61. Ekran

utorak, 22.08.2017.


60. Centriranje

nedjelja, 13.08.2017.

Ovo je krajnje jednostavna tehnika meditacije, ali je istovremeno potpuno intuitivna. U njoj, dakle, nema ničega što se treba mehanički ponavljati. Sjedite u bilo koji udoban položaj uspravljene kičme. Pokušajte osjetiti svoju sredinu. Ne sredinu tijela, nego unutarnju sredinu. Kao što tijelo posjeduje (uzdužnu i poprečnu) liniju sredine, tako je posjeduje i psiha, iako kod nje sredina nije smještena u prostoru, nego u osjećaju. U potrazi za sredinom, vaš um ulazi u tišinu. Sredina psihe zaista postoji, ona je kao rupa u koju morate natjerati pikulu, i kad se pikula jednom nađe u toj rupi, tamo je sigurna, iz nje više ne želi izići.

Traženje svoje unutarnje sredine ne možete forsirati, jer vam odmah biva jasno da je forsiranje odlaženje od sredine, umjesto približavanje njoj. Stoga je ova meditacija autokorektivna i u startu ugodna, jer prirodno uvodi um u tišinu. Kada i ako pronađete svoju unutarnju sredinu, prestajete biti nestrpljivi ali pritom niste prespori, prestajete sebe shvaćati preozbiljno ali pritom zadržavate pa čak i produbljujete samopoštovanje, prestajete brinuti ali pritom zadržavate punu mjeru odgovornosti, prestajete nepotrebno misliti ali pritom vaše mišljenje postaje maksimalno učinkovito, prestajete željeti ali pritom vaš život motivacija poprima sasvim nove obrise: vi sada želite ono što u vama svjetska duša želi.

Što znači pronaći svoju unutarnju sredinu? To znači pronaći mjesto u kojem ljubav konačno više ne mora dolaziti izvana da bi vas ugrijala i okrijepila, da bi vašemu životu dala smisao; na tome mjestu ljubav koja vas grije i miluje, koja vam daje snagu i entuzijazam, koja vas nagoni da dajete i da budete dobri prema bližnjima - dolazi iz vas samih, vi ste taj izvor ljubavi, vi ste ljubav. Kad shvatite da ste vi ljubav i da je stoga ne morate tražiti napolju, u drugih, istovremeno ćete shvatiti i da ste vi Bog i da Njega također ne morate tražiti napolju, izvan sebe. Bog je ljubav, ljubav je Bog, pa ako ste tu ljubav pronašli u sebi kao vlastito izvorište, tada ste i Boga pronašli u sebi kao vlastito izvorište. Nakon toga otkrića, tko vam više ikada i na koji način može nauditi?!

Centriranje je sveobuhvatna psihološka tehnika: čim je osjetite u sebi, odmah se počinju mnogobrojne psihološke konfiguracije unutar podsvijesti preslagivati na bolje i kvalitetnije načine, cijela se mašinerija značenja i vrijednosti uzdiže u aktivnost unutarnjeg preslagivanja u skladu s istinom. A istina nije ni crna ni bijela, ni pozitivna ni negativna, ni slatka ni gorka, ni tužna ni radosna; ona je takva kakva jest, u sredini svijeta, u sredini uma. U sredini kotača koji se bjesomučno okreće nalazi se njegova os, koja miruje. Njeno mirovanje ujedno omogućuje vanjsko kretanje oboda, što znači da to mirovanje nije pasivno, ono je do vrha puno potencijalne snage, beskrajne moći. Onaj koji je pronašao svoju sredinu zaista je u stanju pomicati brda, ali još i mnogo više: transformirati ljudska srca.

Sjedite, dakle, u udoban uspravni položaj. Kontemplirajte o tome da se Nebeske Dveri otvaraju u trenutku kada osjetite svoju sredinu. Sredina je najnježniji dio u vama, ona je najljupkiji i najkrhkiji cvijet i stoga ga samo nemisao može dotaknuti, pomilovati, ubrati. Pronađite svoju nemisao.

59. Duga i njezino mladunče

subota, 12.08.2017.

Snimljeno jutros oko 6.





