42. Poziv na autanje

subota, 24.06.2017.

Ministar uprave Lovro Kuščević prekjučer je o HOS-ovoj ploči u Jasenovcu među ostalim izjavio: "Nikako ne može biti isto kada se ZDS veže uz Antu Pavelića ili kada je u amblemu udruge HOS-a koja je s tim pozdravom u svom grbu registrirana još 1998. godine." Čudna mi je to neka logika pa se pitam smiju li tako i Skinheads-i osnovati svoju udrugu i napraviti amblem na kojem će biti nacistički kukasti križ, smije li npr. neka potencijalna Udruga mrzitelja svega srpskog nacrtati amblem i u njemu kao pozdrav napisati "Ubij, ubij Srbina!", ili još bolje, smije li neka potencijalna Udruga mladih četnika napraviti amblem s pozdravom "Zatuci Hrvata!"? Smije li udruga... no, mislim da ste shvatili poantu. :) Udruga mrzitelja svega srpskog još bi i mogla proći, štoviše, vjerojatno je upravo u nastajanju, ohrabrena ustašofilijom s vrha vlasti, ali ova druga, Udruga mladih četnika, u Ministarstvu uprave ne samo da neće proći, nego će biti kolektivno strpana iza rešetaka čim se pojavi sa svojim amblemom. A zašto, zar nismo svi ravnopravni? Zašto bi ustaše mogli osnivati svoje udruge i političke stranke pa čak i u Sabor ulaziti sa svojim zastupnicima, a četnici ne bi? U čemu je razlika, postoji li ikakva razlika?

No, dakako, poanta ovog teksta nije ohrabrivanje mladih četnika, već ukazivanje na potpuno ludilo, na čisti debilizam, na najgoru moguću zonu sumraka koja se zove Republika Hrvatska. Već više od pola stoljeća svjedočimo sumraku razuma u ovoj zemlji, moralnoj i intelektualnoj bijedi najvišeg nivoa koja se neprestano slijeva s vrha vlasti i zasmrađuje sve državne, kulturne i civilne institucije, cijelo ovo društvo. Količina pravljenja blesavim i pravljenja budala od građana u državnih je dužnosnika ove zemlje upravo rekordna i svakako bi je trebalo uvrstiti u Guinnessovu knjigu rekorda. Naši su provincijalni i zastrašeni, beskičmeni novinarčići jednako tako idioti i moroni koji ne insistiraju, ne rovare, ne istrajavaju tamo gdje su elementarna logika i elementarni zdravi razum suspendirani, popljuvani i poništeni. Ruku pod ruku u ovoj zemlji sramota političara i sramota novinara defiliraju prema nacionalnoj apoteozi neke zamišljene budućnosti koju bismo mogli nazvati Sramotnom Republikom Glupavskom.

Davno je Gojko Šušak javno izjavio da hrvatski vojnik ne može počiniti ratni zločin, a još prije te njegove izjave veliki dio onoga što je kasnije krovno postalo Hrvatskom vojskom bio je formiran s ustaškom ideologijom i ustaškim poglavnikom kao ratnim i državotvornim idealima. Srpski su mediji za vrijeme rata (a onda i nakon njega, dakako) trajno govorili kako ustaše napadaju, kako ustaše čine ovo ili ono, a mi smo se zbog toga jako ljutili i nalazili uvrijeđenima, no jesu li Srbi pri tome izgovarali neistine? Bit će, po svemu sudeći, da nisu. Bit će da se je hrvatska država u tzv. domovinskom ratu ipak zaista izlegla iz ustaškoga jajeta pa se potom i prirodno razvila u ustašosaura. Danas je ogroman postotak Hrvata blagonaklon prema ustaštvu pa se Crkva U Hrvata i državotvorni mediji prirodno tomu prilagođuju i tomu idu niz dlaku. Jesmo li bili žrtvama srbočetničkog jugokomunističkog agresora? Oh, ne, pobogu, ta oni su nam idealno poslužili, sam ih je Bog poslao u pravom trenutku kako bismo konačno mogli ustoličiti i proslaviti ustašku nam domovinu! Da nije bilo Srba, tog tobože nam mrskog neprijatelja, još uvijek bi tamo negdje na Markovu trgu Ivica Račan sa svojim "odlučnim možda" nastojao uvoditi tamo neku civiliziranost, uljuđenost i zdravorazumskost od kojih nam plikovi iskaču na tijelu jer smo prirodno-iskonski na takve pojave alergični.

