nedjelja, 29.01.2012.
Get rid of the blues
Da kazem da sam postala nova, bolja osoba preko noci? Nope, tek sam pocela. Imala sam par trenutaka slabosti kada su me uhvatile nostalgija i, kako to obicno bude kad prode malo vremena a glavica se ohladi, zelja za oprastanjem (le fu). Najteze se pogledat u ogledalo i zavirit u sebe samog jer osjecaj nije ugodan, ali kad to napravis i onaj unutarnji glas ti kaze "Alo, ej, to nisi ti, prestani!" mozes opet dignut glavu. Nitko nije rekao da ce biti lako.
Pa sto radim ovih dana? Socijalni zivot sam stavila po strani osim pokoje kavice s kolegama s faksa. Posvetila sam se sebi.
Rekoh tisucu puta da necu fejs spominjat al... dammit 
! Kao sto znate, deaktivirala sam profil. Otada mi se javilo nekih 5-6 ljudi s cmoljavim pitanjima tipa "Ajme zasto si me blokirala?". Nek mi netko objasni zasto je ljudima lakse pomisliti da je veca mogucnost blokiranja bez ikakvog povoda nego samog micanja s tog sranja!? Zalosno. I onda izjave "Fali ti sigurno!/Vratit ces se za par dana.". Iskreno? Ne nedostaje mi nimalo. Donjelo mi je vise gluposti i zivciranja nego ikad dosad i napravilo od mene nesto po cemu sam par godina unazad pljuvala. Dakle, hvala, al NE hvala. Radije cu potrosit koju kunu na mobitelu da ljude usmjerim na e-mail i msn. Evo bas je jedan frend koji msn nije otvorio ima godinu i pol dosao samo da se javi 
bas sam fina guzica, znam.
Na francuskom mi je super iako me gnjavi naglasak- kao i u svakom jeziku koji sam ucila dosad, ocito mi je to Ahilova peta. Upisat cu tecaj za vizazista sebi za dusu na proljece... Tj razmatram tu opciju jer ne znam hocu li uz faks, francuski, fitness i pripreme za Cambridge imat vremena. Kampanjskog ucenja se dan danas nisam uspjela otarasit.
Dizajn malo - pomalo sredujem. Zaboravila sam kako sve to u HTML kodu funkcionira pa sam nabadala sa siframa i postavkama. Background slikicu sam sama radila . Imam neke probleme s bojom fonta u boxu i kalendaru kojeg sam morala maknut da mi ne nagrduje izgled bloga.
Eto to je to, zapravo nastavak zadnja dva posta, nista pametno hahah. Pozdrav 
utorak, 17.01.2012.
Zaboravi sto osjecas, sjeti se onoga sto zasluzujes
Mozda sam ovu godinu docekala tuzno, ali definitivno se tako nece nastaviti. Maknut cu se od rutine i staticne tocke koja me vukla na dno. Prekipjelo mi je, ovaj put ne zelim suze, ocaj i bijes. Moja promjena pocinje sada, od trenutka kada kliknem na gumb objave posta i ustanem. Vrijeme je da se rijesim svake gadosti na mom tijelu i tragova koji bole, a najbolji nacin za to je da 'promijenim kozu'. Ispod povrsine se stvorilo nesto novo sto sada pulsira prema vani, ne moze biti skriveno. Moje vrijeme tek dolazi, kada stajem sa rijecima i nastavljam na djela.
Mnogo puta sam dozvolila da me se koristi kao otirac il da me se obrise o pod. Pohvalno, zar ne? Dug put je predamnom, ali ja znam da cu uspjeti. Vise nisam mala stisnuta pubertetlica koja se boji usprotiviti kretenima. Dozvoljavam da mi ocnjaci i kandze narastu, jer mi je dosta. Mogu konacno i iskreno reci jedno veliko zbogom plasljivici koja se spoticala u bilo kojem smislu i vjerovala praznim obecanjima. Trazili su da budem odvratna, da sipam bolnu istinu u lice umjesto bijelih lazi, da gledam sve s visoka... Jer nekad sam bila takva, i samo kao takvu su me postovali... Vrijeme je da ponovo zasluzim davno zaboravljeni nadimak: Ledena Kraljica. Imam konacan cilj, ono sto zelim. Biti ponosna na sebe jer sam postigla nesto i stvarati svojim rukama, dignut se iznad tupave mase.
