne samo emotivne i psihološke) pripadnosti svemu daje novi smisao, tj. smisao uopće. Smisao se rodio u našoj svijesti mimo mentalnih argumentacija, sumnji i subjektivnih previranja. Otkrivamo, dakle, da doživljaj smisla ne proizlazi iz odgovora na pitanja, već iz tjelesnog totaliteta doživljaja pripadnosti Zemlji.

Kada se probudimo u 2. čakri, vitalnost ili životnost postaje naša trajna i objektivna osobina. U našim se očima pojavljuje sjaj, postajemo privlačni, ljudi i životinje vole biti u našoj blizini. Seksualna energija sada više ne teče nadolje, kroz kanale žudnje i mašte, nego se spontano kanalizira u kreativne imaginacije, čineći nas prirodnim vračem ili čarobnjakom u nastajanju. Za razliku od maštanja, kreativne se imaginacije ostvaruju. Naš se život naglo i ubrzano, gotovo magično, dovodi u red i stanje prirodne organiziranosti i prosperitetnosti. Razum poprima prve konture kozmičke činjenice, činjenice koja održava cijeli svemir.

Kada se probudimo u 3. čakri, postajemo neustrašivi. Fundamentalno, tjelesno, cijelim bićem, gubimo strah. Straha više nigdje nema. Taj doživljaj osobne moći čini nas pristupačnima na jednoj višoj razini: ljudi nas počinju doživljavati kao učitelja jer imaju unutarnje tjelesno povjerenje u nas. Naša moć na ljude djeluje pozitivno, poticajno, budi u njima želju da se mijenjaju, da svoje živote dovedu u red, da postanu bolji ljudi. Sve to čini moć izvrnuta iz svojega negativnog u pozitivni aspekt. Probuđenost u 3. čakri predstavlja završetak ili konačnu kristalizaciju individuacije. Ovdje čovjek jasno i nepogrešivo osjeća svoje "ja" oslobođeno svih utjecaja, svih pokušaja manipulacije, svih zavaravanja lažnim i izmišljenim ciljevima. Čovjek stoji sam, sam na svijetu, sam u cijelom svemiru, kao atom nerastavljiv na dijelove, kao konačno utjelovljenje individualnosti. Usamljenost je iz njega iščezla još kod probuđenja u 1. čakri, stoga ovaj novi, ekskluzivni doživljaj kristalizacije individuacije već predstavlja začetak prelijevanja "sebe" u druge, u sve, u tzv. vanjski svijet. Granica atoma i duha sadržana je upravo u njihovoj čistoj opreci: ta ih potpuna opreka čini najbližim, najtješnjim susjedima, koji probuđenjem u 4. čakri počinju penetrirati jedan u drugog.

Kada se probudimo u 4. čakri, u nama se po prvi puta budi univerzalna ljubav. Ta ljubav nema nikakve veze s uobičajenom osjećajnošću; ona je spram nje, katkada, hladna poput snijega, ali snijega koji djeluje zaštitnički. Ljubav je suština sanskrtske riječi ahimsa koju prevodimo kao nenasilje. Ahimsa nije puko nepovređivanje, ona je mnogo više: činjenje onoga što je u kozmičkom ili duševnom smislu najbolje za bližnjega (dakle: za sav živi svijet, a ne samo za čovjeka). Ahimsa katkad može značiti ubijanje, o čemu svjedoči Bhagavad Gita. Suosjećanje više nije ideja koja stvara religiju, već zbiljsko prelijevanje bića i njihovih identiteta, začetak advaite ili nedvojnosti. Probuđeni u 4. čakri ne doživljava suosjećanje kao čin svojega "ja" naspram svojega bližnjega, već kao čin istovjetnosti "sebe" i "drugoga". Stoga takav pojedinac jednako suosjeća sa zločincem i monstrumom kao i sa svecem. On ne razlikuje ljude, ne dijeli ih na dobre i zle. To je temelj istinske mudrosti. Takvo nerazlikovanje dobra i zla nikako se, naravno, ne smije brkati s relativiziranjem koje proizlazi iz pogrešne upotrebe uma i predstavlja vrstu izopačenosti. Astralna dimenzija čini takva izokretanja: iskrivljeno zrcaleći kozmičke istine, ona trajno zavodi naivne i glupe, jednako znanstvenike i biskupe, umjetnike i političare. Moćna astralna bića s jedne strane sugeriraju ljudima da je suosjećanje čin mojega "ja", naprednog i uzvišenog, bliskog Bogu, dok s druge strane nekim drugim ljudima sugeriraju da su dobro i zlo samo varljive i zabludne sjenke. Katkada cilj opravdava sredstvo u ime tzv. Dobra: povijest religija tome svjedoči, također i povijest totalitarnih režima. Suosjećanje NIJE čin "ja": probuđenje u 3. čakri smjestilo je "ja" na njegovo pravo mjesto, na mjesto alkemijske kristalizacije zakona individuacije u svrhu mogućnosti obistinjenja advaite. Stoga kod magijske aktualizacije 4. čakre "ja" više ne igra nikakvu ulogu, tu više ne postoji nikakvo "ja" koje bi suosjećalo s bilo kim. Suosjećanje je ovdje početak kozmičkog događanja duše kao Božje iskre, duše onkraj individualnosti.

