utorak, 02.01.2018.

Bangkok by Rudarka

Kao što sam vam i obećala - nastavak priče o Tajlandu ide o Bangkoku.

Bangkok je - ne znam kako bih opisala taj rusvaj zvukova, mirisa, okusa, vizualnih efekata i svega što možete ili ne možete zamisliti.



Metropola za vrijeme Adventa? Makarska rivijera u vrijeme Ferragosta? Proštenje/kram/kirvaj u vašem selu malom? Ma neee..... zujo

Ako ste vjerni pratitelj Luc Besson filmskog opusa, onda znajte da su uvodni dijelovi "Petog elementa" doslovno skinuti s ulica Bangkoka. thumbup

Ne znam koliko sam bila jasna u prethodnom postu, no usluge turističke agencije koristili smo samo u slučaju rezervacije hotela (bila su po tri na raspolaganju), avio-karte, transfera aerodromi - hotel i nazad (preporučam - ne može biti povoljnije ni u kakvom slučaju bez obzira na sva znanja i vještine cjenkanja) kao i sva moguća putna osiguranja. Sve ostalo smo ostavili sami sebi i lokalnim agencijama (jedan izlet) na organizaciju.

Sva sreća da sam, ne znajući detalje, ipak odlučila da se aklimatiziramo na klimu, vremensku razliku, valutu, običaje, hranu i sve što uz odlazak na drugi kraj svijeta podrazumijeva na duži dio puta - ljetovanje/climbing, a nekoliko posljednjih dana za Bangkok. To je ispala super odluka.

Uglavnom, već vas vožnja s aerodroma "košta" sat i pol do dva vremena kroz prenapučen promet, ponekad i po više od pet traka u jednom smjeru. Otkrili smo da "rush hour" u Bangkoku predstavlja svaki sat dana i noći. I to vam izgleda otprilike ovako (radi se o više manje istoj lokaciji i to negdje oko 23 h kao i ujutro oko 10h):





Kroz taj promet, osim osobnih vozila, kamiona i kamiončića, taksista svih mogućih boja vozila guraju se i mopedi/skuteri koji taksiraju (uglavnom domaće stanovništvo), kao i tzv. tuk-tukovi oliti mopedi uvećani za putnički dio.

Prednost vožnje u tim "čudima" koji tokom vožnje imaju i vizualno-zvučnu podlogu za putnike naughty, je u tome što isti prolaze i uskim uličicama, dvorištima i bogtepitaj kojim "kraticama" kad vozač ocjeni da je slijedećih nekoliko raskršća u totalnom kaosu.




Doduše, ako niste opušteni, u prolasku jurećeg autobusa odnosno njegovih kotača koje jedino vidite iz svojeg prometala, pokraj vaših očiju proći će i cijeli vaš život.... nut

Na svu tu gužvu, guranje, nepropisnu vožnju/okretanje preko punih nekoliko traka (osobno doživjeti) nismo vidjeli niti jednu saobraćajnu nesreću!. Tajlandjani su budisti, preko 95% stanovništva, pa kao takvi ne konzumiraju alkohol. Dio statistike prometnih nesreća, a često s fatalnim posljedicama, uglavnom su vezani uz turiste odnosno najam (mopedića), ali to se većinom odnosi na turističke morske destinacije.

Ima li cjenkanja? O da. Doduše, obično završi na vašu štetu. U navedenom primjeru, nakon iskazane naše cijene mrtvi-hladni su nas poslati "walk".... rolleyes



Sad malo o prostituciji. Iliti o srednjovječnim "stričekima" koji (obavezno za ruke) vode mlađahne Tajlandjanke. To se može vidjeti u Bangkoku. Doduše, koliko smo se muvali i lutali po raznim trgovačkim, kulturnim i povijesnim znamenitostima i koliko nas je to na kraju koštalo kao strance i turiste - sve si mislim da "teta" kao vodič i nije tako loša opcija.

Osim onih - za jedan "skok" ili kako li to već biva eek, u Bangkoku odnosno Tajlandu je uobičajena praksa da se "iznajmi" cura na više dana/tjedana. I onda je ona osobni turistički vodič, pregovarač za cijene prijevoza, hrane i ostale zanimacije u gradu tako da ne moraš razmišljati da li ćeš se izgubiti i da li će tvoj "English tečno govoreći taksist" pogoditi pravi hotel i vratiti te sretno u okrilje klimatizirane civilizacije.

Igrom slučaja ili u dobroj namjeri naših stručnjaka u turističkoj agenciji, smješteni smo bili doslovno u srcu Bangkok-a i to Sukhumivt četvrt što bi značilo - srce grada za tulume, noćne provode, noćni šoping kao i poznatu Soi Cowboy kvart s go-go plesačicama.

Tako smo i mi večerali u simpatičnom The Old Duch Corner restoranu gdje sam odlučila odustati, nakon dobrih desetak dana tai-hrane i mrknuti T-bones steak, ne sluteći da je isti točno na početku poznatog kvarta. A iza čoška - zubo





Ista ulica danju - dokoturali se na kotačima "kantine", te se naveliko kuha, peče, dimi i naravno konzumira s nogu...