Dodatak: Drunvalo Melchizedek - DIMENZIONALNI SKOK. Možda se neće baš sve tako dogoditi, no u ovom tekstu ima dosta zanimljivih informacija, ako se zna čitati između redova. :)



58. Šjora Gospa i gospa Ella

subota, 05.08.2017.

Najnovija Gospina PORUKA dana 2. kolovoza 2017. preko vidjelice Mirjane:

“Draga djeco, Voljom Nebeskog Oca, kao majka onoga koji vas ljubi, tu sam s vama da vam pomognem upoznati ga i slijediti ga. Moj Sin vam je ostavio otiske svojih stopala da bi vam bilo lakše slijediti ga. Ne bojte se. Ne budite nesigurni, ja sam s vama. Ne dajte se obeshrabriti jer potrebno je mnogo molitve i žrtve za one koji ne mole, ne ljube, ne poznaju moga Sina. Pomozite, gledajući u njima svoju braću. Apostoli moje ljubavi, osluškujte moj glas u sebi, osjetite moju majčinsku ljubav. Zato molite, molite djelujući, molite darujući, molite ljubavlju, molite radom i mislima u ime moga Sina. Što god više ljubavi budete davali, više ćete je i primiti. Ljubav proizišla iz ljubavi rasvjetljuje svijet. Otkupljenje je ljubav, a ljubav nema svršetka. Kada moj Sin iznova dođe na Zemlju tražit će ljubav u vašim srcima. Djeco moja, mnoga je djela ljubavi za vas učinio. Ja vas učim da ih vidite, shvatite i zahvaljujete mu ljubeći ga i uvijek iznova opraštajući bližnjima. Jer ljubiti moga Sina znači opraštati. Moj se Sin ne ljubi ako se bližnjemu ne može oprostiti, ako se bližnji ne može pokušati shvatiti, ako se sudi. Djeco moja, čemu vam molitva ako ne ljubite i ne praštate. Hvala vam.”



Dodatak: Gospinom divnom imperativu opraštanja komplementarno ovdje "suprotstavljam" i jedan obrnuti imperativ, onaj OPROSTITE u sjajnoj jučerašnjoj kolumni Borisa Dežulovića. Kao što je važno da opraštamo, tako je jednako važno znati reći oprosti, iskreno i bez pozadinskih misli.

57. Šetnja kroz galaktiku

nedjelja, 30.07.2017.

Palo je veče. U hodniku iza tegle s cvijećem nastanio se zrikavac – sve odjekuje od njegove monotone pjesme, nimalo uspavljujuće. U toaletu pored WC-školjke veliki umirući zeleni skakavac – dotaknuo sam ga prstom, a njegove su se snažne, mišičave nožice od toga dodira protegnule i nekoliko puta pomaknule. Nešto kao da mu je prignječilo glavu, pomolio sam se Bogu za njega, da ga brzo uzme k sebi. U sumrak, ponad mene leti mali šišmiš, leti ukrug, kao da stvara oreol oko moje glave. :) Kad je konačno uhvatio kukca, sletio je na okomiti betonski zid i sklupčao se u crnu flekicu: nitko ne bi mogao pretpostaviti da je to mali šišmiš, ako ga prije toga nije gledao kako leti. Sretnem na ulici poznanika, nosi lovačku pušku u futroli i vuče za sobom jednog od onih agresivnijih pasa, koji – poput ovoga – nerijetko ipak znaju biti vrlo dragi i umiljati. Kaže da sutra ujutro ide u lov, pušku zapravo ne koristi pri lovu, pokazuje mi dugački nož za klanje svinja i GPS-ogrlicu. Opisuje mi postupak: tri psa obično naganjaju vepra dok ga ugrizima ne izmrcvare i ne izmore, a on mu se onda prikrade s leđa i ovaj mu nož zabode pod rebra direktno u srce, potom se odmakne i čeka da vepar krepa. Pitam ga je li to legalno, kaže da nije, naravno. Zakon zabranjuje bilo kakvo huškanje pasa na životinju. Pozdravljamo se, odlazi. U haustoru hranim mladu mačku, oblijeće oko mene i nestrpljivo mjauče. Iako je ulična, što znači oprezna i nepovjerljiva, voli da je diram po leđima dok jede. :) No, i ja moram biti oprezan, jer haustorom prolaze mnogi ljudi, neki sa psima koje navečer izvode u šetnju. Mačke su se navikle na pse, ali se ja nisam navikao na ljude koji o uličnim mačkama govore kao o štetočinama koje teba potamaniti. Pomolio sam se Bogu za sve sutrašnje veprove koji bi se mogli naći na putu mojega poznanika.

