Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

31.10.2008., petak

Haloween i SviSveti ...

which is witch?

Photobucket
photo by rusalka

What are 'little' girls made of?
Sugar and spice ... and everything nice!




Pssssst, girls ...
... najbolje je dečke ostaviti u tom uvjerenju
...


...

Sjene ... i uspomene ...


Photobucket
photo by rusalka

u suton,
s izgubljenim dušama i noćnim leptirima,
lutam
dozivajuć' sjene, prebiruć'
uspomene ...

ostavit ću dušu,
k'o mjesečinu
u prozoru,
Jedini,
da osvijetli Ti put
...

Dodatak:




Okupili smo se i ove godine, mi živi ... sjeli, zajedno se prisjetili naših mrtvih, a potom otišli obići ih, cvijeće im odnijeti i svijeće im u spomen zapaliti ...




- 23:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #

30.10.2008., četvrtak

You are the Apple ...

... of my Eye, You make me laugh,
You make me ...
...

... cry ...


Photobucket
photo by rusalka



"... vid je žudnja, oko je želja ..." (Chevalier&Gheebrandt: Rječnik simbola, mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi, 2007, Zagreb: Jesenski i Turk., str. 485)

"Šarenica ili iris je prstenasti organ koji se nalazi između rožnice i leće. Može sadržavati različitu količinu pigmenta o čemu ovisi boja očiju. U svojem središtu ima okrugli otvor – zjenicu." opto-centar.hr/pojmovnik


Photobucket
iris in the rain, photo by flickr

... eh, Oko moje,
plavo i garavo ...


Prvo što na nekomu primjetim su oči ... i pogled. Vjerujem u ono o očima kao ogledalu duše.
Od svih svojih čula, najviše se oslanjam na vid, od svih gubitaka mislim da bih najteže podnijela sljepilo. Moj je svijet orbis pictus, vizualac sam, dobro pamtim lica, razlikujem nijanse boja, volim slikarstvo, nekad sam i sama amaterski slikala, sad fotografiram ...

Često su mi rekli kako sam dobar opažač. No, to je samo djelomično točno. Mogu biti potpuno slijepa za ono što me ne zanima, ono što me ne dotiče dublje od oka, a ponekad mogu zapaziti i ono što većini promakne.
Osim toga, ponekad svijetom hodam k'o Martin u oblacima ... i, gledajući 'prema unutra', znam proći pored poznatih ljudi, i ne videći ih ... pa se poslije ispričavam i 'vadim' na kratkovidnost ...
Jer, kud će suza, nego na oko ... Kratkovidna sam ... i astigmatičar.
Od mladosti sam nosila naočale, no posljednjih sam ih godina strpala u ladicu. Počele su mi smetati pri čitanju (vjerojatno mi se 'šulja' dalekovidnost) ... a i ustanovila sam (malo kasno, no bolje ikad' no nikad') da je, ako te nešto privlači, najbolje tomu prići, i pogledati izbliza ...






- 23:59 - Komentari (20) - Isprintaj - #

29.10.2008., srijeda

papillon, sasvim kratka priča ...

Photobucket
butterfly, photo by flickr


Žureći kući, tek je krajičkom pogleda ulovila konturu njegova ramena.
Neko joj je davno sjećanje zatreperilo, poput zlatnog leptira, na dnu želudca, zastala je i pogledala ga. Sjedio je na terasi kafea, pio makiato i gledao prolaznike. Njezin ju je pogled jedva dotakao i preletio preko nje, ili možda kroz nju, kao da je nevidljiva.

Nije ga u prvi mah prepoznala. Ne zato što se promijenio, nakon svih tih godina. Ne, nije ga prepoznala zato što se nije promijenio uopće. Još uvijek crnokos, tek koja srebrna u kosi, tek pokoja bora na čelu, još uvijek vitak, mladolik. Usne su mu još uvijek bile pune i senzualne a madež nad gornjom usnom još uvijek kao da je pozivao na poljubac.
Još uvijek isti, kao nekada davno kad vjerovala je kako je ljubi.
A ljubio je strastveno njezino tada savršeno tijelo i bio fasciniran njezinim dugim vretenastim nogama.
Strast je trajala pola godine. A tada joj je jedne večeri, dok ležali su još isprepleteni, mokri i vreli nakon ljubavi, rekao da njegov brod isplovljava sutradan. Veselio se plovidbi, egzotičnim krajevima i novim lukama. I rekao je, onako uzgred, kako namjerava ploviti i uživati u životu, slobodan i nesputan, poput vjetra. I još joj je, također uzgred, rekao kako se ne namjerava nikada ženiti, kako ne želi da ga išta koči i sputava. I rekao joj je da i ne pomišlja ispraćati ga. Ne voli ni suze, ni oproštaje, ni duge priče.
Progutala je suze, tada. Šutjela je ... i prešutjela.

Sada ga je gledala, suhih očiju. Njegov pogled, koji je tako ravnodušno preletio preko njezine sad već matronske figure, odjednom je zaiskrio. Nije niti morala pratiti putanju toga pogleda, unaprijed je znala, zaustavio se na dugim vitkim nogama djevojke u prolazu.
Nasmiješila se, pogledala ga još jednom ... i produžila.
Njezin smiješak nije bio tužan ni osuđujući, tek pomalo sjetan. Nasmiješila se, kao što bi se nasmiješila dječaku koji trči za leptirima.

Dok je sjedila na sjedištu gradskog autobusa, vozeći se kući, otvorila je torbicu, izvukla i rasklopila novčanik. U pretincu, pod prozirnom plastičnom folijom, bila je zataknuta fotografija. S fotografije su je gledala lica njezinih triju kćeri. Dvije mlađe. Crvenokose, pjegave blizanke, tako slične njezinom suprugu.

I najstarija, crnokosa.
Punih usana, s madežom nad gornjom usnom koji kao da poziva na poljubac.


(thanks for upload, lazy)

Priču posvjećujem mojoj majci koja je odrasla bez oca ...
... i svima onima koji se u priči prepoznaju
..




- 23:59 - Komentari (31) - Isprintaj - #

28.10.2008., utorak

rose: Hades, Persephone i Minthe ...


Photobucket
photo by flickr

(prethodni nastavak)


Još jednom se zavrtjelo kolo vremena, ljeto je smijenilo proljeće, jesen je smijenila ljeto ... bližilo se vrijeme da se Persephone oprosti s materom i vrati u Podzemlje ... nastavio je Morpheus s pričom.

No, te se jeseni Persephona namjeravala vratiti u Svijet sjena ne kao oteta djevica već kao Kraljica podzemlja, kao Ona čijeg se imena pribojavaju smrtnici i bogovi, kao ona čije se ime ne izgovara. Kad joj je mati otkrila Hadesovu nevjeru, u submisivnoj se Persephoni probudila Persephona osvetnica, svjesna svoje moći.
Demetra je toga proljeća kćer uvela u tajne misterije inicijacije, u kojima je Persephone do tada uvijek odbijala sudjelovati. U kovitlacu isprepletenih tijela, pod svjetlom mjeseca, na svježim oranicama Aeoliana, Persephone se prepustila ljubavnim užitcima i podala Pirithousu, svojem nekadašnjem proscu, otkrivajući uživanje neopterećeno ljubavlju. Narove sjemenke kojima ju je nahranio Hades izgubile su moć nad Persephonom, ona se više nije morala vratiti u Podzemni svijet.

No, Persephone se ipak odlučila vratiti, ovoga puta svojom voljom.

Photobucket

Kad ju je Hades zaskočio na obali Cocytusa, Minthe još uvijek ništa nije znala o ljubavi. No, Minthe je bila najada, pripadnica roda strastvenih vodenih nimfi. U njezinim je žilama kolala vrela krv pa se njezino tijelo odazvalo Hadesu, čak i dok mu se još uvijek odupirala. I, dogodilo se čudo, u trenutku kad mu se otvorila poput cvijeta, Hades se iz silovatelja pretvorio u ljubavnika, strast se stopila s nježnošću ...
Bog podzemlja se zaljubio a Minthe mu je ljubav uzvratila.

Had je namjeravao Minthe skriti u jednoj od hadskih pećina. Uz pomoć Titana zarobljenih u Tartarusu u pećinu je doveo bistri iskričavi izvor koji je oblikovao ovalno jezerce pod svodom od ametista i safira, tako nalik očima voljene najade. No, ponosna je Minthe odbila Hadesovu ponudu i ostala živjeti u valovima Cocytusa. Dođi kad me poželiš, rekla mu je. Dođi, nadajući se da ću i ja poželjeti tebe. No, iako se sama sebi zaricala kako će mu barem pokoji puta reći kako ga toga dana ne želi, to joj nikada nije uspijevalo.

I dok je Hades Persephonu morao nahraniti narovim sjemenkama da bi mu se vraćala, Mynthe je sama progutala pregršt mogranjeva sjemena kako je ništa ne bi moglo razdvojiti od voljenog.

