Rusalkina začarana jezerca ... i svijet oko njih
29.02.2008., petak
Siegfried Zademack, krila ... i utezi
|
Već duže vrijeme nisam vam predstavila nekog od slikara čije me slike zaokupljaju. Učinit ću to danas: Siegfried Zademack, rođen 24. decembra 1952. u Bremenu. Surealist, nazivan i 'vizionarom surealizma'.  Ledeno hladnim i pustim pejsažima Zademackovih slika, čovjek luta, pod ravnodušnim ili prijetećim nebom, vođen zakrabuljenim prilikama, rastrzan na raskršćima. Razapet sudbinom, usamljen, teži letu, traga za svjetlošću i otvorenim vidicima, no krila su mu opterećena utezima, tereti sudbine i ljudske prirode prikivaju ga za zemlju i vuku u mrak ... Živa ljudska put srasta sa strojem, spaja se s dehumaniziranim lutkama bez lica. Zajedno igraju šahovsku partiju života i smrti, rđaju i propadaju ... Eros i Thanatos idu ruku pod ruku.  Tjeskoban svijet ovoga slikara zadivljuje nas, plaši, rastužuje, potiče na razmišljanje ... Pred njegovim slikama nije moguće ostati ravnodušan.
Zademack izvrsno vlada likovnom tehnikom, poznaje i često na svojim slikama 'citira' klasično slikarstvo, posebice kasnu talijansku renesansu. Slike mu posjeduju metafizičku dimenziju, a kreću se u rasponu od ironije do dubokog poniranja u ljudsku dušu. (iz recenzija) Zademak se poigrava motivom čuvene slike 'Hilas i nimfe', W. Waterhousa.  Usporedi (klikni): Hylas and the Nymphs. Waterhouse Više o Sigfriedu Zademacku: art-of-siegfried-zademack_creation artists/Siegfried Zademack Zademack Siegfried Zademack art  P.S. Veljača broji zadnju minutu svojeg prekobrojnog, 29-og dana. Vrijeme se ne obazire na naša ljudska mjerenja ... a ipak osjećam kao da sam dobila dan više. Dan čudno tih, ispunjen razmišljanjem. Napisah jutros, u komentaru na Miskovu priču: ... život uglavnom jeste kolebanje ... između radosti i tuge, zdravlja i bolesti, sreće i nesreće, ljubavi i mržnje, nježnosti i strasti, svjetla i tame ... Krila su tu ... i utezi. O nama ovisi što ćemo i s jednim i s drugim. Dodatak:  ... možda je kiša znoj anđela koji nosaju svoje tegove? Borgman ... možda, Borgmane ... blood sweat and tears .... |
- 23:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #
28.02.2008., četvrtak
na lijepom plavom Dunavu ...
|
sjedim kraj vode, još od jutra, u tok riječni gledam, gutajuć' jezero suza. tek u suton umorna stopala i dušu prepustih milovanju vala sjetih se, kao da je bilo juče: hladna stopala a srce vruće ... davno mi reče baka a sad sjedim ispod oblaka i već je veče i noć već je ... ... a ja još na obali sjedim u vodu gledam, Dunavu šapćem: hvala Ti, Mili, što odnio si mi sve brige i boli, sve misli crne u more crno ... hvala Ti, Moćni, Veliki, Plavi što šaptao si mi nježno, mantrao do jutra: On Te voli, On Te voli, On Te voli voli .... i doći će Ti (preko)sutra ... P.S. hvala Ti, Vladimire, na lijepom komentaru : "Ponoćna poruka. Budite Ljubav svim bićem. Tada će noć boljeti i jezera i rijeke, a Vas neće." (28.02.2008.) 00:29 |
- 23:59 - Komentari (16) - Isprintaj - #
27.02.2008., srijeda
farewell ...
 Rafal Oblinski, paintings and posters u kutu oka prizor odlaska k'o trn u srcu boli The Blink of an Eye, Borgmane? ... znam da sve nestati može u jednom treptaju oka, i gledam kako se dvije kule ruše kao da ne žele postojati, jedna bez druge ... ... no no no no no no noooo it's not Blink of an Eye , not yet ... it's just a ... ...Blink of an heart ...  photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #
26.02.2008., utorak
china Blue ...
|
... nothing new, Darling, Ti još danas si tu ... a sutra ću biti ... china Blue  china blue porcelain China BlueDeep from the dark side of the night turning up into the light kineski Plava tamnu stranu noći obasjava Calling you zovem te my China Blue. moja kineski Plava I feel a wish made of desire ending up in burning fire želja satkana od čežnje u plamen se pretvara I don't care if love is true. ne marim je li ljubav prava One night with you jedna noć s tobom my China Blue moja kineski Plava girl of the night djevojko noći make me brand-new obnovit ćeš me potpuno I'm calling you zovem te my China Blue moja kineski Plava my fever burns 'cause I want you. u groznici gorim, zbog tebe Our silhouettes are one in all siluete nam se spajaju u jednu shadows dancing on the wall dok sjene nam plešu na zidu Hand in hand a rise and fall. padamo i dižemo se, s rukom u ruci You save me inside in a spin ti me spasavaš, ti me ispunjavaš real love is not a sin prava ljubav nije grijeh Can you hear the heaven calI ? čuješ li rajski zov One night with you jedna noć s tobom my China Blue moja kineski Plava girl of the night djevojko noći make me brand-new oživjet će me potpuno . . . One million dreams milion snova one million fears milion strahova - never ending up in tears neće li to završiti u suzama One million lights milion svjetala one million nights milion noći turning up and disappear što vrte se i nestaju Unspoken words can never hurt neizrečene riječi ne mogu boljeti - can't break a heart in two - ne mogu slomiti srce napola If wrong or right je li to pravo ili krivo It's up to you. - loving you odluči ti. volim te . |
- 23:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #
25.02.2008., ponedjeljak
Love, love changes everything ...
|
da, ljubav sve mijenja lice i ruke, tijelo i dušu, vatru i vodu, nebo i zemlju, noć i dan, nesanicu i san ... da, ljubav sve mijenja boje blistaju sjajnije, sjetlost je svjetlija, tama je tamnija, radost je veća, dublja je bol ... da, ljubav sve mijenja mudrost i ludost, skromnost i taštinu, igru i pravila, grijeh i vrlinu, ponos i stid ... kad ljubiš, ništa više nije kao prije ... ... a tko to ne shvaća taj ljubio nije ... update ... za Vitae Theres a full moon in the sky Its got a hold on me, Im hyptotized Like your love its getting stronger Please keep my heart a little longer Indian summer is on its way Cool at night - and hot all day Aint no black clouds filled with rain Santa ana wind blew them all to maine Baby takes my hand She says she understands About the way I feel She knows this love is real Im a wide open space cowboy I got lazy ways I got some hidden joy Motorcycle and tons of rpm Aint gonna wait around till its here again Baby takes my hand... Indian summer is on its way ...  indian summer ... a rusalke jesu vještice, Vitae ... dobre? ... o tom, potom ...hihi  wicked which, photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (21) - Isprintaj - #
24.02.2008., nedjelja
preplitanje ...
 Rafal Oblinski: Spiral tree o, kako sam s Tobom, Jedini, nerazmrsivo splela i korijen i stablo i list i grane ... |
- 23:59 - Komentari (24) - Isprintaj - #
23.02.2008., subota
čekanje ...