Za ovih vrućih dana pojačano se izliježu milijuni raznoraznih kukaca. Navečer kreću u provod; neki su među njima jako napasni, a drugi više slikoviti i neobični izgledom, pomalo i jezoviti. Na periferiji grada mogu se vidjeti lasice i tvorovi, iz dvorišta laju psi, izdaleka zvuci svadbenoga orgijanja. Lanterne pod opsadom tisuća mušica i noćnih leptira. Vatromet i petarde: vaterpolisti su osvojili svjetsko zlato. Jučer i danas razmišljam o prosuđivanju, navadi koja pripada isključivo čovjeku. Prosuđivanje je neprestano donošenje zaključaka s emotivnom matricom sviđanja i nesviđanja, koja je pritom nerijetko moralizatorski obojana. Što je čovjek inteligentniji, obrazovaniji i senzibilniji, to je veća vojska njegovih prosudbi, to je veći „grijeh“ njegova postojanja, iako to ne znači da priprosti ili primitivni ljudi jednako ne prosuđuju uzduž i poprijeko. U ovih drugih prosudbe su elementarnije i nema ih mnogo jer ni njihov misaoni život nije razvijen, no jednako su tako njihove svijesti posve preplavljene prosudbama kao i kod prvih. Prosudba nije isto što i osuđivanje, no svako osuđivanje automatski jest prosudba, ono je neka vrst kvalificiranije ili otegotnije prosudbe. Odmalena činim nebrojene prosudbe, najčešće u ključu tjeskobne zgrčenosti nad grubostima života. Vremenom čovjek mora dobiti zaštitni sloj svijesti kako bi mogao normalno živjeti, no taj ga sloj ne čini sretnijim, on je vrsta pristajanja i sudjelovanja koja nas s jedne strane čini mudrijima (jer nas tjera da manje osuđujemo, a više prihvaćamo ljude), a s druge više uvaljanima u nedostatak samopoštovanja. Osjetljivoj djeci teško je odrastati u kaotičnim uvjetima radničke klase i lumpenproletarijata, no nije mnogo lakše ni onoj koja odrasta u okrilju kompetitivnih i nezdravo ambicioznih intelektualaca višeg srednjeg sloja. I jedna i druga moraju stvoriti zaštitni sloj svijesti, svaka na svoj način. Prosuđivanje je sveprisutno. Gledamo derutne fasade išarane grafitima i prosuđujemo; gledamo Bandićeve fontane i prosuđujemo; gledamo (i slušamo!) ljude u tramvaju i prosuđujemo; čitamo vijesti i prosuđujemo; posjećujemo roditelje u provinciji pa nam naviru nesretne energije djetinjstva i mladenaštva – jedno gigantsko prosuđivanje koje nas cijele obuzima. Trudimo se oduprijeti toj energiji iz djetinjstva, ali znamo da smo nemoćni. Ona boja naš pogled na ulice i parkove, na ljude i nebo, na mačke i pse, na bicikle i kožne jakne, na secesijske palače i starogradski makadam – sve je obojano, sve je zatrovano prosuđivanjem. I što je najvažnije u svemu: prosuđivanje nam otima silnu količinu energije pa nam ne ostaje nego mala lokvica samosažaljenja. Anđeli i bogovi ne prosuđuju, oni su kao mala djeca, a nama se to zapravo ipak čini kao puka nerazumnost na granici s glupošću. Ne prosuđujem li, svatko me može opljačkati ili prevariti, mogu donijeti pogrešne životne odabire uslijed naivnosti, moj će život u krajnjem slučaju jako zaostajati za aktualnim civilizacijskim trendovima – tako se branimo pred istinom. Najviše prosuđujemo o samima sebi: ovakav sam ili onakav, nemam energije, uhvatila me ravnodušnost, ja sam niškoristi, nisam dovoljno ambiciozan ni poduzetan, ne uklapam se, propuštam prilike, nemam dovoljno suosjećanja ni ljubavi, nisam u stanju ne misliti na bijeloga slona. :)) Jiddu Krishnamurti dao je mnoge izvrsne govore na temu naše prosuđivalačke potrebe da se uspoređujemo s drugima, uslijed osjećaja nedostatnosti po bilo kojoj osnovi.

