Od djetinjstva sam voljela vodu - rijeke i potoke, jezerca i bare.



Photobucket
rega, rega - kvak!

Žabac na Rusalkinu dlanu ... i na YouTube
frog in my hand



Prošlog mi je ljeta moj susjed rekao:
Tvoj vrt je nekako drugačiji od drugih vrtova,
kao da ima dušu
.

Zamislila sam se i odgovorila:
Da, ima. Moju.

Ako moj vrt ima moju dušu, tada je jezerce
"duša moje duše".
I zaista, moj vrt i vrtna jezerca više su mi od hobija -
to je moja oaza, moje utočište, moj "komadić raja".


dva za jedan: Perin i Đurin blog


Ignis, Vila zaštitnica jezeraca i kuma bloga


Još jedna vila što lebdi nad jezercima.
Erato, muza poezije.
Drugo joj ime -
vitae

Vitae: Ruži iz dravskih vrtova

Opojni miris i blagost
vrtu i srcu i dlanu
pružaju latice njene
iz sjene..

To nije običan cvijet;
bjelinom on zadivljuje,
a rumenim rubom
opire se svijetu grubom
nesklonom ljepoti...

Il' trnom
što mekši je od sna...
tko zna?

Al' noću,
kad padne mrak,
obuzima je neki čudan strah!

Ne kloni tad,
ne strahuj,
glavice malena, snena...
satensku tvoju ljepotu
prekrit će noću dravska pjena;
ne trebaš trna
dok snivaš
nimfe i vile
u svojim dvorima
od zelene svile
...


Sretne li Rusalke.
Obje je vile darivaju, obje nad njezinim jezercima bdiju.





Rupe na vrtnoj tarabi


koki
armin
finding myself
kora
misko
bubilo
majstoricasmora
zmajka

katrida
aquaria
djevojčica lutalica -pinky
horsy
horsey
daniela
lucija9
redakcija jučerašnjih novina
playera
atlantida
irida
Tixi
šareni pajaci
maslina oliva
necutako
minerva- bitter sweet symphony
prudence
panova frula
1977godina
agnie
iskra
Fanny7
LudaMarta
brunhilda
maslackica
cordelia
borgman
MadDog
melodius
Dida
gogoo
sjedokosi
lazy daysleeper
drano, Sićušna plava iskra
slatko grko
Grof V., Vladimir Ordanić
viola
maslackica
borut i vesna
njofra 1
guedes
ledena
slatko grko
kike
mimi
bijeli koralj
vrapčić
decembar2001
sillvanus, stolisnik
plavi zvončići
nihonkichigai
miris dunje
laughing granny
kolegica mica
ježev blog
dinaja
odmor za umorna srca
istina o životu
mendula
sewen2
dream_maker
bespelj
gustirna
morska zvijezda
sagittariusclassic
dordora
greentea
boccacio
perdido
cvjetići
poezija duše
kenguur
fizikalac

Neću ni ja više nikoga upisivati u linkove.
Misko je u pravu, taman zavoliš nekog ...
... a on(a) ode.
A, ja, kakva sam, nisam u stanju izbrisati ni pokojnike iz direktorija mobitela, a kamoli ove koji odoše s bloga.

Ipak, nikad ne reci - nikad
.

santea

greeneyes

vierziger

walkingcloud
tip koji sjedi
bez šavova
zrakoplov



Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih

31.03.2008., ponedjeljak

s usnama na ruži, s ružom na usnama ...



Zvonimir Golob
S ustima na ruži

S ustima na ruži
što spava u sjeni,

tu između tvojih
nogu povijenih
još ne mogu naći
tvoje drugo ime.

Na nas pada nebo
i anđeli s njime
.


Ru
S ružom na usnama

S ružom na usnama,
Tebi ususret,
izađoh iz sjene.

pozvao si ružu,
Ljubljeni,
dozvao si ...

... mene
.


Photobucket

Dodatak: ponedjeljak prijepodne






- 23:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #

30.03.2008., nedjelja

požuri, polako ...

Photobucket
photo by rusalka

sunce sja i kiša pada
ponekad smiješim se
i plačem, katkada.

trčim i puzim
ponekad i padam
čekam da noć prođe
i jutru se nadam.

često se tražim
nalazim i
gubim.

jedina konstanta je, Jedini:


ja Te
ljubim.





P.S.

... a vrijeme nek' malo stane,
želim Te ljubiti,
Ljubljeni,
polako i natenane
.

Dodatak: nedjeljno prijepodne







- 00:01 - Komentari (37) - Isprintaj - #

28.03.2008., petak

Going where the lonely go ...

Photobucket
photo by flickr



o, ti srce, ludo,
gdje si se skrilo?
u grudima,
grlu,
zapešću?

... posvuda osjećam
Tvoje i moje
bilo
dok rijekom
krvi
u žilama iščekivanje nam
struji ...

o, ti srce moje
ušuti!

od tebe neću
korake mu
čuti ...



- 23:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

27.03.2008., četvrtak

I'm feeling lonesome, darlin' ...





(thanks for upload, lazy)

Darlin', tears are in my eyes now
Know that I should try now
To make it back to you

Darlin', I love you more than ever
I wish we were together
Darlin' mine

Darlin', I'm feeling pretty lonesome
I'd call you on the phone some
But I don't have a dime ...


Dodatak: Bye, bye, Kora ...

Photobucket



ili, ipak ... doviđenja ...




- 07:01 - Komentari (33) - Isprintaj - #

26.03.2008., srijeda

sretan Ti rođendan, Trkaču ...

Jučer Ti u komentaru napisah:

Trkač jesi i uvijek ćeš Trkač biti
Ti nikada nećeš kopačke
o klin objesiti
...

Naprijed, Misko!
Još mnogo milja u nogama i još mnogo priča i pjesama i blogerskih susreta ...

Sretan Ti rođendan, prijatelju.







... i da ti ne uzmanjka, za 'pekmez' priče, po Rusalkinu ukusu ... hihih

Photobucket


- 12:11 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Preferences and Possibilities...