Odbacujem sve sto me podsjeca na staro, bacam ofucane starke, vrecastu robu i bapske pulovere u kut i vadim cipele koje su godinama stale u kutijama... Izvlacim neseser tezak 1kg, finiju odjecu i krace suknje, usudujem se napravit i obuc u sve. Jer ja to mogu. Zbogom staroj JA.
Zao mi je sto vecina ljudi koja mi je na blog.hr-u prije nekoliko godina bila velika podrska nije ovdje, a oni koji ovo citaju: Nemate pojma koliko ste mi pomogli i koliko je svaka rijec znacila i drzala me na zivotu. Cuvam komad srca za vas stare, vas nove koji ste tu i one koji ce tek doci. A za one ostale? Previse sam vremena izgubila na njima, a karma uvijek ucini svoje <3. Ovaj post mogu zahvaliti i Katharini, nevjerojatno je kako te mogu probudit rijeci osobe koju ni ne znas uzivo. Sve se dogodi s razlogom.
subota, 14.01.2012.
Let's have some fun this beat is sick
Facebook: Raj za stalkere i one koji ce to tek postati. Ovu glupost cas imam cas nemam. Zelim se maknuti al se vratim, ne zato sto sam ovisnica vec zbog ljudi koji ne zive u mom gradu a uzivam u razgovoru s njima. Kad sam ga deaktivirala osjecala sam da sam 10kg laksa. Unistila sam si dio zivota s tim.
Od konstantnog izvlacenja rijeci iz konteksta tudih ili mojih rijeci, do nepotrebnih svada uzrokovane spomenutim. Dobila sam potpuno drugaciju sliku ljudi oko sebe, i obrnuto. Ona opcija bockanje/poke koja tko zna cemu drugom sluzi osim turcinima ili starijim tipusima, a sto oni zele rec- nemam pojma.
Drzim do svoje privatnosti a Facebook mi to ne daje. Najvise mi se gadi to ispiranje mozga, masovna popularnost i uvlacenje u svaku tocku zivota- odmah poslije reklama, slogana i poruka po gradu nabijenim seksualnim aluzijama. Ocito su mislili i na nas koji televiziju palimo samo zbog filmova ili kvalitetnih talijanskih serija u kojima se NE liju kante suza u raskosnoj vili zbog Alejandra i njegovog penisa koji je, ocito, najvaznija stvar u zivotu.
E da, zaboravila sam i FacebookJunkie ekipu koju sam prisiljena slusat na svakom koraku (autobus pogotovo) kad zaboravim mp3 pa mi onda usi krvare uz "...onda je ona njemu komentirala status i javila mu se u inbox...", jos kad izvadi mobitel pa citira dode mi da ispalim. Isto tako me zivcira kada sam na kavi a netko od prisutnih ne skida oci s mobilnog Facebooka pa se svako pet minuta ubacuje u razgovor da se ponovi prica jer ova nije bila u toku.
Moze on biti koristan ako nemas para na mobitelu a drugog nacina nema da se nesto javi, ali ako sjednes na kavi s ljudima koje nisi vidio godinama, pa wtf covjece!? Jos nesto... Hmmm, sto jos? Opet ta privatnost, i konstantni updateovi prilikom kojih se "slucajno" i bez ikakve obavijesti polovica postavki privatnosti promijeni iz 'friends only' u 'public'. Gadi mi se pomisao da uopce moram mislit na to da pazim sto pisem.