Dakle, braćo Hrvati, nemojmo se stidjeti svojih ustaških sklonosti, osjećaja i svojega ustaškoga svjetonazora, konačno ih otvoreno i javno priznajmo i samima sebi i cijelome svijetu! Autajmo se konačno! Ako je ustašku ideologiju, povijest i sadašnjost, ambleme i pozdrave, obilježja i ikone prihvatila, priznala i učinila legitimnima državna uprava, ako su je legitimnom proglasili saborski zastupnici, ministri, premijeri i predsjednici države, akademici i zaslužni intelektualci, čega se onda vi još imate stidjeti?! Što još čekate?! Zar ćeš ti, dragi čitaoče ovoga teksta, biti zadnji među zadnjima koji će skupiti hrabrost i javno priznati da je ustaša? Zar si takva kukavica? Čega se još bojiš? Ništa ti se više ne može dogoditi, jer konačno živimo svoj na svome i sada je konačno postalo potpuno prirodnim u ovoj slobodnoj i slobodoUmnoj zemlji biti ustaša. Uhvatimo se svi mi ustaše za ruke i zaplešimo ustaško kolo bratstva i prave muške ljubavi!

Ima ih među nama koji su BI, poput gradonačelnika Bandića, no takvima ćemo zasad oprostiti, privremeno ćemo ih tolerirati, jer shvaćamo njihovu zbunjenost, ta i sami smo - mnogi od nas - još donedavno sjedili na dvije stolice i nismo jasno znali na koju stranu treba. Oni će već sami naći svoj put, a ako ga i ne nađu, mi ćemo ih blago korigirati i pomoći im da se osvijeste. Za one nepopravljive, izopačene i uporne antifašiste naći ćemo već neke poslove u kojima će uz krv i znoj dočekati svoju transformaciju i buđenje iz sna.

41. Otvoreno pismo biskupu Košiću

četvrtak, 15.06.2017.

“Poštovani biskupe,

pišem Vam ovo pismo zato jer ne mogu više samo sjediti i gledati kako u mom Sisku i u mojoj državi raspirujete mržnju i uzrokujete podjele. Ne mogu gledati kako na Vašim propovjedima nerijetko zaboravite na Boga i propovijed posvetite „crvenima“ ili nekoj drugoj nepodobnoj skupini. Ne mogu gledati kako se ponašate kao bitna figura domaćeg društvenog života, a zapravo ste nebitna ličnost koja više ne može skupiti ni pola katedrale stada jer je i njima dosta Vaše politike i demagogije. Ne mogu više ni trpjeti Vaše upetljavanje u obrazovanje. Ne mogu Vam prešutjeti podržavanje Željke Markić, a ne mogu Vam prešutjeti ni otvoreno koketiranje s radikalnom desnicom i naslikavanje s ratnim zločincima. Ne mogu i ne želim Vam više šutjeti, baš kao što Vam i nitko drugi ne bi trebao šutjeti.

Ispričat ću Vam jednu priču da Vas podsjetim na to tko ste zapravo Vi, što podržavate i kojim se načelima vodite. Sjećate li se možda jednog ne tako davnog događaja, kada ste netom nakon izlaska filma „Jasenovac – istina“ u režiji Jakova Sedlara, naložili vjeroučitelju Danijelu Krakeru da u Strukovnoj Školi Sisak taj isti bolesni falsifikat povijesti pusti učenicima na satu vjeronauka? Vjerojatno sada imate ozbiljniju amneziju od Luke Modrića, ali siguran sam da Vam negdje u podsvijesti zvoni ta situacija jer je nakon nje neki „izrod“, kako ste ga kasnije navodno nazvali, novinarima ispričao o cijeloj situaciji i Vama stvorio nelagodnu situaciju. Sad se sjećate, je li tako? E, taj navodni izrod sam bio ovdje potpisani ja.

A sada ću Vam objasniti i posljedicu tog Vašeg postupka, ali i uzrok mog izlaska u medije. Nisam ja izašao u medije da bih Vama na neki način napakostio, uopće me nije bilo briga hoće li se Vas prozvati ili ne, htio sam samo da se skrene pozornost na situaciju i da oni kolege koji su nakon tog predavanja došli do mene i rekli mi da su gledali „dokumentarac“ o Jasenovcu na vjeronauku i da im je taj „dokumentarac pojasnio neke stvari“ shvate pogrešnost cijele situacije. Zbog njih sam izašao s time u javnost i riskirao puno, bila je to godina mature, moglo mi se na mnogo načina obiti o glavu što sam imao dug jezik, ali eto, nije i sada sam tu gdje jesam.

Dragi biskupe, taj odvratni falsifikat povijesti ste dali u ruke navodnom autoritetu koji ga je kao nekompetentna osoba pustio na predmetu koji ne predviđa ništa slično i na taj način mlade umove izložio opasnom obliku indoktrinacije. Znam, nije Vas briga, niste se udostojili ni komentirati situaciju, dijelom zbog vlastite ideološke izopačenosti, a dijelom zbog tipične bahatosti jednog visokopozicioniranog crkvenjaka.

Naravno, to nije sve. Svake godine Vaša Sisačka biskupija organizira humanitarni koncert za zakladu “Fra bonifacije Ivan Pavletić”. Godinama unazad radi se o koncertu Marka Perkovića Thompsona, kontroverznog glazbenika koji je poznat kao neplatiša poreza, što dijeli s Crkvom pa ga valjda zato rado pozivate u “svoj” grad. Redovito na njegovim koncertima u Sisku odjekuje fašistički pozdrav “Za dom spremni”, svaki puta uz Vaše prisutsvo i ponosno pljeskanje mladom umjetniku i rulji koja u prvim redovima maše ustaškim zastavama i ostalim neprimjerenim znakovljem. Takav fašistički dernek se već godinama održava u Sisku, pod Vašim direktnim pokroviteljstvom. Valja napomenuti da ste potpisali i peticiju da se u HV kao službeni pozdrav uvede upravo sporni pozdrav “Za dom spremni”. Dragi biskupe, svakim svojim pozivanjem Thompsona svjesno dozvoljavate propagiranje fašizma, ali naravno, nikada niste, niti ćete odgovarati za svu mržnju koju ste potaknuli i koju ćete potaknuti za vrijeme Vašeg stolovanja u Sisku.

A jučer ste se, nakon svega toga, odlučili još jednom zaplesti u politiku s kojom kao sluga Božji ne biste trebali imati nikakve veze i napisali pismo premijeru Plenkoviću, ne biste li i njega, kao svojedobno i Božu Petrova, istjerali na pravi put. Radite to svaki puta jednako bahato i jednako licemjerno, kao da imate bogomdano pravo na guranje nosa u sastavljanje Vlade, provođenje kampanje za lokalne izbore koje je Vaš kandidat najvećim dijelom zbog Vaše podrške i izgubio, i na kraju, u živote mladih ljudi koje želite pretvoriti u Vaše stado.

Dragi biskupe, sada ja Vama, kao vi premijeru Plenkoviću, pišem pismo da Vas obavijestim o zlu koje činite i mržnji koju širite. Pišem Vam pismo da Vas javno pozovem da poštujete temelje ove države i maknete svoje prste dalje od odluka koje utječu na moju i budućnost svih mladih ljudi u ovoj zemlji. Pišem Vam zato što me grči u želucu kada vidim što radite od mog prekrasnog grada koji u svojim porama nosi i živi antifašizam. Pišem Vam jer mi krenu suze na oči kada pomislim na to što radite mojoj jadnoj zemlji. Pišem Vam jer mi se gadi i pomisliti koliko biste puta djeci pustili onaj odvratni falsifikat ili neki drugi indoktrinacijski alat da Vam se onda nije zalupilo vrata škole. Pišem Vam jer imam 20 godina i ne želim živjeti u državi u kojoj ljudi poput Vas određuju sudbine nas mladih i truju društvo svojom mržnjom. Pišem Vam da čujete glas jednoga od onih koji Vas se ne boji i koji nije nimalo impresioniran Vašim govorancijama. I na kraju, pišem Vam da Vam kažem da maknete prste s djece, da maknete prste s naših budućnosti i da maknete prste s naših obitelji.

Dragi biskupe, sramim se Vas, sramim se onoga u što ste mi pokušali pretvoriti školu i grad, i sramim se onoga u što mi ljudi poput Vas pretvaraju državu, ali Vam neću šutjeti.

Dragi biskupe – no pasaran!

Marko Jerleković"


Skinuto s OVOG portala.

40. Crtač pejzaža

nedjelja, 11.06.2017.