Photobucket
~ Wislawa Szymborska ~ Possibilities
Mogućnosti


I prefer movies.
preferiram filmove.
I prefer cats.
preferiram mačke.
I prefer the oaks along the river.
preferiram hrastove duž rijeke.
I prefer Dickens to Dostoyevsky.
preferiram Dickensa pred Dostoyevskyim.
I prefer myself liking people
preferiram povezivati se
to myself loving mankind.
s voljenim čovječanstvom.
I prefer keeping a needle and thread on hand, just in case.
preferiram držati igle i pletivo u ruci, za svaki slučaj.
I prefer the color green.
preferiram boju zelenu.
I prefer not to maintain
preferiram ne pamtiti
that reason is to blame for everything.
razloge za okrivljavanje.
I prefer exceptions.
preferiram izuzetke.
I prefer to leave early.
preferiram otići ranije.
I prefer talking to doctors about something else.
preferiram s liječnicima govoriti o nečem drugom.
I prefer the old fine-lined illustrations.
preferiram stare ilustracije.
I prefer the absurdity of writing poems
preferiram apsurdnost pisanja poezije
to the absurdity of not writing poems.
pred apsurdosti nepisanja poezije.
I prefer, where love’s concerned, nonspecific anniversaries
kad je ljubav u pitanju preferiram nespecifične godišnjice.
that can be celebrated every day.
koje se mogu slaviti svakoga dana.
I prefer moralists
preferiram moraliste
who promise me nothing.
koji mi išta ne obećavaju.
I prefer cunning kindness to the over-trustful kind.
preferiram lukavu dobrotu pred lakovjernom.
I prefer the earth in civvies.
preferiram zemlju u loncima
I prefer conquered to conquering countries.
preferiram osvajanje osvajača
I prefer having some reservations.
preferiram zadržati neke rezerve.
I prefer the hell of chaos to the hell of order.
preferiram pakao kaosa pred paklom reda.
I prefer Grimms’ fairy tales to the newspapers’ front pages.
preferiram Grimmove bajke pred novinskim naslovnicama.
I prefer leaves without flowers to flowers without leaves.
preferiram lišće bez cvijeta pred cvijetom bez listova.
I prefer dogs with uncropped tails.
preferiram pse nekupiranih repova.
I prefer light eyes, since mine are dark.
preferiram svijetle oči jer moje su tamne.
I prefer desk drawers.
preferiram ladice pisaćih stolova.
I prefer many things that I haven’t mentioned here
preferiram mnoge stvari koje ovdje ne pomenuh.
to many things I’ve also left unsaid.
mnoge stvari koje ostaše nerečene.
I prefer zeroes on the loose
preferiram rasute ništice
to those lined up behind a cipher.
pred onima poredanim u znamenke.
I prefer the time of insects to the time of stars.
preferiram vrijeme kukaca pred vremenom zvijezda
I prefer to knock on wood.
preferiram kucnuti o drvo.
I prefer not to ask how much longer and when.
preferiram ne pitati koliko još i kada.
I prefer keeping in mind even the possibility
preferiram imati na umu
that existence has its own reason for being.
da postojanje ima svoj razlog postojanja.


Photobucket

ah, draga Wislawa, eto što preferira
stanislawa ...

pružen dlan i srce na
dlanu.
šapat i tišinu u kojoj još čuje se
jeka.
duga mi draža od ćupa zlata,
volim otvoren prozor
i odškrinuta vrata ...

ružu sa trnom
slavuja
i
vrapca,
popis potpun ne bi bio
bez
mačaka i
žabca.

jezero, more i rijeku,
samo nek' je voda
i nek' u njoj zrcali se
komadić plavog svoda.

obalu daleku
i zrnce pijeska,
ne mora zlatno biti.

zagrljaj Njegov
u kojem se mogu
skriti.


Photobucket
Brita Seifert: Rose



- 05:11 - Komentari (12) - Isprintaj - #

25.03.2008., utorak

vrijeme ...

Photobucket

Some people run, some people crawl,
neki ljudi trče, neki puze
Some people don't even move at all
a neki se ne miču s mjesta
Some roads lead forwards some roads lead back
neke ceste vode naprijed a neke te nazad skrenu
Some roads are bathed in light, some wrapped in fearful black
neke su ceste okupane svjetlom a neke zastrašujući mrak krije

Time oh time where did you go
vrijeme, o vrijeme, kamo to hrliš
Time oh good, good time where did you go
o dobra vremena kamo to žurite

Sometimes I'm satisfied, sometimes I'm not
nekad sam zadovoljan a nekad ne
Sometimes my face is cold, sometimes it's hot
ponekad mi je lice hladno a ponekad vrelo
Sunset I laugh, sunrise I cry
u suton se smijem u zoru plačem
At midnight I'm in between and wondering why
u ponoć sam negdje u sredini i pitam se zašto

Time oh time where did you go
vrijeme, o vrijeme, kamo to hrliš
Time oh good good time where did you go
o dobra vremena kamo to žurite

Time oh time where did you go
vrijeme o vrijeme kamo to hrliš
Time oh good good time where did you go
dobra vremena kamo to žurite




o vrijeme
ti neumitno tečeš
kao rijeka
a život naš samo
je jeka
odjekne i utihne
od sutona do
zore

a rijeka se već
ulila u more
...


(...)

tko može reći
zašto stadoše kazaljke moje zidne ure?

tko može reći zašto ura više ne kuca
i zašto zvuk kucanja
podnijeti ne mogu
mirna srca?


izbjegavam takve teme
ništa više ne želim upitati vrijeme.

sad mjerim minute otkucajima srca.
otkucaje svojeg,
Jedini,
usklađujem s Tvojim.

ništa više vrijeme ne pitam
ni kad
ni koliko još
ni otkad
ni do kada.


vrijeme zna
a ja ne želim znati.
želim samo s Tobom,
Jedini,
vječno postojati.









- 00:01 - Komentari (30) - Isprintaj - #

23.03.2008., nedjelja

Bijela i crvena ruža, uskrsna priča ...

Priču posvećujem Josipi i njezinoj bezimenoj sestrici ...
... i svima onima koji u blagdanskoj noći svrate do jezeraca
...

Sve vas obiđoh, svima sam čestitala, negdje su čestitke 'prošle' a negdje i nisu. Ispričavam se onima čija se čestitka izgubila u blogosferi i molim ih da ovu priču prime umjesto čestitke.


Photobucket
photo by flickr

Ležeći u tami, osluškivala je kako tanušne, tek izlistale brezove grančice, šibane hladnim vjetrom, kuckaju o prozorsko staklo nad njezinim uzglavljem. Nije mogla zaspati, stopala su joj bila ledena, neugodni žmarci penjali su joj se duž potkoljenica pa se zatim cijelim tijelom uspinjali sve do zažarenog čela. Iako je soba bila ugodno zagrijana a ona toplo pokrivena, drhtala je od neke neugodne zimice. Čudila se kako se ove noći nikako ne može ugrijati, ležeći dobro ušuškana, pod svjetloplavim štepanim jorganom koji je njezina baka naručila kod jorgandžije po prezimenu Kraljević.

Kako jedan kraljević može biti jorgandžija?

Kad je baka pomenula jorgandžijino prezime, Ružici je u mašti izronila slika kraljevića koji, okrunjen i u purpurnom plaštu obrubljenom hermelinom, sjedi na prijestolju i rukom prošiva plavu svilu jorgana.

Baka se nasmijala njezinoj bezazlenoj dječjoj mašti. A Ružica je doista bila djevojčica kojoj mašte nije nedostajalo. Tek je navršila sedam godina i još je vjerovala da njezinim vrtom šeću vile i patuljci, pa joj se ponekad činilo da ih i vidi, krajičkom oka. Mažena i prezaštićena, odrastala je uz baku, u kući s velikim vrtom, u tihoj ulici na periferiji malog uspavanog provincijskog grada. U cijeloj ulici s drvoredom breza, u čitavom tom nizu visokoprizemnica okruženih vrtovima, ona je bila jedino dijete. Susjedi bijahu sredovječni ili stari ljudi bez djece ili su im djeca već davno odrasla i odletjela iz roditeljskog gnijezda. Na nekima od kuća u toj ulici prozorski su kapci bili već godinama zatvoreni. Vlasnici su umrli ili odselili, kuće su ostale puste i zatvorene pa bi im bršljan prekrio krovove i fasade a iz podivljalih bi vrtova, preko ograda od kovanog željeza, virile visoke stabljike ljubičastog sljeza i plavog kokotića.

Kada bi neki neznanac slučajno zalutao u ulicu u kojoj je stanovala Ružica, učinilo bi mu se da je ušao u tajanstveni i zaboravljeni svijet nekog davno prošlog vremena u kojem se živi tiho i usporeno. Razgranata stabla breza tu su se nadvijala se nad krovove obrasle mahovinom, prozori su bili zastrti gustim zavjesama, pločnik išaran srebrnastim lišajima … Ružicina je ulica bila ono što zovu 'slijepom ulicom'. Kada bi slučajni prolaznik u nju zalutao, ustanovio bi da ulica ne vodi nikamo. Na njezinom kraju, tamo gdje bi trebao biti ulaz u sljedeću ulicu, bila je samo stara napuštena kuća sa zelenim kapcima na prozorima i velikim teškim hrastovim vratima. Ulicom nisu prolazili prolaznici jer i i nisu imali kamo proći a stanovnici ulice rijetko bi se kada nekamo otputili. Ljeti su se u njihovim vrtovima stabla voćaka savijala pod plodom, u dnu svakog vrta bio je i povrtnjak. U dvorištima je bilo peradi i zečinjaka, pa i po koja košnica, a stara bi mljekarica tri puta tjedno obišla sve kuće sa svojim kolicima punima plavih kantica s mlijekom, sirom i vrhnjem, pa i nije bilo potrebe za čestim odlascima u kupovinu.

I Ružica je rijetko kada izlazila iz svoje ulice. Prošle je jeseni napunila sedam godina i trebala je krenuti u školu, no razboljela se i gotovo umrla od teškog šarlaha koji ju je danima držao u ognjici. Rumena i bucmasta djevojčica izmršavjela je i oslabila, dugo je bolovala i sporo se oporavljala.
Od nje kao da su ostale samo velike plave oči i zlatne kovrče.
Nakon bolesti brzo se umarala i ostajala bez daha. Obiteljski liječnik poslao ju je na pregled u gradsku bolnicu.
Ružica je slučajno čula odlomak bakina i liječnikova razgovora. Nije razumjela baš mnogo: visoka temperatura … oštećen srčani mišić … bolje bi bilo odgoditi polazak u školu


Jesen je provela u vrtu, odmarajući se u ležaljci pod pergolom, udišući miris ruža čije su se grane, prepune cvjetova, uvijale i ispreplitale nad njezinom glavom. Baka je i prije no što se Ružica rodila uz pergolu posadila dva grma ruža, jedan snježno bijelih a drugi jarkocrvenih cvjetova. Upravo tu pod tim spletom bijelih i crvenih ruža baka joj je po prvi puta ispričala priču o Ružici i Snješki, dvjema sestricama.

...

Ružica je imala samo baku. Otac je poginuo prije no što se ona rodila, a mati joj je umrla u porodu. Ružicina je baka znala bezbroj priča i pričala ih je tako vješto da bi Ružica ostajala bez daha, slušajući je. Kad joj je baka ispričala priču o Ružici i Snješki, Ružica se začudila što joj tu priču baka nije ispričala i ranije.

Bako, jesam li ja dobila ime prema toj Ružici iz priče? upitala je, uzalud čekajući bakin odgovor.
Šteta što nemam sestru …
A da imam sestru, bako, da l' bi se moja sestrica zvala Snješka
?

Ružici je bilo čudno što baka ne odgovora na njezino pitanje. Jer, do tada, baka je uvijek bila voljna odgovarati na njezina bezbrojna pitanja. No, sada je dugo zamišljeno šutjela a zatim poljubila Ružicu u čelo i rekla joj: Uđimo u kuću, vrijeme je za ručak.
Ružica nije imala teka, jela je na silu, ne želeći da se baka brine. I dok je puhala u žlicu crvene paradajz juhe s noklicama, zamišljala je kako bi to bilo da zaista ima sestru.
Bilo bi to pre-divno!



Zima je bila duga i snježna. Proljeće je stizalo polako.
Uskrs je te godine bio rano, u drugoj polovici ožujka. Ipak, unatoč hladnoći, lukovice narcisa i zumbula u Ružicinu vrtu nikle su i procvjetale zajedno s ljubicama i jaglacima. Baka je na Veliku subotu ustala rano ujutro, nabrala cvjetiće ljubičica i donijela ih u lijepoj porculanskoj zdjeli, punoj vode, do Ružicine postelje.

Umij se, Ružice … rekla je … pa ćeš biti svježa i mirisna cijele godine.

Ružica se umila, odjenula i ustala. Doručak bi najradije preskočila, opet nije imala teka, a i žurilo joj se u vrt. Dan ranije otkrila je rupu u ogradi prema susjednome vrtu. Vrt i kuća bili su zapušteni jer u kući već godinama nitko nije stanovao. Uz ogradu koja je napušteni vrt dijelila od njihovoga rasli su gusto isprepleteni grmovi bijelih i crvenih ruža pa je Ružica prolaz u ogradi otkrila sasvim slučajno, kad joj je lopta pala iza tih grmova. Rastužila se kad joj je baka rekla da počinje padati kiša i da je suviše hladno za igru u vrtu.
A baš se spremala istražiti taj zapušteni vrt! Čak joj se učinilo da u vrtu čuje kako neki dječji glas tiho pjeva ...

Bit će još lijepih dana, Ružice … rekla je baka.
No, neće ti ni danas biti dosadno. Jučer nismo stigle išarati sve pisanice, ima još i danas dosta posla.

Dok šaramo pisanice, ispričaj mi priču … zamolila je Ružica baku.
Dobro, a koju?
Pa, onu o … Ružici i Snješki
!
Ružici se učinilo da je bakinim licem preletjela sjena tuge. Oklijevala je, a zatim počela pričati priču :

Photobucket Priča o Ružici i Snješki. Photobucket


Jednom davno, u kolibici usred šume, živjele su, s ocem i majkom, dvije sestrice, tako nalik jedna drugoj da ih je teško bilo razlikovati, a zvale su se Ružica i Snješka



Te je večeri Ružica ležala u postelji i slušala šapat kiše, šum vjetra i udaranje brezinih grančica o prozorsko staklo. San joj nikako nije dolazio na oči i nikako se nije mogla ugrijati iako se čvrsto umotala svojim toplim jorganom. Do dugo u noć, u nekom čudnom polusnu, osluškivala je kišu i vjetar. A onda je osjetila kako joj postaje sve toplije, čelo joj se osulo grašcima znoja. Vrškom stopala podigla je krajičak jorgana. Svježina joj je donijela olakšanje.

Utonula je u san …

… i provukla se kroz rupu na ogradi, dok su joj dugu bijelu noćnu košuljicu parali trnovi s ružinih žbunova
.

Začudila se i pljesnula rukama od čuda!
Vrt uopće nije bio zapušten, bio je prepun ruža, ružinih grmova i ruža stablašica i ruža penjačica koje su se ovijale oko lijepih, u luk svijenih vratašaca, koja su vodila u nove i nove skrivene dijelove vrta. Sve su te ruže bile crvene i mirisale su nježno i opojno. Ružica je trčala od grma do grma, dodirivala pupoljke i mirisala polurascvjetale crvene cvjetove u kojima su blistale kapi rose.

Tada ju je stazica dovela dna vrta. Grane velikog ružinog grma skrivale su mala vratašca u čijoj je bravi stajao zarđali ključ. Ružica je teškom mukom okrenula ključ i otvorila vratašca. Iza njih se krio još jedan mali vrt, a sve ruže u tomu vrtu bile su bijele!

Krenula je tragom ružinih grmova i ugledala malu vrtnu sjenicu obraslu bijelim ružama. Pod sjenicom je bila klupica, a na klupici je sjedila djevojčica. Ružica je prišla klupici … i pogledala djevojčici u lice.
Blijedo lice okruženo zlatnim kovrčama, velike plave oči …
Ružica je uzviknula od čuda jer ta joj je djevojčica tako ličila da joj se učinilo kako gleda samu sebe.

Ja sam Ružica - rekla je - a kako se ti zoveš?

Zašto pitaš, kad već znaš? - odgovorila je blijeda djevojčica.
Zovem se Snješka. Čekala sam te tako dugo, već sam pomislila da nećeš ni doći.

Djevojčica je pogledala Ružicu u oči i pružila joj ruku.
Kad su im se dlanovi dotaknuli, Ružica je osjetila kako je ledeno hladni prsti blijede djevojčice čvrsto stišću i privlače k sebi.



Vrisnula je dok joj je baka omatala tijelo hladnim oblogom.
Probudila se samo načas, pa je, tonući u bunilo čula bakine riječi:
Ne, Bože Milosrdni, nemoj mi i nju uzeti

Kad je liječnik stigao, Ružici je temperatura već počela opadati, no još uvijek je bila zažarena od vrućice..



Prošle su godine i Ružica je slavila 18-esti rođendan.
Baka je iz svoje kutijice s nakitom izvadila lijepi starinski broš. Bile su to dvije ispreletene ružine grančice s bijelim i crvenim cvjetovima. Tek tada, poklanjajući joj taj broš, baka joj je rekla istinu.
Ružica je bila rođena kao blizanka.
Ona je preživjela, a sestrica je umrla, povevši i njihovu majku sa sobom.


Photobucket
Grimm Fairytale: Snow White and Rose Red




P. S.

Moja sestrica Ančica mlađa je od mene gotovo pet godina. Između mene i Ančice rođene su još i sestrice blizanke. Jedna je rođena mrtva, a druga je umrla sat nakon rođenja. Na njihovom malom dječjem grobu na retfalačkom groblju piše samo jedno ime. Naime, običaj je krstiti samo živorođenu djecu pa je tako moja mrtvorođena sestra ostala bezimena.
Kada sam, još dok sam bila djevojčica, upitala svog vjeroučitelja što biva s dušama djece koja umru malena, rekao mi je da idu u raj, jer su im duše bezgrješne.
A što je s onom mojom sestricom koja je rođena mrtva? upitala sam ga i saznala da duše mrtvorođene djece ne mogu u raj jer nisu krštene. Ne idu ni u pakao jer i mrtvorođena su djeca bez grijeha, pa stoga dospijevaju u Limb.

Nisam bila zadovoljna tim odgovorom.
Pomislila sam kako je okrutno razdvojiti sestre, pogotovo blizanke, pa makar i u smrti.

I uvijek sam se pitala kakve bi bile te moje sestrice, da su poživjele.

I, uvijek ću biti zahvalna na mojoj majci koja se nakon dva teška poroda odlučila i na treći, pa ja nisam sama na svijetu jer imam moju sestricu Ančicu.



- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Sretan Uskrs!



Photobucket

Uskrsni doručak kod Ančice ...




- 00:01 - Komentari (31) - Isprintaj - #

22.03.2008., subota

kuc, kuc ...



posljednja ljuska zime već
puca
dok pile iz jajeta
put do svjetlosti
kljuca

već počinje vuzemsko
bdijenje
i s prvim mrakom
iskre
vuzemskog krijesa
u nebo
lete

u ponoć će kamen
s vrata zime
pasti
uskrsnut ćemo svi
s Uskrsom

za jedno novo proljeće
!


Photobucket
Vesna i Perun

Vladavina Morane završava. Ledena ljepotica pretvara se u Babu Jagu, uzmiče pred Vesnom i Jarilom, Ladom i Dabogom, Majom, i Živom.

Svarog će probiti ljusku Prajajeta, bljesnut će svjetlost.
Perun će zagrmjeti iz oblaka, Lesnik će zazelenjeti šumu a Polevik polja.
Rusalke će izroniti iz rijeka a Poludnice zaplesati u raži, pod podnevnim suncem koje skraćuje sjene i smanjuje moć Crnboga.

A naša će se mala plava kuglica vrtjeti oko Sunca, ritmom kojim se vrti od pamtivjeka ...







- 05:11 - Komentari (23) - Isprintaj - #

21.03.2008., petak

trn i stručak bijelih zumbula ...

Photobucket
photo by flickr: Church of the Ascension, New York

od petka do nedjelje,
između Smrti i Uskrsnuća,
Ti nisi bio
mrtav Bog.

čovjek si bio, umoran od življenja,
umoran od umiranja,
što mirno počiva,
križ odloživši i trnovu krunu
ocu do nogu,
k'o dijete umorno
od igranja i odrastanja,
u majčinu krilu
zaspalo
.




Bijah malena djevojčica kad me baka po prvi puta na Veliki Petak povela u malu crkvicu Sv. Roka na dravskoj obali da Ti stručak bijelih zumbula na odar položim. U tihoj polutami prazne crkve tračak sunca pao Ti je na lice.
Bila sam suviše malena da pojmim pojam Boga. Ne znadoh tada ništa o umiranju ni obećanju Uskrsnuća.
Vidjeh blijedo lice i kap krvi na čelu. I trnovu krunu.

Spavaj, rekoh Ti.
I sve će proći, kad se probudiš.

Jer iako bijah malena, već znala sam kako trn boli.
Na kažiprstu mi još bijaše mali crveni znak. Dan ranije ubodoh se na trn, igrajući se u vrtu. I gorko sam plakala, dok mi je mati trn iglom vadila.

Vidiš, rekoh i kažiprstom dodirnuh krvavi trag čavla na Tvojoj ruci.
Spavaj, i nek' Ti zumbuli mirišu.