Radio sam u cirkusu kao posluživač ispod slona. Slonu je bilo neugodno da netko čisti pod njim pa me zbog toga nije volio. Čim bih ušao u njegov šator, on bi počinjao gunđati, plesati i vrtjeti surlom. Znao je da moram odraditi svoj posao pa bi se nakon kratkoga vremena primirio, no svako bih malo uhvatio njegov prijekorni pogled. Nakon dvije godine takvog obostrano ponižavajućega odnosa – a tada mi je bilo već devetnaest – zatražio sam od Madam da me premjesti u „odjel“ za noževe. Pristala je samo zbog toga što se za taj posao baš nitko nije otimao. Pred publikom je pripiti „majstor s noževima“ gađao uokolo mojega tijela, a publika nije znala da sam oko vitalnih organa imao metalna pojačanja. Isprva sam se jako bojao, no uskoro sam postao adrenalinskim ovisnikom. Madam je jedne večeri primijetila – ušavši zabunom u garderobu koju sam dijelio s ostalim nižerangiranim cirkusantima – da sam na krevetu ostavio metalne štitnike. Nije htjela policiju za vratom u slučaju nesreće pa me je već sutradan unaprijedila u klauna. Kao klaun, postao sam slavan diljem Europe. Osmislio sam cijeli niz novih i originalnih točaka, nagoneći publiku čas na smijeh, a čas na suze. A onda sam počeo proricati: Vi, gospođo, imate unuku koja upravo pleše glavnu ulogu u „Labuđem jezeru“; požurite nakon ove predstave, još ćete stići da je pozdravite nakon premijere, ona misli na Vas dok pleše i čeka da je zagrlite. Gospodine u plavome kaputu, Državni Sud sutra će presuditi u Vašu korist, naslijedit ćete golemo bogatstvo, stoga večeras slobodno počastite sve svoje drage prijatelje u kavani Belle Époque, nemojte škrtariti. Brzo se proširio glas da su moja proricanja istinita. Na jednoj sam predstavi, nakon početnih nekoliko šaljivih dionica, odradio vanredno dugačak niz žalosnih. Ljudi su u publici jako dobro znali zbog čega: Hitler je bio napao Poljsku. Netko me bio pitao, sasvim iz gornjega reda, skroz uz krovišni dio šatre, kada će prestati rat koji je upravo započeo i tko će biti pobjednik. Taj netko bio je na dobroj gestapovskoj plaći, provokator koji je htio iznuditi moju reakciju. Znao sam sve o njemu, i to da je imao kući bolesno dijete i bolesnu ženu, i to da mu je bilo naređeno da me upita upravo to pitanje, i to da je već neko vrijeme razmišljao o samoubojstvu kao spasu iz naizgled potpuno bezizlazne situacije. Imao je on u životu svojih moralnih trenutaka pa čak i onih punih požrtvovnosti i istinske ljubavi, no sada se sve nekako na sve strane prelomilo u životne nule i minuse i on više nije vidio nikakvoga izlaza iz agonije i prezira, ogromnog prezira prema samome sebi. Ovako sam mu bio rekao: „Gospodine, i Vi i ja noćas ćemo morati napustiti ovaj grad. Ja zbog toga što ću već sutradan rano ujutro postati meta Gestapoa za koju će biti ponuđena vrlo visoka novčana nagrada, a Vi zbog toga što ćete večeras kod kuće pronaći svoju suprugu i dijete potpuno zdravima, a ispod djetetova jastuka iznos koji će Gestapo tražiti za moje uhićenje. Pored bunta novčanica bit će poruka koja će Vam podrobno objasniti na koji način možete pobjeći iz zemlje; ostatak života, sa svojom suprugom, unucima i praunucima, sretno ćete proživjeti najprije u New Yorku, a potom u jednom manjem mjestu u saveznoj državi Vermont, gdje će vam hladnija klima mnogo više odgovarati. Krenite odmah, molim Vas.“