 Rafal Oblinski: Waiting for Ulysses utiha vjetra ni dašak oblaci lijeno spustili sidra mjesec u zagrljaju zvijezda još sniva dok na obzoru iščekujem jedra, vjetrove kunem: maestral, jugo, tramontanu, buru, neveru ... Zephyruse, Euruse, Aeoluse, Skeirone ... gdje ste? čekati više ne mogu, Jedini, potraje li ta utiha uspet ću se na Toranj vjetrova i sama u ružu vjetrova puhnuti!  ruža vjetrova catch the wind Donovan ... a kad Te vjetar donese, Jedini, uzburkajmo prije i nakon utihe ... hihihih lijepu oluju među ružinim laticama ...  rose petals, photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (40) - Isprintaj - #
21.02.2008., četvrtak
Pero i Đuro: Jesmo li narasli?
|
|
- 15:36 - Komentari (46) - Isprintaj - #
18.02.2008., ponedjeljak
seven spanish angels ...
|
... sjeta me neka spopala ... a tih sedam anđela, k'o sedam smrtnih grijeha ... samo dolijevaju ulje na vatru ... Iššššššššš!  photo by flickr  jedan život Topli vjetar prah polena ponese i na usnu mi ga spusti dok ljubljasmo se strasno U proljeće Ruku podigoh do Tvoje kose prsti mi dirnuše paperje platane što doletje Na krilima ljeta Dok držasmo se za ruke s hladnom kišnom kapi zadnji žuti list tiho na dlan nam je pao a potom s Vjetrom odlepršao Tragom Jeseni Jedno uz drugo nježno smo se stisli kad obasu nas pahulja roj s plavih visina U srcu Zime Zvijezde su iskrile nad Nama visoko ... ... pogledasmo se još jednom a potom tiho poletjesmo i Mi zvjezdanim prahom poneseni da lebdimo vječno ispod Mjeseca i Sunca ... ... k'o dva zvjezdana zrnca ...  photo by flickr |
- 00:01 - Komentari (34) - Isprintaj - #
17.02.2008., nedjelja
rose, trenutak sklada ...
|
(prethodni nastavak) Strašno iskustvo koje su zajedno proživjeli, u slikara i skulptora izazvalo je različite reakcije, sukladne njihovim tako različitim naravima. Slikar je osjetio kako ga preživljena strahota i opasnost koja prijeti obojici približavaju njegovu ljubavniku. Bio je spreman povjerovati da može zaboraviti ponižavajući trenutak u kojem ga je slikar izdajnički podijelio s plavokosim Naručiteljevim pratiteljem, Erosom. Skulptor je, međutim, pomjerenom agresijom, svoj bijes usmjerio na slikara, svojeg supatnika, a ne na Crnog Neznanca, Thanatosa. Njemu se čak i divio, fascinirale su ga njegova moć i okrutnost, a slikara je prezirao i više no ranije. Ni on, poput strašnog Posjetitelja, nije shvaćao slikarev postupak. Nije cijenio to što se slikar dodatno izložio bijesu Moćnika, braneći njega, svojeg ljubavnika. Smatrao je to glupošću i slabošću. Dok je slikar strijepio od ponovne pojave Naručitelja, slikar ju je unatoč strahu priželjkivao. Pribravši se, prionuli su na posao, sada su obojica stvarali gonjeni strahom. No, začudo, strah koji ih je držao budnima izoštrio im je čula i osnažio stvaralačku moć. A kada bi ih stvaranje ponijelo, zaboravili bi na strah, na strašnog Naručitelja, zaboravili bi na svoje sumnje i sukobe ... Iako je navikao raditi u svom raskošnom ateljeu, skulptor se sada pridružio slikaru i svoj pribor, skice i materijal preselio na njegovu mansardu. Na to su ga navela dva razloga. Kao prvo, poticao ga je slikarev stvaralački žar, dok ga je promatrao kako slika, zanesen i ozaren, i sam bi osjetio nadahnuće i polet. Slikarevu bi ideju iskoristio i nadogradio pa su se stoga slike i okviri stapali u savršenu cjelinu. Uz to, skulptor nije želio ‘ispustiti iz ruku’ svojega ljubavnika. Znao je da je one noći prekoračio granicu i osjećao da u slikaru dozrijeva neka odluka. Sumnjao je da će ga on, kad uokvirene slike predaju Naručitelju, napustiti. Nije niti znao koliko je to blizu istini. Slikaru je bivalo sve jasnije da mora okončati tu vezu koja ga ponižava i uništava. Dovršenje narudžbe donijet će mu ne samo financijsku samostalnost, već pravo bogatstvo. No nije se tomu radovao, bojao se da bi njegov ljubavnik mogao pomisliti kako ga je trebao samo dok je bio siromašan, da je s njime bio samo iz koristi. Nije mu palo na pamet da ga njegov bogati ljubavnik nikada nije pozvao da se preseli u njegovu vilu s bezbrojnim sobama i poslugom, da mu nikada nije ponudio pozajmicu, iako je znao da živi u bijedi. Konačno, odlanulo mu je kad je donio odluku - kada bude predavao slike Naručitelju, odbit će honorar. A tada će prekinuti sa skulporom bez straha da će ga on optužiti za koristoljublje. Znao je da su oba poteza riskantna, Naručitelj bi ga mogao ubiti u bijesu zbog odbijanja, a on je dobro znao da je taj Moćnik za to sposoban. Bojao se i skulptorove reakcije a još više vlastite slabosti. Ipak, nadao se da će smoći snage provesti svoju odluku u djelo, no prvo je morao dovršiti slike. Kad slike dovršim, kad se oslobodim ovisnosti o Onome koji me ponižava i podčinjava ... možda povratim samopoštovanje ...možda se uspijem riješiti i opiuma ... Uzajamno podozrenje dodatno je pogoršalo odnos dvaju ljubavnika. Iscrpljeni radom, izmoždeni strahom i sumnjama, obojica bijahu na rubu snaga. Sklad koji ih je povezivao pri stvaranju nestajao bi čim bi prestali stvarati, pa su rijetke trenutke predaha kvarili svađama i sukobima. Napetost je pojačavala i činjenica da se nakon one strašne noći nisu ni jednom dodirnuli iako ih je obojicu morila želja. Jedne kišne večeri, nakon dva mjeseca danonoćnog rada, stajali su jedan kraj drugoga pred nizom od šest dovršenih i uokvirenih slika. Do isteka roka bilo je još mjesec dana, a preostalo im je naslikati i uokviriti samo još jednu, sedmu sliku. Odlučili su te večeri predahnuti. Hajdemo k meni, rekao je skulptor. Počastit ću te dobrom večerom, poslao sam tvoga stanodavca s porukom mojoj posluzi. Vino se već hladi, a moj će vrhunski kuhar nadmašiti sam sebe … Zar misliš da bih, nakon svega, ponovo kročio u tvoju kuću, da bih ponovo legao u tvoju postelju … Zar misliš da bih ti opet mogao povjerovati? Ne, nikada više…. i tu je slikar ostao bez riječi. Njegova ljubavnika nisu zaprepastile te riječi već ton kojim su bile izgovorene. To nisu bile žučno izgovorene optužbe, bila je to rezignirana konstatacija koja je zazvučala konačnošću. Na trenutak u bahatom se i sebičnom skulptoru nešto pokrenulo, odjednom je osjetio paničan strah od gubitka. Položio je ruku na slikareve usne i tiho mu rekao: Onda ću ja ostati kod tebe …i s oklijevanjem dodao: Ako mi dopustiš. Te su noći po prvi puta vodili ljubav. Po prvi puta skulptor nije samo uzimao nego i davao. Stopili su se nježno i strastveno u zajedničkom vrhuncu, a potom su još na trenutak ležali na bijednom ležaju, držeći se za ruke, preplavljeni osjećajem bliskosti i ispunjenja. No, sretni je trenutak brzo prošao. Ruke im se razdvojiše i bliskosti nesta. Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)  closeness, photo by flickr P.S. I noćas novi/stari nastavak priče: Rose i Morpheus Dodatak: 1 Let's, Darling ... (thanks for upload, dear lazy, da Te nema trebalo bi Te izmisliti!) zažmirit ću, Jedini, i brojati do tisuću, a onda, čuvaj se, krećem u potragu! zavirit ću svuda i kojekuda, Ljubljeni, premda znam da naći ću Te ... u svojem srdašcu ...  heart shaped lock Dodatak: 2 Bloger Gajo nije od ljudi koji sjede skrštenih ruku. Divim mu se zbog njegova angažmana udomljavanja odbačenih kućnih ljubimaca. Rado bih učinila nešto za te štence, no i ja i moja obitelj već smo udomili onoliko psećih i mačjih sirotana koliko smo mogli. Jedino što mogu uraditi je staviti link: Gajo ... i poželjeti da Lu i drugi štenci nađu dom.  oštenjena 10.mj./2007.g. ženka križ. hrvatski ovčar očišćena od parazita cijepljena SHLP mob:091/7624 635 ... a Lu nije jedina kojoj treba pomoći ... |
- 23:59 - Komentari (36) - Isprintaj - #
perfect moments
 photo by flickr dok ljubiš me, Jedini, zadržavajući dah ... ...krhkom pređom srca, nježnom niti snova ... ... u rijeci vremena, u vihoru prolaznosti, u trenutku nestajanja ... ... u mrežu uspomena, k'o ribicu zlatnu, k'o sjemenku maslačkovu ... ...uhvatiti želim ... ... savršen trenutak ...  |
- 00:01 - Komentari (23) - Isprintaj - #
16.02.2008., subota
My first, my last, my everything ...