Photobucket

Persephone je te jeseni, vrativši se u Podzemni svijet, bračnu postelju opet zatekla praznu. Ljubavi je nestalo, a strast prema Hadesu nikada i nije osjećala, no Persephoni je, kao razmaženom djetetu, odbačena igračka postala ponovo zanimljivom zato što je za njom netko drugi posegnuo. Iako nije imala hrabrosti suočiti se s mrskom suparnicom, znala je kako će je se riješiti.

Mati Demetra poučila ju je čaroliji:
Moraš se domoći nečega što joj je pripadalo ... a tada ...

Persephone je čekala zgodnu priliku, a ta se prilika ukazala i prije no što joj se nadala. Pretražujući Hadesov plašt, u naborima je pronašla uvojak zlatne kose. Bacila je uvojak na sivi hadski pijesak i zgazila ga petom. Iz dubina Cocytusa začuo se jecaj a zlatni se uvojak pod Persephoninim stopalom prometuo u busen mirisne travke. Čarolija je djelovala, Minthe se pretvorila u mentu, no Persephona je uskoro poželjela da su je čini izdale.

Jer, kad god bi Persephone zakoračila, u otiscima njezinih stopa nicali bi bokori mente, cvjetajući i mirišući ...


Photobucket

Hades, Persephone, Minthe ...
Nesretnici ... nije ih moglo snaći gore prokletstvo
, rekla je Rose.

Ah, Rose, u tebe je srce suviše meko ...
Žališ ih sve troje, a ja mislim kako nijedno od njih ne zavrjeđuje sažaljenja
... nasmijao se Morpheus.
Dobili su što su tražili ...
Persephone je zadržala krunu, a Minthe će vječno mirisati svome ljubavniku
...

Rose je samo uzdahnula pomislivši kako njezin Bog snova, unatoč tomu što pamti vječnost, još uvijek nije uspio odrasti: Ponekad mi se čini da volim okrutno dijete ...

Dok su šutke koračali dalje kroz smetove, približavajući se Cocytusu i Tartarusu, Rosei se učinilo da ispod ledenog pokrova osjeća blag i nježan miris mente ...

(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.






dani ruža, noći vina i mjesečine,
k'o niti srebrne paučine ...

a Ti i ja, Jedini, isprepleteni,
mjesečinom opijeni,
u ljubavnu zamku
uhvaćeni,
ružičastim nitima vezani,
pijani od ljubavi i mjesečine
s usnama na rubu čaše
ispijamo žedno
naše dane ruža, naše noći vina ...

kad ispijemo vino
kad uvenu ruže
kad razbijemo čašu
kad dohvatimo Mjesec
kad zavlada pomrčina ...
... i kad trijezno jutro svane ...

još uvijek smo budni, još uvijek smo žedni,
moja Željo pusta,
još uvijek se
traže
još uvijek se
nađu ...

... naša žedna usta
...



Pero i Đuro: I mi smo tu ...




- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #

27.10.2008., ponedjeljak

persephonin doručak ...

Photobucket
persephone's breakfast, photo by rusalka

Ne brinite, ne spremam se u Had ... samo liječim prehladu.
I, zobajući crvena zrnca, čitam Rječnik simbola ( Chevalier&Gheebrandt: Rječnik simbola, mitovi, snovi, običaji, geste, oblici, likovi, boje, brojevi, 2007, Zagreb: Jesenski i Turk., str. 449.)
:

Šipak, mogranj ili nar (lat. Punica granatum)

"Simbol je plodnosti i brojnog potomstva: u staroj Grčkoj mogranj je Herin i Afroditin atribut, u Rimu lišćem mogranja kite kosu nevjeste.
(...)
U Grčkoj je značenje sjemenke mogranja povezano s grijehom. Perzefona pripovijeda majci kako je protiv svoje volje bila zavedena: Potajno mi sjemenku dade sladunovu - slađanu hranu - pa me - ne htijah ja! - primorade pojest' je, silom ...
Sjemenka mogranja, koja osuđuje na podzemni svijet, simbol je kobnih slasti.
U mitskom kontekstu sjemenka mogranja znači da je Perzefona podlegla zavođenju i zaslužila kaznu da trećinu vremena provede u podzemnom svijetu. Osim toga, kušajući sjemenku mogranja prekinula je post, koji je zakon podzemnog svijeta. Tko god bi ondje uzeo kakvu hranu ne bi se više mogao vratiti u svijet živih.
(...)
Sjemenka mogranja koju je pojela Demetrina kći osudila je ovu na podzemni svijet i, očitim proturječjem simbola, na neplodnost.
(...)
U perzijskom ljubavnom pjesništvu mogranj evocira dojku: obrazi su joj kao cvijet mogranja, a usne kao sok mogranja; na srebrnim joj grudima rastu dva mogranja (Firdusi).
Turska narodna zagonetka kaže da je zaručnica ruža neomirisana, mogranj neratvoreni ...
(...)
"


A zašto plod mogranja zovemo šipkom?
Zato što nar, mogranj, granat pripada porodici Rozacea, ruža ...





Nana Mouskouri and Harry Belafonte - Try to remember

samo jednu sjemenku nara s Tvog dlana pojedoh, Jedini,
a već zoru zaboravih, zaboravih mjesečeve mjene,
dan
u noć
noć
u dan
pretvorih ...
sutone zaboravih,
zaboravih svitanja ...

sve zaboravih, sve za sobom ostavih ...

... osim slatkog zaborava.



...


grannos


Pero i Đuro: I mi smo tu ...



- 23:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #

26.10.2008., nedjelja

rose: Hades i Minthe ...


Photobucket
Mentha


(prethodni nastavak)

Dok su koračali kroz sve gušću snježnu vijavicu, Morpheus je svoje duge korake prilagodio Roseinima i nastavio s pričom:

Persephone bijaše crnooka i tamnokosa ljepotica vitka tijela i malenih grudi. Koža joj bijaše besprijekorno bijela poput latica ljiljana ili bijelih narcisa, no Persephonina hladna ljepota bila je lišena mirisa. U krevetu svoga muža Hadesa Persephona bi, dok bi je on strastveno obljubljivao, ležala mirno, prepuštajući mu se. Koža bi joj ostala blijeda i hladna, dok bi se njezin božanski suprug znojio od ljubavnih naprezanja. Ljubeći njezino vitko tijelo, njezinu blijedu put, Hades bi gorko žalio zbog hladnoće svoje supruge.

A onda, jednog dana jedne jeseni, Hades je sjedio na obali Cocytusa, iščekujući Persephonin povratak. Ljeto, koje je Persephona prema Zeusovoj presudi provodila s majkom Demetrom, bilo je na izmaku. Hades je očekivao Persephonin povratak, iako je izgubio svaku nadu da će uspjeti probuditi njezin ljubavni žar. Duboko u sebi strastveni se Gospodar Podzemlja počeo pitati želi li još uvijek da mu se Persephona vrati ili samo čuva svoj ponos, insitirajući na njezinu povratku, prkoseći tako njezinoj materi Demetri, svojoj punici.

Ne znam zašto su tu kuju Demetru proglasili božicom plodnosti. Njezina je hladna utroba uspjela roditi samo jednu kćer ... i učiniti je ledenijom od leda na dnu Tartarusa
... gunđao je Hades, proklinjući trenutak kad je ugledao Persephonu kako bere narcise.

U tome trenutku valovi Cocytusa razdvojiše se i iz njih se pomoli Minthe, vodena nimfa koja je toga dana prvi puta izronila na površinu. Skriven iza ružinog grma koji je rastao uz obalu Cocytusa, Hades je potajice motrio riječnu vilu, čudeći se što je do sada nije zapazio.

Photobucket
Anadyomene



Minthe bijaše plavooka i plavokosa, bujnih grudiju, puti ružičaste poput ružine latice i glatke poput rječnog bisera.
Nesvjesna Hadesova prisustva, izišla je na obalu, prebacila slap duge kovrčave kose preko ramena kako bi iz svojih zlatnih pramenova iscijedila vodu. Minthina se ružičasta put isparavala na hladnom hadskom zraku a skriveni je Hades požudno njuškao slatki opojni miris koji se poput tople maglice širio s nimfina obla i ružičasta tijela.

Kad ju je zaskočio i savladao svojom snagom, ona mu se isprva opirala, baš kao i Persephone. No, iako još uvijek nedirnuta, Minthe nije bila hladna poput Demetrine kćeri. Dok ju je Hades ljubio, njezina se ružičasta put zažarila, usne joj se zacrvenješe i nabubriše, plave joj oči bljesnuše ljubičastim iskrama, tijelo joj se izvi u luk pod Hadesovim teretom, a krik straha i bola pretvori se u vrisak užitka.

...

Poslije, kad mu je ležala u naručju iznemogla, kad je s njezine ružičaste puti lizao mirisne kapljice znoja, Hades je znao da je više nikada neće poželjeti uzeti silom, slutio je da nju neće morati nahraniti narovim sjemenkama kako bi mu se vraćala, znao je da će se on uvijek željeti vratiti njoj.

Sada više nije mario što je jesen, više nije uzaludno iščekivao, nije više strepio od hladnoće i odbijanja ... sada je znao da je pronašao svoje Proljeće ...


...


(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.




(thanks for upload, lazy)




- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #

25.10.2008., subota

rose: stope u snijegu ...



