Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Pošto ju je oslobodio lisica, mladi čovjek u kratkim hlačama i 'havajskoj košulji' otpratio je Rose do njezine kabine.
U pravi čas – rekao je pošto je otključao vrata i pružio joj ključ.
U zadnji čas - odgovori Rose. Taman na vrijeme da izbjegnemo poglede ostalih putnika.
Da, ostali ste neprimjetni, a poslije ćete se 'utopiti'među ostale.
Sad se smjestite se i raskomotite, večera je 19:30, u blagovaonici na srednjoj razini broda – odgovori Rosein Pratitelj. I ne brinite – neću vas cijelim putem pratiti u stopu. No, imajte na umu da ću vas ipak stalno 'imati na oku'.
Čemu? reče Rose. Ne mislite valjda da ću otplivati natrag?
Ne mislite valjda da ne vidim kako vi niste moj pratitelj nego čuvar?
Mladić odgovori - Žao mi je, ja samo izvršavam zapovijed.
Do sada se nikad nije dogodilo da je netko odbio putovati. A i ne znam zašto bi - prema onome što sam vidio u prospektu, Otok liči na mali raj. Uz to, sve je besplatno, i put i boravak. A ne morate se brinuti ni zbog suputnika. Nema mlađarije koja bi bučila, ludovala, pravila nered. Sve je i na brodu i na Otoku napravljeno prema vašoj mjeri.
Vidjet ćete, vremenom će vam se svidjeti ... ili ćete se barem naviknuti.
Nikad se neću naviknuti da mi netko određuje mjeru – reče Rose.
No, njezin je Pratitelj već odmicao niz hodnik.
Rose uđe u kabinu i zatvori vrata.
...
Blagovaonica je bila velika, ugodno osvijetljena, stolovi raskošno postavljeni. Porculanski tanjuri, srebrni pribor za jelo, kristalne čaše, u centru svakog stola buketić orhideja. Putnike bi pri ulasku u blagovaonicu stjuardi upućivali prema stolovima za kojima će objedovati tijekom cijelog putovanja. Za stolovima je bilo 4 ili 6 mjesta, taman dovoljno da tijekom objeda svi mogu ugodno sudjelovati u razgovoru.
Rose je stajala uz vrata i gledala kako njezini suputnici pronalaze svoja mjesta, sjedaju, predstavljaju se jedni drugima i upoznaju, kako počinju razgovarati. Nije joj se žurilo ući, pomisao da sjedne za stol s neznancima i počne s njima razgovarati kao da se oduvijek poznaju bila joj je odbojna. No, kad je ostala sama na hodniku ipak priđe vratima. Stjuart je pogleda, potom spusti pogled na svoj popis pa je ponovo pogleda.
Ah, to ste vi – reče i pruži joj karticu s brojem stola.
Rose pogledom preleti po stolovima u blagovaonici. Ni jedno mjesto nje ostalo slobodno.
Ja ću vas odvesti do vašeg mjesta – reče stjuart.
Blago je ali čvrsto je uhvati za lakat i počne usmjeravati prema dnu blagovaonice. U niši kraj prozora stajao je mali stol sa samo jednom stolicom.
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