 Celestial Stickers My first, my last, my everything And the answer, to all my dreams You're my sun, my moon, my guiding star My kind of wonderful, that's what you are  I Know there's only, only one like you There's no way, they could have made two You're, You're all im living for Your love i'll keep for ever more You're the first, you're the last, my everything In you, I've found so many things A love so new only you, could bring Can't see you if you, You'll make me feel this way You're like a first morning dew, on a brand new day I see, so many ways that I, can love you 'Till the day i die... You're my reality, yet im lost in a dream you're the first, my last, my everything ....  Sun-Moon-tattoo ... ne brini, Jedini, ne namjeravam otići ... ... u tatoo shoop ... hihihi  |
- 00:01 - Komentari (32) - Isprintaj - #
15.02.2008., petak
What Am I Gonna Do With You?
|
Oh, baby, sweet baby What am I gonna do, yeah, yeah Baby, sweet baby, my babe What am I gonna do with you, yeah Been makin love for hours And, baby, with you goin strong Girl, this night is our And, ooh, I swear I feel it comin on, yeah Oh, I know when we get through Girl, I wont be able to move I dont know just what you got I just dont want you to stop Givin me, all of me Baby, oh, baby Girl, what am I gonna do Baby, sweet baby, my babe What am I gonna do with you Ooh, what a groove thing Love how you do it Aint what you got, babe Girl, its how you use it, yeah Stay right there, right there, dont you move You dont know what Im going through Girl, you made me give it up You are unwillin, youre just to much You know how to make me Ow Ooh...ooh...baby Ooh...ooh...baby Ooh...ooh...baby Oh, baby, oh, baby Girl, what am I gonna do Ah, baby, sweet baby, my babe What am I gonna do with you?  photo by flickr ... just stop for a while, Baby, and smell a rose ... |
- 09:21 - Komentari (20) - Isprintaj - #
14.02.2008., četvrtak
Ti, Ja ... i gospodin Platon
 photo by flickr to je samo zanesenost? da, brzo će proći ...  photo by flickr bili smo samo dobri prijatelji, koji vole šetati, utroje: Ti, Ja i gospodin Platon, ruku pod ruku ... kakav menage a trois: Ti, gospodin Platon i Ja ... ... Ti, Ja i gospodin Platon među nama, kao gardedama. ah, Jedini, šetali smo tako, godinama! (...) a onda, večeri jedne, mjesečinom obasjane, pogledasmo se u oči, Ti i Ja, dodirnusmo se, uđosmo u san a gospodin Platon odletje van ... ... vritnjakom lansiran! to je samo zanesenost? možda ... a da pitamo gospodina Platona?  You Can't Hurry Love - Phil Collins ... il' možda Platon? A Valentin? A Valentinovo? Blagdan koji, kao i svaki drugi, ima svoju svoju ikonografiju. Amori, plamteća srdašca, crvene ruže ... Zatrpani tim drangulijama, zaboravljamo simboliku i duh blagdana. A dovoljna je samo jedna ceduljica s najvažnijim riječima koje jedan ljudski stvor može izgovoriti drugome: Volim Te. Uspijemo li tu ceduljicu proturiti kroz rešetke svojeg srca, kao što je sv. Valentin uspio prvo valentinovsko pisamce proturiti, pred smaknuće, kroz rešetke zatvora, proslavili smo Valentinovo na pravi način. P.S.  ... za Posjetitelje koji ne slave Valentinovo i trenutno ne krckaju ničije srdašce ... ... i za gospodina Platona, uz ispriku ... hihihi |
- 00:01 - Komentari (25) - Isprintaj - #
13.02.2008., srijeda
loving You is easier than ever I'll do again ...
|
Zaista, Jedini? Nisi mi mogao reći ništa ljepše... ...no, ja ipak znam ... .  photo by flickr it is not easy to love Me, Darlin' ... because I just can't keep my feet on the ground ... P. S.  photo by flickr Drži me čvrsto, drži me nježno, moj Vjetre ... I ne ispuštaj! Let's Fly Sky High You and I ... P. S. na P.S. Willie Nelson, Angel flying too close to the ground a ako me krilca izdaju, Jedini nađi se u blizini ... hihihi  Canova, Amor and Psyche |
- 00:01 - Komentari (37) - Isprintaj - #
12.02.2008., utorak
Veljača, više nije zima, još nije proljeće ...
|
... a ja promičem, kroz ovaj dan, k'o posljednja izgubljena pahulja ... last snowflake, photo by flickr  Don Williams - Desperately (1987) (oh, lazy ... how do you know?) My heart is out of control this ole love struck soul Just lives for the moment you're around When I hold on to you it is all I can do just to keep my feet on the ground Desperately loving you desperately When you're not here with me I get a little bit crazy Constantly I think about you constantly Look at what you've done to me I'm just like a little baby Oh I love you desperately [ ac.guitar ] Will I laugh will I cry will I live will I die it all depends upon you And it is dangerous I know to be lost in you so but I am and there's nothing I can do Desperately loving you desperately... [ ac.guitar ] Desperately loving you desperately... ... i ja Tebe, Jedini ... |
- 12:34 - Komentari (21) - Isprintaj - #
08.02.2008., petak
bye, bye ... for a while ...