Winter Mood: Steps in Winter


(prethodni nastavak)

Rose je slušala Morpheusovu priču o Hadesu i Persephoni s čuđenjem i tugom. Koliko spletki, nasilja ...
Bogovi podijeliše vlast nad Nebom, Morem i Podzemljem ... no tko je vladao njihovim strastima?

Rose je shvatila da joj priča o Persephoni i Hadesu pomaže bolje shvatiti priču o Morpheusu i njoj samoj ...
Jer, nije li Morpheus, kad se se sreli, namjeravao učiniti isto što i Hades?
I zar nije i ona mogla završiti poput Persephone?

Stanimo ...rekla je.
Ne mogu više, Morpheuse ... ne mogu pratiti ni priču ... ni tvoje korake ...

Oprosti, Rose, baš sam bezobziran. Zanio sam se pripovijedajući pa nisam primijetio koliko smo odmakli, i u priči i na putu ... Stanimo, odmori se.
Sigurno si ostala bez daha, prateći moje duge korake kroz snježne smetove
...

Sjeli su u zaklon nekog grma. Morpheus je podigao krajeve svoga plašta pozivajući Rose da se zaštiti od hladnoće. Ona se skutrila pod plaštem, a on ju je čvrsto obgrlio nastojeći je zagrijati.

Možda bi nam Persephone mogla pomoći zagovorom kod Hadesa ... rekla je Rose.
I ona je nekad bila smrtnica
...

Ah, Rose, odgovorio je Morpheus. Ovdje u Podzemlju je vječna zima, no gore, na zemlji još uvijek je ljeto ... a Persephone ljeto uvijek provodi s majkom ... nećemo je susresti.
Osim toga ... sumnjam da bi nam Persephone bila od pomoći ...


Rose je u Morpheusovu glasu, pri pomenu Persephone, osjetila neki čudan titraj ...

Zašto, Morpheuse?
Zar misliš da nam ne bi bila sklona
?

Ne, Rose ... odgovorio je Morpheus oklijevajući.
Mislim da je Persephone slaba, ona nije bila u stanju pomoći ni samoj sebi ...

Nepravedan si, Morpheuse, Persephone je bila djevojčica kad ju je Hades oteo ... Ono što ti smatraš njezinom slabošću, ja vidim kao njezinu snagu ... A Persephone je imala snage oprostiti Hadesu ...

Na ove se Roseine riječi Morpheus trgnuo kao oparen:
Opraštaju samo slabići ... I kakve slasti ima u opraštanju ...
Osveta je puno slađa!


Osveta je jelo koje se služi hladno ...
... tako glasi jedna ljudska izreka
... rekla je Rose.

No, meni se čini da se i bogovi i ljudi osvećuju dok im je srce vrelo ...
A kad to jelo pokusaju, onda ustanove da im je ono ohladilo i sledilo srca ...

Ti veliš da je osveta slatka, Morpheuse, i podcjenjuješ one koji opraštaju ...
a zaboravljaš zašto smo nas dvoje u Had krenuli ...


Ah, Rose ... odgovorio je Morpheus posramljeno.
Gori sam od Hadesa ...
I ja sam Tebe dovukao u podzemlje ... da tražiš oproštaj za moje grijehe ... I ja sam nepopravljiv kao Hades koji svake jeseni iznova moli za oproštenje ... i svake jeseni ponovo čini isto ...

Ne znam je li Persephone oprostila Hadesu, no znam da si Ti meni oprostila sve ...


Ah, Morpheuse, oprostiti drugome lakše je no oprostiti sebi ...
No, moramo krenuti dalje ... i s pričom o Hadesu i Persephone ...
... i s našim putom prema Tartarusu ...


...

Kad su se izvukli ispod grma pod kojim su se odmarali, vidjeli su da je snijeg opet počeo padati. Snježne su pahuljice prekrivale njihove tragove, morali su ubrzati korake jer ih je iza guste snježne zavjese Thanatos mogao pratiti još neprimjetnije.

Što je bilo dalje s Hadesom i Persephone? upitala je Rose Morpheusa.
I tko je bila ta Minthe koju si spomenuo?

(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.




prošetasmo, Ti i ja, Jedini,
visok snijeg gazeći, uz obalu dunavsku,
pa u bijelu šumu zađosmo.

sred šume visoka jelka blistaše,
grane joj se do zemlje povijahu.

pod snježne grane se podvucimo,
šapnuo si,
stresimo bijelih zvjezdica roj ...

... i u snijegu
snježne anđele nacrtajmo ...


eh, Jedini, ne mogu dočekati ...
... da padne snijeg ... hihihih




- 23:59 - Komentari (36) - Isprintaj - #

24.10.2008., petak

rose: o Hadesu i Persephoni ...


Persephone abducted by Hades, marble sculpture by Gian Lorenzo Bernini, 1621–22; in the Borghese Gallery, Rome.

(prethodni nastavak)

Hades, Zeusov mlađi brat je 'Zeus Podzemlja', vladar i apsolutni gospodar Svijeta sjenki ... počeo je pripovijedati Morpheus.

...

Nakon rata u kojem su Bogovi pobijedili Titane, Zeus, Posejdon i Hades, trojica božanske braće, najmoćniji među bogovima, podijeliše svijet na tri dijela, nastavio je Morpheus s pričom.

Zeusu pripade nebeski Olimp, Posejdonu mora i oceani ... a Hadesu podzemni svijet i vlast nad dušama umrlih. Sinovi Cronusa i Rhee počeše uživati u neograničenoj vlasti koju osvojiše silom. Sva trojica bijahu slične naravi, naprasite, prgave, pohlepne i požudne. Vječnost su kratili poigravajući se sudbinama smrtnika i manje moćnih bogova, kažnjavajući ih ili nagrađujući prema svome hiru.

Jednog je proljeća Hadesa opčinila ljepota Persephone, Demetrine kćeri. Ugledavši blijedu crnokosu djevojčicu kako bere narcise, poželio ju je istoga trena. Ne časeći ni časa, oteo ju je i odvukao u Podzemlje. Grubo ju je silovao prve bračne noći, a sljedećeg je jutra klečao pred njezinim nogama, moleći je za oproštenje.
Osvojen Persephoninom ljepotom i čednošću, Hades, koji je do tada postelju dijelio samo s razvratnim božicama, zaljubio se u otetu smrtnicu i odlučio je zadržati u Svijetu sjenki. Učinio je sve da mu Persephona oprosti, obasuo ju je pažnjom i obećao joj da će njezinoj postelji prilaziti samo kad ga ona pozove, da će je ljubiti samo kad mu ona to dopusti.

Pošto je ljutita Demetra, Persephonina mati, ucijenila Zeusa, zaprijetivši da će smrtnicima uskratiti žetvu, zaustaviti rast i cvjetanje svega bilja, vrhovni se poglavar Olimpa našao na muci. Morao je presuditi u sporu između svoga brata Hadesa i Demetre, a to mu nije bilo nimalo lako. Iako je cijeli Olimp očekivao da će Zeus presuditi u korist brata, njegova je odluka bila da Persephona jesen i zimu provodi s Hadesom u Podzemlju, a proljeće i ljeto s materom Demetrom, na Površini.

Zašto je Zeus donio takvu odluku znao je samo on.

Tajna je bila u tome što je Zeus jednom u tajnosti pohodio Demetru te je Persephona ustvari bila Zeusova kći. Ni Zeusu ni Demetri nije bilo u interesu da se ta tajna sazna, Zeus se bojao svoje ljubomorne žene Here a i Demetra bijaše u braku s jednim smrtnikom pa nije željela da muž otkrije njezinu nevjeru.
I Zeus i Demetra pristadoše na kompromis, bojeći se otkrivanja tajne.
Tajna Persephonina rođenja ostade skrivena, baš kao što je ostala skrivena i tajna rođenje njezine majke Demetre.I Kronos, otac Zeusov, u tajnosti je obljubio Demetrinu mater, pa je Demetra bila Zeusova sestra, Zeus bijaše Demetri i brat i ljubavnik, a Persephoni i otac i ujak.
Sirote li Persephone! I otac joj i muž istodobno bijahu i ujaci ...
Možda je upravo stoga Persephona, iako nije znala istinu, prema Hadesu osjećala i privlačnost i odvratnost, pa je istodobno željela i pobjeći i vratiti mu se.

...

Photobucket
Rossetti, Dante Gabriel: Persephone with Pomegranates


...

