|
|
Biseri i o biserima
petak, 09.06.2006.
Čini se - nikada više ista ekipa
Staro pravilo se potvrđuje! Pobjedničku ekipu nikada nije moguće zadržati i za naredno razdoblje. Ima nekoliko verzija ponašanja. Dio je razočaran, iz subjektivnih a vjerojatno djelom i objektivnih razloga, što do kraja nisu sudjelovali u trogodišnjem pokušaju ulaska u 1b ligu. To procjenjujem jer se uglavnom njima događa da imaju teške upale, da moraju toliko puno učiti da ne mogu doći niti na jedan trening tjedno, da imaju nekakve bolove. Oni se uglavnom ne javljaju, ne odgovaraju na pozive i slično. Opet nemaju novaca na mobitelima. Basta je već napustila, iako još papire nismo rješili, ekipu i trenira s Donjim Miholjcem. Marijeta je i došla na drugi dio prvenstva i cilj je bio uz pomoć nje ostvariti ulaz u 1b ligu što smo i napravili. Ali, jedno moram priznati. Teška je. Psuje na treningu. Viče. Udara loptu nogom. Ali, ljudi moji ona dođe na trening. Održi svima slovo iz borbenosti i zalaganja. Jednostavno kada je na treningu ona ga odradi 300 posto i vidiš da jednostavno voli tu loptu i tu igru. I sada kada ovi moji filozofi studirajući ne mogu izdvojiti u tjednu dva puta po dva sata za odbojku moram priznati da mi fali. I od nje nikada nećeš doživjeti da se ne javi na telefon, da ne odgovori na poruku i slično. Ako je napravila sranje. Reći će "Sorry, treneru napravila sam to i to i tako i tako" Neće lagati. Pitanje je samo koliko mi treneri i volimo takve istine. Moram istaći da Sanjica, velika Maja, Ljilja, Boki, vatrica, Kikica, Sven, Brico, Kuna i Pčelica treniraju. I Vlatka pomalo dođe. Danku treba odmora! Mislim da ona više i neće ozbiljno trenirati! No, i Kikica je napravila pauzu od 1,5 godina pa se vratila, Kuna od šest mjeseci, Slavica od 7 godina, Vatrica pet godina. Tko zna! Vidjeti će se. Đasmin ima problema s koljenima i krajnicima. No, lagani trening ipak ne bi škodio. Ovako se bojim da je ovo skoro mjesec dana pauze ipak previše za nju. Lakmus je napunio 18 godina. Pitam se da li joj trebam zamjerati što je javila "nema me do kraja škole. Moram učiti. Nisam do sada tražila, sada trebam". Ne bi smio zamjerati! Međutim isto se pitam gdje smo ako djevojka od 18 godina pauzira mjesec dana, pa će malo trenirati, pa otići na mjesec dana na more, pa će biti pauza u klubu od 20 dana. Malo mi to ne odgovara, ali ostaviti ću na njoj da se bori za to mjesto u 12 za 1b nakon takve pauze. Znam da joj treba još puno treninga, ali kada bi ona isto bila kao velika. Crvena leži kući, u gipsu, polomita. Usput mi je poručila da ju više ne zovem tako rano. Bilo je 9 ujutro. No, što ona zna što sam trebao. Možda me zvala razrednica da pita za one silne ispričnice. Možda mi je trebala neka pomoć. Možda sam samo htio da pitam "Kako si lutkice? Jel te boli?. Možda sam prolazio pored kuće pa htio nešto pokloniti. Moglo je biti sto razloga. Ona kaže " Ne zovi". Evo pred svima obečavam da ju više neću zvati. A što sam trebao. Što da sam trebao parkirati pred bolnicom a nisam imao gdje, a Ingu mi nije lako baš nositi. Trebao sam na par minuta ući unutra i bilo mi je primjerice najlakše ostaviti auto pred njenom kućom. Pa sam da joj javim da sam ključeve ostavio u autu i da sam odmah nazad. No, princezu neću više smetati u to doba, tako rano kako je rekla. Brico mi trenira. Igra. OK je. Vlatka ko vlatka. Pa i Halle Bery. Uče. Ponavljam da mi ipak nije jasno da se voli ta odbojka, a da se ne može zadovoljiti ovih dva, tri treninga tjedno. Pogrešno misle da treba trenirati samo u vrijeme natjecanja. Malo sutra. A što se događa. Prvih dva tjedna stizale su samo čestitke za ulazak. No, sada su tu i konkretne ponude. Mnoge djevojke bi probale u Retfali i 1b ligi. Za sada je jedna ponuda dojučerašnje igračice Vukovara. Pucač i primač. Visoka preko 180 cm. Pa je tu jedan srednjak i dva pucača iz Pivovare. Normalno razmišljaju da bi mogli na dvojnu odigrati i koju utakmicu a ne samo sjediti na klupi 1a lige. Tu je i jedan pucač, ali ponekad i dobar srednjak iz Vinkovaca, ali i pucač iz Broda. A ja za sada odbijam i razgovore s ljudima iz Uprava, te njihovim roditeljima. Znate zašto? Pa želim ta mjesta u toj ligi za svoje djevojke. A one teško i da se jave na telefon. Pa se debljaju kod kuće. Viđaju ih po gradu u svako doba. Pale cigaretu za cigaretom. Dolaze kući u vrijeme svitanja! Misle da ja to ne znam. Pa nisam lud. A i trener sam ženske ekipe. Čim neka nešto napravi, već njezina konkurentica nađe načina da ta bubica (često i lažna) dođe do trenera. Jedna mi igračica kaže da dam pauzu do 15.08. Zamislite ekipu starosti 18 do 21 godine a koja neće trenirati cijeli 6, 7 i pola osmog mjeseca. a onda će 25.8. opet početi frka s ispitma. I normalno da dođe još kakva bolest, pa teška menstrucija i slično. Pa kada se to zbroji dva tjedan pred početak prvenstva onda imaš mućak od ekipe. Vjerujte cure da to ne smijem dozvoliti. Pa makar ne imao više nikada istu ekipu i iste cure. Uostalom imam nekoliko sjajnih potencijala u mlađim ekipama. Za vrijeme dok neke cure ne treniraju i od njih bi se dalo napraviti igračice spremne za 1. ekipu. Par djevojaka sam doveo na tekmu s kadetskom ekipom Pivovare. Doveo sam ih tako da u velikoj dvorani ne bude ružno gledati ekipu od 7 djevojaka. Pa ipak sam sada nekakav prvoligaš. Za igru sam doveo Bokija, Ljilju, Vatricu, Kunu, Vlatku, Bricu i Tanju Lekić. A fino prođu zagrijavanje još s njima četiri djevojke 92. godište i jedna 93. Jednu, zove se Martina, stavio sam na servis i bilo je super. Pa sam ju onda stavio na pucača i nekoliko puta prošla pored bloka u kojem su bile Beta i Dunja. Pa sam dvije stavljao onako kada sam se vidio da bi mogli dobiti set jer ne bi bilo zgodno da cure odu na kadetsko a da su izgubile tekmu od ovavke zbrda zdola formirane ekipe Retfale. No, te cure što su malo ulazile samo dokazuju da ne trebam previše brinuti za budučnost.
|
|
|