Već mnogo godina javlja mi se nenametljivo u svijesti slika evakuacije. Taj brod jako je velik, njegov je obod tako blag da se u hodniku jedva primjećuje neko zakretanje. Pridižem se u krevetu i sjedam, s nogama na sivom podu blage luminiscencije. Primjećujem da sam u nekoj vrsti pidžame ili lagane trenirke vrlo ugodnog i blagog materijala, tonovi su na njoj i opet sivi i blago luminiscentni, s prelijevima prema ljubičastoj. Osjećam se ugodno, rasterećeno. Krećem prema vratima. Dotičem ručku (ne kvaku) i vrata se bešumno pomiču ulijevo. Izlazim u hodnik širine tri do četiri metra. Na njemu je sivi blago luminiscentni tepih. Vlada tišina, uz jedva zamjetni, vrlo blagi šum koji to možda i nije. Možda je to samo šum moje krvi koja kola žilama. Primićem se drugom kraju hodnika, jednomjernoj staklenoj stijeni bez kraja. I ostajem zapanjen: tamo napolju vide se zvijezde, gusta mrkoljubičasta, luminiscentna koprena od zvijezda! Prisjećam se gdje sam i što se dogodilo. Moja supruga nije sa mnom jer je ona svećenica koja je već krenula drugim zadacima na brodu. Kasnije ćemo se sresti. Sjedili smo u svojemu stanu na sedmome katu kad se pred nama pojavio naš Učitelj. Rekao nam je da će nas zagrliti i prenijeti na jedno drugo mjesto. Napolju je bio besprimjerni uragan, cijeli je svijet bio zahvaćen Jednom Olujom. U brodu, na mojim vratima, stajao je broj 333. Uskoro sam kroz vanjsku staklenu stijenu ugledao Zemlju i ostao šokiran: nije bila plavi dragulj, bila je sva u prljavosmeđim tonovima kaosa! Dolje je vladao Mahakranti! Nisam se mogao brinuti, u meni je bila neka čudna, ali zdrava i senzitivna ravnodušnost. A onda je u svijest nahrupila silna sreća, sve jači i jači valovi radosti. Taj sam trenutak čekao cijeloga života. Moja je supruga u tom trenutku naišla hodnikom u divnoj tamnomodroj haljini, očiju punih suza od iste takve sreće. Čvrsto smo se zagrlili. Toliko smo se voljeli, toliko smo bili bliski. Ja u njoj, ona u meni – jedno biće, i zajedno u Njemu, našemu Sadguruu, našemu Voljenom.






56. ARMY - Arunachala

srijeda, 26.07.2017.

"The Ati Rudra Maha Yajna (ARMY) is the highest form of worship to Lord Shiva, being conducted from July 26th to August 6th, 2017 at the divine abode of Arunachaleshwara, Thiruvanamalai, India.", stoji na službenoj FACEBOOK STRANICI ovog uzvišenog događaja. Više važnih podataka može se pronaći i na OVOJ stranici. ARMY je počeo danas u podnožju planine Arunachala (u južnoj Indiji, nedaleko Bangalorea), gdje se u blizini nalazi i glasoviti ašram Ramane Maharshija. Ramana je o Arunachali govorio kao o samome Šivi, a planina se može obredno obići laganom, 14 kilometara dugom, posvećenom šetnjom, tako da nam je brdo uvijek s desne strane. Govori se da su unutar brda, na suptilnom nivou, milijuni svetih svjetlosnih lingama posvećenih od mnogih svetih ljudi koji su svojim postojanjem posvetili indijsko tlo kroz mnoga prohujala stoljeća. Stup svjetlosti vertikalno se s Neba u nevidljivim sferama spušta kroz središte Arunachale i direktno predstavlja energiju Šive. Ovoga jutra u 5 i 15 sati po lokalnom vremenu (trenutno plus 3 i pol sata u odnosu na Hrvatsku) Sai Maheswara Lingam iznenada je obredno bio okupan materijaliziranom žutom kurkumom i bijelim vibhutijem, svetim prahom koji simbolizira krajnje, nepromjenjivo stanje nakon spaljivanja ega. Prah se pojavio izravno voljom ili sankalpom Avatara Sri Sathye Sai Babe. Prepisujem iz maila jednog od sudionika: "Yajna je posvećena postizanju univerzalnog mira svih bića u svim svjetovima, na dobrobit čitave kreacije. Usrdno vas pozivam da nam se pridružite molitvom, bhajanima, mantrom - u vašim domovima ili organizirano - tijekom trajanja yajne, sve do 6. kolovoza. Budimo jedni drugima podrška i pripomognimo spuštanju božanskih vibracija u toliko potrebnu, nesebičnu manifestaciju mira, sreće i prosperiteta svih nas!"