Kada se probudimo u 5. čakri, postajemo stvaratelji, sukreatori. To znači: započinjemo supotpisivati autorstvo Kreacije. Postajemo "povijesne ličnosti". Umjetnička je kreativnost započela probuđenjem u 2. čakri, čakri vitalnosti i kreativne imaginacije, no prava kreativnost, ona koja transformira i transfigurira, započinje u 5. čakri "grla". Guru postaje bezopasnim kada se probudi u 4. čakri, no istinski sposobnim da mijenja ljudska srca i umove postaje tek probuđenjem u 5. čakri. Ona predstavlja utjelovljenje istinske karizme, na temeljima univerzalne ljubavi. Probuđenje u 5. čakri znači mogućnost globalnog utjecaja, okultnog i eksternog.

Probuđenje u 6. čakri znači PREDANOST. Mi smo se predali Bogu u svojemu totalitetu, potpunom "masom" svojega bića, i odsad nadalje u nama je kristal individuacije u cijelosti transcendiran. 6. je čakra komandni centar iz kojega isijava Božja Volja, a to znači: mi svjesno više nismo činitelj (a nesvjesno nikada nismo ni bili). Individuacija je poslužila svrsi i sada je na djelu začetak jedne više, božanske evolucije. Tamo gdje završava individualna evolucija, započinje nova, skroz-naskroz božanska evolucija. U tom je smislu probuđeni u 6. čakri ponovno na početku, ponovno šegrt, učenik, student.

Ne postoji 7. čakra. Hiljadulatični lotos na vrhu glave nije čakra i ne predstavlja kvantni skok u probuđenju. On je tek finalno "uzemljenje" onoga što je ostvareno probuđenjem u 6. čakri.

10.

nedjelja, 19.03.2017.

U nepodijeljenoj svijesti ne postoji "ja" koje misli odijeljeno od "ja" koje čini. Također, ne postoji moje "ja" koje suosjeća s nekim drugim "ja" - uvijek je to jedno jedino integralno zbivanje. Nepodijeljena svijest stoga nije svjesna da ljubi, da suosjeća, da je puna mira i blaženstva. Kada bi toga bila svjesna, više ne bi bila nepodijeljena svijest, jer bi se podijelila na "onoga" koji zna da je u blaženstvu i "onoga" koji je u blaženstvu - to bi bila perverzija. Perverzija uma u kojoj svi živimo pa iz nje želimo pobjeći sve novijim i novijim perverzijama uma. Duhovni su tragatelji poput uvijek novijih modela Mercedesa ili Audija - novije "duhovne" formulacije trajno žele doskočiti habanju i zastarjelosti onih prethodnih, tim lukavštinama nema kraja.

