Manastir sv. Arhanđela

03 veljača 2013



Smješten je na pitomom proširenju rijeke Krke zvanom Carigradska draga. Podignut je na temeljima starijeg, eremitskog samostana, a u pisanim se dokumentima prvi put spominje 1402. godine kao zadužbina Jelene Šubić a po njemu je ovaj dio dobio ime Aranđelovac i jedno je od najvažnijih duhovnih središta pravoslavne Dalmatinske eparhije koja ima sjedište u Šibeniku.Uz njega se nalazi crkva sagrađena u bizantskom stilu, a u novije vrijeme izgrađena je velika zgrada bogoslovije. Ispod manastira nalaze se nedovoljno poznate grobnice koje nikad nisu bile dostupne posjetiteljima. Manastir posjeduje veliku i bogatu knjižnicu s mnogo povijesnih rukopisa, inkunabula i rijetkih knjiga.



Ove dvi beštije na livadi pored samostana privlače pogled brojnih turista.Da li su one kapital samostana ili pripadaju nekom drugom je neinteresantno a važno je da im je udobno,jednom u debeloj hladovini dok se drugi zabavlja udobno u prašini.



Pozdrav revanjem iz sveg glasa,iz dubine,beštija pozdravlja došljake i zahvaljuje se u ime samostana.
Red bi bio da se i za nju netko pomoli.


Povijest

Na prostoru Hrvatske prije dolaska Turaka nije bilo pravoslavaca, svi pisani dokumenti to dokazuju. Katolički samostani koji su preimenovani u manastire turske su vlasti dodijelile pravoslavnoj crkvi od strane turskih vlasti između 1513. i 1593. godine. Manastir Krka nastao je, kao katolički samostan, na mjestu gdje su se nalazile katakombe u kojima je prema predaji apostol Pavao propovijedao kršćanstvo u dolini rijeke Titius (stari naziv za Krku) u I. stoljeću poslije Krista. Da je manastir nekad bio katolički, ukazuje i zvonik u romaničkom stilu, što nije tipično za pravoslavne vjerske objekte. Pravoslavni samostan je sagrađen na temeljima rimokatoličkog samostana.
Redovnici ovog samostana su još u 17. stoljeću izjavljivali da "se priznaju Hrvatima i katolicima".Isti katolički redovnici su bili prisiljeni pobjeći pred turskim provalama i progonima. Sklonili su se u Zadru, gdje im je papa Inocent X. 1655. dao dvije crkve, koje su bile u vlasništvu franjevaca trećeredaca glagoljaša.U kasnijem ugovoru sa franjevcima, samostanski redovnici su izjavili da "žive u službi grčke Crkve staroga ilirskoga ili hrvatskoga jezika".
Katolički samostan su tijekom njegovog postojanja više puta spalili i uništili Turci.Međutim, paljenja i pustošenja građevine nisu ugasili samostan.

Arhitekturna svojstva.

Samostanska crkva posvećena je arhanđelu Mihovilu i sagrađena je na starijem rimokatoličkom samostanu. Zvonik je sagrađen u romaničkom stilu.Samostansko zdanje sastoji se od crkve, zvonika, blagovaonice sa sobama, kapele svetog Save, i novopodignute zgrade bogoslovije. Posvećenje temelja za zgradu bogoslovije izvršeno je na dan svetog arhanđela Mihovila 1985.. godine. U temelju nove zgrade uzidan je po kamen iz Pećke Patrijaršije, samostana Krke, Krupe, Dragovića (sve bivših katoličkih samostana) kao i dalmatinskih gradova: Šibenika, Benkovca i Zadra.
Uz svoju nesumnjivu duhovnu vrijednost, manastir raspolaže izuzetno bogatom riznicom i knjižnicom. U riznici se nalaze vrijedne ikone, crkveni predmeti (panagije, kandila, križevi, epitrahilj svetog Save), a od knjiga iz knjižnice najvrjednije su Mokropoljsko evanđelje pisano na pergameni i Oktoih izdan u tiskari Božidara Vukovića na Cetinju.

Proklete sotone!

25 siječanj 2013



Marko Perković Thompson,ponos hrvatskog naroda!

Previše je tih sotona
na hrvatskim blogovima
koji kontra Thompsona
nek se diče rogovima.