Osamnaestogodišnji sin najbolje frendice moje supruge, vrlo inteligentan mladi Zagrepčanin, dobar informatičar, "agnostik" koji s jedne strane beskompromisno propitkuje temelje ove stvarnosti, a s druge sudjeluje u kampovima i susretima katoličke omladine, cijelog je života znao da će se jednoga dana popeti na neko brdo, iako nije znao ni kada ni na koje, niti je ikome o tome pričao. Prije nekoliko dana odjednom je osjetio da mora ići u Indiju, i to baš na ovu Ati Rudra Maha Yajnu u podnožju brda Arunachala. A kad je vidio Arunachalu na fotografiji, ostao je šokiran, jer je upravo to bilo brdo na koje je znao da će se jednoga dana popeti. Nabrzinu su kupili avionsku kartu i sad nam već stižu prve fotke s vrha Arunachale. Njegov se san ostvario. :)) Kratko nakon svojega prosvjetljenja sa 16 godina, Ramana Maharshi osjetio je da ga Arunachala magično privlači pa je jednoga dana iskoristio dio novca dobivenog za školu i krenuo vlakom prema Tiruvannamalaiu u indijskoj državi Tamil Nadu. Nikad se više nije vratio kući. Ondje u podnožju brda smjestio se u kutu glasovitog hrama i vrlo brzo postao veliki mudrac kojem su dolazili intelektualci i obrazovani ljudi iz cijeloga svijeta. Njegovo je fizičko tijelo u početku prolazilo kroz razne nezgode - dječaci su ga gađali kamenjem, a kad se sklonio u podzemnu kriptu, grizli su ga mravi i drugi kukci, bio je sav u teškim ranama; pa ipak, njegovo je "stanje svijesti" uvijek bilo nepromijenjeno, potpuno apsorbirano u Jastvo ili Apsolut. Nakon nekoliko godina šutnje, malo pomalo počeo je govoriti i obraćati se posjetiteljima i poklonicima pa je oko mjesta na kojem se nalazio vremenom izgrađen ašram.