Tada, tog Petka, priđoh Ti bliže no ikada poslije.


Photobucket



... danas u Uskrsnuće vjerujem:

U onom trenutku kad uspijemo vidjeti čovjeka u svakom čovjeku, kad suosjećamo s njegovom patnjom i umiranjem, u tom je trenutku Čovjek u nama uskrsnuo.







- 00:01 - Komentari (24) - Isprintaj - #

20.03.2008., četvrtak

zeleni četvrtak, Veliki četvrtak ...

Što ćete kuhati danas?

Photobucket
spinacia oleracea

Ja ću, danas, na Zeleni Četvrtak, skuhati špinat.
Inače, špinat rijetko jedem jer mi želudac ne podnosi oksalnu kiselinu koju špinat sadrži, a činjenica da mi je otac u starosti bolovao od gihta također me upućuje na oprez kad je konzumiranje špinata u pitanju.

Inače, kad se poželim špinata, zamijenim ga blitvom.
No, danas ću skuhati špinat baš onako kao što je to moja majčica uvijek radila, na Zeleni Četvrtak kada je običaj na stol iznijeti nešto zeleno: špinat, matovilac, blitvu ili mladu zelenu salatu.

recept za krem špinat:

svježi špinat, malo maslaca, 2 žlice brašna, 1/2 l mlijeka, 2 režnja češnjaka, sol i papar po ukusu, 1 prstohvat ribanog muškatnog oraščića

Očišćeni špinat kratko prokuhati u kipućoj vodi, procijediti, preliti hladnom vodom. Ustiniti .
Maslac otopiti na jako laganoj vatri, dodati brašno i lagano prepržiti, doliti dva dcl hladnog mlijeka i promiješati pazeći da se ne stvore grudice. Dodati sitno sjeckani češnjak. Pustiti da prokuha, pa dodati sjeckani blanširani špinat. Posoliti. Do željene gustoće dodavati još mlijeka.

Uz špinat dobro ide jaje na oko ili kruh pohan u jajetu.


Još (internetskih) recepata za jela od špinata:nabujak od špinata, fini umak od špinata, zapečene palačinke sa špinatom i sirom


Četvrtak je dan u Velikom tjednu kad je Krist podijelio Posljednju večeru s apostolima.

27.10.2007 je na globalnu mrežu postavljena fotografija "Posljednje večere" u rezoluciji od čak 16 milijuna piksela - 1.600 puta većoj od one koja se može postići običnim fotoaparatom od deset piksela.
Leonardova Posljednja večera na internetu

Motiv Posljednje večere inspirira slikare kroz stoljeća :




A ja večeras opet čitam Bulgakova, odlomke iz Majstora i Margarite:

- O, ne, ti ne nalikuješ na slaboumnika - tiho je odgovorio prokurator i nasmiješio se nekakvim strašnim osmijehom - onda se zakuni da nije tako bilo.
- Čime želiš da se zakunem? - vrlo je živahno zapitao odriješeni.
- Pa makar svojim životom - odgovorio je prokurator. Pravo je vrijeme da se njime kuneš, jer visi o niti, znaš to.
- Zar misliš da si ga ti objesio o nit, hegemone
? - upitao je uhapšenik. - Ako tako misliš, vrlo se varaš.
Pilat je zadrhtao i promrsio kroz zube:
- Ja mogu prerezati tu nit.
- I u tome se varaš - smješeći se i rukom štiteći od sunca, suprotstavio se uhapšenik. - Priznaj da prerezati nit može samo onaj tko ju je objesio.
- Tako, tako - nasmiješivši se rekao je Pilat - sada ne sumnjam u to da su praznični besposličari hodali za tvojim petama u Jeršalajimu. Ne znam tko je objesio tvoj jezik, ali on je dobro obješen. Uostalom je li istina da si se u Jeršalajimu pojavio jašući na magarcu kroz Suska vrata, da te je pratila gomila bagre koja ti je dovikivala pozdrave kao nekakvom proroku? - prokurator je tada pokazao na svitak pergamenta.
Uhapšenik je u nedoumici pogledao prokuratora.
- Ja čak ni nemam magarca, hegemone - rekao je. - Došao sam u Jeršalajim kroz Suska vrata, to je istina, ali pješice, u pratnji smo Levija Mateja i nitko nije ništa dovikivao jer me tada još nitko u Jeršalajimu nije poznavao.
- Ne poznaješ li ti
- nastavio je Pilat ne skidajući oči s uhapšenika - nekog Dismusa, drugog Hestasa i Bar-Rabbana?
- Te dobre ljude ne poznajem - odgovorio je uhapšenik.
- Uistinu? -
- Uistinu
.
- A sada i kaži zašto čitavo vrijeme upotrebljavaš riječ - dobri ljudi? zar ti sve ljude, što li, tako nazivaš? -

- Sve - odgovorio je uhapšenik - zlih ljudi nema na svijetu.


Photobucket
Ecce homo, Antonio Ciseri, detalj








- 00:01 - Komentari (17) - Isprintaj - #

18.03.2008., utorak

boli li ...

... gusjenicu, u čahuru savijenu,
dok pretvara se u leptira?




reci mi, pupoljče: boli li trenutak
kad na suncu rascvjetavaš se u ružu?
osjećaš li bol, rijeko,
tamo, na ušću ?
je l' boljelo te,
pahuljice,
dok te proljetno sunce
u kapljicu
pretvaralo
?

leptirica, rijeka, kapljica, ruža:
o, da. boljelo je,
jako,
al ' bilo je
zanosno
i bilo je prekrasno
i nezaboravno je bilo ...

...

Photobucket

u vrtu tom, istočno od raja,
uređeno je tako:
ništa se ne može rascvjetati, okrilatiti, otopiti
ni stopiti ...

... bez slatkog bola
koji se



zauvijek pamti.


Dodatak: uz pusu za
Tixi
, dragu maslinu_ olivu

Photobucket

Rađala nisam, Tixi. Pa ne znam kako to boli. No, sestrica mi reče da je to bol koja se najbrže zaboravlja.

Radosti puno naručje, mila, rascvjetala i krilata!
A srce si mi otopila, već odavno ... hihihi





- 23:59 - Komentari (28) - Isprintaj - #

17.03.2008., ponedjeljak

osluškujem ...



osluškujem proljetni vjetar
osluškujem žubor rijeke
osluškujem kako raste trava
osluškujem, cvijet se rascvjetava
osluškujem kucanje srca
osluškujem strujanje krvi
Tvoj uzdah i moj jecaj
osluškujem
tad' se
svi zvuci sliju u
tišinu


duboku,
vrelu
crvenu
pa
užarenu
do bijelog
bljeska.
vrisnem!

a svi se zvuci
opet u svijest vrate:
osluškujem
Tvoj uzdah i moj jecaj
osluškujem kucanje srca
osluškujem strujanje krvi
osluškujem žubor rijeke
osluškujem proljetni vjetar
osluškujem kako raste trava
osluškujem šapat cvijeta
koji se rascvjetava
...