Što im strše iznad glave
i nikad im neće pući
a zbog duše im nezdrave
sami sebe će dotući.

Tko god mrzi našeg Marka
hrvatskoga domoljuba
branitelja i junaka
tog nek prati bolest guba!

Blog hrvatski,ateizam
donosi u jednom postu
svu gorčinu i sadizam
samom sebi na sramotu
uz četništvo i srbizam
prosipaju svoj rasizam.

Zauzdajmo budalaše
ali hrabro i za vike
koji kontra Lipe naše
šalju mržnju i kritike!

Takvima se na rep stalo
još u ratu Domovinskom
još uvik im vatre malo
prkosimo zlu četničkom!

Neka živi Kroatia
nek se čuje pisma prava
pisma draga,najmilija
od Marka iz Čavoglava.

Dragi čitatelji,pogledajte neke stihove iz tzv.ojkalice koji se pivaju u brdovitim krajevima Dalmatinske Zagore!Oni su prenešeni sa nevest cera.blog.hr pa neka mi autor tog bloga oprosti zbog lopovluka kojeg sam počinio.Stihovi su vezani usko i uz neke političke teme kao i uz ovaj post.Nadam se da će vas ovih par stihova uistinu obradovati.Onda krenimo naprid i zaorimo skupa,onako jasno i glasno kao naš Marko.Živili mi!

Oj čuvaj mala karaktera svoga
Stiže četnik živoga ti Boga!

Slijedi ratna iz Lećovice ( bojna Lećovica )

Oj di udari ljuta Lećovica
tu se brajo briše ćirilica!

HTV - tamnica hrvatskog duha!

17 siječanj 2013



Karolina Vidović Krišto

Kako su nas izvolili izvijestiti mediji u Hrvatskoj – bilo bi ih, naime, odveć pretenciozno nazvati „hrvatskim medijima" – Hrvatska televizija (HTV) ukinula je emisiju „Slika Hrvatske" koju je uređivala novinarka Karolina Vidović Krišto. Kao razlog ukidanja emisije navodi se „narušavanje pravila struke", koje je ova novinarka karolinavidovicHRTscreen625navodno počinila u prošlotjednoj emisiji „Slika Hrvatske – pedofilija kao temelj spolnog odgoja". U izjavi za jedne dnevne novine novinarka Krišto kazala je kako ne zna zbog čega je ukinuta emisija „Slika Hrvatske" te da još čeka obrazloženje.
Podsjetimo, u spomenutoj emisiji izrečeno je kako spolni i rodni odgoj u obliku u kakvom je uveden u škole – bez bilo kakve javne rasprave i razmjene mišljenja zainteresiranih strana – zapravo predstavlja seksualno zlostavljanje mladih i djece. „Statistike dokazuju" – obrazložila je novinarka Krišto – „koliko je zla proizveo spolni odgoj u državama u kojima se on provodi već više desetljeća. U tim se zemljama zbog spolnog odgoja bilježi porast nasilja među mladima, djeca zbog preranog buđenja erotizma gube koncentraciju, prekidaju školovanje i bježe od kuće. Istodobno, raste broj maloljetničkih trudnoća, spolno oboljelih maloljetnika i maloljetničkih abortusa".