Raniji "model" duhovnosti kaže: "Okani se straha i mržnje, pohlepe i žudnje... okreni se svjetlosti i ljubavi, miru i radosti..." Noviji "model" duhovnosti kaže: "U redu je biti u strahu i osjećati mržnju, pohlepu i žudnju, nemoj se zbog toga okrivljavati, to je proces kroz koji prolazi cijelo čovječanstvo, ali nemoj na tome zauvijek ostati, ti si sposoban za nešto veće i bolje, tvoja duša čezne za visinama duha gdje vladaju svjetlost i ljubav, beskrajni mir i blaženstvo..." Tako jedan model biva zamijenjen drugim, jedna manipulacija drugom, jedna mentalna perverzija sljedećom. Sve je to ista horizontala i nikad se nitko kroz misao ne pomiče ni za milimetar uvis, jer je nemoguće pomicati se uvis. Misao je izgradila kule od karata na lažnim, izmaštanim temeljima i sada ni pod razno ne želi odustati od svoje imovine koju je prozvala Kraljevstvom Nebeskim pa njime trguje i tezgari u slobodno vrijeme.


9.



Višak strukture u današnjem svijetu. Zbog toga se struktura raspada na svakom koraku. Visoki stupanj organizacije rađa bizarnim omaškama i neočekivanim diletantizmom. Uslijed napetosti sila događaju se iskliznuća ondje gdje je "situacija" stoput provjerena te nisu pronađeni elementi koji bi ukazivali na zabrinutost. Kao ozonske rupe, tako se struktura danas otapa i rasplinjuje tamo gdje je najponosnija na sebe. Veliki globalni čovjek već dugo mora pišati, a nema gdje, to su sve ulickani restorani i fini neki hodnici oko njega, travnjaci i skupi tepisi, dvorane s astrofizičarima i burzovnim mešetarima, studiji i program uživo... Nigdje da se olakša, a njemu je sila, skakuće na mjestu, proviruje kroz mračna vrata u neke ostave, izlazi na krovove s kojih se čuju sirene hitne pomoći. Na kraju mu se obraća spikerica, poznata ženska s televizije, i gura mu mikrofon u grlo, a on najednom popušta pritisak i pred cijelim svijetom, pred milijardu i pol Kineza i milijardu Indijaca, pred picajzlastim Japancima i politički korektnim Amerima, pred slonovima i jatima pataka, pred najezdom žohara i prljavim zgužvanim Englezima, pred svima - pušta mjehur da se isprazni, i više nema povratka, to je to, jebala vas struktura.

8.

četvrtak, 16.03.2017.

U državnim poduzećima zaposlenici obožavaju ići na sprovode. Šefu je umro devedesetogodišnji otac - evo odmah četa đaka, prijavili se za sprovod, zbrisali na taj dan već u podne. Kolegi umrla punica - čopor se danas u podne nacrtao na parkiralištu; odjurili su u velikom stilu, da se danas više ne vrate. Kolegici umrla zaova njenog poštara - pola ministarstva otišlo ju je pokopati i dostojanstveno ispratiti. Ako je sprovod u dva, svi su vani već u podne; ako je sprovod u tri, svi su vani već u podne; ako je sprovod u četiri, svi su vani već u podne. Najljepši su sprovodi petkom - to je tada turbo veliki vikend.

Kupujem večeras u Super Konzumu. Vegetarijanska salama s paprikom bila je na polici - zadnja. Mini kroasani s maslacem bili su na polici - zadnji. Corn flakes 500 g (veliko pakiranje) bio je na polici - zadnji. Integralne riže na polici više - nema. K+ i Jogobella voćnih jogurta na polici više - nema. Mnogi su proizvodi stavljeni u prvi red - iza njega nema drugog reda. Pitam se jučer i danas neprestano: zašto država od Todorića nije naplatila PDV kad je on još iznosio sto tisuća eura, a ne 800 milijuna eura?! Nemam odgovor, osim da ovom državom već 27 godina vladaju kriminalci najgore vrste i svih političkih boja i dezena. Tko ima pravo zamjeriti raji kad popizdi, uzme vile i baklje i divlje nasumično navali na institucije, rušeći sve pred sobom?

7.

srijeda, 15.03.2017.