- 23:59 - Komentari (15) - Isprintaj - #

16.03.2008., nedjelja

u proljeće ...



... sve što cvjeta
i treba da cvjeta,
sve što raste
i treba da raste
... sjetih se stihova iz jedne davne tv emisije za djecu.

A u mojem vrtu sve je počelo rasti i cvjetati, jaglaci i ljubice, zumbuli i tratinčice. Listići na brezi liče malim zelenim plamenčićima, japanska se dunja rascvjetala, pucaju kožasti omoti na cvjetovima magnolije...

Zlatne su ribice življe, u jezercima su se pojavile vodene žabe. Gatalinke pjevaju, a Đuro i Pero uživaju u jurcanju i igri.
Proljeće je konačno tu ...




... da i Necutako vidi ...


Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket

uz pozdrav dragoj LaughingGranny




- 23:59 - Komentari (32) - Isprintaj - #

15.03.2008., subota

izgubljeno i nađeno... prodano, kupljeno, plaćeno



U i vethed na i onnad.
Si boe u-dhanna.
Ae u-esteli, esteliach nad.
U i vethed na i onnad.
Na boe u i.
Estelio han, estelio han, estelio,
estelio han, estelio veleth.
[Es]teliach nad, estelio han.

'Not the end [it] is the beginning.
nije kraj, početak to je
Now it-is-necessary [that] don't-fall
sada je bitno ne pasti duhom
If you don't-trust some-thing.
ako vjere nemaš

'Not the end [it] is the beginning.'
nije kraj, početak to je
'Trust this, trust this, trust
vjeruj u to, vjeruj, vjeruj
Trust this, trust love.'
vjeruj u to, ljubavi vjeruj

You trust some-thing, trust this.
vjeruješ li u to, vjeruj
'




ja sam vila
za moći prstena ne žudim
ne bih ga s dna rijeke podigla
ni kad bih mogla
u mojem vilinskom carstvu
prsten nema nikakve moći

ipak
i svijet vila pošteđen nije
od smjene svjetlosti
i sjena,
Jedini.

ono što nije smjelo biti zaboravljeno
zaboravih,
Nezaboravni,
ono što nije smjelo biti nađeno
pronađoh,
Dragocjeni.


za jedan časak radosti, tisuću dana ...
rekoše mi rune.

jedan časak radosti?
upitah i najvišlju cijenu ponudih,
bez razmišljanja.

1, 2, 3 ... prodano!
kupih.

ne mislim da platih preskupo ...


... jedan časak radosti ...





P.S.

Pozdrav svim Tolkienovim fanovima.


Photobucket
Moria gate


Ja sam vrata Tolkienova čudesnog svijeta otvorila mnogo prije medijske popularnosti izazvane filmom. Iako mi je i film drag, ipak se ne može mjeriti s romanom.
Hobbit i Gospodar prstenova su knjige koje bih sasvim sigurno ponijela na pusti otok. Knjige koje uvijek čitam, ponovo i ponovo, svakog proljeća.
Pa i ovog.

A natpis nad vratima, pisan runama, draga Necutako, glasi:

Reci - Prijatelj! i uđi.
To je riječ koja otvara vrata.







- 23:59 - Komentari (51) - Isprintaj - #

14.03.2008., petak

Walkin' After Midnight ...

Photobucket
sigfried zademack

iza ponoći često u šetnju krećem
i
često
čudno društvo srećem

dok koračam, koraci me
Usamljenosti
prate,
Usamljenost i Nesanica
često, kao i ja,
na ista mjesta
svrate ...

noću u toj šetnji
tik iza mene
šuljaju se
još neke
sjene
tu Sumnja
i Krivnja
s maglom
ruku pod ruku se
vuku ...

čak i Tugu
tu sam srela
juče'

iza ponoći
sve je puno sjena

a
svaka od njih
izgleda ...


... k'o neka
blijeda žena
...



Photobucket



- 23:59 - Komentari (17) - Isprintaj - #

13.03.2008., četvrtak

kapi ...


photo by flickr

Cesarić:
U moru života što vječito kipi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.


Ru:
I kad vječnost prođe putevima
zvijezda
i kad ptice s juga opet sviju
gnijezda
i kad ljetu oblak podari par
kapi
i kad vrijeme prođe
kad život
ishlapi

sresti će opet,
moja Željo pusta,
u poljupcu strasnom
naša žedna usta.






- 23:59 - Komentari (14) - Isprintaj - #

12.03.2008., srijeda

ružičasti uzdasi i srebrne ljestvice ...



pod noćnim nebom,
kajsiji rascjetaloj srebrni se Mjesec
zavodljivo smješka s visina.

kajsija kosu
rasplete,
pregršt se mirisnih
latica prosu i zatreperi
k'o krila ružičastih
leptira.

Mjesec namigne
mangupski
i po srebrnim se ljestvicama,
uzdišući čežnjivo,
hitro spusti
u ružičastu
krošnju.




Uzdahnuh i ja, miris behara još jednom
udahnuh.
Na Tebe misleći, na počinak krenuh,
Jedini.


P.S. pozdrav dragoj
Maslačkici

...




- 21:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

11.03.2008., utorak

Between the Shadows ...



svjetlo i sjena, stalna je samo
mijena ...

zakoračiti dvaput' ne možeš
u istu rijeku
ni u trenutak
isti,
vrijeme i rijeka
teku ...

a mi tečemo kroz vrijeme
i
vrijeme kroz nas
struji
dok huk nas života
nosi
a srce nam tiho
bruji ...

treptaji svjetla i sjene,
to iskričavi trenutci vremena
iskre na površini vode.

misliš trajat će vječno
a već za tren
trenutak


u
vječnost
ode ...




Da, Dinaja.
Doista, i ljubav je, poput života,
rijeka bez povratka.

poslije ... i prije

poslije zime proljeće se budi
poslije kiše obično zasja sunce
poslije noći svanu jutra
uvijek jučer pretvara se
u danas,
a potom slijedi
sutra
poslije mladosti
čovjek u starost korača
poslije grijeha kazna se plaća
uvijek, u svemu, začetak i kraj se
krije, u svemu uvijek
postoji

poslije i prije
prije i poslije

jedino u ljubavi ne postoji:
prije ljubavi nas bilo nije
u ljubavi ljubav briše


i prije i poslije.


- 23:59 - Komentari (30) - Isprintaj - #

10.03.2008., ponedjeljak

treptaj ...

Photobucket



ponoć.
u vrtu pod rascvjetalom kajsijom stojim,
u nebo gledam.
latice i zvijezde nada mnom trepere.
osjećam trenutka
treptaj,
dok svijet pod okriljem noći
sniva.

latice i zvijezde nada mnom blistaju
u sjaju.
laticama samo dan jedan
je dan,
a zvjezdama
vječnost ...

... no, i jedne i druge
suviše kratko
traju
...


- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Kot w pustym mieszkaniu ...

