subota, 24.12.2005.


Cugeri, drž'te čvrsto tu čašu dok prolazite pored mene!


Na najgornjoj polici mog ormara smještena je roba s kojom „nešto ne štima“. Lijena kakva jesam, frknem ju tamo samo da je ne gledam, da me ne podsjeća da bih morala obaviti određene radnje na njoj. Fleke koje treba na čudotvorni način odstraniti, šavovi koji su popustili, hlače koje treba skratiti, ili pak proširiti (kvragu s menzom u kojoj je čak i salata masna!) te majica koja je toliko stara i ofucana da ne bi mogla poslužiti ni za brisanje poda, ali je ja i dalje obožavam i namjeravam „renovirati“...Eh, sentimentalka.

Jutros sam se probudila marljiva. Stoga odlučih iskoristiti stanje kojim me današnji dan obdario i, u pauzi između pranja zavjesa i pečenja kolača, bacih se na rašćišćavanje omražene hrpe sa spomenute police.

Ne znam jeste li ikada došli u priliku čistiti mrlje od crvenog vina (pogotovo onog jeftinog, s 80%-tnim udjelom sumpora, očito), ali dotični postupak lagano graniči s nemogućom misijom.

Vođena uputama iskusne mi majke, saznah da je potrebno:
-najprije politi mrlju od vina limunovim sokom (crveno tada postaje rozo)
-zatim natopiti turbo-cool sredstvom koje čisti sve, pa i tvorničku boju materijala, osim mrlju od vina (rozo tada postaje svijetlije rozo)
-slijedi drugo sredstvo koje izgriza sve s čim dođe u doticaj, uključujući i umivaonik i vaše ruke, isključujući mrlju od vina (svjetlije rozo tada postaje zeleno!...ne pitajte me kako...)
-i, za kraj, potrebno je trljati dok vam se prsti ne ukoče, dok velika kazaljka ne napravi nekoliko đireva, dok ne poludite i ne zaključite da vam taj odjevni predmet koji pokušavate očistiti – i nije baš toliko potreban u životu.

No, mislite li da nakon opisane torture tragovi burne noći sasvim nestanu? O, varate se!
Mrlja ostaje i dalje, u konačnici nekakve krem boje. Kao da ste polili bijelu kavu.
Manjim picajzlama to možda neće smetati. Ja ću je, pak, baciti natrag na onu policu u ormaru čekajući da ljudi iz labaratorija izmisle kakvo čudotvornije sredstvo. I do tada proklinjati uloženi trud, i kretena koji me polio, i sudbinu koja je odlučila da mi baš najdraže stvari stradaju i to od najdražeg mi alkoholnog pića. Oh!

Ukoliko neki kemičar pročita ovaj tekst, usrdno ga molim da se primi posla. Hvala.
- 11:23 - Komentari (16) - Crno na bijelo





<< Arhiva >>

< prosinac, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Mailovi dobrodošli na:
::runaways@net.hr::

Meni najdraži...

::bLuE
::pTiCa TrKaČiCa
::jOe PeLLeNa
::zRiNe
::uNeMpLoYeD
::mEgI
::tRaPuLa
::LeB
::PrOkLeTi
::CyBeRgIrL
::sUpErMiKI
::hElPbLoG
::nOiSyD
::LiFeThInGS
::tRiNaEsTi

Linkovi

::Blog.hr
::Forum.hr
::Monitor.hr

Odvojeno

Savršena žena

Po čitave dane i noći trudim se da dobro izgledam,
da budem zdrava i pametna.
I da me obožavaju.
I da budem zadovoljna.
I hrabra.
I načitana.
I savršena domaćica.
I fantastična u krevetu.
I da govorim strane jezike.
I da se bavim sportom.
I da poznajem umjetnost...

Hoće li me, molim vas, netko zaustaviti?

. . .

My attitude is, if something is beyond your control, there`s no point worrying about it. And if you can do something about it, then there`s still nothing to worry about.

. . .

Koliko nam je poznato, dosad je na našoj planeti živjelo približno deset i pol milijardi ljudi. Samo nekoliko je živjelo tako, da se njihovih života sjećamo. Nekoliko muškaraca i žena su bili toliko učinkoviti, da su vlastitom snagom pogurali čovječanstvo korak dalje. Ako je stvarno svatko od tih deset i pol milijardi imao potencijal da učini isto, tada je povijest tragična.

. . .

Zamislite trkaćeg konja koji stigne prvi u utrci i zaradi 50 tisuća nečega...Drugi, u toj istoj utrci, dobije, recimo, 25 tisuća. To je upola manji izos. Iako on nije trčao upola sporije. Pobjednik ga je prestigao za pola njuške.
Tako je to i u životu izvan hipodroma. Ne moramo ulagati dvostruko više napora da bismo značajno popravili svoj dnevni plasman. Moramo biti samo za njušku ispred mjesta na kojem smo danas.

. . .

Ponekad dobiješ što želiš.
Ponekad dobiješ što trebaš.
Ponekad dobiješ što dobiješ.

. . .

Bog je stvorio svijet za šest dana. Odmarao se sedmi dan.
Osmog dana počeo je odgovarati na prigovore.

. . .


Neke žene kažu da su svi muškarci isti.
Nije li to malo previše iskustva?

. . .

Kad držim predavanje, podnosim da ljudi povremeno gledaju u svoje satove, ali ne podnosim kad ih dižu do ušiju da provjere da li su pokvareni.

. . .

The first half of our life is ruined by our parents, and the second half by our children.
(C.Darrow)

. . .

Zapišem sve što želim zapamtiti. Tako, umjesto da gubim vrijeme pokušavajući se sjetiti što sam zapisala, trošim vrijeme tražeći papir na koji sam to zapisala. ;)

. . .

Život je gomila stvari koje si namjeravao napraviti jučer.

. . .

Ključ životnog napretka leži u formuli: osam sati rada i osam sati spavanja.
Valja pritom nastojati da to ne bude istih osam sati.