Svaka prica o svadi pocinje s tim da je netko otvorio fejs i onda su pocele gluposti, meni prvoj se to dogodilo. Ne da mi se ni citat od nedjelje do srijede kako se netko oblio ko svinja, a onda od srijede do petka kako to planiraju napravit opet. Netko je jednom rekao da je s pojavom ove drustvene mreze sve otislo k vragu jer su prije pojave lajkova ljudi bar imali sto za rec umjesto da stiscu taj gumb. Potpisujem.
Obecala sam samoj sebi da necu spominjat Facebook u svojim postovima ali morala sam se ispucat, zalim.
srijeda, 11.01.2012.
When did your heart go missing?
Jos nisam vratila dizajn da to budem JA u potpunom. Al nekako nije ni ovako lose, crna slova na bijeloj podlozi, kazu ljudi da je ugodnije za oci. Sto vi kazete?
Dalje... Saznala sam nesto ruzno 
. Nesto sto bi imalo smisla otkrit odmah kada se dogodilo, ne sada kada je ta informacija beskorisna al itekako uzrujavajuca. Sto reci? Mozda nije istina to sto je receno, a mozda me moj zenski instikt ipak podsvjesno upozoravao tako da nisam napravila nesto zbog cega cu dugorocno rage-at, mozda samo nad izgubljenim vremenom i prokockaim povjerenjem.
I zato sam vam u proslom postu rekla zasto se (po meni) isplati rec ruznu istinu dok je na vrijeme!!! Znam da bi mi ovo puno vise znacilo da je tad izaslo na vidjelo, no to me nije sprijecilo da uspjesno rijesim neke obveze za faks makar je bilo gluho doba noci. I nastavit cu tako, mlada sam i nisam jos ni pocela zivjet al ovo malo sto sam prosla a bilo je sranja- prezivjela sam, dakle moze se sve. Ovu zadnju recenicu zamislite podebljanu i uokvirenu.
Na ovom blogu cu objavljivat malo odredene teme, malo gluposti iz svakodnevnog zivota (koje nikog ne zanimaju hihi) tako da sam cijela njunju kad to procitam nakon par mjeseci i nasmijem se vlastitim izjavama =). Nema smisla da odrzavam dva ili vise bloga, uvijek jedan ostane zapusten.
Anyway, moram rec da sam happy sto vas se nakupilo u ovolikom broju, po sitnicama vidim da ipak ima kvalitetnih ljudi, od postova u kojem se vide razmisljanja do komentara. Jos jednom obavijest, ako zelite onaj prokleti ad s vijestma koji iskace iz desnog dijela maknut, link je u desnom boxu, brzo i lako za rijesiti se tog 
.
P.S.: Zasto se svatko nasmije na spomen blogova jer je to "prosla moda"? Ah te povodljive ovcice 
.
Gospodo, pozdravljam vas! 
četvrtak, 05.01.2012.
Psihicki vampiri
Sigurno ste susreli jednu takvu osobu, ili je imate u svom zivotu. Za one koji nisu sigurni, da pojasnim:
Izadem na kavu dobrog raspolozenja, sredena i nabrijana, no par sati nakon sto udem u stan i odlozim torbu shvatim da se osjecam tupo i umorno. Uvijek postoje ljudi koji ce od muhe pravit slona. Takoder postoje oni koji bolno kompliciraju svoj zivot koji je sam po sebi tezak, i guraju ga jos dublje na dno. Od nas traze sazaljenje, razumijevanje i pametan savjet koji nece poslusat vec ce napravit suprotno kako su i planirali. Oni koji su sposobni svoje psihicko smece istresti u vas i olaksat sebi dusu a vama je otezat iako nista od toga nema veze s vama. Situacija je fascinantna u svom apsurdu i groteski.