|
... no ne zadugo, samo nekoliko dana. Moram završiti tekst jednog članka za skup na Plitvicama ... (thanks for upload, lazy) just come to me, Darling, put everything away and lay beside me, lets dream together ... stavit ću sve na čekanje osim Tebe, Jedini ...  red rose waiting, photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (49) - Isprintaj - #
06.02.2008., srijeda
rose, nit
|
(prethodni nastavak) Pogled mu se opet crveno zažagrio od bijesa: A sad ću vam Ja pokazati kako to izgleda kad Veliki Lutkar povuče niti koje vas pokreću! … Ispružio je kažiprst i uperio ga u slikara i skulptora. Iz njegova je kažiprsta suknula plamena nit i omotala obojicu nesretnika, vežući ih neraskidivo. Tijelima im je prostrujao led i plamen. Obojica su osjećali vlastitu bol i bol onoga drugoga. Život im je istjecao iz tijela, krv se hladila, vid zamračivao. Umirali su, otimajući se uzaludno. Nit koja ih je vezivala zarezivala im se u kožu, lomila im kosti, stezala grla. Činilo im se kako, otimajući se, zadnjim snagama ubijaju jedan drugoga, umjesto da se zajedničkim naporima pokušaju otrgnuti toj kobnoj niti koja je upravljala njihovim tijelima, njihovim mislima, njihovim životima, koja ih je gušila do samrtnog hropca. Patnja je trajala beskrajno dugo dok su se trzali i otimali poput mušica u mreži velikog crnog pauka. Okrutni je Lutkar zatezao nit, a njegov je plavokosi lakaj obigravao oko samrtnika, smijući se i lascivno ih dodirujući. Pri tome je pozivajući pogledavao svojeg Crnog Gospodara, no on ga je ignorirao. Gledaj, Nećaće … rekao je Crni Neznanac onom drugom, crnokosom i modrookom Pratitelju. Gledaj i uči od Majstora, moj Šegrte i Nasljedniče … Modrooki Nećak odmahnuo je glavom, ruka mu se pokrenula kao da namjerava zaustaviti okrutnoga Strica, no nije se usuđivao. Ili mu možda nije bilo dovoljno stalo? Morpheus, nećak Thanatosov, u to vrijeme još uvijek nije sreo Rose, još uvijek je bio bahati nećak svojega strica. Za Morpheusa smrtnici su još uvijek bili marionete čije je konce i on povlačio, ulazeći im u snove. Ipak, čak i tada, unatoč divljenju prema stričevoj moći, u Morpheusu se počelo rađati otpor. Nažalost, to nije to bilo suosjećanje prema nesretnom slikaru i skulptoru. Morpheus se počeo pitati ne vuče li Veliki Lutkar i njegove konce? Ta mu se pomisao nimalo nije svidjela. Nakon nekoliko trenutaka koji su za nesretne smrtnike trajali beskrajno, Thanatos se nasmijao i spustio kažiprst, plamteća nit je pukla, ugasila se. Slikar i skulptor pali su na pod, kašljući i hvatajući dah. A sad na posao, bijednici! Doći ću opet uskoro, nenajavljen, da provjerim kako narudžba napreduje. Ne budem li zadovoljan, prekinut ću te krhke niti o kojima visite, vi bijednici …  spider net, photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #
05.02.2008., utorak
rose, veliki lutkar ...
|
(prethodni nastavak) Naručitelj je svratio provjeriti kako napreduju slike i okviri. I, nije došao sam. Uz bok mu je stajao lijepi mladić, odjeven u svilenu livreju, poput paža nekog srenjovjekovnog viteza. Ružičasta put, usne rumene kao zrele trešnje, plavi uvojci duge kose, dječački vitko tijelo. Pratitelj Crnog Neznanca zračio je dvosmislenom seksualnom privlačnošću. Plave mu oči zablistaše pred prizorom koji je ugledao kad je ruka njegova gospodara razgrnula zavjese na postelji. Zvonko se nasmijao, uzverao se na svilene plahte i pridružio skulptoru. Sad su obojica milovala, ljubila i grizla slikareva ramena, leđa i stražnjicu, smjenjujući se, dok je visoka Crna Prilika sve to promatrala, hladno i bez vidljiva uzbuđenja, ne obazirući se na signale kojima ga je njegov paž pozivao da se igri priključi. Dok bijahu sami, slikar se potčinjavao ljubavnikovoj dominaciji. Bila je to među njima već uhodana igra. No, kad je skulptor u igru pustio i trećega, kad je igru nastavio unatoč pogledu Crnog Neznanca, slikar se osjetio izdanim i prodanim. Počeo se odupirati, no time kao da je samo dodatno razdraživao nasilnike. Tek kad su ga nakon beskrajne igre razvezali, kada se uspravio u postelji prekrivajući golotinju svilenom plahtom, ugledao je i trećeg neznanca koji je stajao u pozadini. I on je bio visok, ogrnut crnim plaštem s kukuljicom. Kad je zbacio kukuljicu s glave, slikar je zapazio dugu tamnu kosu, pravilne crte lica i neobične tamnoplave oči uokvirene dugim crnim trepavicama. Taj se neznanac držao po strani i povremeno odvraćao pogled kao da mu se cijeli taj prizor pomalo gadi. Kao što vidiš, dragi moj Nećaće, moja narudžba stoji po strani … A miševi se igraju i poigravaju, dok ja čekam … Tamnu priliku Crnog Naručitelja okružila je crvena aura, a slikar i skulptor osjetili su kako ih je opržio njegov bijes. Zasljepljeni, pokriše oči dlanovima. Neki ih je vihor ponio i kad su se ponovo usudili otvoriti oči, shvatili su da obojica leže ničice na podu slikareve sobe u potkrovlju. Tri su Neznanca također bila tu, stajali su pred štafelajem i gledali četvrtu, nedovršenu sliku. Bijedna mazarija! prosiktao je Naručitelj i kažiprstom dotaknuo platno koje je u trenutku planulo i pretvorilo se u pepeo. Tada je pogledao prve tri slike koje su, dovršene, stajale prislonjene uza zid: Ovo je već nešto sasvim drugo, zar ne Nećaće? Nadam se da su ti ove po volji … Tada se obratio slikaru: Imaš sreće, bijedniče … Smoždio bih te kad i ove slike ne bi bile dostojne Darovanog i Darovatelja. A onda se Naručitelj okrenuo skulptoru: A ti, veliki manipulatoru? Što je s okvirima? Pokaži što si uradio, da vidimo jesu li ti ruke vješte a mašta razigrana i s dlijetom ... a ne samo s palicom tvoga ljubavnika? Inače drzak i samouvjeren, skulptor je premro od straha i potpuno zanijemio. Umjesto njega progovorio je slikar: Načinio je izvrsne nacrte, vidjet ćete … Okviri će biti bolji od slika … Naručitelj je pogledao slikara. U tom pogledu iznenađenje se miješalo s prezirom: Baš ste čudan soj, vi smrtnici. Uvijek me iznova uspjevate iznenaditi. Zar misliš da bi se On za tebe založio? Ti si samo njegova bijedna marioneta … a on umišlja da je lutkar, a i sam je tek lutka na koncu ... Svi ste vi smrtnici samo bijedne marionete … Neznančev pogled opet se crveno zažagrio od bijesa: A sad ću vam Ja pokazati kako to izgleda kad Veliki Lutkar povuče niti koje vas pokreću! Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)  Puppeteer, Bob Byerley P.S. I noćas novi/stari nastavak priče: Rose i Morpheus Dodatak: Spring is coming! |
- 23:59 - Komentari (29) - Isprintaj - #
04.02.2008., ponedjeljak
rose, četvrta slika
|