Photobucket

Szymborska Wisława: Kot w pustym mieszkaniu


Umrzeć - tego nie robi się kotu.
umrijeti - to se ne radi mački.
Bo co ma począć kot
jer što da radi mačka
w pustym mieszkaniu.
u pustom stanu?
Wdrapywać się na ściany.
da se penje po zidovima?
Ocierać między meblami.
da se češe o namještaj?
Nic niby tu nie zmienione,
ništa se naizgled promijenilo nije,
a jednak pozamieniane.
a ipak, sve se promijenilo.
Niby nie przesunięte,
ništa nije maknuto
a jednak porozsuwane.
a ipak više mjesta ima.

I wieczorami lampa już nie świeci
anoćna lampa ne svijetli.
Słychać kroki na schodach,
slušam korake na stepeništu,
ale to nie te.
ali nisu to ti koraci.

(...)

Ktoś tutaj był i był,
netko je bio ovdje, bio je
a potem nagle zniknął
a onda iznenada nestao
i uporczywie go nie ma.
i sada je tvrdoglavo odsutan.

Do wszystkich szaf sie zajrzało.
sve sam ormare pretražila
Przez półki przebiegło.
sve police pregledala
Wcisnęło się pod dywan i sprawdziło.
pod divan se zavukla
Nawet złamało zakaz
sva pravila prekršila
i rozrzuciło papiery.
i papire rasula
Co więcej jest do zrobienia?
što uraditi?

Spać i czekać.
spavati i čekati.

Niech no on tylko wróci,
nek se on samo vrati.
niech no sie pokaże.
nek' se pokaže
Już on się dowie
tada će valjda shvatiti
że tak z kotem nie można
.
takvo što se ne radi mački.

(...)

Duško Radović: Tužna pesma

Živela jedna gospođa Klara,
čudna i stara, vrlo stara....
I nije imala ni mamu, ni tetu,
nikoga, nikog svog na svetu.

Gospođa Klara je šest mačaka čuvala
na jastucima od žute svile.
Mašne im je krojila, mleko kuvala
pa su site i srećne bile -
belih mačaka šest.

A kad je umrla gospođa Klara,
čudna i stara, vrlo stara,
- jastuke od žute svile niko nije prao,
na doručak niko nije zvao,
a loviti miševe niko nije znao!

Tužne su, tužne i gladne bile,
zaspale su na jastucima od žute svile
i nikada se,
ah nikad se više nisu probudile - belih mačaka šest.


Photobucket

Uvijek mi natjeraju suze na oči. Obje pjesme, meni dragih pjesnika.

I uvijek se sjetim moje Majčice i njezine sijamke Maze.
Bila je vjerna prijateljica mojoj majci, punih 17 godina. Kad se mama, već teško bolesna, preselila k meni, da sa mnom provede svoje dvije posljednje godine, s njom je došla i Maza.

Umrla je koji mjesec prije svoje gazdarice.
A moja je Majčica kazala: Dobro je što je ona otišla prva. I ja ću brzo, za njom
..

Ah, Majčice, umrijeti ... to se ne radi mački.

Gotovo šest je godina prošlo.
Sad već mirna i sjetna odem Ti na grob. Prvu oštru bol vrijeme je ublažilo.
A onda, jedne subotnje večeri, kad kiša pada, počnem odjednom, k'o mačka u pustom stanu, ladice prevrtati, uspomene pod divanom tražiti, Tvoj korak osluškivati ...

Bila si jaka, Majčice. Pustila si da odu prvi, one koje si voljela.
I Matiju ... i Mazu.

A ja to ne mogu. Još uvijek Te ne mogu pustiti.
I ne mogu zamisliti da ostanem sama, k'o mačka u pustom stanu ... ne ... ne smijem ni pomisliti da odu prije mene
Oni koje volim ...



- 00:01 - Komentari (14) - Isprintaj - #

09.03.2008., nedjelja

ispod marelice ...

... i na marelici ...

Photobucket



... uz pozdrav za Tixi, od Đure i Pere ...



Photobucket

ah, Jedini,
zarumenim se
k'o ružičasta latica
kad sjetim se
Tvojih poljubaca
...

tu
ispod marelice ...




- 00:01 - Komentari (31) - Isprintaj - #

08.03.2008., subota

Only a Rose ...

Photobucket


sve ovozemaljsko pred vratima ostavi!

ponijeti ne smiješ ni prašine zrnce na stopalima bosim,
kad odlazila budeš
tamo gdje
ne sjaje
ni Mjesec, ni Zvijezde, ni Sunce ...

ni jedan zvuk, ni miris, ni boju, ni sliku …
samo prazne sklopljene ruke i mrak iza sklopljenih vjeđa
ni jednu želju
čežnju
ni
slutnju

sjećanje ni jedno …


a ja ću ipak, u skrivenom kutu srca,
kad jednom prestane da kuca,
ponijeti


ružu




Dodatak: svim ženama ...


Wisława Szymborska: Portret kobiecy
Portret žene

Musi byc do wyboru.
Mora biti po izboru.
Zmieniać się, żeby tylko nic się nie zmieniło.
Neka se mijenja, samo neka se ništa ne promjeni.
To łatwe, niemożliwe, trudne, warte próby.
To je lako, nemoguće, teško, vrijedno pokušaja.
Oczy ma, jeśli trzeba, raz modre, raz szare,
Oči ima, ako treba, jednom plave, jednom sive,
czarne, wesołe, bez powodu pełne łez.
Crne, vesele, bez razloga pune suza.
Śpi z nim jak pierwsza z brzegu, jedyna na świecie.
Spava s njim kao prva na koju naiđe i kao jedina na svijetu.
Urodzi mu czworo dzieci, żadnych dzieci, jedno.
Rodi mu četvero djece, nijedno dijete, jedno.
Naiwna, ale najlepiej doradzi.
Naivna, ali savjetuje najbolje.
Słaba, ale udźwignie.
Slaba, ali izdrži.
Nie ma głowy na karku, to będzie ją miała.
Nema glave na ramenu, no imat će je.
Nie wie, po co ta śrubka i zbuduje most.
Ne zna čemu služi vijuga, ali sagradi most.
Czyta Jaspersa i pisma kobiece.
Čita Jaspersa i ženske listove.
Młoda, jak zwykle młoda, ciągle jeszcze młoda.
Mlada, kao obično mlada, još mlada.
Trzyma w rękach wróbelka ze złamanym skrzydłem,
U ruci drži vrapca slomljena vrata,
własne pieniądze na podróż daleką i długą,
Vlastiti novac za duga putovanja,
tasak do mięsa, kompres i kieliszek czystej.
Tanjur mesa, oblog i čašicu votke.
Dokąd tak biegnie, czy nie jest zmęczona.
Kamo to bježi, da l' umorna nije.
Ależ nie, tylko trochę, bardzo, nic nie szkodzi.
Nimalo, pomalo, jako, nije važno.
Albo go kocha, albo się uparła.
Voli ga il' rješila je voljeti
Na dobre, na niedobre i na litość boską.
U dobru i zlu, zaboga miloga ...