I Demetra i Hades bijahu nezadovoljni Zeusovom odlukom, oboje su željeli Persephonu samo za sebe, no morali su se pokoriti Gromovnikovoj volji. Nesretnu Persephonu nitko nije ništa ni pitao, ona se morala pomiriti sa sudbinom vječne rastrzanosti između muža i matere, svjetla i tame, živjeti pola godine na Zemlji, a pola godine u Podzemlju, i ne sluteći da joj je muž ustvari ujak, i ne sluteći da ju je obmanuo, nahranivši je sa šest narovih sjemenki kako bi mu se uvijek poželjela vraćati.
I doista, Persephona se svake jeseni iznova vraćala Hadesu.
Iako ju je Zeus na Hadesov nagovor iz smrtnice pretvorio u božicu, ona nikada nije prisustvovala božanskim okupljanjima, ne samo zbog muževljeve ljubomore već i zbog sjete od koje je bolovala.
Muževljevi neutaživi seksualni apetiti i vječna rastrzanost između matere i muža iscrpljivali su Persephonu. Iako joj je obećao da joj neće prilaziti dok ga ona u svoju postelju ne pozove, Hades bi je, svake jeseni, kad bi mu se vratila, izmučen dugom apstinencijom, svaki puta iznova silovao, kao i prve bračne noći. Potom bi se sutradan ujutro, svake godine ponavljao isti ritual, Hades bi klečao pred njom na koljenima i ponovo se zaklinjao da se to nikada neće ponoviti, a Persephona mu je opraštala iako je znala da tim obećanjima ne smije vjerovati. Ona je ipak ljubila svoga božanskog supruga, iako je željela da i on nju ljubi kao i ona njega, s nježnošću bez strasti. Persephona u bračnoj postelji nikad nije uživala, sjećanje na Hadesovo nasilje u prvoj bračnoj noći uvijek bi je u tome sprječavalo. Ipak, kad god bi joj ponestalo izgovora, ona bi se mužu podavala nevoljko, bojeći se da bi mogla izgubiti njegovu ljubav ako mu uskrati tjelesni užitak.

Vječnost je prolazila, a Hades je pola godine provodio u iščekivaju Persephone dok bi ona boravila s materom, a drugu polovicu godine, kad bi mu se Persephona vratila, moljakajući i iščekujući njezinu milost. Do ženidbe on je živio razvratno, ljubakajući se s božicama i nimfama, a sada se, želeći ostati vjeran Persephoni, suzdržavao i seksualno izgladnjivao ...

Cijeli je Olimp promatrao Hadesove muke, naslađujući se i iščekujući neizbježno. A neizbježno se konačno i dogodilo ...

... Hades je jednoga dana, na izmaku jednog ljeta, sjedeći na obali Cocytusa, ugledao najadu Minthe ...


(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.







- 23:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #

23.10.2008., četvrtak

rose: Hades, vladar Podzemlja ...


Photobucket
Hades


(prethodni nastavak)


Vjerujući kako su izmakli Thanatosovu pogledu, Rose i Morpheus žurno su pješačili preko snježnog predjela, hitajući prema spletu hadskih rijeka u kojem se krije ulaz u najdublji dio Hada, Tartarus.
Da bi se spustili u Tartarus morat će ishoditi dopuštenje Hadesa, vladara Podzemlja.

Rose je zapitala Morpheusa: Hoće li nam Hades biti blagonaklon?

Hades baš nije omiljen među bogovima, pa čak ni bogovi ne zalaze u Podzemlje bez njegove dozvole, odgovorio je Morpheus.

Hades je nemio, nagle i naprasite je naravi, pa i bogovi izbjegavaju susrete s njim. Uz to, iako joj je nevjeran, Hades je strašno ljubomoran na svoju ženu Persefonu, pa je i najbezazleniji pogled nekog boga upravljen prema Persefoni povod svađa. Stoga je Zeus, stariji brat Hadesov i vrhovni poglavar Olimpa, donio uredbu po kojoj bogovi ne mogu silaziti u Podzemlje bez Hadesova poziva.

Uz moga oca Somnusa i strica Thanatosa, ja spadam među rijetke koji, prema Zeusovoj odredbi, za ulazak u Svijet sjena ne moraju tražiti Hadesovo dopuštenje. Thanatos stoga što kao bog smrti Hadesu šalje smrtnike, a otac mi Somnus i ja, kao bogovi snivanja i snova, koji su bliski smrti ...
No, ja sam tu privilegiju rijetko koristio, sišao sam u Had svega nekoliko puta, jednom u pratnji oca i u nekoliko navrata sa stricem Thanatosom i pri tome s Hadesom nisam progovorio ni riječi ...
Pošto je Hades u bliskom prijateljstvu s Thanatosom, koji mu isporučuje smrtnike, može se dogoditi da meni, sad kad više nisam u stričevoj milosti, dozvolu uskrati, unatoč Zeusovoj naredbi ...
Pretpostavljam da se to već dogodilo ... jer sjećaš se s koliko smo muke prošli kraj Kerbera ...

I tome me brine, Rose ... jer, doista ne znam kako ću Hadesa uvjeriti da nam dopusti silazak na dno Hada, u Tartarus ...


Ispričaj mi sve što znaš o Hadesu, rekla je Rose. Možda se ja uspijem dosjetiti kako ga privoliti ...

Do Hadesova prijestola čekao ih je dug put, pa je Morpheus imao dovoljno vremena prisjetiti se svega što je o Vladaru podzemnog svijeta ikada čuo i saznao iz različitih olimpijskih tračeva ...

Hades, Zeusov mlađi brat, je 'Zeus Podzemlja', vladar i apsolutni gospodar Svijeta sjenki ... počeo je pripovijedati Morpheus.

(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.




LES FEUILLES MORTES



Pero i Đuro: Jupiiiiiii! Da vidite što smo otkrili ....



- 23:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #

20.10.2008., ponedjeljak

for a while ...

... bit ću ...

Here, There ... Nowhere... and
Everywhere ...


Photobucket
photo by rusalka



... just for a while ...

(...)

And, in the meantime ...







- 23:59 - Komentari (42) - Isprintaj - #

19.10.2008., nedjelja

rose: tartarus ...


Photobucket
photo by rusalka


(prethodni nastavak)

Grčki poeta Hesiod tvrdi da je put od površine Zemlje do Taurusa jednak duljini puta od Zemlje do Nebesa.
Tartarus je dno Hada, najdublji, najmračniji i najstrašniji dio Podzemnoga svijeta. Taurus je ambis bez dna, duboko i mračno mjesto na kojem duše griješnika ispaštaju grijehe, bez nade na istek kazne ...
Tartarus je Mjesto koje je zaboravilo opraštati ...

A upravo iz te duboke tame, nekada davno, prije postanka svijeta, iz kaosa i ništavila izronilo je Svjetlo, otelo se Nepostojanju i prhnulo prema površini poput leptira iz kukuljice. Nakon rađanja Svjetla, pukotina na kukuljici ponovo se zatvorila, a u njoj ostade Ništavilo, pritisnuto s tri sloja tame kroz koju se ne probija ni tračak svjetlosti, ni najmanji odjek zvuka.

Svećenici, pjesnici i griješnici oduvijek su vježbali maštu smišljajući maštovite muke dostojne Inferna: vječni plamen, gorući pijesak, smrdljivo blato, rijeke ključale krvi ...
No, Tartarus je strašniji od svakoga straha.
U njemu nema pokreta, ni zvuka, ni mirisa, ni svjetla, samo vječna prazna tama, potpuna deprivacija od svih senzacija, od svih osjeta ...

Tartarus je vječna, nepokretna, bezdana i bezizlazna praznina ... dno bez vrha ... tama bez svjetlosti ... zaustavljena vječnost ... rastanak bez nade u ponovni susret ... U vječnoj nepokretnosti, u hladnoj tišini i tami, pokretna je samo vječno gladna, vječno žedna misao griješnika, misao koja se vrti u beskrajnom krugu, vječno ponavljajući počinjeni grijeh ... bez kajanja, bez sjećanja na Dobrotu, bez nade u Oproštenje, bez vjere u Ljubav ...

Bijeg iz Taurusa je nemoguć jer su zidine ambisa sačinjene od tekućeg mraka, od plamena koji niti grije niti svijetli, ali ipak peče ... a vratnice su od adamanta, tvari tvrđe od dijamanta ...

...


...

Snijeg je konačno prestao padati, Rose i Morpheus spremali su se krenuti na zadnju dionicu svoga puta, na dno Hada, u Taurus.

Kako ćemo ući u Taurus, Morpheuse? upitala je Rose. ... kako ćemo ući, ako su vratnice neprobojne?

Ah, Rose, ući ćemo lako, suviše lako ... večna Tama otvorit će nam se sama ... i progutati nas poput gladnih ustiju ...
Ući u Taurus bit će lako, no izići iz njega ...

Odustanimo, Rose, vratimo se ... još uvijek nije kasno
.

Rose je shvatila da je kasnije no što se nadala. Morpheus je izgubio svaku nadu ... a to ju je umiranje nade strašilo više od spuštanja na dno Inferna.

I ja mislim kako još uvijek nije kasno, Morpheuse... rekla je.
Još uvijek se možemo iskupiti, no, ako sada odustanemo ... propustili smo zadnju priliku za iskupljenje.

I, ma koliko daleko pobjegli, Inferno ćemo nositi sa sobom a Taurus u sebi
...

...

Thanatos je likovao, poput crnog pauka: Konačno sam uspio Morpheusa lišiti nade.

Usamljena Rose pokleknut će ... njezina nada neće moći podnijeti teret Morpheusova beznađa ...
I tada će se oboje naći u mojoj mreži!


Thanatos je likovao misleći na Rose, na zalogaj kojim će se osladiti ...

(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.



Dodatak: Dante's Inferno: A Virtual Tour of Hell





- 23:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #

18.10.2008., subota

Tuga je u suton ...

