Eto ga opet! Dočekasmo još jednu prosinačku rundu bombardiranja božićnim pjesmama.
Ili novogodišnjim, svejedno.
Razlika u dotičnim manifestacijama jedva je osjetna.
Definitivno je nećete uočiti po borovima, lampicama i kićeraju, jer sve te oku bolne dekoracije opstaju za vrijeme oba. Također, dodirne točke nalaze se i u opustošavanju novčanika, strateški raspoređenim klonovima Djeda Mraza po svim mjestima u gradu (osim u dimljacima, gdje im je i mjesto), abnormalnim količinama hrane te strmovito rastućoj krivulji na „grafikonu stupnjeva nervoze“.

Pa, što, dakle, diferencira prečestiti nam blagdan od jetrorazarajućeg dočeka?
Ponajprije, na božićnu noć razvalit ćete se alkoholom s članovima obitelji, a na novogodišnju s članovima društva. Što, logično, sugerira da ćete se na ovoj potonjoj razvaliti više.
Nadalje, kod priprema za božićnu noć frustracije će vam izazvati „zimsko čišćenje“, grudice u kremi za kolač koji će vas prisiliti da napravite te namještanje bora na onaj nespretni stalak.
Kod priprema za novogodišnju tu će čast imati kilavi dogovori oko organiziranja dočeka, netom stečenih par kila (sponzoriranih od one iste grudičaste kreme iz prethodne rečenice) te praznovjerjem izazvana panična potraga za crvenim rubljem.

U mom slučaju, nesparene čarape, crvene gaćice i izvrtanje veša još nije upalilo, no možda si ipak, ustrajanjem u tome narednih 20 godina, pribavim nekakvog, kakvog-takvog, princa...u bijelom mercedesu.
Svaka čast konjima, ali nažalost – prokišnjavaju.

Pitam se čitaju li popovi, u pauzama između molivi, blogove? S obzirom na njihov sve veći opseg zabrana (kako rada tako jebanja) pri potvrdnom odgovoru riskiram da mi ovaj post bude cenzuriran. Stoga ću mudro istaknut još jedan značajni čimbenik u svojim usporedbama - polnoćku.

Dakle, svaki će kršćanstva dostojni kršćanin ispuniti očekivanu žrtvu - tresući se (od zime ili straha božjeg?) uvaljen u masu vjernika na fronti pred vratima crkve. Da je poštivao zapovjed „nepretjerivanja u jelu i piću“ možda bi se i uspio ugurati unutra. Ovako ga, ugojenog, osim izazova „ostati budan usprkos dopiranju monotonog glasa iz zvučnika“, očekuje još jedan – "izbjeći infarkt i održati sve dijelove tijela na okupu unatoč eksplozijama petardi pod nogama".

No, vratimo se mi na glazbu.

U prvom su planu crkvene christmas carols, gdje vlada sveopći Mir (u svijetu) i veselje, i Narod se raduje, opća ludnica, a istovremeno je i Noć tiha i svi spavaju, osim slavljenika.
Njih ćete vjerojatno biti prisiljeni urlikati uz crkvene orgulje, nadglasavajući se s bakicama uvjerenima da decibeli koje proizvedu utječu na prokrčenot staze do Raja.

U drugom planu su amerikanizirane inačice tog tipa kojima nas darežljivo obasipaju iz svih medija.
Ove godine led je probila (nikada nećete pogoditi!): Mariah Carey s pjesmom All I wan't for Christimas is You. Nismo se mnogo odmakli u ovih 11 mjeseci...Nimalo ne sumnjam da će nam, kao i svih prethodnih predblaganskih, blagdanskih i postblaganskih perioda, vrli radijski DJi servirati dodijali pjesmuljak u svim verzijama i obradama. Iz čega ćemo nepobitno primijetiti kako su naša uha dva vrlo strpljiva i tolerantna organa. Ubrzo zatim ćemo se kolektivno zasramiti sami sebe pred skromnošću te nesretne pjevačice koja, eto, želi samo i jedino Njega, a mi nezasitni nezahvalnici, osim za ljubavi, vapimo i za još mnogim grješnim stvarima materijalne prirode.
Sram nas bilo... i „oh, Mariah, prosvijetli nas!“

Ipak...Da ne bih ispala puka čangrizava seratorica, istaknut ću i jedan element nadolazećeg perioda koji me iskreno veseli, a taj je – kuhano vino.
Sinoć sam u Melinu konzumirala prvu ovosezonsku čašu (+čašu+čašu+...) crnog. Sada je na redu obilazak štandova na Trgu i okolici. Bit će mutno! I klinčasto...

U svakom slučaju, sretan vam bio predblagdanski delirij!