(prethodni nastavak) Lakoća slikanja nije potrajala. Četvrtu je sliku slikar započeo, no nikako je nije uspijevao dovršiti. Dok je prve tri slike dovršio u mjesec dana, s četvrtom se mučio sljedeća tri mjeseca. Osjećaj lakoće stvaranja potpuno je nestao. Slikar je počeo sumnjati da će ikada dovršiti tu četvrtu, bio je uvjeren da nikada neće moći naslikati svih sedam naručenih slika. U očaju, popustio je skulptorovim uvjeravanjima i otišao k njemu, u njegovu raskošnu vilu. Možda će mu poći za rukom barem na trenutak zaboraviti i slike i njihova strašnog Naručitelja. Znao je cijenu toga zaborava, no bio je očajan i spreman je platiti. Ustvari, konačno se pokolebao kad su se skulptorova uvjeravanja i nagovaranja pretvorila u molbu: Nisi dolazio čitavu vječnost. Zar ti nimalo nije stalo do mene? Dođi, trebaš mi, i ja sam zapeo s tim prokletim okvirima ... Nikakvih igrica ovoga puta, bit ću nježan, obećavam ... A kad se slikar nastavio kolebati, njegov se ljubavnik skulptor ugrizao za usnicu, nasmijao preko volje i rekao: Ti se baš dadeš moliti, dragi moj. No, od volje ti ... dođi, ili nemoj doći. Moj krevet neće ostati prazan. A kad je slikar klimnuo glavom, skulptor je jedva prikrio likovanje. Jer, već se pobojao da mu je izmakao, oteo se njegovoj vlasti. Tek sada je shvatio koliko snažno želi tog svojeg ljubavnika, kao ni jednoga do tada. Mislio je kako će se njime poigrati, iskoristiti ga kao model, pa tada odbaciti. No, sada je shvatio koliko je griješio kad je vjerovao da on vodi igru, shvatio je da je u toj okrutnoj igri dominacije ispustio uzde iz ruku, sada je on bio onaj koji moli i uvjerava, onaj koji s nestrpljenjem iščekuje susret. Likovao je jer mu je ljubavnik opet došao, slab i nesretan zbog neuspjeha. Bio je to pravi trenutak da povrati vlast nad njime. Pretvarao se kako sluša slikarove žalbe, kako suosjeća s njegovim strahovima. Doveo ga je u svoju vilu, nagovorio ga da popije čašu crnoga vina, a zatim mu u čašu stalno dolijevao. A slikara, iscrpljenog gladovanjem, nesanicom i strahom, vino je brzo hvatalo. Treba ti odmaka ... Zabavimo se noćas, slikat ćeš sutra. Vidjet ćeš, vratit će ti se inspiracija, mali moj ... Slikarev je pogled bivao sve zamagljeniji, blijede obraze oblilo je rumenilo, graške znoja orosile su mu tamne nausnice. U očima svoga ljubavnika bio je te noći privlačniji no ikada. Svukao ga je, onako pijana, i odnio do velike raskošne postelje. Polegao ga je potrbuške, iscijepao svilenu ponjavu i svezao mu ruke i noge o stubove kreveta, pa potom navukao zastore. Svoj je posluzi dao slobodan dan, njih su dvojica bili potpuno sami. Erekcija mu je bila snažna i dugotrajna, prodirao je u silovito u tijelo svojega ljubavnika, iznova i iznova, služeći se svojim spolovilom kao mačem ili bodežom. Duboke penetracije doživljavao je kao ubode i uživao je dok se slikar pod njim grčio stenjući … Opet ga je pokoravao, opet je on bio taj koji gospodari! Misliš da si mi izmakao? No, varaš se ... Pokorit ću te, jednom za svagda ... U sljedećem su trenutku obojica osjetili da više nisu sami. Na zavučenim zastorima postelje ocrtavala se velika crna sjenka …. Skulptoru se ispunila želja. Upoznat će Naručitelja. Jer, On je upravo svratio provjeriti kako napreduju slike i okviri … Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)  drapery, photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (18) - Isprintaj - #
U očekivanju kiše: rains and shines it's just a state of mind
|
Monday Monday, can't trust that day, Monday Monday, sometimes it just turns out that way Oh Monday morning, you gave me no warning of what was to be Oh Monday Monday, how yould cou leave and not take me ... Početak veljače te je godine bio neuobičajeno topao. Ni traga snijegu, a ni kiši. Sjedila je toga jutra uz prozor i gledala prolaznike koji su odbacili zimsku odjeću i u niskim cipelama i laganim proljetnim ogrtačima žurili nekamo, valjda proljeću ususret. Bio je ponedjeljak, pa je znala da žure na posao, no ususret proljeću zvučalo je mnogo poetičnije. Kiselo se nasmijala sama sebi, jer bio je još jedan bloody Monday, tmuran i oblačan. Pogled joj je, kroz još uvijek gole grančice breza koje su se nadvijale nad njezinim prozorom, odlutao prema nebu. Bilo je sivo i nisko, pa je pomislila: Sprema se kiša … A kiša je već padala u Rijeci, Splitu i Zagrebu, javljali su u jutarnjem tv programu, kiša je već danima padala posvuda, no nikako da stigne i do njezina grada i njezine ulice. Osjećala je nadolazeću promjenu vremena, znala je da se kiša približava, i bez bio prognoze. Bila je meteoropat. Statistike govore da je svaka treća osoba meteoropat, posebice žene, iako meteoropatija pogađa sve kategorije ljudi, od male djece do starijih osoba. Osjetljivost na vrijeme mogla bi postati bolest modernoga društva, pročitala je u časopisu Zdravlje. „Uvijek kada se vrijeme mijenja u atmosferi se stvaraju elektromagnetski impulsi koji bez iznimke utječu na naš organizam i potiču ga na reagiranje i prilagođavanje …“ A ona je već danima osjećala kako reagira, ne uspijevajući se prilagoditi. U glavi joj je bilo mutno, bila je kronično umorna, razdražljiva i nervozna. I noga ju je vraški boljela, oticala je pod tijesnim gipsom. Prije dva tjedna noga joj se poskliznula dok je silazila stepeništem koje je vodilo do ulaza u njezin Faks. Noga se poskliznula, skočni zglob izvrnuo, članak je otekao poput dizanog tijesta i pomodrio, u trenu. Vraški je boljelo! Jedva je uspjela, na jednoj nozi, doskakutati do porte. Ljubazni ju je kolega odvezao na Traumu. Komplicirana distorzija! Stavili su joj težak gips koji je obuhvaćao stopalo i nožni članak i dizao se do koljena. Prepisali su joj mirovanje i analgetiku. Kontrola za tri tjedna. Do tada nije ništa lomila, čak ni u djetinjstvu, taj joj je gips bio prvi. Zamrzila ga je od prvoga trenutka. Stezao joj je potkoljenicu, urezivao se u otekli zglob, a ispod gipsa je povremeno dosadno i uporno svrbjelo, taman toliko duboko da se ne da dohvatiti ničime. Pokušala je češati se dugim pletaćim iglama, no nije pomagalo. Izluđivalo je to što ju je gips prikovao za kuću, to što je tuširanje pretvorio u akrobatski podvig, to što nije mogla spavati potrbuške, kao što je navikla. Ustvari, od trenutka te distorzije nije više uopće mogla spavati. I inače je patila od insomnie, a sada je noći provodila budna, a dane u nekom omamljenom polusnu. Nije mogla spavati, poremetio joj se i san i apetit, a analgetici, popijeni na prazan stomak, izazivali su žarenje i bol. „Opioidni analgetici blokiraju provođenje impulsa boli od periferije k mozgu“, čitala je u časopisu Zdravlje. „Opće je poznato da bol ima svoje najjači intenzitet neposredno nakon javljanja a kasnije se intenzitet boli smanjuje (organizam se privikava na bol). Mehanizam te prilagodbe sastoji se od toga da neuroni luče unutarnje analgetike kao sto su enkefalini, endorfini i dinorfini. Oni svojim vezanjem na opioidne receptore ublažavaju i blokiraju daljnu bol. Taj mehanizam naziva se unutarnji analgezijski sustav …“ Ljutito je bacila časopis na pod. Njezin unutarnji analgezijski sustav nije djelovao, popijeni analgetici nisu pomagali, nožni članak je vraški bolio, koža ispod gipsa svrbjela je, u želudcu joj je žarilo. A kiša koja nikako da se spusti pojačavala je razdražljivost. Popila je još jedan Tramadol. Jedan previše, pomislila je, no toliko ju je boljelo da nije više marila. Na papiriću koji je izvukla iz plastične bočice u kojoj su bile tablete, pisalo je: iznimno dobar novi analgetik … djeluje i preko noradrenalina i serotonina u kralježničkoj moždini …dobro se resorbira pri oralnoj primjeni …indikacije: srednje jaki do jaki akutni ili kronični bolovi, npr. bolovi kod rana i lomova … odrasli: 50-100 mg, maksimalno 400 mg dnevno … Jutarnji tv program tekao je uobičajeno predvidivo – što javlja HAK, tjelovježba, recept za pureće odreske, gost u studiju … Pritisnula je dugme na 'daljincu' i u stanu je zavladala tišina. Ni s ulice nisu dopirali nikakvi zvuci, prolaznici su već davno prošli, svi su nekamo otišli. Samo je ona ostala, tu uz prozor, kao brod nasukan na obali. U player je ubacila CD Beatlesa, željela je prekinuti tu gluhu tišinu. Shine, the weather's fine. Can you hear me, that when it rains and shines, When it Rains and shines It's just a state of mind? When it rains and shines Can you hear me, can you hear me? Voljela je Beatlese, posebice Lennona, no sad je bila u takvom raspoloženju da su joj i Beatlesi zvučali falš. Sorry, boys, rekla je, I'cant hear you today, i isključila player u pola pjesme. Na malom stoliću kraj fotelje koju je dogurala pod prozor bila je cijela zbirka potrebnih i nepotrebnih stvari: šalica s nedopijenom kavom, papirne maramice, dnevne novine i časopis Zdravlje, bočica Jane, Trinaesta priča Diane Setterfield, Šesta lamentacija Williama Brodricka, Čokolada Joane Harris … U srebrnom staniolu, na vrhu te hrpe, bilo je još nekoliko kockica crne čokolade, 98% kakaa. Grickala je čokoladu, pokušavajući potaknuti izlučivanje endorfina. To navodno smanjuje osjetljivost na bol, pisalo je u časopisu . „Nekoliko kockica crne čokolade na dan ima isti učinak kao i aspirin u smanjivanju koagulacije krvi i opasnosti od začepljenja arterija s kojim kreću brojne srčane tegobe, piše u istraživanju objavljenom u utorak u SAD-u … svakodnevno uzimanje crne čokolade bogate kakaom može ublažiti simptome koji prate sindrom hroničnog umora, tvrde britanski naučnici …“ čitala je u časopisu Zdravlje, koji je podigla s poda i opet listala. Bla bla bla … rekla je poluglasno, sama sebi. Moram prestati kupovati taj časopis. Vrte iste teme iz broja u broj, samo bacam pare … Pokušala je čitati Trinaestu priču, pa lamentirati uz Šestu lamentaciju, no ništa nije pomagalo. Što učiniti kad se cijeli svijet okrene protiv tebe? pisalo je u prikazu na omotu Šeste lamentacije. A njoj se činilo da se sve okrenulo protiv nje. U zadnja dva tjedna poskliznula se na stepenicama, crkla joj je matična ploča računala, pukla je vodovodna cijev u dvorištu … Računalo je još uvijek bilo na servisu, vodoinstalateri su, tražeći mjesto puknuća, raskopali cijelo dvorište, popravili kvar i ispostavili bezobrazno visok račun. A ona nije imala energije objašnjavati se s majstorima, nije imala snage čak ni podići telefonsku slušalicu i raspitati se u servisu što je s njezinim 'compom' … Uz sve to, On joj je javio da ne može doći toga tjedna. Neodložan posao. Osjećala se iscrpljeno, zlovoljno, razdražljivo, usamljeno, odvojena od svijeta. Telefon nije zvonio, u mobitelu nije bilo novih poruka, nitko nije zvao, nitko nije prolazio ispod njezina prozora. A kiša nikako da padne. Bolno se oslanjajući na povrijeđenu nogu, odvukla je teški gips do kreveta. Pod leđa je ugurala nekoliko jastuka, jedan podmetnula pod gips, i polu-sjedeći, polu-ležeći, pokušala zaspati. Mobitel je stavila uz uzglavlje, da ne bi morala ustajati ako je netko nazove. Nije znala koliko je vremena prošlo kad ju je iz polusna probudio zvuk mobitela. Zvučni signal je upozoravao da je stigla nova poruka. Podigla je poklopac svojeg srebrnastog Samsunga. Tu ju je čekala novopristigla poruka. Poruka je bila Njegova! Smješila se dok ju je čitala: Stižem večeras, planirani je posao otkazan. Jedva čekam da Te počeškam ispod gipsa … počeškam i izljubim … svuda i kojekuda … he he he … Stisnula je opciju odgovori i napisala: Stižeš večeras? O, kako Ti se veselim … I ti se nadaj poljupcima … svuda i kojekuda … To s poljupcima svuda i kojekuda bila je Njegova izreka koja je postala dio njihova ljubavnog vokabulara. Odjednom, ništa je više nije boljelo, vani više nije bilo oblačno, usprkos oblacima … Počela je planirati: nazvat će cattering, pozvat će malu susjedicu frizerku od prekoputa da joj opere kosu, izvući će iz ormara još neraspakiranu svilenu spavaćicu … Čak je ni pomisao na tuširanje s najlonom omotanim oko gipsa na nozi nije oneraspoložilo. Smješkala se, zamišljajući Njegov šeretski osmijeh, dok čita njezin SMS. A tada je mobitel zazvonio i njegovo se ime pokazalo na ekranu mobitela. Pritisnula je zelenu tipku i začula njegov glas koji joj je još uvijek uspijevao izazvati trnce uzbuđenja. Malo sam zbunjen tvojom porukom ... Tako bih volio da sam večeras s tobom, a tvojim poljupcima ne mogu odoliti, to znaš. Samo, ne znam zašto misliš da stižem večeras? Znaš da ne mogu odložiti tu obranu doktorata, ma koliko to želio, predsjednik sam povjerenstva … a moram biti i na sjednici Fakultetskog vijeća … I ja sam nestrpljiv, no morat ćemo se oboje strpiti … Slušala je zaprepašteno, objasnila mu što se dogodilo, rekla kako će, čim završe razgovor, provjeriti poruke u svojem mobitelu, pa ga ponovo nazvati. No, kad je izlistala poruke, njegove poruke nije bilo! On je odmah pronašao racionalno objašnjenje: Iscrpljenost, bolovi, polusan, koji analgetik previše … Dođe mi da sve otkažem i dojurim k tebi, rekao je. Uvjerila ga je da to ne čini, da je sve u redu, poslala mu virtualne poljupce, rekla da se veseli susretu … Ustala je i ponovo otišla do prozora, spustila se u fotelju. Oblaci su se zatamnili i spustili tako nisko da su gotovo dodirivali vršike breza, oprezni prolaznik nosio je sklopljeni kišobran, za svaki slučaj. A kiša nikako da počne padati …  photo by flickr P.S. Na pisanje priče potaknuo me Misko, svojom kišnom pričom. A ako se pitate, a znam da se pitate: Nogu sam na stepenicama 'izvrnula' prije nekoliko godina. Matična ploča moga compa pregorjela je krajem siječnja, ove godine, a vodovodna cijev pukla je istoga dana. Nepostojeća poruka nije stigla od Njega, nego od jedne drage mi blogerice. I dakako, glasila je sasvim drugačije, jedino je slično to što je mi je i ona, u nepostojećoj poruci, najavljivala svoj dolazak. Još uvijek smo obje zbunjene ... hihih Svuda i kojekuda? ... E, pa ne moram baš sve reći ... A kiša? Još uvijek nije pala.  P.S. na P.S. Noćašnji nastavak Rose je post niže. |
- 10:48 - Komentari (29) - Isprintaj - #
03.02.2008., nedjelja
rose, prve tri slike
|