Evo što je za mene izazov: kaže se u duhovnoj literaturi da nije dovoljno imati čiste misli, riječi i djela, već da i ono što vidimo, čujemo, kušamo itd. također mora biti čisto i sveto. Što to znači? Kako da vidimo kao čisto jezive prizore rata i razaranja ili mučenja ljudi i životinja? Kako da čujemo kao čisto groznu buku razularenih i devijantnih uličnih izgrednika ili ružni cinizam s govornice, u glasu moćnog korumpiranog političara? Čini se krajnje nemogućom misijom. U čemu je poanta? Čini mi se da je poanta u takvom jednom stanju svijesti, koje U SVEMU vidi samo Boga. Intelektualno-intuitivno znamo, da je sve Bog, da nema ničega izvan ili pored Njega ili Nje, no nismo u stanju to pounutriti do razine Srca, a potom i do razine samoga Bitka. Naše razumijevanje zbilje ne ide dalje od samorefleksivnog promatranja iznutra prema napolje, koje razdvaja i podvaja na bazi samosažaljenja. Stoga se mi trajno klackamo između gore i dolje, između lijepog i ružnog, dobrog i zlog, božanskog i demonskog. Zbog toga patimo, a kao duše koje su primile jako mnogo sofisticirane kulture, u stanju smo patiti do silnih, zastrašujućih razmjera psihološke boli.

Učenja kažu da moramo gledati i slušati samo dobro i sveto. Prva razina toga jest boravljenje u društvu dobrih, plemenitih i svetih ljudi, u dobrim i svetim vibracijama, u nekom ašramu prosvijetljenog Učitelja i tome slično. No, čak i u svetom ašramu Majstora učenici se međusobno bore i natječu za Guruovu milost, i ondje sve je puno ružnih i sebičnih vibracija onih koji misle da je osobnost ta koja se prosvjetljuje i oslobađa pa se guraju i laktare preko leđa bližnjih. Stoga tu prvu razinu treba tek uzeti na znanje i samo do neke mjere prilagoditi svoj život uvjetima svetog i plemenitog okruženja. Naročito ljudima Zapada može biti štetno smatraju li da se zauvijek trebaju zakopati u neki indijski ašram (kakvih sve više ima i na Zapadu pa ne moraju daleko putovati). Pravo je značenje te Komande očito u nečem višem, ekskluzivnijem. Kada je čovjek u povišenom stanju svijesti, tada je privremeno u njemu transcendirana poistovjećenost s tijelom i nižim umom koji zna samo za „ja i moje“. I što se tada događa? Događa se da ono što (inače) smatramo ružnim i zlim privremeno ne dovodimo u vezu sa samim sobom, a to za posljedicu ima jednu neobičnu percepciju: gledamo i slušamo, kušamo, mirišemo i dotičemo ono što jest, a ne ono što mislimo da jest. I najednom, gle, to što jest više nema nijednu jedinu psihološku oznaku iz repertoara naše ego-klackalice. Najednom sve je postalo čisto u svojem zakonitom ispoljavanju evolutivnog stupnja. Uočavamo da je sa svijetom baš sve u redu, da mu ništa ne treba ni dodati ni oduzeti, da je u sebi savršen kao svaka genijalna simfonija, genijalni roman, genijalna slika ili skulptura, bez obzira na prizor koji prikazuje, upriličuje ili razvija u svojoj radnji. A Bog je daleko bolji „crtač pejzaža“ od najboljega zemaljskoga genija.

Mora nam se, dakle, dogoditi prevrednovanje čistog i svetog, ali ne na razini relativiziranja, već na jednoj mnogo fundamentalnijoj razini, na razini kozmičke istine neopterećene našim malim ego-prohtjevima. Tko nije u stanju poželjeti kozmičku istinu i odmaknuti se od svojih pokušaja „crtanja pejzaža“, taj se mora pomiriti s činjenicom da će mu život i dalje biti tristo tona patnje i dva miligrama sreće. Ima onih koji su „crtanje“ prepustili Svevišnjem; takvi su frule kroz koje On svira. Prazne frule, a ipak PREPUNE NAJDIVOTNIJEG ZVUKA.

39. Bog je jedan...

ponedjeljak, 05.06.2017.


... i nema ničega izvan Njega, ničega što nije On.


38. Važno je pravit se tošo

četvrtak, 01.06.2017.

