Jedina na svijetu
Stani, stani, samo da ti kazem
po cemu si jedina na svijetu
sve su druge gađale kraj srca
samo ti pogodila u metu.
Stani, stani, daj da vidim bolje
sta je tako posebno na tebi
jer ja nisam jos ni jednu sreo
radi koje ucinio sve bi.
Po boji ociju tvojih
sad i ja konacno znam
koje je to ljubav boje
plava je siguran sam.
Za tebe srce je srce
za druge obican bros
cini se lud sam za tobom
il' mrva fali mi jos.
Ak mi ništ drugo nejde da se barema imam nećim pohvalit. Iako mi slika nije nimalo draga al stavit ću je jer malo tko ima ovakvu sliku u svom albumu..ako bolje pogledate tu je moja seka, ja i još članova Kuu Viduševac na trgu u Zagrebu na otvaranju spomenika Stjepanu Radiću...
Većina vas zna da sam maturantica.. e pa da jesam... i u srijedu smo se slikali za godišnjak maturanata na internetu i užasno smo ispali.. al valjda če bit dobro..aj čujemo se
Da razbije monotoniju..
Laku noć ljubavi
U neko doba kada zaspu svi
Ja svoje pjesme crtam, vilenim
I neka nitko se ne naljuti,
U svakoj od njih imaš barem stih.
Ljubav je rulet, čista lutrija,
Stalno se igra, a rijetko dobiva,
A onaj amor mali, debeli
Gađa u srce kada poželi.
Laku noć ljubavi,
Spomeni me u molitvi,
Kao što tvoje ime ja
Spominjem u svim mojim pjesmama.
Laku noć ljubavi,
Zaplovi snom i ne brini,
Dobar mornar bit ću ja,
Naš dom je lađa sigurna.
Topi se noćna santa vremena,
Budi se pijevac, ptica Petrova,
A u daljini život magli se
Plaši i mami naše brodove
Sve manje snage ima u meni,
Razlog za stih teško nalazim-
Na kraju sve te riječi velike
Ne vrijede kao jedno "volim te".
Ti
Sve na tebe jos me podsjeca
a znam da nemam prava zar ne
k'o svoju jos te osjecam
k'o dijete ti se radujem
I tebi pjevam na sav glas
nek' cuje se do neba
toliko toga dijeli nas
a tako malo mi treba
Ti, samo ti srce u njedrima
vjetar u jedrima
ti, samo ti, samo ti
sto me najbolje poznajes
u meni ostajes
Ti, samo ti srce u njedrima
vjetar u jedrima
ti, samo ti, samo ti
suza u oku mom
jos venem za tobom
ti, nedostajes mi
Evo nakon ovih dole postova da stavim nešto veselije... da nebude sve u crnom... a da je u skladu s Valentinovom koji nam je pred vratima..
3 DIO
Ali prije toga Željko se žalio na bolove u vratu, poslali su ga na rengen ali nisu našli ništa pa su ga poslali u Zagreb da vide o čenu se točno radi, nisam to mogla podnijeti skrivala sam suze pred svojima. Medicinske sestre su ga dovezle na krevetu do moje sobe. Moji i njegovi su otišli za Zagreb zajedno jer su došli jednim autom. Kad su svi otišli počela sam plakati nisam se mogla pomirit s tim da če bit daleko od mene, a najveći šok je tek slijedio. Kad su ga poslali na neznam ni ja koliko rengena otkrili su da ima napuknuće petog kralježka i da su mu šanse za operaciju 50-50. Ali ipak su se odlučili za gips, pokušali su mu staviti gips ali je pao u nesvjest od bolova mislim da je to bio drugi pokušaj stavljanja gipsa, uspjeli su iz trčeg pokušaja. Imao je gips od glave do trbuha imao je samo rupe za lice i za veat, a sve ostalo gips. Ostao je još dan dva u bolnici i pustili ga doma. A ja sam krenula s terapijama u krevetu, išla na rengen kuka i ključne kosti. Trebali su mi stavit vatu u obliku broja 8, da mi pravilno zaraste ključna kost. Ali prije toga su mi našli krastu na leđima koja se urasla u tkaninu i to su morali maknuti da ne dođe do infekcije, doktor je samo povukao i otrgnuo i tkaninu i cijelu krastu. Suze su same potekle od bolova uz tav sav šok koji sam preživjela još sam morala i tu bol podnjet, zatim sam morala oper na rengen da vide jel dobro stavio. Odveli su me u sobu i tu me čekalo drugo „iznenađenje“ nisam imala stolicu 7 dana pa sam imala problema i s tim al neču sad o tome. Došli su mi u posjetu braco i šogorica, godila mi je promjena okoline, donijeli su mi medu i čokoladu koja se rastopila od one silne vručine, a u ormariću sam imala slatkiša više nego kraš (najviše od Željkovih). Počela sam sjediti što je bilo teže nego što sam mislila jer nisam mogla sjedit više od 5 min, a kad sam se vidjela u ogledalo počela sam se smijat sama sebi. Možete mislit kako sam izgledala kad se nisam kupala 7 dana i još u kosi imala svu onu prašinu sa spomenika, svaki dan sam mogla sve više i više sjedit čak sam uspjela sjedit za vrijeme ručka (koji i nije bio bogzna šta). Koji je god doktor ili sestra ušli u sobu čudili su se kako sam stalno dobre volje, kako se stalno smijem. Pa neču past u depresiju, da jesam bilo bi mi još gore, a kroz smjeh je sve lakše. Napokon je došao dan kad sam mogla doma. Jedva sam čekala 9 sati da moji dođu. Do auta sam išla kolicima sva onako raščupana i u piđžami. Vozio me je medicinski brat koji me i dovezao u sobu kad am tek došla u bolnicu. Bila sam sretna jer napokon idem doma. Kad sam došla doma nisam mogla vjerovati koliko se sve promjenilo u 15 dana. Doskakutala sam do dnevnog boravka gdje mi je bio smješten krevet. Čudno sam se osječala, vidjela sam nakon 15 dana baku i psa Medu. Išla sam svakih mjesec dana na kontrole, nakon 16 dana se okupala od pada. Osječala sam se kao da sam dobila nobelovu nagradu i onda sam dobila štake i smjela sam hodat al ne puno, a nisam mogla dočekat pa ssm otišla do vrta (cca. 100 m). Odprilike svaki drugi dan mi je dolazio Željko, prvo su ga njegovi vozili, a onda kad je skinuo gips dolazi je sam. Počela sam ići na terapije 2 i pol mjeseca svaki dan i kako je oporavak išao kako treba više nisam morala ić u Karlovac, ali nisam smjela igrat tjelesni. Još sam zaboravila reći da mi je frendica došla prvi put nakon mjesec i pol dana od pada, e to je prijateljica. Svaki drugi dan imala goste jedva sam čekala da svi odu. To je ubiti sve žao mi je ako sam nekoga povrijedila, zaboravila ili rastužila. Željela sam da se napokon sazna istina o tom kobnom prazniku rada (1.5) jer je svaki čovjek imao svoju priču o tome... pozdrav..
05.02.2008. u 18:51 | 4 Komentara | Print | # | ^2 dio.
Neno je vozio, onda je Željko legao seki na krilo jer ga je bolio vrat, mene su ruka i noga ubijale od bolova. Neznam kako al smo stigli do doma zdravlja u vojniću. Čekali smo ih pola sata jer je glavni morao hraniti konje. Kad je napokon došao doktor prvo je pregledao Željka, stavio mu je ovratnik pa na nosila i onda u kola hitne pomoći, onda su mene izveli iz auta, stavili mi ovratnik od kartona i smjestili i mene u kola i volili do OB Karlovac. Puta se nesječam osim da me je Željko držao za ruku. Kad smo došli prvo su mene izvadili iz kola, vidjela sam samo svijetla na stropu. Došao je doktor i odvezli su me u ambulantu i stavili zavoj na rame i poslali na slikanje. Sve me je boljelo, kad sam ja završila onda je išao Željko. Mene su ostavili u hodniku i onda su došli Nina i Neno. Došli su i moji i njegovi starci i seka. Mama mi je skpivečki dala kafetin. Odveli su me u ambulantu i ispitivali pet šest puta kako se zovem i jel se sječam svega, a ja sam im lagala nisam se sječala svega htjela sam samo da me puste na miru. Rekli su mi da imam napuknuće kuka i da sam izudarana od pada. Odveli su me do sobe i smijestili, bol je nekako prestala, pitala sam sestre jel možemo ja i Željko bit zajedno u sobi one su rekle da ne da su sobe odvojene. Saznala sam da tad Željku nije ništa, a kasnije čete shvatiti zašto sam napisala tad. Naši su još malo ostali i otišli. Oko pola 1, 1 u noći došao je dežurni doktor i rekao mi da imam napuknuče ključne kosti, zamislite kako su dobro pogledali slike kad su tek nakon 4-5 sati to shvatili, a kad sam im na rengenu rekla sa me boli rame oni su rekli da je to od udarca, a da nisam rekla vjerojatno nebi ni skužili. Bila sam cijelu noć budna. Jedva sam čekala da svane jer su rekli mojima da mogu doći oko 10 jer smo tek jučer došli. Došli su moji i njegovi zajedno da nejdu s dva auta, mama mi je donijela stvari koje su mi bile potrebne. Mislim da su došle moja i njegova seka. Nesječam se točno šta je bilo svaki dan pa ču napisati čega se sječam. Željko je došao do mene dva puta iako nije smio ustati, jer se ja nisam mogla ni dići zbog kuka svih 15 dana sam ležala na leđima jedva sam čekala da idem na rengen da se provozam u običnim invalidskim kolicima ....
Ovo je slika iz hodnika 1.5:
I ova isto:
