Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Stajao je na rubu njezina sna, znajući da je loše to što namjerava učiniti, no ipak, nije se mogao oduprijeti. Oklijevao je, pa potom krenuo dublje, prema središtu Roseina sna.
U središtu ljudskih snova, u najdubljoj razini sna, kriju se snivačeve tajne. To je mjesto na kojem se nalaze odgovori na sva pitanja. Onaj tko uđe u taj dio spavačeva sna, ušao je u središte njegova bića, u najranjiviji i najosjetljiviji dio njegova 'ja'. To je prostor u koji rijetko ulazi i sam vlasnik snova, prostor u kojem je moguća potpuna samospoznaja. Tu nema obmana ni samoobmana, tu padaju sve krinke. U središtu sna kriju se svi sanjačevi motivi, želje i potrebe, sva potisnuta osjećanja i sjećanja. U središtu svoga sna, onaj tko ga sniva potpuno je nag. Tu padaju svi velovi, ogoljuje se snivačeva bit. No, da bi do tog dijela svoga sna došao, spavač mora proći labirint, sljedeći krhku nit istine. U snu, mi smo i Tezej i Arijadna i ... Minotaur, i labirint smo kojom lutamo ... i nit koju slijedimo ...
Morpheus je znao da su rijetki oni ljudi koji imaju snage i odvažnosti ući u taj dio svojih snova. Kroz tisućljeća svoga postojanja, Bog snova je naišao svega na nekolicinu snivača koji su imali hrabrosti ući u središte svoga sna. Jer, onaj tko u taj dio sna uđe, tamo nalazi odgovore na sva pitanja. Na pitanja o sebi, pitanja koja se svi bojimo postaviti.
Morpheus je, prolazeći ljudskim snovima, imao prilike vidjeti kako ljudi zastaju, u strahu, pred središtem svojih snova, kako pokrivaju oči dlanovima, bojeći se saznati istinu o sebi. I sam Morpheus znao je da je opasno ulaziti u najdublji sloj ljudskih snova, čak bi se i Bog snova mogao izgubiti u labirintu smrtnikova sna, tražeći njegovo središte. Ipak je to povremeno činio. Dok ga Thanatos nije zaveo, Morpheus bi u dubine ljudskih snova samo zavirivao, poput znatiželjna djeteta koje otvara zabranjena vrata pa onda stoji na pragu ne usuđujući se ništa dodirnuti.
A tada mu je Thanatos otkrio tajnu: Kad uđeš u središte ljudskog sna, kad staneš na onu točku koja je centar čovjekova bića, tada snivaču možeš postaviti bilo koje pitanje, možeš ga pitati o čemu god poželiš.
U toj točci snivač nema moći uskratiti odgovor, ne može lagati, ne može ništa zatajiti ...
Morpheus je, zahvaljujući svome zlom stricu, otkrio novu zabavu.
Ulazio bi u središte ljudskih snova i snivačima postavljao okrutna pitanja:
Što se dogodilo s originalom očeva testamenta?
Zar doista nisi vidio suzu u oku ustrijeljene srne?
Ako nisi bila s prijateljicom na kavi, gdje si provela poslijepodne?
Jesi li poželio ženju bližnjega svoga, ženu svog brata, svog prijatelja?
Jesu li tvoji uzdasi u njegovu zagrljaju bili samo vješta gluma?
Gdje si je pokopao, tu djevojku koju si usput povezao svojim kamionom?
Je li cvilio, tvoj stari Rex, kad si ga vodio na posljednju šetnju?
Čije su čipkaste gaćice na dnu ladice, gospodine s bijelim ovratnikom?
Je li baba vrištala kad si je udario toljagom?
Zar misliš da možeš oprati tu krv sa svojih ruku?
Zašto si zatajio njegovo ime, kad su te pitali jesi li njegov učenik?
Je li poljubac bio vrijedan tih 30 srebrnjaka?
...
A gdje je brat tvoj, Kaine?
Poslije, kad bi se spavači probudili, Morpheus bi se smijao njihovom strahu, kajanju, očajanju. U snu bi im oduzeo samoobmanu, slomio bi im obrambene mehanizme i racionalizacije, a zatim bi im, na javi, nevidljiv koračao za leđima i glasno se cerekao njihovom paničnom osvrtanju.
Kad je sreo Rose, kad je osjetio njezinu ljubav, Morpheus se zarekao da više nikada neće ući u centar snova ni jednog smrtnika.
A sad se spremao ući u središte Roseina sna ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