Vrijedi li mali Hrvat više od malog Roma? Kad se pitanje ovako postavi, svi će složno uzviknuti: ne vrijedi! Činjenice nas, međutim, demantiraju. Ovih se dana mnogo govori o mogućim propustima u radu pulskog Centra za socijalnu skrb, neki čak i prosvjeduju, proziva se sustav i njegova ignorancija, itd. Još jedna u nizu sličnih priča gdje se na odgovornost poziva ovaj ili onaj Centar za socijalnu skrb, koju će za dva ili tri tjedna zamijeniti neka nova, trajno namijenjena održavanju moralizatorskog nerva pučanstva u radnoj energiji. Tek toliko da bi pučanstvo o sebi moglo misliti da brine i vodi računa, da je dobro, za razliku od nekih drugih, koji su zli.

Trogodišnje dijete tragično je u Puli skončalo od ruke svoje mentalno poremećene majke. Postavlja se pitanje odgovornosti pulskog Centra za socijalnu skrb. S druge strane, već godinama pa i desetljećima na najvećim se zagrebačkim križanjima mogu vidjeti romska djeca od tri ili pet godina kako prose između automobila, ili pak romske majke sa svojim ili posuđenim bebama u tom istom poslu. Postavlja li itko u tom slučaju pitanje bilo čije odgovornosti, odgovornosti policije, sustava socijalne skrbi, nadležnog ministarstva, pravobraniteljice za djecu, države, bilo koga? Naravno da ne, jer - budimo realni - to su ipak samo Romi. Koga briga za Rome. Koga briga za romsko dijete koje nema ama baš nikakvu startnu osnovu za normalan i čovjeka dostojan život. Država se ne želi petljati u "njihov način života", a romsko dijete samo si je krivo što ima takvu sudbinu. Zar nije moglo izabrati da se ne rodi kao Rom, pobogu?!

I tako to ide uvijek iznova: dobro nam dođe neki ekstremni slučaj kako bismo opet jednom zbili redove i zgražanjem pokazali da smo dobri i moralni ljudi i da je s nama sve u redu.

37. Važan telefonski razgovor

nedjelja, 28.05.2017.



DODATAK za one koji doma imaju mačku.

36. Porijeklo zla

nedjelja, 21.05.2017.

Kaže se da je tama samo odsustvo svjetlosti, da ona ne postoji po sebi. Međutim, naš mozak ipak percipira tamu, ona je za njega činjenica jer tama za oči nije sljepilo, nego crnilo ili pedeset nijansi sive. :) Ljudi koji nisu slijepi od rođenja jednako ne mogu zamisliti sljepilo kao što ni slijepac ne može zamisliti varijacije svjetla, tj. vid. Dakle, za nas je odsustvo svjetla pozitivna činjenica (za razliku od, recimo, nenasilja koje je antičinjenica, psihološka kategorija koja nema vlastitu opstojnost).

Kaže se da je zlo samo odsustvo dobrote ili duševne svjetlosti. Na jednoj razini, to ima smisla, to je mentalna slika koja sadrži konstruktivno znanje. Međutim, zlo nije pasivna kategorija, zlo je voljna upotreba intelekta i snage da se drugima naudi, bilo za vlastitu korist, bilo za korist ideje koju se slijepo slijedi, bilo iz mržnje ili srodne emocije. Dok je tama pasivno odsustvo svjetla, zlo je aktivno i silno domišljato odsustvo dobra. Stoga je očito da tu postoji još nešto, da naša spoznaja ne može biti zadovoljena usporedbom s tamom.

Zašto nam je Bog dao intelekt, taj britki nož razlučivanja i pronicanja u stvari i pojave, ako njime tako tragično možemo porezati i sebe i druge? Intelekt povezan s duševnom svjetlosti i nas i naše bližnje može povesti sigurnim putem prema Kraljevstvu Nebeskom; intelekt povezan s našom životinjskom prirodom, sa strastima i žudnjama, ili s hipnotičkom snagom izopačenih imaginacija, i nas i naše bližnje, cijeli svijet, može povesti sigurnim putem prema Paklu.

U svemiru postoje brojne hijerarhije zla, to je područje vrlo kompleksne materije za izučavanje. Rudolf Steiner govori o Luciferu, Ahrimanu i Soratu i daje povijesne primjere najjačeg utjecaja njihovih mračnih bića na čovječanstvo od kojih se čovjeku diže kosa na glavi. Danas živimo razdoblje u kojemu lucifersko naslijeđe nacionalsocijalizma i ahrimansko naslijeđe boljševizma, tj. nacionalizam i ideološki materijalizam, sinergijski bivaju iskorišteni za potrebe Sorata i zbog toga se smatra da je na prezentnoj pozornici povijesti upravo na djelu najveća planetarna koncentracija zla. Čovjekova narcisoidnost (galopirajuća i sve nakaznija samorefleksija), u kombinaciji s njegovim sebičnim grabežnim materijalizmom kojem je upravo fanatično predao sve svoje intelektualne moći i sposobnosti, idealni je medij za sile zla i njihove apetite.

Koji su to, međutim, njihovi apetiti i koje su njihove stvarne ili konačne namjere? Znajući da je njihovo vladanje bićima energetski i vremenski ograničeno, one (sile zla) žele svoju vladavinu osigurati u vremenu i ojačati u snazi, tj. žele da ona potraje u vremenu što je moguće duže, po mogućnosti vječno, tj. barem onoliko koliko će trajati Zemlja, i da bude što je moguće moćnija. Za taj im je plan nužna energija koju dobivaju od ljudi prisiljavajući ih na određene psihičke i mentalne uvjete života, na specifičnu poslušnost koja neće moći biti raskrinkana. Najinteligentniji i najlucidniji njihov potez u ovome vremenu jest postavljanje energetske konfiguracije planeta kao makrokozmosa u takvu strukturu koja bi se nužno prelila u identičnu mikrokozmičku, dakle molekularnu i staničnu strukturu čovjeka kao pojedinca. To je postavljanje već skoro završeno i još je sasvim malo potrebno da se u vremenu dođe do jednog ireverzibilnog povijesnog trenutka, do demarkacijske crte s koje povratka više nema. Sile zla već su uvjerene u svoju pobjedu. Na sreću, pobjeda neće otići u njihove ruke, no to nije tema ovoga teksta.

Ostaje otvorenim to pitanje porijekla zla. Zbog čega ono postoji? Čovjek se ne može razvijati tamo gdje postoji samo dobro, kao što ni školjka bisernica ne može razvijati ili stvarati biser tamo gdje nema pijeska koji u nju ulazi i iritira je. Sile zla prividno često odnose pobjedu, no to je samo zbog toga što se u obzir za promatranje uzima prekratka vremenska sekvenca (ma koliko se nama činila dugom). Čovjekov se razvoj odvija kroz stotine tisuća i milijune godina samo na ovom planetu, dok su još mnoge milijarde protekle u prethodnim eonima beskrajnoga Vremena. Val Razvoja ima svoje velike i male Yuge ili razdoblja relativnog uspona i relativne degeneracije; Konačna (ili ultimativna) Spirala pokazuje jednu drugačiju sliku od onih malih i ograničenih. Sile Dobra predstavljene su uvijek prosvijetljenim, s Bogom sjedinjenim entitetima, što znači da je Bog sam u pozadini Sila Dobra. Kad se to uzme u obzir, postaje jasno, da sile zla u konačnici nemaju nikakve šanse i da pobjeda nikada zbiljski nije njihova. Kroz opreku čovjek raste i razvija se; raste u svojoj tjelesnoj, psihološkoj, idejnoj i konačno u svojoj duhovnoj, vječnoj prirodi. Kozmičke Situacije, dakako, imaju svoju prividnu dramatičnost i neizvjesnost, naročito stoga što Bog često čeka do posljednjeg trenutka. Sile zla zapravo su sile materijalizacije koje prirodno i zakonito postoje na Involutivnom Luku, no silama zla postaju kada se preliju na Evolutivni Luk i na njemu počnu utjecati na bića u evoluciji. Konačni odgovori u ovoj temi ne postoje na ravni mentalnih izričaja, no možda se može reći, da sile zla - zahvaljujući Božjoj Mudrosti - omogućuju čovječanstvu da u svojemu razvoju napreduje brže i dublje nego što bi moglo da sve ide svojim sporim, polaganim, sigurnim putem automatske evolucije. Sve izgleda tako, kao da je Bog nepopravljivi i opsesivni Kockar, no ja bih ipak ovaj tekst završio sljedećom mišlju: nećemo pogriješiti smatramo li da zlo ne postoji, i to na onaj isti način na koji ne postoji tama iz prve rečenice. Ukoliko se ponašamo i živimo kao Božja Djeca, dakle kao duše koje po svojoj prirodi nasljeduju Boga i Njegovo Kraljevstvo, zlo nema ama baš nikakvoga utjecaja na nas niti moći nad nama.

Prijedlog za čitanje: zanimljiv TEKST antropozofa i unuka slavnog kompozitora, Sergeja O. Prokofieffa na temu zla.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se