Sathya Sai Baba napustio je Svoje fizičko tijelo 24. travnja 2011, no već se nekoliko tjedana kasnije počeo objavljivati Sri Narasimha Murthiju, voditelju sirotišta i škole u Muddenahalliju i vrlo uvaženom Babinom biografu, i davati mu upute za budući rad. Sai Babin bivši student, najbolji u klasi, Madhusudan Naidu, nakon nekoliko godina strogoga treninga preuzeo je na sebe sveti zadatak kakav je i učenik Isus prije 2000 godina bio preuzeo na sebe - da posluži kao Sai Babin komunikator kroz kojeg će Sai Baba u suptilnome tijelu nastaviti Svoju obećanu misiju sve do 96. godine Svojega života. U ezoternim učenjima proces nadsjenjivanja na kauzalnoj razini vrlo je poznat, koristio ga je Maitreya-Krist nad Isusom zadnje tri godine Isusovog života (zbog čega je učenik Isus mogao izvoditi sva ona čuda) kao i nad Jidduom Krishnamurtijem za vrijeme nekih njegovih govora, također prije 2500 godina Buddha nad svojim učenikom Sidhartom Gautamom. Zapravo je ezoterni proces nadsjenjivanja (dijametralno suprotan opskurnom zaposjedanju medija tijekom transa) možda čak i najčešći način ophođenja velikih Majstora s vanjskim svijetom, putem i preko svojih posvećenih Učenika. Madhusudan Naidu još je od svoje tinejđerske dobi mogao vidjeti Sai Babu u suptilnom tijelu, Baba mu se redovito pojavljivao u sobi za puđu ili obredno štovanje u njegovu stanu i mnogočemu ga poučavao. I kad je Baba završio u bolnici, u ožujku 2011, svejedno mu se nastavio pojavljivati u stanu. I onoga dana kada je umro, bio se pojavio pred njim i sa smiješkom mu rekao: "Otiđi u Puttaparthi i prisustvuj onoj predstavi ondje." Kada je Madhusudan došao u Puttaparthi i sjeo na svoje mjesto u Kulwant Hallu u Prashanti Nilayamu, slomio se vidjevši mrtvo Sai Babino tijelo kako leži u staklenoj hladnjači. Ljutio se na Babu jer je smatrao da ga je prevario, nije mogao podnijeti činjenicu da Svamijevo tijelo leži na vrlo niskoj temperaturi u hladnjači i da će uskoro biti obredno spušteno u kriptu i zauvijek zatvoreno pločom. No, onda se Baba pojavio pred njim i pitao ga: "Zašto plačeš? Zar nisam ovdje pred tobom?" Imao je za tog mladića velike planove u budućnosti. Od svibnja 2014. Sai Baba se pojavljuje pred većim grupama ljudi, a preko Svojega komunikatora Madhusudana, drži govore i pokazuje sve one iste znakove sveznanja, svemoći i sveprisutnosti Poorna Avatara kakve je pokazivao i dok je bio u fizičkom tijelu. Poklonicima i dalje materijalizira znakove Svoje pažnje i zaštite, govori im stvari koje samo oni mogu znati i vodi ih na putu prema Oslobođenju, gradi bolnice, škole i fakultete diljem Indije i šire, usko surađujući s karizmatičnim premijerom Indije Narendrom Modijem, kojega mnogi smatraju inkarnacijom Vivekanande. Sa sjedištem u Muddenahalliju, za kojega kaže da je trenutni energetski centar svijeta, Sai Baba već pune tri godine obilazi svijet sa svojom grupicom posvećenih učenika, među kojima se nalazi i svima poznati osnivač i bivši vlasnik lanca Hard Rock Caffea, Isaac Tigrett (čija se čudesna životna priča može pronaći na internetu, i u hrvatskome prijevodu). Tri puta je već bio i u Zagrebu (s javnim svečanostima 22.4.2015, 24.4.2016. i 27.4.2017), a nedaleko seoca Krnjak u karlovačkoj županiji ovog je proljeća posvetio obredni kamen temeljac na kupljenom posjedu, za gradnju ašrama koji će jednoga dana biti veliko duhovno središte ovog dijela Europe, ašrama kojeg će jednoga dana, u ne tako dalekoj budućnosti, dodatno posvetiti i božanska stopala trećeg Sai Avatara, Prema Sai Babe koji je već rođen na jugu Indije.

Ati Rudra Maha Yajna u podnožju svetog brda Arunachala počela je danas, a njeni će posvećeni svećenici svojim obrednim žrtvama i recitiranjem svetih vedskih mantri uputiti značajno Pismo od strane čovječanstva u obrednu poštansku Vatru, s molitvama Božanstvu za mir u ovom napaćenom svijetu. Glavni je pokrovitelj i nadahnitelj, dakako, Sathya Sai Baba pa se i molitve upućene na ovako snažan obredni energetski način vraćaju Njemu, da ih On Svojom božanskom rukom raspodijeli u one božanske aspekte koji će na anđeosko-devičkim razinama najbolje moći operacionalizirati stvorene duhovne energije. Molitve se upućuju iz mnogih čistih srca i umova žednih mira i dobrote, pravednosti i sreće za sva bića, jer iako je Bog svemoćan, čovječanstvo je ono koje mora uputiti molitvu i namjeru, koje mora zatražiti Božju intervenciju i koje svojim služenjem mora sprovesti ono što je na božanskim razinama već postalo Božjom Voljom.