Dinaja, hvala na podsjećanju.
Volim Szymborsku.
A posebno mi je draga ova njezina:

Nebo

Ni najviše planine
nisu bliže nebu
od najdubljih dolina.
Ni na jednom mjestu nema ga više
nego na drugom.


Photobucket
Brita Seifert: Stairway to Heaven






- 08:19 - Komentari (26) - Isprintaj - #

04.03.2008., utorak

samo trenutak, jedan ...

Photobucket
photo by rusalka




sve prolazno je, no ne i
trenutak ...

jedan prekrasan trenutak
jedno pješčano zrnce
što pobjeglo
je iz klepsidre ...

sve klizi
i
nestaje ...

k'o jedro na obzoru
k'o sunce na zalasku
k'o nesanica u snu
k'o veče u sutonu
k'o jutro u danu

k'o suza na kiši,
sve klizi i nestaje
i

ništa ne
traje ...

... samo smo trenutak,
trenutak
jedan ...



vječnosti vrijedan ...



Photobucket
myosotis sylvatica



nezaboravak

potočnica
spominčica

nontiscordardime
fergistmeinnicht
nomeolvides

forget-me-not


Photobucket
ne-zaboravi-me ....




... a netko će od vas možda i biti tu,
kad se vratim ...








- 00:01 - Komentari (43) - Isprintaj - #

02.03.2008., nedjelja

rose's metamorphosis


photo by rusalka



Photobucket




- 23:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #

01.03.2008., subota

Generalizacija ...

... je jedna od osnovnih metoda saznanja. To je postupak prelaska sa općih na još općije pojmove. To je proces obrnut specifikaciji.


wiki/Generalizacija

Nursery Rhymes - Baa Baa Black Sheep


generalizacija je (prečesto) okrutna
logička operacija:

zmije? sve su otrovnice
(pa i bjelouške)!
sve žene su iste
a muškarci svi jednaki,
svi anđeli imaju krila,
razlike nema
između vještica i vila ...

... pedanterija sve nijemce krasi,
englez je hladan,
talijan svaki pretjerano gestikulira,
švicarac uvijek
nešto špekulira ...

... od škota ne posuđuj,
danajcima ne vjeruj
ni
kad darove donose ...

... a svi cigani
prose ...


da vam pravo velim, o generalizaciji takvoj
ne volim čuti
ni
slovca

u potpisu

bijela vrana
... a može
i

crna ovca


Photobucket


- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            




tempus fugit!
carpe diem.




2006 - 2018. by Rusalka.
zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.


RUSALKA PUZZLE



SCORPIO

eighth sign of the zodiac,
introverted sign;
its element is water;
its quality is fixed;
its planet is Pluto;
its stone is Opal


Photobucket



ptičica

rusy on flickr

ruuuuuuu7@gmail.com





Hvala, Lazy, za taj lijepi Waltz!


Ed Bruce - Everything's A Waltz



We don't dance the two-step anymore
All we need's a small part of the floor
The band can go on playing almost anything it wants
When you fall in love everything's a waltz

Eyes are meant for looking into
Way up close
Arms were meant for holding
What you want the most
Lips were meant to say what bodies
Feel down in their hearts
When you fall in love
Everything's a waltz
...

Šteta, Lazy, što je tvoj account na Youtube suspended ...


...

Photobucket












moj_dragi_Lucky

Dragi moj Lucky, još uvijek te vidim, na ogradici vrtnoj sjediš. I u Rusalkinu srcu.

crnobijeli se debeljko
u šareniji vrt preselio
sad je na obali
nekog plavljeg jezerca.

na ogradici rusalkinoj
jedna sjena sjedi ...
ni bijela, ni crna,
sja u svim bojama duge.

znam kakva je
to kiša kapljice
gorke raspršila,
znam kakav je to tračak
sunca dugu obojio.

moj Srećko mi poruku šalje:
voljeti se ne boj, rusalko.

ne brini,
slatki moj debeljko,
krzneni.
uvijek ću voljeti tebe.

i bojat ću se,
uvijek ću se bojati ljubavi,
jer ljubav je krhka,
ma kako velika bila ...

al' nikad više pomisliti neću,
dragi moj sunčevi zračku,
najdraži moj
crnobijeli mačku,
da ljubiti ne mogu
i ne smijem.

na ogradici rusalkinoj
uvijek će jedna sjena sjediti,
ni bijela, ni crna,
i bijela i crna ...
i sjat će
u svim bojama duge.






Opis bloga


Rusalka živi u jezercu ... ali povremeno izlazi i na obalu.
Rusalka je naizgled "dobra" ... ali ponekada zna - potkačiti noktima.
Rusalka priča s ribama ... i žabama.
I vrijeba prolaznike ... da ih posjedne na svoju klupicu
(ne bojte se - ne onu na dnu jezerca).
Rusalkin vjenčić je od vodenog cvijeća.
Tu je ... iako je više ne kruni.


Rusalka se ogleda u vodi.
A krugovi na vodi
izobličuju njezin odraz.
Ili ga možda - uobličuju?

Ovdje ćete saznati:
Kako stvoriti vrtno jezerce i pomoći Majci prirodi u njegovu održavanju?

O zlatnim ribicama, žabama i lopočima.
O posjetiteljima vrta.
Ali i o čemu Rusalka razmišlja. Čega se sjeća. Čemu se nada.
O čemu mašta.
Kakve snove sanja.
Kakve slike voli.
Što čita i što je - već pročitala...
I - što tek namjerava pročitati.




Poklon Grofa V.:
dječak i vila


koliko malo godina
može imati dječarac
što sam trčkara
između busenova
i kamenova
između bunara
i taraba
i zbori sa sobom
mislima
samoću
djetinjstva
vazda zaigran i
s a m
jer igra je bila
njegova mašta
u kratkim hlačama
u plavim sandalicama
na nebu
bijeli oblak
još jedan
i dolje jedan
u vodenom krugu
što ga je baka zvala
j a r u g a
na njemu čudna
zelena stvorenja
s izbuljenim očima
i nečim u grlu
od čega je noću
odjekivala mahala
i pjevale sjene
pod pendžerima
u teglama
dok bi se najele
majčina cvijeća
i napile daha
s usnulih usana

u onoj vodi
življaše Vila
obrasla bijelim
ljiljanima
na glatkim
mesnatim
listovima
i kosa joj
se trskama
češljala
divna
čarobna
preduga
jednom je
dječaka bila
na suho prenijela
dok se zaigrao
u šetnji kliskim
dlanovima
jer mutna
bijaše pjesma
mulja
i pretužna
majčina
zazivanja
za tako preran
k r a j

a ona se stvorenja
čudna zelena
igraše noću
sjajnim nebeskim
draguljima
i svako bi malo
po jedna pala
s višnje modrine
u tihu vodu
djetinjstva
i bila bi od njih
vila tako sjajna
tako lijepa
urešena
dok je zorom
ne bi sastala
sanjivost
vilinska
kleta




.

Rusalkina zbirka žaba i riba