Nedavni primjer: Prijateljica cija je obitelj u novcanim problemima. Nema za potrebne stvari tipa obrazovanje, fitness, kvalitetan komad odjece, ali je zato sposobna iskesati novce na cigarete, alkohol i travu bez da trepne. Nebi me ni smetalo toliko, koliko njeno ponasanje kada izademo po ducanima. Prvo mi dode muka ako imam nesto novo na sebi, vec znam da ce pitat ono iritantno pitanje koje bi zakonom zabranila "Koliko si to platila za to?" i onda pogled napustenog steneta kad iznos nije po njoj prihvatljiv. Dalje, zahtijevanje da joj pokazem svaki komad odjece koji isprobam (???) i onda opet steneci pogled s otuznim glasom "Joj opet si smrsavila... a koliko ta haljina dode?" i onda, pretpostavljate, umre jer ona nebi toliko dala za nju. Mislim da me taj dan toliko snervala da mi je bilo apsolutno neugodno izvuci novac i kupiti ju, a kamoli joj se pokazat u jos kracoj minici jer eto, ona je jadna, bucmasta, siromasna i meni nabija krivnju zbog toga. Proslo je neko vrijeme, vidim ja cura se ne mijenja i prekipi mi.
Uvijek sam voljela suptilno biti zlobna, kako sam se otarasila njenih daljnjih komentara? Jednostavna verbalna pljuska:
"Cuj draga, ja ne trosim novce na govna, zato si ovo mogu priustiti"
"Za te pare si mjesecno mozes priustiti kvalitetan body shaping u klubu koji ti je 10 metara od kuce"
Bezobrazno? Znam da jest, ali barem sada trazi posao, na dijeti je i nama ne pije krv na malu slamcicu. Ne treba imat dlake na jeziku ako vas netko ugrozava, ili ste toliko ludi da vam je stalo do te osobe i na takav nacin ju morate probuditi iz ludosti.
ponedjeljak, 02.01.2012.
Zbogom (losoj) 2011. godini
Licemjerno zasipanje objavama o "najludoj noci u godini koju svi cekaju" mi je dalo materijala za razmisljanje. Sto to uopce govori, osim da je dobra vecina prisiljena biti pod stresom jer se MORA negdje otici i onda isforsirati zabavu do krajnjeg ludila kako bi se imalo o cemu pricati iduca dva tjedna. Ajd, ja ove godine necu biti cool, iz protesta i vlastite potrebe ostadoh kod kuce. Zasto!?
Sto se ove godine tice, nemam nikakvog razloga da ju proslavim. Mogu je samo zakljuciti s par nozeva u ledima i jednim (al najbolnijim) u srcu. Nisam imala volje otici u okruzenje u kojem poznajem jednu osobu, niti tamo gdje svira glazba koju ne mogu smisliti, niti da budem jedina koja nije drogirana/mrtva pijana te da glumim babysittericu svojoj prijateljici koja je u najgori moguci tren otkrila cari neodgovornosti i bijednih metoda zaboravljanja problema. Tu vecer sam odlucila provesti s drustvom koje me nikada nije razocaralo: Obitelj.
Uz hrpu hrane, trijezno i ciste glave cu prekriziti staru listu zelja i sastaviti novu. S obzirom na to da je par ljudi izbaceno iz mog malog svijeta, a Facebook deaktiviran, imam vremena da proradim na sebi i posvetim se faksu.
Opcenito sam razocarana svojom generacijom... Danas ne vrijedis ako izjavis da volis knjige, studiras, znas cetiri jezika... Jer je vecini jedini smisao da se opije na mrtvo ime dok mi budale buljimo u knjige. Hajd, ja ne vrijedam njihov izbor, zasto oni kritiziraju moj? Jesam li ja jedina kojoj se gadi danasnji nacin razmisljanja povodljive mase koja se da tako lako izmanipulirati?
No... Cemu zaliti nad necim sto se ne da mijenjati. U novoj godini ocekujem puno boljih iskustava, kvalitetnih ljudi, izgradivanja u bolju osobu, a zatim srece, zdravlja i uspjeha, a isto to zelim i onima koji ovo sada citaju :)).
Dodatak: Svima kojima smetaju linkovi a jos nisu otkrili kako ih se rijesiti, linkove mozete maknuti kada u postavkama nadete mogucnost da ne pristajete da se reklamni sadrzaju objavljuju na vasoj stranici. A za ovu reklamu od vijesti imate link u mom desnom boksu =)