Večeras na prvom: najprije Pola ure kulture Branke Kamenski s reportažom s predstavljanja neke antikomunističke knjige kojem su nazočili Ivan Zvonimir Čičak i Zlatko Hasanbegović, a potom Iza zavjese Tihomira Dujmovića s nekim umirovljenim generalom HV-a. Hrvatska nam je televizija postala opet jednom teški crnjak, a sve je počelo dolaskom Karamarka na čelo te tifusarske družine zvane vladajući (kažem "na čelo" jer se premijer Orešković čeonim čovjekom nije mogao smatrati). Bio je prije te hadezeovsko-mostovske shizofrenije jedan dobar, gotovo odličan period HTV-a od dvije ili čak tri godine prilično civiliziranih i profiliranh standarda, a onda se naglo sve počelo urušavati kao zahvaćeno nekom mentalnom bolesti. Ta mentalna bolest, dakako, nije drugo nego tupavi ustašoidni klerofašistički nacionalizam jedne primitivne gomile zarasle u drač i korov svojega specifičnoga nacionalnoga kompleksa inferiornosti koji se liječi državotvornim patosom i neukusom, opsesijama domovinskim ratom i masturbacijama, pardon, meditacijama na seksualne teme: na teme pobačaja, homoseksualnosti, demografije, čistoće krvi i roda, muškog divljanja na stadionima uz nacifašističke pokliče itd. Sve znakovi podivljalog, nezrelog, nekontroliranog puberteta. "Neću dopustiti...", mantra Kolinda iz dana u dan. Nisam pratio ide li po abecednom redu ili nasumce otvara svoj mali katekizam: ponedjeljak - neću dopustiti izumiranje Hrvata; utorak - neću dopustiti smak svijeta; srijeda - neću dopustiti da i jedan hrvatski MIG ima problema s hidraulikom.... i tako dalje.

Donju pjesmu čuo sam neki dan na Yammat.fm-u:


6.

nedjelja, 12.03.2017.


5.

Svijest je jedna, umovi su mnogi. Kad govorimo o svijesti, mi refleksno zamišljamo um - otud greška u razumijevanju. Um je i muha i gušter i štakor i čovjek i bog. Um su sve zamislive jedinice u svijesti, a svijest je nula - beskonačno. Jedna muha ima samo pet nula nad sobom, gušter ima pedeset nula, štakor pedeset tisuća nula, čovjek pedeset milijuna nula, a bog beskonačan broj nula. Međutim, nula je uvijek nula, među nulama nema razlike, kao što nema razlike ni među jedinicama: mrav je individua i čovjek je individua. Mrav nema samosvijest jer je malo nula nad njim, no to je u principu sva razlika. Što će reći: nema razlike, jer se sva bića sastoje od jedinice i nule. Broj nula čini privid razlike.

Zašto je postizanje prosvjetljenja najteži zadatak na svijetu? Zato što prosvjetljenje nije u domeni uma: zamisli, želje, napora, postizanja i ostvarenja. Što to znači predati se, odustati? To znači: pokloniti vjeru. Samoubojica odustaje, ali prosvijetljeni poklanja vjeru. Time on ne odustaje od svijeta, ne bježi od svijeta poput samoubojice, već odustaje od sebe kao jedinice, kao individue. Španjolsko-američki filozof George Santayana napisao je izvrsnu knjigu "Skepticizam i animalna vjera". U njoj objašnjava sav naš perceptivni i duševni život kao varijaciju vjere. Pokloniti vjeru stoga znači predati sebe ili odustati od sebe, uroniti u radikalni, totalni skepticizam.

4.

nedjelja, 05.03.2017.