(prethodni nastavak) Slikar je bio izmožden ljubavnom igrom kojoj se opet nije uspio oduprijeti. Njegov se ljubavnik, zadovoljivši svoju potrebu, okrenuo i otišao, bez pozdrava. Slikar nije imao ni novčića u džepu, ni komadića kruha na polici. Ipak, nije se želio poniziti prosjačeći od skulptora, svojega ljubavnika. Osjetio bi se poput prostitutke ako bi od njega zatražio novac, a njegov ljubavnik kao da nije vidio bijedu nenamještene sobe, njegove blijede obraze i izgladnjeli pogled. Nije on škrt, samo je neosjetljiv na potrebe drugih, pomislio je slikar, a potom se naljutio na samoga sebe: Uvijek nalazim izgovore za njega. Obmanjujem se. On je sebični gad ... kojem ja odoljeti ne mogu. Skica prve slike Makova čekala je na štafelaju i on je ubrzo zaboravio na glad, iscrpljenosti i poniženje. Slikanje ga je ponijelo kao nikada do tada. Kada je slika konačno bila dovršena, srušio se pred štafelajem na koljena. Nije znao koliko je dana i noći proveo slikajući je, nesvjestan bilo kakvih drugih potreba osim te nesavladive potrebe – dovršiti sliku. Nije ga gonio strah od strašnog Naručitelja, na njega je sasvim zaboravio. Pokretala ga je stvaralačka potreba, duboko ukorjenjena u suštini njegova bića. Gledajući dovršenu sliku, znao je da nikada do sada nije naslikao ništa bolje. Izmučen, no čudno sretan i ispunjen, oteturao je do svojeg bijednog ležaja u kutu sobe i sručio se na njega. Utonuo je u težak san, začudo bez noćnih mora koje su ga inače mučile. Probudivši se, zatekao je svojeg ljubavnika skulptora kako sjedi pred slikom makova. Vratio se, osvježen i namirisan, i sjedio pred slikom, na jednoj od onih rasklimanih dvaju stolica koje su, uz ležaj, bile jedini namještaj u slikarevoj bijednoj sobi. Slikar se uspravio na ležaju, a skulptor se okrenuo i rekao mu: Slika je čudesna, priznajem to, iako nerado … Uživat ću, radeći okvir za nju, i za ostalih šest …premda sumnjam da će i ostale biti tako dobre poput ove prve … Nije mi stalo do novca, više me zanima upoznati Naručitelja… Prve je tri slike slikar dovršio u prvih mjesec dana. Druga je bila bolja od prve, a treća je nadmašivala obje prethodne. Slikar je na slikama radio do iznemoglosti, zaboravljajući na san, na žeđ, na glad. Čak je i njegova opiumska glad utihnula, strast stvaranja potpuno ju je zatomila. Slikar je bio začuđen lakoćom i brzinom svojega slikanja jer ranije je svaku sliku stvarao u teškim mukama i nikada nije bio zadovoljan dovršenim djelom. Slikarev ljubavnik skulptor nepogrješivo bi procijenio vrijeme dovršetka svake sljedeće slike. Pojavio bi se i zadivljen stajao pred slikom, grizući usne od zavisti. Pokušavao bi, bezuspješno, slikara namamiti k sebi, pa ga tamo zaokupiti svojim seksualnim igrama, odvratiti ga od slikanja. Slikar mu se, i sam začuđen time, sada po prvi puta uspijevao oduprijeti. Počeo je vjerovati da se dolazak Crnog Neznanca dogodio u sretan trenutak. Počeo je vjerovati da će slikajući naručene slike uspjeti osloboditi se ovisnosti, i one opiumske i one o svojem ljubavniku, skulptoru. A skulptor je stalno odlagao početak rada na okvirima slika. Još uvijek se mučio sa skicama i nacrtima, on koji je inače sve radio s lakoćom. Kao da nas je ukleo, taj tvoj mecena. Ti, koji si uvijek umirao stvarajući svaku svoju sliku, ove si tri naslikao tako brzo, sa začuđujućom lakoćom ... I, moram priznati, svaka nova je sve bolja! A ja se s okvirima mučim više nego s bilo kojom skulpturom do sada … Kao da je taj prokletnik ukrao moju lakoću stvaranja i poklonio je tebi … Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)  picture frame, photo by flickr |
- 23:59 - Komentari (13) - Isprintaj - #
02.02.2008., subota
rose, zavist
|
(prethodni nastavak) Kažeš da imaš tajanstvenog naručitelja ... I odmah velika narudžba, cijeli ciklus? Nadam se da dobro plaća! Kad budeš od honorara kupio novo odijelo, nećeš više morati ulaziti na vrata za služinčad, kad mi dolaziš u posjet ... ha ha ha. ... podrugivao se skulptor slikaru, svojem ljubavniku, kad mu je on sutradan prepričavao nevjerojatnu noćašnju dogodovštinu. Očekujem da i mene upoznaš s tim tvojim tajanstvenim mecenom, taj mi je neznanac konkurencija. I on ti baca mrvice kao i ja. Doduše, to su krupne mrvice, dodao je, blijed od zavisti, kad je ugledao visinu svote ispisane u ugovoru. Tko zna što li će još tražiti za uzvrat, uz slike? Po toj cijeni mogao bi dobiti i tebe, zajedno sa slikama. I još bi preplatio … ha ha ha Slikara je zapekla ta ironija iza koje je osjetio skulptorovu zavist. On bi se obradovao ljubavnikovu uspjehu, no skulptor za to nije bio kadar. Interesantan je taj tvoj tajanstveni Naručitelj. Moraš me upoznati s njim. Možda bismo se mogli zabaviti zajedno ... sva trojica ... ha ha ha... Nakon prvog susreta, kada je skulptor slikara pokupio u opskurnoj pušionici opiuma, ocijenivši da bi mu on mogao poslužiti kao model za skulpturu palog anđela, među njima dvojicom započela je čudna veza ljubavi i mržnje. Spajala ih je seksualna privlačnost, no razdvajalo ih je sve drugo – podrijetlo, naravi, vrijednosti … Slikar je bio tankoćutan, osjetljiv idealist. Isključen od svoje obitelji zbog profesije koju je izabrao, odbačen zbog homoseksualne orijentacije koju nije pristao skrivati, živio je u bijedi. Slike su mu odbijali svi trgovci slikama, a on ih je slikao u groznici stvaranja, pa ih gomilao u svojoj bijednoj sobi na mansardi. Povremeno bi kojom od slika uspio platiti stanarinu ili dozu opiuma koja bi mu donijela privremeni zaborav i olakšanje. Znao je da bi mu konvencionalne slike donijele kupce i prihod od kojeg bi mogao pristojno živjeti, no on nije trpio licemjerje. Skulptor je bio uspješan, slavan i bogat. Bio je dobro prikriveni mizantrop i biseksualac. Svoje je velike seksualne apetite jedno vrijeme zadovoljavao u krugu svoje otmjene klijentele. Povalio bi svaku damu i svakog mladog aristokratu koji bi mu pozirali za portret u mramoru. A skulpture je izvrsno prodavao jer znao je polaskati svojim modelima, prikazujući ih u alegorijama Apolona, Narcisa, Nimfi i Afrodita, uljepšavajući njihova lica i tijela. U otmjenim krugovima postalo je pitanje prestiža posjedovati barem jedno skulptorovo djelo. Skulptoru su vremenom dosadili blazirani otmjeni naručitelji koji su samo punili njegovu kesu, ali koji više nisu uspijevali nadražiti njegova čula. Krenuo je u polusvijet, u potragu za jačim podražajima. Trebali su mu modeli za ciklus skulptura na temu Ljudski poroci. Tim je ciklusom skulptor želio zadati pljusku otmjenom mondenom društvu u kojem se kretao, a koje je tako prezirao. To si je sada mogao priuštiti, nakon što se obogatio, nakon što je stigla narudžba i iz kraljevske palače. Tražeći modele za svoj ciklus skulptura Ljudski poroci, natrapao je na slikara. Slikara i skulptora spajala je strast, ljubili su i mrzili jedan drugoga, jednako silovito. Slikar se gadio sam sebi zato što se nije mogao oduprijeti ljubavi prema čovjeku čiji je životni stil prezirao, a skulptor je, u dubini duše, slikaru zavidio na idealizmu i zanosu kojim je slikao, ne mareći za materijalne vrijednosti. Skulptor je svojega ljubavnika ponižavao i vrijeđao, pokušavajući ga potčiniti, a on mu se neuspješno odupirao i time ga još više privlačio. Tajanstveni Neznanac zagolicao je skulptorovu znatiželju. Pozorno je promotrio ugovor koji mu je slikar pokazao. Baš me zanima tko li se to krije iza inicijala T? Jesi li siguran da ipak nisi potpisao taj ugovor? Jer, tvoj potpis djeluje posve autentično … Majstorski te 'presvukao' … he he he. Ne preostaje ti ništa drugo, dragi moj, nego da prioneš na posao ... No, prije toga ... mogli bismo ... Prišao mu je i zavukao mu ruku pod košulju, prsti mu kliznuše naniže, a slikar se opet osjetio poput podatne gline pod njegovim prstima. Znao je da mu se ne može oduprijeti ... Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)  red and black, photo by flickr Dodatak:  RainShine rains and shines it's just a state of mind, uz pozdrav Misku  Red Umbrella, photos of the year |
- 23:59 - Komentari (41) - Isprintaj - #
01.02.2008., petak
rose, tajanstveni naručitelj ..