... na mojem prozoru bisernu zavjesu isplela ...

Photobucket
photo by rusalka



Zmajka me upitala: Jel' i kod tebe ona - nagla i poznata ?

Da, Zmajčice, svrati Ona, k'o stara poznanica. No, izgubila je žustrinu, s godinama, pa sad više nije i dragog gosta tri dana dosta ... A Tuga mi nije draga, to je gost kojeg bih najradije strpala u kut ... ko' one otrovne kobasice iz Aureline priče: u kutu, nikom na putu.

Većina onih koji me poznaju u stvarnosti, smatraju me vedrom osobom, valjda stoga što mi u stvarnosti uspjeva tugu zatajiti, uspješnije no u virtuali. Kad osjetim, k'o nadolazeću migrenu, napad depresije, nastojim se sjetiti svoje Magdice, i ove zgode iz svoga djetinjstva:

Kada sam išla u 4. razred osnovne škole, u nastavnom je programu bila 'škola u prirodi'. I tako se, u skladu s programom, tri paralelna 4. razreda ujesen te davne godine spakovaše, pa u Prirodu ...
U pratnji učiteljica, 100-njak djece utaborilo se u planinarskom domu na Jankovcu, dakako uz logistiku sastavljenu od mama. Pet mama pošlo je s djecom i učiteljicama u prirodu, no slabo su što od Prirode vidjele, jer trebalo je kuhati za 100-ak juniora i 10-ak odraslih ... I moja je Magdica, dakako, bila među tih pet mama koje su se brinule da nitko ne ostane bez 'domaće hrane', pa je svaki ručak završavao 'melšpajzom' ... a zamislite koliko palačinki treba ispeći za toliku dječurliju ...

Jedna od mama vjerojatno nije dobro odmjerila svoje snage, pa nije potegnula svoj dio posla. Došlo je do riječi, dotična se mama ražalostila, spakirala par kobasica ... i otišla do izvora tugovati ...
Tugovanje joj se osladilo, pa je namjeravala nastaviti i sutradan, no da ne bi ...

Sutradan joj moja Magdica reče: Znate što, Sonja, tugujte Vi lijepo ovdje, nad kazanom ... barem nećemo morati supu dosoljavati ...

Magdica je bila Aurelina kći, a Aurela je govorila kako je tugovanje za lijenčine: Dok nahraniš gladna usta, opereš i spremiš, vrt okopaš ... navečer poštopaš i zakrpaš ... sretna si ako stigneš i nešto pročitati ... pa nemaš vremena tugovati ...

Pokušavam i ja, kad pomenuta Poznata dođe, primijeniti Aurelin recept.
Ponekad mi i pođe za rukom ... a ponekad sastojke pobrkam, ponekad mi Ona ipak uspije izbiti iz ruke i metlu, i iglu, i krpu .. i knjigu ...

... jedino gladna usta ni tada ne zaboravim nahraniti ...

Bilo bi vjerojatno lakše, kad supu ne bi' morala dosoljavati, no meni se samo grkljan žgužva, k'o što bi rekla Pikulica Daniela ...



Da, Cvjetići ... Rilke:

Jesenji dan

Gospode, čas je. Ljeto bješe dugo.
Spusti sad sjenu na sunčane ure,
a vjetre pusti da poljima jure.

Zapovjedi jedrinu zadnjem voću;
udijeli mu još dva južnija dana,
nek ispod ploda savine se grana,
a vinu podaj posljednju slatkoću.

Tko sada nema kuće, taj je više
sagradit neće. Tko je sada sam,
ostat će sam, da sluša romon kiše,
da bdije, čita, duga pisma piše,
i luta po alejama, gdje dah
jesenjeg vjetra suho lišće njiše
.



Dodatak: Molitva jeseni ...

Photobucket
Rubens - Venus, Amor, Bacchus und Ceres


Pred zrcalom, sklopljenih ruku,
Jesen svog života, k'o božicu Ceres,
k'o Veneru ružoprstu,
molim (Rilkeu kradući stih):

jedrinu mi ljetnih plodova podaj,
milostiva Cerero,
posljednju slatkoću zadnjim
poljupcima,
ljepolika Venero ...

kad pod snijegom moja
povije se grana,
nek još uvijek Njemu blista
sjaj
mog južnijeg dana
...






- 23:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #

17.10.2008., petak

... gatalinka...

Jučer je na mojem prozoru kreketala ...
... i kišu dozvala ...







... a jutros ...





- 23:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

16.10.2008., četvrtak

rose: The Last Rose Of Summer ...

Photobucket
Ružini plodovi, photo by rusalka

... naslikah ih davno ...


(prethodni nastavak)


Provjerit ću smiruje li se mećava ... rekao je Morpheus Rosei, no bila je to samo izlika, izlika da prekine tišinu koja je među njima zavladala.

Provukao se ispod niskog ulaza spilje i izišao napolje, na snijeg. Nekoliko koraka dalje, uz obalu Mnemosyne, na ružinom grmu prekrivenom injem, crvenilo se nekoliko šipaka. Morpheus je ubrao ružine plodove i pritom ogrebao dlan o trn. Zagrizavši trpki plod u kojem je bilo sačuvano i nešto slasti i ljetne topline, sjetio se prvog ružinog pupoljka koji je ostavio na Roseinu uzglavlju. Nije niti slutio da na dnu ladice Roseina secretaira od ružina drveta, u svijetu koji su on i Rose davno ostavili za sobom, još uvijek leži osušeni pupoljak te njihove prve ruže.

Morpheus je za šutnju koja se ispriječila između njega i Rose krivio sebe i bezuspješno je tražio način kako da tu mučnu šutnju prekine ... a dlan je ozlijedio trnom u podsvjesnoj želji da se Rose na njega sažali.

Duboko udahnuvši hladan zrak, Morpheus uđe u spilju, stiskajući ubrane šipkove u šaci.

Rose, kušaj ... još uvijek su slatki ... rekao je, otvarajući šaku ...

Ah, Morpheuse, razderao si dlan trnom ... prošaptala je Rose a potom svojim pogledom potražila Morpheusov. Pročitavši neizgovoreno pitanje u njegovim modrim očima, rekla je:
Kazao si mi, jednom ... kako sam Tvoja ruža bez trnja ...
A sad imaš priliku predomisliti se ...

Predomislio sam se ja već odavno
... rekao je Morpheus ... Onda kada ljubila si me prvi put, moja Ružice ...
I sad ne znam volim li više Tvoje trnje il' Tvoje latice ...
...

Nasmijaše se oboje, uglas, a njihov smijeh razdera tišinu koja ih je razdvajala. Dok im se smijeh stapao u sazvučju, Rose je ljubila razderotinu na Morpheusovu dlanu a on je poljupcem popio kapljicu krvi s njezinih usana ...

...

Dvije sive grlice prhnuše sa snježnog smeta u olovno hadsko nebo.
Skriven u mraku nadomak Morpheusova i Roseina skrovišta, Thanatos je osjetio oštar ubod u koščatim prsima, na onom mjestu gdje smrtnicima kuca srce.

(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.



Photobucket
photo by rusalka



bijah zadnja ruža ljeta
što Tebi, samo Tebi cvjeta,
Jedini moj
...

... od ponedjeljka do srijede ...


Pero i Đuro: Mi smo poslušni macani ...




- 23:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #

Plaisir d’amour ne dure qu’un moment ...

... Chagrin d’amour dure toute la vie ...

Photobucket
photo(shop) by rusalka



'Ljubav mora boljeti'
gatara mi reče.
A ja joj rekoh da
laže ...

... jer Ti si došao to veče.

'Ljubav uvijek i boli,
naučit ćeš u ljubavnoj školi'
podrugljivo mi se nasmijala.

A ja joj nisam vjerovala ...

... sve dok mi jutros, kad odlazio si ...

... nije peticu u svjedodžbu
zapisala ...







- 05:01 - Komentari (19) - Isprintaj - #

13.10.2008., ponedjeljak

We're Going Sailing ...

... We're going sailing, out on the silver sea
The air is full of treasure, You and Me
.

...


Photobucket
photo(shop) by rusalka

3 nights and days ...







Pero i Đuro ...




- 00:01 - Komentari (33) - Isprintaj - #

12.10.2008., nedjelja

'ajde da ti gatam ...

Photobucket
photo by rusalka

Već sam je pominjala.
Svrati, povremeno, a ja joj dam 10 kuna i jabuku ... i popijem s njom rakiju.
Ovaj je put dugo nije bilo.

Bila sam u Bosni ... rekla mi je.
Imam tamo neko imanje ...

Ajde da ti gatam
...

Nisam je htjela opet odbiti, pa joj pružih dlan.
Uzela je moj dlan u svoj, no gledala me u oči: Iz očiju se sve vidi ...

Poslije smo rakiju zajedno popile ... i prve kapi prolile, za dušu ...

Doći ću ti opet, a sad sam za putom ...

...




... a što mi je vidjela u dlanu ... il' oku ...
... nek' ostane tajna ...