Pedofilski „eksperimenti" kao znanost

Istina,ukidanje emisije „Slika Hrvatske" samo je još jedan pokazatelj medijskog i političkog jednoumlja koje trenutno vlada u Hrvatskoj, a koje neodoljivo podsjeća na razdoblje od 1945. do 1990. godine. Baš kao i tada i danas je kazati istinu na javnoj televiziji ili u bilo kojem tiražnijem mediju – zločin. Danas, doduše, zbog istine ne ćete završiti u zatvoru ili u kakvoj jami onkraj puta, ali možete očekivati različite oblike šikaniranja: od gubitka posla pa do potpune medijske marginalizacije.U nastavku emisije emitirana je skraćena verzija filma „The Kinsey Syndrome" u kojemu se istinito, bez imalo umatanja, prikazuje „znanstveni" rad Alfreda Kinseya, „oca seksualne revolucije" (a upravo je seksualna revolucija jedan od glavnih uzroka potpune dekadencije zapadnog svijeta), koji je u svojim istraživanjima, kao što je dokazano, u suradnji s nekoliko pedofila vršio pedofilske „eksperimente" nad djecom. Na institutu toga istog pedofila Kinseya školovao se je i Aleksandar Štulhofer, jedan od autora kurikuluma zdravstvenog odgoja, s čijim smo se „ingenioznim" idejama mogli upoznati u emisiji imenjaka mu Stankovića.
A da će vas mediji proglasiti čudakom, ridikulom i slučajem za psihijatriju, to je već posve uhodani repertoar. Obračuni s neistomišljenicima utoliko su samo postali rafiniraniji, bez tragova krvi.
Sličnost političkog i psihocijalnog profila ljudi koji su vladali Hrvatskom do 1990. i koji vladaju danas pritom je iznenađujuća samo za one koji su posve obnevidjeli. Javna je tajna da biološka i ideološka djeca partijaša, udbaša, skojevaca, kosovaca i ostalih tamničara duha i danas upravljaju gotovo svim relevantnijim političkim, gospodarskim, kulturnim i medijskim strukturama Hrvatske. Kao što je dobro primijetio dr. Tomislav Sunić, paradoks je da bivši jugoslavenski i komunistički zeloti u današnjoj Hrvatskoj uživaju sinekure i privilegije kakve su mogli samo sanjati u bivšoj Jugoslaviji. Poznato je, naime, da su tada najvažnije funkcije i sinekure bile previđene za hrvatske Srbe, a ako je tko od Hrvata na njih uspio primirisati taj je morao biti papskiji od pape, tj. veći Srbin od najvećeg Srbina.




Goran Radman

Specijalni zadatak probranog partijskog kadra

Radman je, naime, od 1987. do 1990. bio direktor Televizije Zagreb, a jasno je da na takvu funkciju tada nije mogao doći netko tko nije bio u potpunosti na „pravovjernom partijskom kursu". Pritom je posve nebitno je li Radman – kao što to pišu neki tjednici i portali – bio suradnik Jugoslavenske kontraobavještajne službe (KOS). Bitno je to da je Radman duhom i mentalnim sklopom dijete KOS-a, UDB-e i jugokomunizma.Nakon što su osvojili političku vlast članovi vladajuće Kukuriku koalicije - prema modelu takvoga rafiniranog oblika ušutkavanja i uklanjanja neistomišljenika - nastoje ugušiti bilo koje mišljenje koje nije sukladno onome što je zapisanome u njihovu ideološkom katekizmu. S obzirom na to da su i prije radman goran 26.10. pxosvajanja političke vlasti kontrolirali gotovo sve medije u privatnom vlasništvu, ostalo je još do kraja preuzeti HTV, te ga pretvoriti u produženu ruku Partije kao i u „dobra stara vremena".
Za taj je specijalni zadatak odabran Goran Radman, probrani partijski kadar koji je svoj zanat ispekao u doba rigidnoga jugokomunističkog jednoumlja, u kome se je svaka manifestacija hrvatstva najstrože kažnjavala. Radman je, naime, od 1987. do 1990. bio direktor Televizije Zagreb, a jasno je da na takvu funkciju tada nije mogao doći netko tko nije bio u potpunosti na „pravovjernom partijskom kursu". Pritom je posve nebitno je li Radman – kao što to pišu neki tjednici i portali – bio suradnik Jugoslavenske kontraobavještajne službe (KOS). Bitno je to da je Radman duhom i mentalnim sklopom dijete KOS-a, UDBA-e i jugokomunizma. Priznanje da će mu kao uzor za politiku na HTV-u poslužiti razdoblje šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća ne ostavlja nikakvu dvojbu da je riječ o „mentalnom komunistu", da se poslužimo sintagmom akademika Ivana Aralice.