Donja fotografija prikazuje prostor i obredne četvorine oko kojih će sjediti svećenici i uz recitiranje vedskih mantri u obrednu vatru ubacivati rižu i druge predmete, koji će svojim doticajem s elementom vatre ezoterno-energetski, tj. sakralno-magijski prenositi ljudske nakane i molitve do onih božanskih aspekata ili Entiteta koji sudjeluju u provedbi i spuštanju Neba na Zemlju.

Druga fotografija prikazuje Sai Maheswara Lingam koji je ovoga jutra bio čudesno okupan i posvećen materijaliziranom žutom kurkumom i bijelim vibhutijem.

Samastha lokah sukhino bhavantu - neka sva bića svih svjetova budu sretna!



Dodatak: mladić Madhusudan Naidu uz svojega Sadgurua:



Dodatak 2: tri važne stranice koje najtoplije svima preporučujem: ZAKLADA ANANDA, SAIPRAKASHANA.ONLINE i SRI SATHYA SAI VRINDA.

55. Hrabrost

nedjelja, 23.07.2017.

MA: Svami, zašto sam ja baš ja, a ne netko drugi?
SVAMI: Nema odgovora na to pitanje.

MA: Kako je to moguće? Zar ne postoji odgovor na svako pitanje?
SVAMI: Pitaš li, kako objasniti kvadraturu kruga, isto će ti se tako reći, da nema odgovora. Besmisleno pitanje - besmislen odgovor.

MA: Zbog čega bi moje pitanje bilo besmisleno?
SVAMI: Bilo tko da si, ti bi se i tada pitao isto pitanje. Dakle, svejedno je tko si.

MA: No, ja sam svjestan samo sebe kao subjekta, nisam svjestan drugih kao subjekata, njih sam svjestan samo kao objekata. Dakle, ja nisam bilo tko, ja sam samo ja. Ja nemam tuđa iskustva, već samo svoja.
SVAMI: Ti možeš imati tuđa iskustva kao svoja, to je u dometu tvojih mogućnosti. Kada bi mogao proživjeti iskustva bilo koje osobe koju pogledaš, vrlo brzo više ne bi znao tko si zapravo. Postoji ona lijepa poetska rečenica: jesam li čovjek koji je sanjao da je leptir ili sam leptir koji sanja da je čovjek? To bi osjećao kad bi po volji mogao proživljavati tuđa iskustva. U tebi postoji kontinuitet tvojega osobnoga iskustva pa zbog toga misliš da si ti samo i jedino ti, no to je suptilna zabluda. Ti si bilo tko, ti si svi.

MA: Što imam od te tvrdnje, ako je ne mogu doživljavati? Osim toga, gdje je moja osobna odgovornost ako sam svi?
SVAMI: Tvoja osobna odgovornost u domeni je tvoje osobne svijesti. Kada nadrasteš osobnu svijest, više nećeš morati brinuti o osobnoj odgovornosti. Jedno ide s drugim, u paketu. Ono što za sada još ne možeš doživljavati ipak možeš intuitivno spoznavati, zar ne? Ti znaš da je konačna stvarnost ono što si nazvao Jednom Svijesti, pišeš o tome često. Živi u skladu s tom spoznajom pa će i potvrde, sposobnosti, moći, ostvarenja početi stizati. Ako na svakoga gledaš kao na sebe, i pritom kao na Boga, nećeš biti u stanju skretati s puta dharme. To je vrlo jednostavno. Živi ono u što vjeruješ, ono što intuitivno proničeš. Živi činjenicu da si Bog i da su svi ljudi taj isti Bog. Imaj hrabrosti tako živjeti. Od ljudi se traži samo hrabrost da žive u skladu sa svojim vjerovanjima, uvjerenjima ili spoznajama, što je sve u konačnici jedno te isto.

Dodatak: edukativan i zabavan film o kvantnoj mehanici:



Dodatak 2: O SITNIM MUČITELJIMA.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se