Rusy, ptičica slideshaw

Dodatak:

jesen mi danas
na prag prosu ...
... pregršt zlatnika ...



a frizerka je Višnja jučer dovela u sklad
srebro i zlato ...

...u mojoj kosi ... hihihihi ...


Pozdrav za Vitae


Photobucket

Imam još viljnuske medice ... pa možemo nastaviti ...
... a onda i u kaveni talog zaviriti ... il' baciti grah ... hihihihi...



- 00:01 - Komentari (49) - Isprintaj - #

11.10.2008., subota

sve boje jutra i večeri, oktobar ...



na kraju dana kad spusti se tama,
kad zatvore se vrata, kad utihnu glasovi,
u kasni sat
kad bojiš se tišine ...
... kad bešumno padaju
zvijezde ...

što je još jedino
važno?

ruke koje te grle
...


Dodatak: Šešir moj ...

Photobucket



Scorpio Horoscope, Saturday, Oct 11th, 2008.

Your current gentle approach might seem out of character, but it stems from your vulnerability. You are not afraid of being seen in your true light now, for you trust the innate wisdom of the universe and feel like you don't need to protect yourself as much. Keep in mind that others might not understand what you're experiencing, so it might be a smart idea to take the time to explain yourself.



Dodatak:

Rusy, ptičica slideshaw





- 00:01 - Komentari (33) - Isprintaj - #

08.10.2008., srijeda

'nighty-night' ...

... sleep tight ...





možda, u suton
možda, na kraju dana ... možda, pri kraju puta ... možda, na izmaku ljeta
možda, na kraju svijeta ...

možda suviše kasno?

možda, Jedini,
možda ...

možda smo trebali se mimoići
nasmiješiti u prolazu sjetno
živjeti dalje mirno, spokojno i sretno?

možda, Jedini, možda ...

možda u smiraj života nismo trebali buditi nemir
možda smo trebali stariti spokojnije, ljubiti se opreznije,
u skladu s prvim mrazom u kosi?
možda smo ljubav posljednju
trebali, k'o prve mačiće,
baciti u vodu ...
... pa nek je voda nosi ...

možda, Jedini, možda ...

a možda, u topli suton
kad rumena svjetlost put nam pozlati
kad strast nam opet mladost vrati
u topli suton kad smo skupa
sva su ta pitanja suvišna i glupa ...

možda je ljubav od nas mudrija bila,
sva naša možda
u da
je pretvorila
...




... mornin', Dear ...
Nothing to be sorry for ...

osim, možda ... što srijeda nije ponedjeljak ...


Dodatak 1: blagdanska srijeda ...



Dodatak 2:


... za Vitae, Koru i za Miska ...



Đuro i Pero: Nova zanimacija!






- 00:01 - Komentari (63) - Isprintaj - #

06.10.2008., ponedjeljak

rose: šutnja ...

Photobucket
photo by ančica



(prethodni nastavak)


Moramo čekati ... rekao je Morpheus Rosei ... čekati da snijeg prestane padati.
Pred nama je dug povratak do Lethe, a tada nam ostaje najteži dio puta, do Hadova prijestola u Tartarusu, na samom dnu Podzemlja ...
A Ti si suviše iscrpljena da bi se probijala kroz mećavu ...

Ne preostaje nam drugo do - čekati
...

Rose je znala - čekanje povećava rizik da će ih Thanatos otkriti, no bila je toliko iscrpljena da nije imala snage raspravljati se s Morpheusom. Uz to, bojala se susreta s Hadom, bogom podzemnoga svijeta, i pitala se: Kako će taj Gospodar podzemlja reagirati kad se pred njim pojavi ona, smrtnica koja se usudila ući u njegovo carstvo bez Thanatosova posredništva?

Samo je nekoliko smrtnika u Had ušlo za života, bez Thanatosove 'uputnice' - Theseus i Pirithous, Heracles, Orpheus ... i samo dvije žene, Psyhe i Persefona. Heracla je u Had dovela jedna od njegovih čuvenih dvanaest zadaća, Orpheus je bezuspješno pokušao iz svijeta mrtvih vratiti svoju voljenu Euridice, Theseus i Pirithous ušli su u Had želeći izbaviti Persefonu koju je Gospodar podzemlja oteo, Persefona nije u Had ušla svojom voljom, ugrabljena je, a potom je svoga otimača zavoljela pa mu se uvijek iznova u Had vraćala, Psyhe se u Podzemlje spustila da bi ispunila zahtjev Venere i donijela joj vodu iz hadskih rijeka, Styxa i Cocytusa, kako bi joj božica ljepote omogućila ponovni susret s ljubljenim Amorom ...
Sve je te smrtnike u Had dovela potraga za izgubljenom ljubavlju, sve njih, osim Herakla, ako je vjerovati predaji. No, Rose je pomislila da je i Heraklo u Had sišao u potajnoj nadi da će sresti voljenog Hillasa kojeg utopiše vodene nimfe, a da je hvatanje Kerbera bilo samo izlika.

Hoće će li Hadesa to što dijeli bračnu postelju sa smrtnicom Persefonom učiniti milostivijim i prema meni, smrtnici? pitala se Rose.

...

Photobucket
Waterhouse: Psyche, opening the golden box

...

Odlaganje nastavka puta Rosei je donijelo olakšanje, no olakšanje je bilo kratkotrajno, sve strepnje ubrzo ponovo izroniše i nastaviše se kovitlati u Roseinoj svijesti, plešući poput pahulja koje su zastirale ulaz u spilju u kojoj su se ona i Morpheus krili.

Rose je pustila Morpheusa da odluči i za nju, da odluči umjesto nje. I ne želeći, zapitala se je li to za Morpheusa bio dodatni teret, je to učinio da je poštedi ... ili se počeo vraćati starom obrascu ponašanja. Rose je bila svjesna da je Morpheus čitavu vječnost proveo usamljen, nevoljen od matere, protjeran od oca, manipuliran od strica Thanatosa. Iako u to nije željela povjerovati, znala je da njezin Voljeni ima puno stričeve naravi. Morpheus je, susrevši Rose, počeo dobijati neke ljudske crte, no on je još uvijek bio ćudljivi Bog snova, navikao gospodariti smrtnicima.
Nije samo tvrdoglavost sprječavala Rose da Morpheusu postavi pitanje: Zašto odlučuješ, o mojoj i Tvojoj sudbini, ne pitavši me? Negdje, duboko u Roseinoj podsvjesti, titrao je strah da bi mogla proći poput Psyhe koju je Eros napustio kad ga je otkrila i razotkrila, osvijetlivši ga, zaspalog, u postelji koju je s njim dijelila. Rose je ljubila samo jednoga, Morpheusa, koji bijaše božanstvo, pa nije mogla znati kako i smrtnici, a ne samo bogovi, mogu ostati zagonetka jedni drugima ... čak i kada dijele postelju.

Dok su čekali da snijeg stane, među Rose i Morpheusom zavladala je neka čudna tišina. Rose je osjećala da Morpheusa nešto muči, no čekala je da joj se on povjeri, a to je čekanje bilo bolno. Mučna ih je šutnja sve više razdvajala, a tvrdoglavost je Rose sprječavala da ona bude ta koja će tišinu prekinuti.

U nekoliko je navrata već zaustila pitanje: Što te to muči, Morpheuse? ... no pitanje ostade neizrečeno, u nekoliko joj se navrata učinilo da je i Morpheus zaustio odgovor na to neizrečeno pitanje, zaustio ... pa odgovor progutao.

Oboje su osjećali kako ih guše ta neizrečena pitanja, ti prešućeni odgovori ... no i Bog snova i smrtnica bijahu jednako tvrdoglavi.

...

(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.








- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #

05.10.2008., nedjelja

D - moll ...

Photobucket

... Odlutaš ponekad, i sanjam sam.
Priznajem, ne ide, ali pokušavam.
I uvek dodje d mol.

Spusti se k'o lopov po žicama.
Ruke mi napuni tvojim sitnicama.
I teško prođe sve to.

Jedan d mol me dobije.
Kako odeš ti, u sobi je.
Glupi d mol uvek sazna kad je to.
Uhvati me čvrsto i ne popušta.
Lud je za tišinom, to ne propušta.
Vodi me u svoj plavičasti dom.

Jedan d mol me razvali.
Neki bi to prosto tugom nazvali
...



- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

04.10.2008., subota

rose: muke po morpheusu ...

Photobucket
Tomasz Rut

Ah, Morpheuse ... Znaš li da jako ličiš svome stricu, Thanatosu?

Dok mu je Rose snivala u naručju, Morpheusu su u svijesti još uvijek odzvanjale te njezine riječi.

Ličim li doista Thanatosu? zapitao se.

A obiteljska je sličnost doista postojala.
Morpheus je je bio visok i plećat poput svoga strica, obojica bijahu oštrih crta lica i plavoga pogleda no Morpheusove su plave oči, za razliku od oštrih stričevih, imale sanjalački pogled njegove majke Nyx, božice noći.