|
(prethodni nastavak) Ruka u crnoj rukavici uporno je teškim zarđalim zvekirom udarala po starim prljavim vratima derutne višekatnice. Bila je već prošla ponoć, usku ulicu osvjetljavalo je slabo titravo svjetlo plinskih svjetiljki, zastori na prozorima bili su spušteni, svjetlost je dopirala samo s prozora mansarde. Ruka u crnoj rukavici udarala je zvekirom sve jače, a udarci su muklo odzvanjali pustom ulicom. Vrata se konačno otškrinuše i izviri mršava prilika kućepazitelja u dugoj spavaćici i s noćnom kapicom na glavi. Tko je? Tko to lupa tako uporno u ovo doba noći? obrecnuo se. No, kad je bolje pogledao visoku priliku u crnom plaštu, s kukuljicom duboko navučenom na lice, glas mu je zadrhtao, lice poprimilo zemljanu boju. Uvijajući se poput crva, ponizno se izvinjavao: Oprostite, milostivi gospodine … Ovo je opasan kvart u ovo doba noći. Nismo učekivali tako uvaženog posjetitelja. Što ste izvoljeli? Na mansardi stanuje slikar … prozborio je glas, dubok i hladan. Da gospodine, u pravu ste …Njega tražite, tog probisvjeta i neplatišu? Kakvog posla ima milostivi gospodin s tom propalicom? Visoki Neznanac ljutito se nadvio nad kućepaziteljem koji je zadrhtao u strahu. Oprostite, Milostivi …odmah ću ga pozvati … Neznanac je nestrpljivo frknuo i zakoračio u hodnik. Uplašen, kućepazitelj je naglo ustuknuo. Dok se Neznanac uspinjao prljavim stepeništem, prestravljeno je šmugnuo svoj stan, zalupivši i zaključavši vrata za sobom. Tijelo mu je tresla čudna jeza. Kao da mi je neko prešao preko groba, pomislio je i ne znajući koliko je to bilo blizu istini. Stigavši na vrh zgrade, Crni se Neznanac nije ni potrudio pokucati na vrata stana na mansardi. Gurnuo ih je silovito nogom, vrata se otvoriše otkrivajući oveću prostoriju osvjetljenu plinskom lampom. Prostorija je bila nenamještena, samo niski ležaj u kutu sobe i dvije rasparene klimave stolice kraj vrata. Duž zidova bila su prislonjena brojna neuramljena platna, licem okrenuta zidu. Na štafelaju usred sobe stajala je nedovršena slika, bila je to tek skica nekog portreta … Slikar, mršav i blijed, stajao je kraj štafelaja s kistom u ruci i kritički gledao svoje djelo. Toliko se zanio da nije niti zamijetio Neznančev upad. Zrak u sobi odjednom je postao ledeno hladan, pramen slikareva daha zatreptao je na slaboj plinskoj svjetlosti. Slikar, u tankoj, bojama zamrljanoj košulji i otrcanim hlačama, odjednom se stresao, osvrnuo i ugledao visoku crnu Neznančevu priliku koja je zračila hladnoćom i tamom. Pokušao je uhvatiti Neznančev pogled, no oči su bile skrivene u sjeni crne kukuljice, duboko navučene na lice. Nije mogao izgovoriti ni riječi. Šutnja je potrajala, a zatim je Neznanac progovorio: Imam narudžbu. Sedam slika. Motiv – makovi. Makove i njihovu opojnu moć dobro poznaješ, zar ne? Nasmijao se, bio je to smijeh bez radosti, pun zlobnog likovanja. Slikar je otsutno zurio u Neznanca. Razljućen izostankom očekivane reakcije straha, Neznanac je nastavio: Slike su dar za moga nećaka. A ja ne poklanjam bilo što. Očekujem remek djela. Zato se odmah primi posla, nemaš mnogo vremena - mjesec dana za svaku sliku. Tada je vrhom kažiprsta, na kojem je nosio veliki srebrni pečatnjak, dotaknuo slikareva prsa i rekao: Doći ću po slike za sedam mjeseci. Nemaš ni dana više … Taj dodir, vreo i hladan istodobno, zapekao je slikara poput žiga, prodirući mu do srca. Crni je Neznanac tada izrekao cijenu koju će platiti za slike, bila je to vrtoglavo visoka svota. Novac ćeš dobiti tek po izvršenom poslu, iz očitih razloga. Jer, ako ti sada dadem predujam, pojurit ćeš po opium, a ja hoću da slikaš svjestan i budan …Muke apstinencije dat će slikama poseban ton … he he he .. Smijući se, u dva je koraka stigao do vrata, još se jednom okrenuo i tiho, hladnim promuklim glasom rekao: Slike nek’ budu spremne i uokvirene, kad po njih dođem. A okvire nek’ izradi tvoj ljubavnik skulptor. I reci mu nek’ ne brine za honorar. Slikar je stajao nijem i zaprepašten, pitajući se nije li scena koja se upravo odigrala bila samo plod njegove mašte. Tada je, na stolici kraj vrata, opazio komad pergamenta. Bio je to ugovor kojim se slikar obvezuje, u navedenom roku i za navedenu zapanjujuće visoku svotu, naslikati sedam slika na zadanu temu. U slučaju neispunjenja ugovora, slikaru je prijetila tužba kojom bi se zahtijevala fantastično visoka odšteta. Ugovor bijaše potpisan. Na dnu stranice stajao je potpis naručitelja. Potpisao se samo inicijalom T. Bio je tu i pečat u crvenom pečatnom vosku, otisnut prstenom. Slikar je tada sa zaprepaštenjem ispod naručiteljeva potpisa ugledao i vlastiti potpis … A on nije potpisao nikakav ugovor, ili se barem nije sjećao čina potpisivanja. Prošli su ga ledeni srsi, shvatio je da ga vrijeba smrtna opasnost. Znao je da naručene slike mora naslikati, najbolje što može, u roku koju mi je bio zadan … znao je da ukoliko to ne učini, odštetu ne bi mogao platiti … znao je da bi ga to dovelo u dužnički zatvor … znao je da u zatvoru ne bi preživio bez povremene doze opiuma … Znao je i da skulptor, njegov ljubavnik, ne bi ni prstom pomakao da ga otuda izbavi. Shvatio je da mu nema nema spasa, ukoliko ne naslika te makove koje je zloslutni Naručitelj zatražio. Sliku na kojoj je radio bacio je na pod i na štafelaj postavio novo platno nategnuto na okvir od letvica …. Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. (nastavak slijedi)  |
- 23:59 - Komentari (20) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
tempus fugit! carpe diem. 2006 - 2018. by Rusalka. zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora. RUSALKA PUZZLE SCORPIO |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