Osuđivanje proizlazi iz uvjerenja da je čovjek mogao drugačije; mogao je, a nije tako postupio. Međutim, nije mogao. Svi smo mi lutke na koncima. Slobodna volja, i volja općenito, samo je jedna ideja, jedna poetska slika u najboljem slučaju. Čovjek upire snagu da izvadi panj iz zemlje, pritom misli da je on taj činitelj. No, njega je nešto preuzelo, nešto dublje od najfinijih i tek naslućenih misli. To što njime rukovodi, obavlja sav posao. I upiranje volje samo je nešto što nas je obuzelo. Ne postoje moja volja, moje želje, moje misli. Ne postoji ni moja odgovornost. Hitler nije odgovoran ni za što. Sve je to samo preslagivanje Materije unutar sebe. Nije lagano dokučiti ili otkriti Duh, ili ono što nazivamo Svjedokom, jer je svaki naš pokušaj u tom smjeru i dalje tek preslagivanje Materije unutar sebe. Što se može učiniti? Može se otkriti da se ništa ne može učiniti. To je otkriće jedan trenutačni skok iz Materije u Duh. Otkriće potpunog i totalnog razvlašćenja.

3.

subota, 04.03.2017.



Jesu li donje snimke prevara ili istina, ne znam. Snimka s tajlandskom djevojkom koja nekom silom iz svojih ruku podiže ratoborne vršnjake prilično je sugestivna.




"Dobro poznata metoda usputnog spominjanja imena poznatih osoba koje poznajete dio je strategije kojom ego postiže nadmoćniji identitet u očima drugih, a time i u vlastitim očima, zahvaljujući povezanosti s 'važnim' ljudima. Slavne osobe u ovome svijetu proganja to što njihovu osobnost potpuno prekriva kolektivna mentalna slika. Većina ljudi koje susrećete želi osnažiti svoj identitet, mentalnu sliku vlastite osobnosti, zahvaljujući povezanosti s vama. Oni sami možda i ne znaju da ih uopće ne zanimate vi sami, nego ih zanima samo jačanje njihova izmišljenog osjećaja osobnosti. Vjeruju da uz vas mogu postati nešto više. Žude postati potpuni kroz vas, ili bolje rečeno, kroz mentalnu sliku vas kao slavne osobe, kao kolektivnog idejnog identiteta."

Eckhart Tolle: "Nova zemlja"


2.

petak, 03.03.2017.

Razvlašćenje. Raspeće. Potpuna nemoć. To su misli koje mi trenutno pojačano odjekuju u glavi. Ja nisam vlasnik svojega života – i upravo zato mogu samo svjedočiti. Pasivno, po defaultu. Nitko me ništa nije pitao, što znači: nije se ni imalo koga pitati. „Ja“ je iluzija poput užeta koje u mraku izgleda kao zmija. Nema nikoga da kaže: odsad ću samo svjedočiti. Svjedočenje je pasivno, jedino moguće. Zbog čega onda tako i ne postupamo? Zbog čega ne možemo odustati od sebe, od uloge?

1.

četvrtak, 02.03.2017.

Dok sjedim u kupeu jurećeg vlaka, kroz prozor promatram netrajne prizore, časovite i razmazane, kao iskrice dojmova što neprestance padaju u ponor zaborava. Od njih na kraju ostaje neki opći dojam: kukuruzišta, šumarci, ptice i oblaci, nastambe i dvorišta... Za sve to vrijeme ja sam prisutan u sebi – to je konstanta. Život je nalik takvom jednom putovanju vlakom: scene promiču, a ja sam u njima uvijek isti. No, za razliku od putovanja vlakom, u životu mi se kačimo za događaje i puštamo ih da nas izvlače kroz prozor kupea i rastežu od nemila do nedraga jednog irealnog i nemogućeg položaja duše, shizofrenog položaja koji je istovremeno i konstanta prisutnosti u sebi i vanjska panorama vrtoglavog kaleidoskopa. Taj bizarni nadrealizam našeg života svima nam je poznat kao „ja“. Kad bi ga se moglo naslikati, bile bi to šarene zastave razastrte po svijetu iz prozora vlakova, međusobno upletene, uvaljane u kaljuže i razderane habanjem na vjetrometinama oprečnih strujanja. Umjesto „ja“, bilo bi dobro kad bi čovjek mogao naprosto biti u sebi, s vanjskim svijetom života koji ga se zapravo ne tiče, koji zbiljski nije njegov, koji nije nego beskrajna panorama slika kroz prozor vlaka.

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se