Morpheus nimalo nije ličio ocu, Somnysu, ni izgledom, ni naravi. Ponekad se pitao nije li mu stric ustvari otac, jer znao je da je Nyx bila stričeva ljubovca prije no što se udala za Somnysa.
Kada je božica noći, Morpheusova mati, prvi puta ugledala Thanatosova mlađeg brata, zaljubila se u njega. Njezina je strast prema Somnysu, staloženom, pomalo dosadnom i fizički ne naročito privlačnom, bila svima zagonetka. Nyx je i na Olimpu, među brojnim božicama, smatrana najljepšom, njezinom tamnoj ljepoti zavidjela je čak i Afrodita. Prelijepa Nyx mogla je birati među olimpijskim ljepotanima, a ipak je izabrala neuglednog i tihog Somnysa i ljubomorno ga čuvala od znatiželjnih božica i nimfi koje su željele provjeriti kakve to ljubavničke sposobnosti Somnys posjeduje.
Bogovi i božice pitali su se što to povezuje taj neskladni par, prelijepu i strastvenu Nyx i dosadnog Somnysa, koji je imao moć uspavljivanja smrtnika, no ne i moć darovanja snova. Njihov je brak bio predmet božanskog ogovaranja. Razloga za ogovaranje doista je i bilo jer je Nyx bila ljubomorna čak i na vlastite sinove, smatrajući kako joj oni otimaju Somnysovu ljubav. Morpheusovu mlađu braću, trojke Phantasosa, Phoebetora i Icelusa, još je nekako i podnosila, jer ni Somnys nije za njih odviše mario. Morpheus, sin prvijenac, uživao je očevu ljubav, a Nyx nije mogla podnijeti pomisao da mora muževljevu ljubav dijeliti, pa čak ni sa vlastitim sinom. Spletkareći s mlađim sinovima, Nyx je uspjela navesti Somnysa da Morpheusa progna sa svoga dvora, no unatoč tomu, Somnys nije sina prvijenca lišio nasljedstva ni očinske ljubavi.

Mati me je gurnula u naručaj stricu, gorko je pomislio Morpheus.
Uskratila mi je ljubav, pa sam odlučio kako ni ja neću nikoga voljeti ... zato sam poželio Thanatosovu moć, poželio da me se svi boje, kad me već ne vole ... tada sam mislio da ni ja ne mogu voljeti ...

Morpheus se sjetio svoga prvog susreta s Rose, prvo u snu, a zatim i na javi. Rose ga se nikad nije bojala, čak ni kao djevojčica. Kada ju je izvukao iz jezerca u koje ju je povukla vodena vila, malena ga je Rose, budeći se, pogledala bez straha ... i pogladila po obrazu, baš kao i maločas ...

A imala je razloga bojati me se ...
Nadvio sam se nad njezin život poput tamne sjene. Ljubomorno sam otjerao svakoga tko bi joj prišao, prijetio joj i pokušao je uzeti na silu. A kad sam shvatio da je volim, učinio sam nešto još gore, opteretio je svojim grijesima, svojim krivicama ...
Pošla je za mnom u Had, hrabro trpjela boli i muke ... izložio sam je Thanatosovu bijesu ... i još gore, Thanatosovoj požudi ... nisam ni ja od Thanatosa bolji, nije niti čudo da je pomislila kako je On grli ...

Ah, Rose, kad bih Te barem znao voljeti bez želje za posjedovanjem, bez ljubomore ...


Dok je Rose snivala u naručju Boga snova, on je bdio, mučeći se crnim mislima.

Ako se i uspjem iskupiti, ako se i uspijemo oboje iz Hada vratiti ... što joj ja mogu ponuditi? Susrete i stalne rastanke, negdje na rubu naših svjetova, na granici noći i dana, sna i jave?
Živjet će čekajući me, a mi nikada nećemo dijeliti svakodnevicu ... ona nikada nositi moj prsten, nikada neće iskusiti materinstvo jer ni sama ne bi željela donijeti na svijet dijete koje nikamo ne pripada ... nikada nećemo zajedno zaspati, jer ja usnuti ne mogu, čak ni u Njezinu naručju ...

I, na kraju, iskusit će bol konačnog rastanka, jer Rose je smrtnica a ja besmrtan ... o, proklete li besmrtnosti ...

Na kraju će Thanatos ipak pobijediti, na kraju ću morati gledati kako moja Voljena vječnost provodi u Njegovu naručju ... ona u vječnom snu a ja u vječnoj nesanici, vječno mučen ljubomorom ...

Pokupio sam sve najgore ... od najgorih u mojoj obitelji ... stričevu okrutnost, nadmenost i želju za moći, majčinu naglost, strastvenu posesivnost i ljubomoru ...
Pokupio sam sav mrak i tome dodao i vlastitu tamu ...

Rose, ah, Rose ... bilo bi bolje da me nikada nisi srela ...


...

Photobucket
Tomasz Rut



...

Rose je, nesvjesna Morpheusovih muka, snivala u njegovu naručju.

A Bog snova se opet upitao: Voli li me Rose?
Voliš li me još uvijek, Rose ...
prošaptao je, voliš li me, sada kada mi znaš sve mane, sada kada smo blizu kraja našeg puta, voliš li me još ... ili me samo sažaljevaš?

S gorčinom je pomislio kako Rose i nema razloga ljubiti ga i bio je opet u iskušenju ponovo ući u labirint njezina sna ... i ponovo joj postaviti to pitanje na koje nije dobio odgovor.

Proklinjao je nasljeđe sumnjičavosti, ljubomore i posesivnosti kojim ga je podarila mati: Rose se odrekla svega zbog mene ... izložila se smrtnoj opasnosti ... a ja se još uvijek pitam voli li me ... ja još uvijek strijepim da bi mogla pogledati nekog drugog, dostojnijeg sebe, nekog smrtika s kojim bi bila sretnija ...

Nadnio se nad Rose, gledajući joj lice. Spavala je mirno, poput umornog djeteta, poluotvorenih usana i zarumenjelih obraza. Dok ju je gledao, shvatio je da je voli i kao ženu ... i kao dijete koje nikada neće imati ... i bio je spreman zadovoljiti se i mrvicama njezine ljubavi.

Zarekao se kako više nikada neće ući u Rosein san, ako ga ona ne pozove.
I bio je spreman ... on, nestrpljivi i moćni Bog ... bio je spreman strpljivo čekati koliko god bude potrebno ...



tomasz_rut_original_oil_paintings

White Rose: Zašto?


- 23:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

03.10.2008., petak

rose: u zagrljaju ...



"Death and the Maiden", a sculpture by Elna Borch on display in Copenhagen's Glyptotek.

(prethodni nastavak)



Rose je čekala, a vrijeme je prolazilo.
Vrijeme je letjelo, teklo je, mililo, puzalo ... a onda, u jednom trenutku, vremenski se tok zaledio, zaustavio poput zamrznute rijeke.
Iako toga nije bila svjesna, Rose je bila na rubu smrzavanja.
Tjelesna joj se temperatura približila onoj opasnoj točci u kojoj se metabolizam zaustavlja a tjelesne funkcije gase. Mišići su joj otkazaše poslušnost, nije imala snage pomaknuti se s ulaza spilje u topliju unutrašnjost, zavući se u ležaj suhe trave koji joj je Morpheus načinio. Na pramenovima Roseine plave kose i na dugim trepavicama uhvatilo se inje, lice joj je problijedilo, usne postale beskrvne, dah plitak i spor. Samo su joj oči bile žive, krupne, tamnoplave, raširenih zjenica, iskrile su blijedim sjajem, poput zvijezda u mraznim noćima s jasnom mjesečinom.
Sati su protjecali a Rosein se pogled započe gasiti, svijest mutiti …
Ugodna toplina joj je prožela tijelo, san ju je primio u naručje, njišući je nježno, pjevušeći joj posljednju uspavanku. Rose se još uvijek opirala, pokušavala je ostati budna, no bezuspješno …

...


Chopin Nocturne Op.9 No.2 (Arthur Rubinstein)

...

Nad Rose se nadnijela visoka tamna prilika kojoj je, još uvijek polusvjesna, nazirala samo konture. Pogled joj se polako bistrio i fokusirao, gledala je to lice u središtu vidnog polja, ne prepoznajući ga. Upali obrazi, oštar pravilan nos, oči plave poput zimskog neba, dugi crni pramenovi na čelu. Bilo je to lice nadnaravno lijepo ... i staro i mlado, bezvremensko i vječno, nalik na lice Smrti … i strašno i privlačno istodobno ...
Rose je bila sigurna da gleda u oči Thanatosu.

No, ako je to doista Thanatos, tada bi taj pogled morao biti smrtonosan, tada bi taj dah morao biti leden ... pomislila je Rose. Ako je to Thanatos, zašto se ne želim otrgnuti iz Njegova zagrljaja?

Sklopila je oči i osjećala kako joj Njegov topli dah grije smrznute prste, a zatim joj Njegove grozničavo vrele usne počeše ljubiti ruke, oči, usta. Obujmio ju je čvrsto i privio uza se, osjećala je Njegovo koščato tijelo, Njegove ruke, usne ... i predala mu se, potpuno.

Umirem li? zapitala se.

Posljednjim je snagama u svijest dozvala voljeno Morpheusovo lice:
Ne znam jesu li to Tvoje ruke, Ljubljeni ... no čak i ako su Thanatosove, ja ipak umirem u Tvojem zagrljaju, Morpheuse.

