|
Povremeno sam jednostavno lijen. Valda svi mi imamo te trenutke
lijenosti. U modernoj literaturi to se naziva 'pleasure of
procrastinating'. Od tog efekta najcesce pate PhD studenti, buduci PhD
studenti i ocito trainee na JRCu. Prosli tjedan je bio maksimalno
takav, odugovlacio sam odgovaranje na mailove, citanje clanaka,
chatanje s prijateljima, javljanje rodbini... Dobro nije prosli tjedan
bas bio takva katastrofa, bio sam produktivan, ali ne bas na
poslu. (Radim na jednom cool projektu u vecernjim satima, ali o tome
vise neki drugi put. :) Na poslu je bila sljedeca situacija, dodjem
ujutro, vidim da se eksperiment, ucenje ili downloadanje dokumenata
nije zavrsilo, savrsen razlog da malo procitam internet i eto ga,
rucak. Rucak ovdje u JRC znaci da me najcesce nema jedno sat i pol
vremena. Prvo nam treba jedno 10min da dodjemo do menze i 10min da se
vratimo. Postoji i red u kojem treba cekati nekih 10ak minuta, naravno
nakon rucka treba i kavu popiti. Sve se to svede na ugodnih ubijenih
sat i po. Pocinjem razmisljati da pocnem preskakati rucak i da za to
vrijeme odem voziti bicikl i jos si stignem skuhati neku splacinu
doma. Cijena bi bila dodatnih pola sata, ali vjerovatno bi se
isplatilo.
Dobro sad kad sam naveo da sam bio neproduktivan prosli tjedan,
postoje tu i olakotne okolnosti u toj cijeloj situaciji. Osim std
rucka imao sam pokusaje odlaska u skolu talijanskog u Club Delle Donne
(obrati pozornost na pokusaje). Sto je ubilo jos koji sat. Onda je tu
bio i tulum u cetvrtak sto znaci da u cetvrtak ne mogu puno raditi da
ne budem umoran za tulum, a u petak ne mogu raditi iz drugih
razloga. Ah ti tulumi cetvrtkom. Tulum je ispao super. Iako smo slali
pozive dva dana prije tuluma, skupilo se poprilicna kolicina
ljudi. Tulum je organiziran pod sloganom "Nedajmo da forresterija
umre." Problem je sto nas je svakim danom svemanje u forresteriji,
trenutno nas je manje od 10, nema naznake da ce netko novi doci u
skoro vrijeme, a u isto vrijeme ljudi redovito odlaze. Posto su
glupani u JRCu spizdili pare, sad treba raditi rezanje troskova i
jasno je gdje ce se stedjeti novci. Inace cisto usporedbe radi jedan
trainee iz Italije dobije okruglo 0 Eura ili slovima Nula eura. Dok
recimo jedan stalni djelatnik dobije 10 puta vise ili slovima deset
puta vise novaca od mene. CA (Contractoral agent), nije stalni
djelatnik vec samo na do max 6godina, je na nekih 5-6 puta vise od
mene. Btw promaklo mi je napomenuti da onaj R iz JRC dolazi od
Recreational, ali dobro ne cu vise o uredskoj politici i inim
zanimljivostima. Poceo sam pisati post iz drugih razloga.
Imam sljedeci tjedan prezentaciju o clusteringu dokumenata i kako to
obicno biva, poprilicno sam kratak s vremenom. No posto prosli tjedan
nisam citao vise od 1.5 clanka dnevno, trebalo je to nadoknaditi preko
vikenda. No ne bilo kako, nego najefikasnije moguce. Najefikasnije
znaci da sam googlao na netu kako rjesiti problem
procrastinacije. Posto je tema dosta popularna ima hrpe clanaka o
tome: Aaron Shwartz, Paul Graham, Scientific American i jos hrpetine
drugih. Ne sjecam se tocno vise gdje, ali negdje sam procitao da dan
treba poceti u 5h ujutro. Kad dan pocnes u 5h ujutro, onda imas
vremena prije posla baviti se stvarima koje te vesele, imas vremena
pripremiti se za nadolazeci dan, npr. isplanirati sto ces raditi,
otici na trcanje i na kraju ljudi su manje podlozni stresu. Medjutim
da bi se uspjelo dici u 5h ujutro treba budilicu staviti daleko od
glave jerbo inace radi ona funkcija snooze. Jedan prijedlog je recimo
budilicu staviti u kupatilo. Onda je normalan slijed dogadjaja:
budjenje, tusiranje, i budan si. Drugi su prijedlozi: kupi budilicu
bez snooza, ili kupi budilicu ali nemoj citati upute pa neces znati
koliko snooze traje. Ja sam se odlucio za staviti budilicu u
kupatilo. U 5h ujutro, budilica zvoni. Odlazim ju ugasiti. Hladno
je. Mrak je. Razmisljam, pa koji k... mi je to trebalo. Instant
rjesenje je: pomakni budilicu na 6h ujutro i vrati se u krevet. U 6h
budilica ponovno zvoni. Ovaj put sam izdrzao. Nisam se odmah vratio u
krevet. Napravio sam dorucak. Otvorio knjigu za talijanski. U 7h sam
zakljucio da sam mrtav umoran i da nista ne kuzim sto citam i vratio
se u krevet. U 8h sam opet UP. Ovaj put pravim kavu, jos sam pod sokom
od preko nekoliko budjenja. Ali kava ipak djeluje i dan pocinje.
Tako sam od zelje za potencijalnim produktivnim danom napravio usrano
jutro i dan u kojem cu biti umoran. Naravno da je nisam izbjegao
popodnevno ubijanje oka. Ali neka, prvi macici se u vodu
bacaju. Nastavit cu s budjenjem u 5h ujutro jos neko vrijeme (mozda ne
bas sutra) pa mozda dani pocnu biti produktivniji.
|
