Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Dok su koračali kroz sve gušću snježnu vijavicu, Morpheus je svoje duge korake prilagodio Roseinima i nastavio s pričom:
Persephone bijaše crnooka i tamnokosa ljepotica vitka tijela i malenih grudi. Koža joj bijaše besprijekorno bijela poput latica ljiljana ili bijelih narcisa, no Persephonina hladna ljepota bila je lišena mirisa. U krevetu svoga muža Hadesa Persephona bi, dok bi je on strastveno obljubljivao, ležala mirno, prepuštajući mu se. Koža bi joj ostala blijeda i hladna, dok bi se njezin božanski suprug znojio od ljubavnih naprezanja. Ljubeći njezino vitko tijelo, njezinu blijedu put, Hades bi gorko žalio zbog hladnoće svoje supruge.
A onda, jednog dana jedne jeseni, Hades je sjedio na obali Cocytusa, iščekujući Persephonin povratak. Ljeto, koje je Persephona prema Zeusovoj presudi provodila s majkom Demetrom, bilo je na izmaku. Hades je očekivao Persephonin povratak, iako je izgubio svaku nadu da će uspjeti probuditi njezin ljubavni žar. Duboko u sebi strastveni se Gospodar Podzemlja počeo pitati želi li još uvijek da mu se Persephona vrati ili samo čuva svoj ponos, insitirajući na njezinu povratku, prkoseći tako njezinoj materi Demetri, svojoj punici.
Ne znam zašto su tu kuju Demetru proglasili božicom plodnosti. Njezina je hladna utroba uspjela roditi samo jednu kćer ... i učiniti je ledenijom od leda na dnu Tartarusa ... gunđao je Hades, proklinjući trenutak kad je ugledao Persephonu kako bere narcise.
U tome trenutku valovi Cocytusa razdvojiše se i iz njih se pomoli Minthe, vodena nimfa koja je toga dana prvi puta izronila na površinu. Skriven iza ružinog grma koji je rastao uz obalu Cocytusa, Hades je potajice motrio riječnu vilu, čudeći se što je do sada nije zapazio.
Minthe bijaše plavooka i plavokosa, bujnih grudiju, puti ružičaste poput ružine latice i glatke poput rječnog bisera.
Nesvjesna Hadesova prisustva, izišla je na obalu, prebacila slap duge kovrčave kose preko ramena kako bi iz svojih zlatnih pramenova iscijedila vodu. Minthina se ružičasta put isparavala na hladnom hadskom zraku a skriveni je Hades požudno njuškao slatki opojni miris koji se poput tople maglice širio s nimfina obla i ružičasta tijela.
Kad ju je zaskočio i savladao svojom snagom, ona mu se isprva opirala, baš kao i Persephone. No, iako još uvijek nedirnuta, Minthe nije bila hladna poput Demetrine kćeri. Dok ju je Hades ljubio, njezina se ružičasta put zažarila, usne joj se zacrvenješe i nabubriše, plave joj oči bljesnuše ljubičastim iskrama, tijelo joj se izvi u luk pod Hadesovim teretom, a krik straha i bola pretvori se u vrisak užitka.
...
Poslije, kad mu je ležala u naručju iznemogla, kad je s njezine ružičaste puti lizao mirisne kapljice znoja, Hades je znao da je više nikada neće poželjeti uzeti silom, slutio je da nju neće morati nahraniti narovim sjemenkama kako bi mu se vraćala, znao je da će se on uvijek željeti vratiti njoj.
Sada više nije mario što je jesen, više nije uzaludno iščekivao, nije više strepio od hladnoće i odbijanja ... sada je znao da je pronašao svoje Proljeće ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