Ledeni okovi koji su joj stezali tijelo i dušu u tome trenutku popucaše i otopiše se.

Rose ... Rose ...
Rose ... probudi se
, šaptao je tamni duboki glas, napukao od umora, hladnoće, brige, straha ...

Rose je otvorila oči, nasmiješila se i drhtavom rukom dotakla mu usne.

Ah, Morpheuse ... šapnula je.
Znaš li da jako ličiš svome stricu, Thanatosu?



Der Tod und das Mädchen, Franz Schubert, MP3 download

Das Mädchen (Djevojka):
Vorüber! Ach, vorüber!
prođi me se, ah, prođi me se
Geh, wilder Knochenmann!
odlazi, Priliko skeletna
Ich bin noch jung, geh Lieber!
još sam mlada, pusti me
Und rühre mich nicht an.
ne dodiruj me.

Der Tod (Smrt):
Gib deine Hand, du schön und zart Gebild!
pruži mi ruku, djevo krhka
Bin Freund, und komme nicht, zu strafen.
prijatelj sam, nisam došao kažnjavati
Sei gutes Muts! ich bin nicht wild,
prepusti mi se, ja nisam nasilnik
Sollst sanft in meinen Armen schlafen!
usni nježno, u mojem naručju!


Pero i Đuro: Hladne noći, topli dani ...



- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #

02.10.2008., četvrtak

rose: uspavanka ...




(prethodni nastavak)


U Hadu je vladao vječni suton pa je Rosei bilo teško procijeniti koliko je vremena proteklo od trenutka kad joj se, u vihoru snježnih pahuljica, Morpheusova prilika izgubila iz vida.
Snijeg je i dalje uporno padao zastirući vidik, a Rose je sjedila na vratima spilje i čekala. Sve je snažnije osjećala Thanatosovu prisutnost pa se više nije usuđivala izići na obalu Mnemosyne. Nije osjećala glad, no žeđ ju je počela moriti pa je ispucalim usnama hvatala snježne zvjezdice. Rosei je bivalo sve hladnije, studen joj je ukočila udove, zaledila suze, dah joj se pretvarao u ledene kristaliće. Osjećala je kako joj krv žilama kola sve sporije, jedino joj je srce još uvijek tuklo brzo, uplašeno.

Kad se Morpheus vrati ... ako se ikada uspije vratiti ... zateći će me pretvorenu u ledenu skulpturu ... pomislila je Rose.

Pomisao kako više nikada neće vidjeti Morpheusa zaboljela ju je poput uboda ledene igle. Pokušavala je odagnati zle misli i zagrijati se zamišljajući Morpheusove tople dodire, njegov vreli dah na vratu, njegove poljupce koji joj se žare na blijedoj i hladnoj koži.

U Hadu je uvijek vladala tišina a sada je snijeg prigušio svaki zvuk, led je okovao Menemosynu i ušutkao njezin huk. Žubor vode, cvrkut ptica, zujanje pčela, šapat kiše, hujanje vjetra, ljudski glasovi ... svi su ti zvukovi iščezli, pretvorili se u davnu uspomenu. Rose je čeznula za zvukovima, tišina ju je pritiskala sve bolnije, sve nepodnošljivije. Pokušala je uvjeriti samu sebe kako mora biti zahvalna zbog te tišine, zbog tog sve gušćeg snijega. Snijeg je skrivao Morpheusove tragove, a tišina je značila da Thanatos nije u blizini.

Sjedila je, šćućurena, na ulazu svoga skrovišta, zurila u beskrajni ples pahulja, osluškivala tišinu. Činilo joj se da je tišina guši, da je okiva poput ledenog obruča. Osjećala je kako mora vrisnuti, razbiti taj ledeni okov, no krik bi je odao, otkrio bi njezino utočište Thanatosu a Rose je slutila kako se Bog smrti u svojem crnom plaštu šulja u blizini, osluškujući.

Na kraju Rose više nije mogla izdržati taj muk u kojem su se zle slutnje i strahovi rojili poput crnih jata. Sklopila je oči i zapjevala tiho, njišući se poput pospanog djeteta. Pjevušila je sjetnu melodiju uspavanke koju je pamtila iz djetinjstva.


Brahms Lullaby

Thanatos se, vođen zvukom uspavanke, prišuljao i zavirio u spilju.
Plavokosa djevojčica u dugoj bijeloj spavaćici držala je u krilu kutijicu koja svira i sklopljenih očiju slušala Bhramsovu uspavanku. Bog smrti stajao je tiho, zadivljen ... gledao ... i slušao, slušao ... sve dok se opruga glazbene kutijice nije odvila do kraja.
Bucmasto lice djevojčice istanjilo se i problijedilo. Na pragu spilje sjedila je Rose, sklopljenih očiju i pjevušila. Ispod spuštenih kapaka suza joj je kliznula niz obraz i sledila se na usni, poput bisera. Thanatos je silno poželio tu suzu otopiti poljupcem, no znao je da bi njegov poljubac zauvijek zaledio Rose. Začuđen osjećajem koji nikada do tada nije iskusio, hladni Bog smrti shvatio je kako želi Rose, živu, toplu, budnu, željnu ...
Poželio je da Rose otopi led koji je okivao njegovo srce, poželio je da Rose njega pogleda i dodirne onako kako je gledala i dodirivala Morpheusa.

U tome trenutku Roseini kapci zadrhtaše, grudi joj se podigoše u dubokom uzdahu.
Thanatos se, prije no što je Rose otvorila oči, hitro sklonio s ulaza spilje. Skriven među zaleđenim grančicama tužne vrbe, Bog smrti je sklopio oči, dok mu je pod spuštenim kapcima još uvijek mu je titrala slika Roseina lica, sklopljenih očiju, obraza mokrih od suza ...

(nastavak slijedi)

Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.



Dodatak: Nasmiješeno lice Jeseni ...



Pero i Đuro: Hladne noći, topli dani ...



- 23:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #

rinok u Alušti ...



Rinok u Alušti pun je boja, zvukova i mirisa.
Tu se, na tržnici, najbolje može osjetiti bilo grada, vidjeti kako ovdašnji 'obični' ljudi žive. Malo je 'preprodavaca', trgovci najčešće prodaju vlastite proizvode, voće i povrće iz svojih vrtova, ljekovito bilje, različite bobe, cvijeće, začine, suhu ribu, poslastice i pekarske proizvode. Iako i tu već ima kojekakvih plastičnih 'drloga', ipak ih je manje nego na našim tržnicama.

Uživala sam šetajući rinkom, razgledajući, fotografirajući. Nastojala sam fotoaparatom, obzirno i nenametljivo, uhvatiti duh ovog krimskog pijaca i tipične male scene susreta ljudi koji trguju, kupuju, prodaju, cjenkaju se, razgovaraju ...


Darovi i uspomene s Krima:

... knjiga o dragom kamenju meni, nakit mojim curkama ...

Photobucket

... dodatak mojoj zbirci kamenčića ...

Photobucket

... jednom Gribniku (Gljivaru), o gljivama ...

Photobucket

... uz dobru kapljicu i pjesmu ...





P. S. Današnji je post 1111 -ti ...

... od 28.07.2006. (07:57) do 2.10. 2008. (00:01) ....


- 00:01 - Komentari (39) - Isprintaj - #

01.10.2008., srijeda

degustacija krimskih vina ...



Ljubazni su nas domaćini poveli na degustaciju krimskih vina.
Krimska su vina blagog i bogatog okusa, lijepe boje u kojoj kao da iskri toplo krimsko sunce. Proizvode se po staroj tehnologiji, a pojedine vrste provedu u bačvama na otvorenom više godina da bi sazrela na krimskom suncu.

Degustirali smo 10 vrsta vina, bijelih i tamnih, suhih i desertnih, uključujući porto i čuvenu krimsku maderu. Degustaciju je vodila žena enolog koja je pripremila redoslijed degustiranja te sa istinskim žarom i zanosom govorila o svakoj vrsti, objašnjavala karakteristike okusa, demonstrirala način kako držati čašu, kako 'zavrtjeti' vino u čaši da bi se uživalo u boji, kako prvim gutljajem 'oplaknuti' okusne pupoljke jezika, koja vina piti uz koja jela ...
Bilo je zanimljivo gledati sudionike grupe kako postaju sve rumeniji i glasniji kako degustacija odmiče.

Na kraju smo svi posjetili i prodavaonicu. Sudionici konferencije iz okolnih zemalja koji će se kući vraćati vlakom ili osobnim automobilima kupili su i više boca vina, a oni koji će se vraćati kući avionom, kupovali su manje zbog zabrane unošenja boca u osobnom prtljagu.

Ja sam umjesto vina kupila bocu konjaka starog 15 godina, nadajući se da će ostati čitava nakon 'nježnog' rukovanja koferima na semferopoljskom i kijevskom aerodromu. Stigavši kući, ustanovila sam da je sloj ručnika, kojim sam bocu omotala, uspio ublažiti udarce.
Znam tko će se daru razveseliti.


Ukranian Folk Song



- 00:01 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se