Dvostruka mjerila tamničara duha

ŠprajcObrazloženje da je novinarka „narušila pravila struke" pritom je samo sredstvo za „opsjeniti prostotu". Isti ti tamničari duha koji ovoj hrabroj novinarki podmeću da je „narušila pravila struke" – a ona je samo iznijela jedan legitimni pogled na temu spolnog odgoja potkrijepljen činjenicama i statistikama - na mjesto su glavnog urednika središnjeg dnevnika vratili Zorana Šprajca, istoga onog Zorana Šprajca koji je pod krinkom tobožnje „novinarske slobode" objavio najvulgarniju krivotvorinu u povijesti hrvatskoga televizijskog novinarstva.Karolina Vidović Krišto prva je žrtva takve medijske politike koja svoje uzore traži u šezdesetim i sedamdesetim godinama 20 st., u godinama u kojima su Partija i njezini jurišnici određivali što je ispravno, a što neispravno, što je napredno, a što reakcionarno, što se u medijima yurtsmije objaviti i prikazati, a što ne. Obrazloženje da je novinarka „narušila pravila struke" pritom je samo sredstvo za „opsjeniti prostotu". Isti ti tamničari duha koji ovoj hrabroj novinarki podmeću da je „narušila pravila struke" – a ona je samo iznijela jedan legitimni pogled na temu spolnog odgoja potkrijepljen činjenicama i statistikama - na mjesto su glavnog urednika središnjeg dnevnika vratili Zorana Šprajca, istoga onog Zorana Šprajca koji je pod krinkom tobožnje „novinarske slobode" objavio najvulgarniju krivotvorinu u povijesti hrvatskoga televizijskog novinarstva.
Kao što se svi vjerujem sjećaju, riječ je o montaži kojom se nastoji „proizvesti mišljenje" da je Vukovar izdan i da krivnju za to snosi pokojni predsjednik Franjo Tuđman. Nakon što je se naknadno na youtubeu pojavila snimka koja pokazuje i dokazuje da je Šprajcov prilog montaža, koja izrezivanjem dijela razgovora Tuđmana i Dedakovića konstruira posve drugačiji kontekst i sadržaj, o tome se nisu oglasili tamničari duha na Prisavlju.



A nije se oglasilo niti (protu)Hrvatsko novinarsko društvo. Štoviše, to je opskurno društvo rigidnih hnd logo-artprotuhrvatskih „novinara" dalo potporu Šprajcu i njegovoj krivotvorini. Ta se družina protuhrvatskog nakota, čiji predsjednik u trideset godina bavljenja novinarstvom nije uspio napisati spomena vrijedan novinarski prilog, posve očekivano nije oglasila ni slučaju novinarke Krišto, čime se je svrstala na stranu njezinih cenzora, na stranu misaone policije koja je ukinula njezinu emisiju. Međutim, da protu(Hrvatsko) novinarsko društvo brani isključivo novinare protuhrvatskog predznaka poodavno je poznata činjenica. Similis simili gaudet - govorili su stari Latini.
No, kao što nas povijest – kao učiteljica života i svjetlo istine – uči, tamničarima duha kad tad dođe kraj. Kraj je došao i većim drznicima, oholicama i sileđijama nego što je Željko Jovanović – jedan od takvih je još pred četiri godine u Hrvatskoj imao status (polu)božanstva - pa će doći i njemu i njegovu teroru. I zato vladajućima i njihovim medijskim sekundantima sa sigurnošću možemo poručiti: možete trenutno raditi što hoćete, ali ne ćete do kad hoćete...





Udbašu Sindičiću!

06 siječanj 2013



Udbaš Vinko Sindičić

Sindičiću nešto bi te pita
skitaš li se kud si se i skita
kad ćeš doći na obale Ruhra
dal za ranih il za noćnih ura
u proljeće,lito il s jeseni
il u zimu sve to reci meni.

Ovdje živi još puno Hrvata
oni ovdje i dalje će biti
nije tvoja ruka ih bahata
sve do kraja uspila pobiti.

Daj ki prije probaj bez problema
stići cilju do željenog plijena
i u glavu nekom metak spraši
da još više vole te udbaši
isti oni kojima pripadaš
i zlodjela ista s njima stvaraš.

Čujem da se još šećeš Zagrebom
pod hrvatskim lipim vedrim nebom
ponosito bez imalo srama
ne misleći kakvo zlo si nama
Hrvatima stvara godinama.

Kad ćeš doći na obale Majne
u gradove oko rijeke Rajne
do Švarcvalda uz izvor Dunava
i činiti zlodjela krvava.

Bit ću sritan ako ne uspiješ
i sa svojom nakanom prestaneš
bestijalno zla više ne siješ
bestijalno sotonski nestaneš.


Likvidacije u Njemačkoj i Švedskoj

Sindičić je nakon osamostaljenja Hrvatske optužen za ubojstvo jednog od najpoznatijih emigranata, Brune Bušića, u Parizu. Stoga je sve iznenadio kada je po izlasku iz zatvora u Škotskoj odabrao povratak u Hrvatsku gdje ga je čekala optužnica. Na koncu je bio oslobođen krivnje. Neki i danas tvrde da tu ima mnogo čudnih detalja, kao naprimjer da su ga njegovi bivši suradnici uvjerili da može doći u Hrvatsku jer će biti oslobođen i rehabilitiran. Ima li istine u tim pričama, teško je reći, ali je činjenica da Sindičić ni poslije toga nije mirovao. Sukobio se s nekadašnjim suradnicima i počeo optuživati svoje navodne šefove. U Njemačkoj je počeo surađivati s tamošnjim vlastima u razotkrivanju pozadine nekih likvidacija, posebno Stjepana Đurekovića, a na kraju su i njega uhitili i optužili da je sudjelovao u otmici jednog Hrvata u Švedskoj koji se pak povezuje s likvidacijama u Njemačkoj.


Isusovo rođenje!

22 prosinac 2012



Kristovo rođenje

Božić je kršćanski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista.
Hrvatska riječ Božić zapravo je umanjenica riječi Bog, a potom je preuzeta kao naziv blagdana te označava da se na taj dan rodio mali Bog Isus.Većina kršćanskih crkvi slavi ga 25. prosinca. Međutim, neke istočne crkve slave ga 7. siječnja, jer po Julijanskom kalendaru 25. prosinca pada na taj dan. Božić je u mnogim državama svijeta, tako i u Hrvatskoj, državni blagdan.
Božić spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, među tri najveća kršćanska blagdana. Božićno vrijeme traje od Božića pa do blagdana Krštenja Gospodinova, a to je uvijek nedjelja iza Svetih triju kraljeva.

U to vrijeme godišta

U to vrijeme godišta
Mir se svijetu naviješta
Porođenjem Djetešca
Kom je Majka Djevica.

Anđeli se javili
Rajsku pjesmu slagali
Slava Bogu pjevali
A mir ljudma prosili.

Djeva Sina rodila,
Đavlu silu slomila,
Svijetu Spasa podala,
Nama majka postala.

A mi Krista slavimo
S anđelima pjevamo
Radi žrtve njegove
Što je za nas započe.




Pastiri štuju Isusa

Prema Bibliji, Isusa, Božjeg Sina, rodila je Djevica Marija, uz pomoć svoga zaručnika Josipa u gradu Betlehemu. Car August zapovjedio je popisivanje stanovništva te su Josip i Marija krenuli na put. Zbog gužvi nisu mogli naći mjesto u svratištima te su na posljetku završili u staji, okruženi domaćim životinjama, gdje se Isus rodio.
Anđeli su pastirima dojavili vijest o Isusovu rođenju te su prvi vidjeli dijete.

Svim na zemlji

Svim na zemlji mir, veselje,
Budi polag Božje volje.
To sad nebo navješćuje
I glas s neba potvrđuje.

Dobre volje svaka duša
grijeha neka već ne kuša
Nego hvali, diči Boga,
Što je posl’o Sinka svoga.

Sinka svoga, Boga moga,
S Ocem, Duhom jednakoga
Duhom Svetim začetoga
Od Djevice rođenoga.




Sveta tri kralja klanjaju se Isusu

Poslije je zvijezda repatica dovela sveta tri kralja do Isusa.
Prizor u brojnim prikazima i umjetničkim djelima uključuje svetu obitelj, tri kralja (mudraca) – Baltazara, Melkiora i Gašpara, koji su Isusu donijeli darove – zlato, tamjan i smirnu. Često se prave i jaslice, koje uključuju figurice navedenih osoba, zajedno sa životinjama i stajom. Prve je jaslice napravio sveti Franjo Asiški,1223. godine u prirodnoj veličini.




Na Svetu Luciju sijala se božićna pšenica, a bila je simbol plodnosti, novog života i njegove obnove. Samim svojim izgledom davala je zelenilo i nadu usred zime i snijega, a služila je i kao blagoslov ljetine istodobno ukrašavajući domove. Često bi se ukrasila hrvatskim bojama – crveno-bijelo-plavom trobojnicom, a katkad se unutar nje stavljala jabuka ili pak svijeća. Što je pšenica bila gušća i zelenija, to će biti bolja ljetina naredne godine. Poslije božićnih blagdana pšenicu se davalo pticama da se taj sveti dio Božića ne bi uništio.


Tereza Kesovija!

14 prosinac 2012



Tereza: Mišo je u krivu, imam dušu iako nastupam u Beogradu.

Ne mogu se složiti s Mišom koji kaže "ljudi koji idu pjevati u Srbiju nemaju dušu". On s tom izjavom nije povrijedio samo mene, ako me uopće povrijedio, on je povrijedio sve ljude koji idu tamo. Pa koliki naši divni pjevači idu pjevati u Srbiju, nemoguće je reći da svi oni nemaju dušu. Mišo je velik čovjek, ali ta je izjava pretjerana i za njega. Ali ne zamjeram mu, on je proživio veliku životnu tragediju, on je čovjek velike karizme, poštujem način na koji on radi i mi na ovim prostorima nikad nismo imali niti ćemo imati čovjeka kao što je on, i to zaslužuje poštovanje – istodobno ga je Tereza iskritizirala i pohvalila.



PONOVNI SUSRET!
Tereza Kesovija oduševila Beograd.Prijatelji stari, gdje ste - zapjevala je dubrovačka pjevačica na početku koncerta u punoj velikoj dvorani beogradskog Sava Centru, gdje je nastupila nakon 25 godina te u dva i pol sata nastupa oduševila publiku.

Drage kuće i avlije!

08 prosinac 2012



Još i danas tu je kuća
kuća stara malena
od večeri do svanuća
žalim što me tamo nema.

Kada noću budeš sjala
moja draga zvizdo mala
malo bliže priđi toj
mojoj kući malenoj.

Sjaj nad kućom i avlijom
nad grudom mi najmilijom
na prozoru nema škure
fali ona škura liva
ona desna bez piture
čemu li su škure krive.

A ni vrata nisu lipša
isto su nepiturana
još po njima vitar,kiša
udaraju s više strana.

Kako tugu tako radost
srce moje još ne skriva
provedena moja mladost
sjećanja su na te živa.

Kućo moja kućo mala
nekad si mi puno dala
i sada se jasno vidi
da prid tobom netko sidi.




Druga kuća ispod one
što je ištan spomenuta
isto je u srcu mome
vrata k buri okrenuta.

Nešto lipšu sliku pruža
jer škure su piturane
odrna je na vidiku
sve sića na mlađe dane
ode vidim ispred vrata
i sestru mi a i brata.



Zvizdo,moje srce plače
zasjaj ali malo jače
da ja kuću i avliju
i grudu mi najmiliju
mogu vidit iz daljine
priko mora i planine.

Kuća stara u avliji donjoj
ružnu sliku daje duši mojoj
za njom nitko kao da ne haje
to bol veću mome srcu daje.

Za Božić

03 prosinac 2012



Jesen hladna je pri kraju
a zima se već osića.
Bože mili kad će proći
cilo vrime do prolića.

Nikom zima ne oprašta
neobični hladni dani.
I da li će ovi biti
još i gori nego lani.

Dal će zubi cvokotati
ili koža da se ježi?
Il barem na radost dici
tu i tamo da zasniježi?

Pravit ćemo Dida Mraza
za radosne mališane
i brojiti nestrpljivo
do Božića lipe dane.



Rođenje se Isusovo
u toplome domu slavi.
Božićno se drvce kiti
ugođaj će biti pravi.

Bakalar će mirisati
baš uoči Badnjog dana.
Uštipci za Badnju večer
za Božić se sprema sarma.

I pečenjem svakojakim
mirisat će kuća cila.
Što sve vridna domaćica
tu još nije pripravila?

Od kupusa kiseloga
zamirisa cilo selo.
Miriše u susku vino
mora bit svud veselo.

Sritan Božić nek nam bude
i godina koja dodi.
I Bog dragi nek nas čuva
i u miran život vodi.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.