Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Hades, Zeusov mlađi brat je 'Zeus Podzemlja', vladar i apsolutni gospodar Svijeta sjenki ... počeo je pripovijedati Morpheus.
...
Nakon rata u kojem su Bogovi pobijedili Titane, Zeus, Posejdon i Hades, trojica božanske braće, najmoćniji među bogovima, podijeliše svijet na tri dijela, nastavio je Morpheus s pričom.
Zeusu pripade nebeski Olimp, Posejdonu mora i oceani ... a Hadesu podzemni svijet i vlast nad dušama umrlih. Sinovi Cronusa i Rhee počeše uživati u neograničenoj vlasti koju osvojiše silom. Sva trojica bijahu slične naravi, naprasite, prgave, pohlepne i požudne. Vječnost su kratili poigravajući se sudbinama smrtnika i manje moćnih bogova, kažnjavajući ih ili nagrađujući prema svome hiru.
Jednog je proljeća Hadesa opčinila ljepota Persephone, Demetrine kćeri. Ugledavši blijedu crnokosu djevojčicu kako bere narcise, poželio ju je istoga trena. Ne časeći ni časa, oteo ju je i odvukao u Podzemlje. Grubo ju je silovao prve bračne noći, a sljedećeg je jutra klečao pred njezinim nogama, moleći je za oproštenje.
Osvojen Persephoninom ljepotom i čednošću, Hades, koji je do tada postelju dijelio samo s razvratnim božicama, zaljubio se u otetu smrtnicu i odlučio je zadržati u Svijetu sjenki. Učinio je sve da mu Persephona oprosti, obasuo ju je pažnjom i obećao joj da će njezinoj postelji prilaziti samo kad ga ona pozove, da će je ljubiti samo kad mu ona to dopusti.
Pošto je ljutita Demetra, Persephonina mati, ucijenila Zeusa, zaprijetivši da će smrtnicima uskratiti žetvu, zaustaviti rast i cvjetanje svega bilja, vrhovni se poglavar Olimpa našao na muci. Morao je presuditi u sporu između svoga brata Hadesa i Demetre, a to mu nije bilo nimalo lako. Iako je cijeli Olimp očekivao da će Zeus presuditi u korist brata, njegova je odluka bila da Persephona jesen i zimu provodi s Hadesom u Podzemlju, a proljeće i ljeto s materom Demetrom, na Površini.
Zašto je Zeus donio takvu odluku znao je samo on.
Tajna je bila u tome što je Zeus jednom u tajnosti pohodio Demetru te je Persephona ustvari bila Zeusova kći. Ni Zeusu ni Demetri nije bilo u interesu da se ta tajna sazna, Zeus se bojao svoje ljubomorne žene Here a i Demetra bijaše u braku s jednim smrtnikom pa nije željela da muž otkrije njezinu nevjeru.
I Zeus i Demetra pristadoše na kompromis, bojeći se otkrivanja tajne.
Tajna Persephonina rođenja ostade skrivena, baš kao što je ostala skrivena i tajna rođenje njezine majke Demetre.I Kronos, otac Zeusov, u tajnosti je obljubio Demetrinu mater, pa je Demetra bila Zeusova sestra, Zeus bijaše Demetri i brat i ljubavnik, a Persephoni i otac i ujak.
Sirote li Persephone! I otac joj i muž istodobno bijahu i ujaci ...
Možda je upravo stoga Persephona, iako nije znala istinu, prema Hadesu osjećala i privlačnost i odvratnost, pa je istodobno željela i pobjeći i vratiti mu se.
I Demetra i Hades bijahu nezadovoljni Zeusovom odlukom, oboje su željeli Persephonu samo za sebe, no morali su se pokoriti Gromovnikovoj volji. Nesretnu Persephonu nitko nije ništa ni pitao, ona se morala pomiriti sa sudbinom vječne rastrzanosti između muža i matere, svjetla i tame, živjeti pola godine na Zemlji, a pola godine u Podzemlju, i ne sluteći da joj je muž ustvari ujak, i ne sluteći da ju je obmanuo, nahranivši je sa šest narovih sjemenki kako bi mu se uvijek poželjela vraćati.
I doista, Persephona se svake jeseni iznova vraćala Hadesu.
Iako ju je Zeus na Hadesov nagovor iz smrtnice pretvorio u božicu, ona nikada nije prisustvovala božanskim okupljanjima, ne samo zbog muževljeve ljubomore već i zbog sjete od koje je bolovala.
Muževljevi neutaživi seksualni apetiti i vječna rastrzanost između matere i muža iscrpljivali su Persephonu. Iako joj je obećao da joj neće prilaziti dok ga ona u svoju postelju ne pozove, Hades bi je, svake jeseni, kad bi mu se vratila, izmučen dugom apstinencijom, svaki puta iznova silovao, kao i prve bračne noći. Potom bi se sutradan ujutro, svake godine ponavljao isti ritual, Hades bi klečao pred njom na koljenima i ponovo se zaklinjao da se to nikada neće ponoviti, a Persephona mu je opraštala iako je znala da tim obećanjima ne smije vjerovati. Ona je ipak ljubila svoga božanskog supruga, iako je željela da i on nju ljubi kao i ona njega, s nježnošću bez strasti. Persephona u bračnoj postelji nikad nije uživala, sjećanje na Hadesovo nasilje u prvoj bračnoj noći uvijek bi je u tome sprječavalo. Ipak, kad god bi joj ponestalo izgovora, ona bi se mužu podavala nevoljko, bojeći se da bi mogla izgubiti njegovu ljubav ako mu uskrati tjelesni užitak.
Vječnost je prolazila, a Hades je pola godine provodio u iščekivaju Persephone dok bi ona boravila s materom, a drugu polovicu godine, kad bi mu se Persephona vratila, moljakajući i iščekujući njezinu milost. Do ženidbe on je živio razvratno, ljubakajući se s božicama i nimfama, a sada se, želeći ostati vjeran Persephoni, suzdržavao i seksualno izgladnjivao ...
Cijeli je Olimp promatrao Hadesove muke, naslađujući se i iščekujući neizbježno. A neizbježno se konačno i dogodilo ...
... Hades je jednoga dana, na izmaku jednog ljeta, sjedeći na obali Cocytusa, ugledao najadu Minthe ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
