Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.
rega, rega - kvak!
Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube frog in my hand
Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao: Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu.
Zamislila sam se i odgovorila: Da, ima. Moju.
Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".
Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..
To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...
Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?
Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!
Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile...
Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.
Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.
Trenutak bliskosti koji je zbližio Slikara i Skulptora prošao je brzo, potom je među njima dvojicom sve krenulo po starom. Slikar je već dovoljno poznavao svoga ljubavnika da bi znao kako će se on brzo vratiti svojoj pravoj naravi. Skulptor se doista odmah pokajao, on je nježnost smatrao slabošću, on žudio za moći, on je uživao u pokoravanju i vladanju ljudima.
Upravo je stoga tajanstveni Neznanac, naručitelj slika i okvira, pobrao Skulptorovo divljenje.
O, to je Veliki Igrač, mislio je Skulptor... Igrač koji povlači sve niti, koji vodi igru, bez sentimentalnosti i bez glupih obzira. To je igrač s kojim bi ja volio zaigrati ...
Unatoč strašnom iskustvu koje mu je taj Mračni neznanac priuštio, Skulptor mu se neizmjerno divio. Odlučio je zadobiti Neznačevo poštovanje i prijateljstvo, ne znajući da se sprema upustiti u igru s igračem kojemu je ime Thanatos, s igračem čija igra sa smrtnicima uvijek završava smrtonosno.
Do isteka roka ostalo je još mjesec dana. Skulptor je nestrpljivo čekao susret s Naručiteljem, znao je da će on doći po dovršene i uokvirene slike. Posao je napredovao s promjenjivim uspjehom. Skulptor je brzo i s lakoćom dovršio posljednji okvir i bio je izuzetno zadovoljan urađenim. Slikar je, međutim, opet zapao u krizu. Posljednja je slika nastajala sporo iako je Slikar na njoj radio danonoćno. Te noći Slikar je na slici radio do jutra a Skulptor je, sjedeći u blizini, ispijao već drugu bocu skupoga vina koju mu je, zajedno s čistom košuljom, donio njegov sluga. Dok je promatrao svoga ljubavnika u mukama stvaranja, u Skulptoru je rastao bijes.
Ako zabrlja sad, sa tom posljednjom slikom, navući će Naručiteljev bijes i na mene ...
Iako je njegov bijes rastao sa svakom novom popijenom čašom, sa svakim Slikarevim oklijevajućim potezom kista, Skulptor je odlučio bijes prikriti. Riješio je svoga ljubavnika ohrabriti i potaknuti kako bi uspješno dovršio posljednju sliku.
Dobro je znao kako će to učiniti.
Prišao je Slikaru s leđa, dok je ovaj stajao nezadovoljno promatrajući svoje djelo, i obujmio ga oko struka. Zgrčeno se Slikarevo tijelo opustilo, Slikar se oslonio o svoga ljubavnika i zabacio glavu dok mu je on ljubio vrat i šaptao u uho:
Još malo, izdrži još malo ...
Kad te proklete slike budu gotove, kad ih konačno predamo Naručitelju, ostat ćemo samo ti i ja ...I sve će se promijeniti, vidjet ćeš ... Želim da doseliš k meni ... želim da živimo zajedno ...
Znam, bio sam pravi gad, no tada još nisam znao ono što znam sada. Volim te ...
Slikarove se tamne oči zamagliše i sklopiše.
Mislio je kako će biti lud ako mu nakon svega povjeruje ... ... a već u sljedećem trenutku mu je povjerovao ...
Dok ga je Skulptor ljubio, Slikar mu se prepuštao sklopljenih očiju ne primjećujući da više nisu sami. Thanatosov pratitelj Eros promatrao ih je skriven iza zastora. Eros je namignuo Skulptoru, Skulptor mu je kimnuo glavom, sklopili su sporazum, ne razmijenivši ni jedne riječi.
...
Sedma je slika, dovršena i uramljena, stajala na stalku.
Okvir i slika stopili su se u savršenu cjelinu, naslikani i izvajani makovi uvijali su se jedni oko drugih.
Naručitelj će biti zadovoljan, rekao je Skulptor. Bit će zadovoljan i Onaj kojem je poklon namijenio ... Ne sumnjam da će nas Naručitelj dobro nagraditi, obojicu ... a možda će biti i novih narudžbi ...
Ne, odgovorio je Slikar, ne želim za tog Naručioca napraviti više niti jedan potez kistom ...
A koji potez olovkom? progovorio je hrapavi, tamni glas.
I Slikar i Skulptor trgnuše se i okrenuše u strahu. Tik za njihovim leđima, natkriljujući ih poput tamne sjene, stajao je Thanatos.
Do roka isporuke ostalo je još nekoliko dana, taman dovoljno da izradiš i čestitku koja ću dodati uz poklon mome nećaku, obratio se Thanatos Slikaru. Napravit ćeš niz crteža, pa ih uvezati u mapu ... U to kakve motive crteža želim uputit će te moj paž ...
I zapamti, ja ne prihvaćam ne kao odgovor ...
Iza Thanatosovih leđa pomolio se Eros, njegov se pogled saučesnički susreo sa Skulptorovim pogledom.
Bit će posla i za tebe, šapnuo mu je. Lijep stalak, u duborezu, s motivima makovih glavica, na kojem će mapa sa crtežima stajati ...
Dodaj to narudžbi, a ja ću Gospodaru reći da je to bila tvoja zamisao ...
Slikar je bio spreman reći ne Thanatosu, iako je slutio da bi mu to ne bilo zadnje što bi izgovorio. No, još uvijek nije mogao reći ne Skulptoru, svome ljubavniku, pristao je nacrtati i te crteže, nadajući se da će time izbaviti i sebe i Skulptora iz Thanatosovih pandži.
Reci mi što se od mene očekuje, upitao je Erosa.
Eros je Slikara uzeo za ruku i poveo ga u predjele snova. Bijahu to ljudski snovi kojima je gospodario Morpheus, Thanatosov nećak. Iako je već sumnjao u svojeg moćnog strica, Morpheus je još uvijek bio očaran njegovom tamnom moći, pa je Thanatosa i njegova paža Erosa povremeno vodio sa sobom, kad bi ulazio ljudima u snove.
Gledaj... pa potom u crteže uobliči, zapovjedio je Eros Slikaru.
Bujne žene, djevojke u cvijetu mladosti, nježne djevojčice, neke od njih efebima nalik ... neke vjerojatno i bijahu efebi ... u dubokom snu nalik na smrt, dok ih obljubljuje zakrabuljena muška spodoba.
Slikar je gledao širom otvorenih očiju, grozeći se ...a tada mu Eros gurnu ruku i on poče brzim potezima kredom crtati krokie ...
We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz
Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz ...
Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...
...
Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.
crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.
na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.
znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.
moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.
ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.
i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...
al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.
na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.
Opis bloga
Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.
Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?
Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?
O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.
Poklon Grofa V.:
dječak i vila
koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana
u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j
a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta
