|
|
Biseri i o biserima
petak, 26.05.2006.
Nakon 1:1 igra je bila u rukama iskusnih i istinskih heroja
Zašto heroja? Pa prije 3 godine odbojka je okrenula leđa Maji Danilović, Neli Bastalić, Dunji Kovačić, Tajani Ujvari, Ernesti Dubac, Kristini Škondro, Petri Biloš, Mihajlović Maji sestrama Dubravac.Sanja Čale, Sven Špehar, Bojana Štulić, Nikolina Kelić i mnoge druge cure te su sezone kao rekreativna skupina Pivovare poharale 3.ligu. Za njih je u biti bio kraj. I zato sam jednostavno pokrenuo Retfalu. Nakon barem 10 generacija u kojima je bilo i državnih reprezentativki znao sam da je glupo da bude kraj. Znao sam da neće biti i previše love, ali i da ono što skupim sa svojim prijateljima i što cure ulože svojim članarinama može biti dosta za skromne uvjete, ali i za herojske uspjehe. Nije nigdje bilo mjesta za njih. Tu su zajedno sa mnom našle svoje mjesto pod odbojkaškim suncem. Da nas je sreća htjela mogli smo već te sezone u 1b ligu. Hvala im. I zato što su imale strpljenja, i zato što su mi vjerovali iako ne znam iz kojih razloga. Pa one nikada nisu ni upoznali Šarliju, Stipanovićku, Polgaricu, Slavicu Rab jesu, te Madunić Bilju, Martinu Ružić, Renatu Jakovac i druge cure koje bi im rekle da mogu biti u pravu. Hvala im što su i meni dokazali da su sportaši. Žao mi je što im ne mogu preko noći pružiti i 1a ligu ali sada jednostavno trebam saznanje da i one, i one cure koje će u narednoj sezoni igrati 2. i 3. ligu imati snage i da prekorače taj prag. Žao mi je što su na tom putu posustale brojne cure. Ovako to izgleda lijepo, ali do kraja vjeru u sebe i svoje mogućnosti nisu imale Dubac, Kelić, Doganice, Blažanović, Kovač, Zavagni, Banaj, Dević, Bubić, te što nisu u Retfali 2 ove godine svoju sportsku drskost pokazale Iva, Keli, Marina G, Bucka, Peruanka i druge cure, te Vlatka u Retfali 1. Nisam im htio reći da ima šanse da idu i na kvalifikacije. Htio sam da vidim kako će izdržati. Žao mi je, ali bilo im je lakše netreniranjem i nezalaganjem, zabušavanjem i sitnim lažima vjerovati da su zapostavljene i da je izbjegavanje treninga put do uspjeha. Nije. Svađao sam se ove sezone s mnogima. S Bojanom, Lakmusom, Ivom, Grbićkom, Keli, Ćosom, Dankom, Vlatkom, Baterijicom. No, Bojana i Lakmus su i dalje uporno dolazile na trening. I zato su tamo gdje jesu. No, da se vratim na priču s početka. Valja mi se uvijek sjetiti da su Maja D. i Tajana U. rekle ne u jednom trenutku 1.ligi i došle u moju ekipu jer su vjerovali da s mojom vizijom mogu studirati i igrati odbojku. Pa da je Kikica nakon 1,5 godina netreniranja vratila nazad pa kako bude bude. Da je Sanja Čale u 1. srednje tek zaigrala tehničara, da su seke Dubravac, toliko osporavane, pljuvane, blaćene ipak ostale uz mene. Pa ako su me već i Maja, Tajana i druge cure znale od prije, one nisu. Nisu mi morali vjerovati. Što sam im morao pružiti. Pa istinu da baš neće ići lako! I evo ih od tada je prošlo tri godine. One još uvijek treniraju. Dubravka je prihvatila izazov da podnosi ono što nisu mogle druge. A Danko s kim sam se možda doslovce i najviše tukao odigrao je upravo kvalifikacija famozno. Žao mi je što Iva stalno nešto lomi, ali volio bi da ju stiska pa kuda stignu stignu. Ne smijem zaboraviti i da je Peruanka zimus rekla da radije želi kod mene u Retfali 2, nego li na klupu 1. lige. No, ona je samo Peruanka. Baš ju i ne vidim na treninzima. Pitam se i zašto Sorkač tvrdi da joj je bilo lijepo. Pa ipak smo bili samo 2. liga. Ali, malo zločestoga, ali u istu ruku i fanatično borbenog duha nam je trebalo u ekipi. Malo više psuje, ali doduše u glas i u lice ali moram priznati da je to zanimljivo iskustvo bilo. Ja joj doduše ipak želim da pošto ne ide više u školu da pronađe angažman tamo gdje se živi igrajući. O Brici neću trošiti rijeći. Samo znam da sam prije dvije godine rekao da je ona cura za Pivovaru, a nisu mi vjerovali. Mislim da je sada ispred svih cura iz njezine generacije u Osijeku, a kao i s Lakmusom moram priznati da još ni izbliza nisam završio. A bogami ima i onih koji će ih potiskati na još veći rad. Jer ove cure koje su ove sezone igrale 3. ligu imaju moje veliko povjerenje. Uostalom, one su i prve cure u cjelosti proizašle iz Retfale. A ne treba spominjati da su i tada završile tu jer ih u starijem osječkom ligašu nitko nije trebao. E pa ljudi vidjeti ćete. Možda dio toga već i u nedjelju. I moram uvijek imati na umu da Maja M. uvijek iznenadi iznova i tvrdim da će jednoga dana igrati klasičnog pucača. Ne lažem. Postavljam u nekom postotku trening i zato. Pa i za Vatricu, Jasminu, Tanju, Ljilju i druge cure. Iako Ljilja mora biti svjesna kao i prije tri godine seke Dubravac da nema tu čast da joj fizičke proporcije pomažu, nadam se da će otresti glavom da nikoga ne čeka mjesto u ekipi na dlanu. Sada vidim da sam ušao u žestoku analizu. Pa hajde. Onda da ipak stanem jer nemam vremena za sve. Možda da samo najavim da je i Nikolina Popović naš igrač, i da na ponuđeno mjesto u ekipi nije htjela ići jer nije trenirala. I vidjeti ćete da ću i snjom dokazati da ona može igrati, i studirati, i imati dečka i voliti sve što mladi vole.
I ponovljam da mi nije jasno zašto su mi vjerovali. Pa dođeš na trening, vidiš debelog i neobrijanog trenera. Čista antipropaganda sporta. I idu sa mnom. Kažu mi mnogi treneri i sada, a i prije 10 i 15 godina da moram biti strog, ljutita lica, da se derem, da trebam vrijeđati. Da moram mijenjati ploću. Ali ne želim. Ako hoće samnom ovakvim kakvim jesam neka idu, ako neće uvijek ima tko hoće. I sada kažu da bi bio bolji rezultat da sam drugačiji. Pa što? Ušao bi valjda u ligu bez izgubljena seta? Svašta. Ali možda ne bi imao tu čast da večeri, dane, i godine provodim s nekim od ovih cura. Ma boli me srce što su me ostavile već neke od cura. Ono najsvježije s Marinom Grbić me doslovce još uvijek jede, a i Keli još nisam prebolio. Nema šta drugo? Tako izgleda mora biti. Iako bi mislim bilo bolje da nekadašnji pionirski reprezentativac Hrvatske, pa sudionik Europskog kupa s kadetskom repkom Hrvatske, te juniorski reprezentativac Hrvatske, pa sa svojim Željom 3. juniorski sastav bivše Juge, kao i nikada dokazana nada, ipak ima znatno manji stomak, da manje ždere, i da se više kreće. Ajde, ljudi ipak ćemo nešto mjenjati. Probati ću da se ne mrgodim kada nema potrebe, ali i da ne jedem kada nisam gladan. Pa zamislite! U Daruvaru sam bio sretan što Danko nije pojeo više od trećine svoje pizze. Znate zašto? Pa da ja mogu i njezin komad pojesti. Baš sam svinja! Uf. Ajde laku noć. Idem jer već u 9 ujutro počinju igrati moje mlađe kadetkinje, a da je i kraj pisanju podsjetila me i tišina iz podruma gdje je sušilica rublja. Tamo mi se suše dresovi za ekipu, a kako bi sigurno bili suhi moram kolut još barem na pola sata staviti. Upravo je toliko trebalo i za pisati. Pa, pa, pa, pa i vidjeti ćete da će osječanke igrati i 1a ligu bez pomoći četiri do pet cura izvana.
I volio bih još dodati da bi vjerojatno među nama da nisu otišle studirati u Zagreb bili Skinjara i Mia, a i možda Vale koja studira u Splitu. Ali, jave mi se povremeno i još uvijek mi je drago da su dale barem dio znoja za ovaj uspjeh.
|
|
|