To je zapravo čar Bangkoka - tokom dana uobičajena ulica, posebno u Siam četvrti (tzv. Downtown Bangkoka) s modernim robnim kućama na desetak katova uključujući i nekoliko podrumskih nivoa i centrima banaka i azijskih kompanija..

A po noći...





Nema te "likarije" u original fake izdanju, a da ne možete naći u noćnom šopingu. smokin



Sve u svemu - preporučam svima za doživjeti. Onima slabijih živaca uz lagani koktel tableta za smirenje, antidepresiva i alkohola. Sve možete povoljno naći odmah iza ugla vašeg hotela. pjeva

Voli vas i u ovoj godini vaša Rudarka

| 14:52 | Komentari (5) | Isprintaj | #

subota, 30.12.2017.

Tajland by Rudarka

Vrijeme je da vas počastim još jednim putopisnim postom prije nego što zgotovimo ovu 2017. godinu.

Naime, nekidan se vratili sa "izleta" na Tajland. Sad će te vi reći - wou, ima se... i sl. gluposti. no

Takva vrsta putovanja rezervira se, a i lova se skuplja dobrih pola godine unaprijed. Tako smo se ove godine odrekli ljetnih praznika i svu svoju pažnju usmjerili na ove ljetne - zimske. zujo

Naravno da sam prije polaska pročitala hrpetinu blogova i slične literature po bespućima interneta o tome gdje ići, što vidjeti, kako se ponašati, zašto...

Ovdje ću se osvrnuti na sve ono što NE piše, odnosno sve ono što se ne može odnositi na "srednjovječni" par kao što su Guzda i Rudarka. Većina tekstova odnosi se na mlađu generaciju koja putuje s uvjetno malo novaca. Ruku na srce, za nekoliko tjedana boravka na Tajlandu uključujući avion, vizu i sve ostalo ipak ti treba dobrih nekoliko tisuća ojra. Pa sad... rolleyes

Povod odlaska je prvenstveno bilo upražnjavanje jednog od andrenalinskih sportova, naravno Guzdina davna želja, ali i grupica mladih sportaša koji skoro pa svake godine odlaze na Tajland, a i trenutno se još uvijek tamo nalaze. Rudarka i turistički obilazak je bio, barem Guzdi u drugom planu. smokin

Zato smo odlučiti desetak dana provesti u području Krabi na obali Andamanskog mora i još par dana u Bangkoku, "kad smo već u tom dijelu svijeta".

Tako smo početkom prosinca, nakon višesatnog leta totalno izgubljeni u vremenu i prostoru kapnuli na +30°C i 85% vlažnosti uključujući 7 sati vremenske razlike koja se putem izgubila. eek

Tu vas dočeka restoran tipa:



Ili kao opcija "klopa sa ceste" oliti street food:



Da sad ne ispadne da samo grintam, kao što su neki spomenuli nakon nekih mojih objava na drugim društvenim mrežama, mogu reći da je priroda prekrasna. Ako ste gledali Avatara, znajte da su krajobrazi "preslikani" iz ovog područja Tajlanda - otoci Andamanskog mora oliti Krabi provincije.



Tzv. bambusov otok - Bamboo Island



Sve su plaže pješčane, doduše sa različitom konzistencijom i količinom ustinjenih školjkaša. Ne mogu no priznati da je plaža poznata iz filma the Beach (onda kad je Di Caprio još bio mlad i cukren naughty) jedna od onih gdje mi je pijesak naljepši - čista, sitna, bijela zrnca pijeska.



Doduše, ako vam sad cure sline što se Rudarka nekidan kupala u ovom raju, moram vam odati tajnu. Na ovo mjesto dolaze hrpetine turista na način da vas iskrcaju iz brodova doslovno na 20 min za opaliti neki selfi i onda dalje... doduše, Rudarka se i okupala zubo

Pa vam ta ljepota iz drugog ugla izgleda ovako:

.

No, ima i drugih krasnih mjesta, kao npr. Ton Sai Beach - poznata penjačka meka u ovom dijelu svijeta.



Da se vratimo na još zanimljivih tema - kao prvo, prostitucija kao takva, pogotovo u ovim morskim destinacijama (Bangkok je druga priča) nije tako naglašena kako svi misle. Ako sanjate zgodnu Tajlanđanku - ništa od toga. One visoke, zgodne, sređene cure su muškići - i to do zadnjeg. Slikanje s njima se naplaćuje. Hi hi...

Noćni šušur (relativno) malog tajlandskog primorskog gradića:





Drugo, droga u svim oblicima, pa i ona tzv. "light" nije dobrodošla, tako da zaboravite da je ovo raj za ovu vrstu zabave.

Inače, Tajlanđani su iznimno radišni ljudi, no istovremeno pošteni do boli. U slučaju da ste što zaboravili, juriti će za vama ulicom da vam se vrati npr. zaboravljeni mobitel.

I da, oni prihvaćaju cjenkanje, tako da je uobičajeno da se oko svega, osim hrane, čovjek cjenka. No, na kraju ispadne da se cjenkate oko nekih suvenirskih đinđi za par kuna, pa je to sve na kraju bezveze. No, kad se jednom cijena uglavi, nema varanja.

Nekoliko puta nam se desilo da je konobar jurio za nama vračajući nam bakšiš jer nije od prve shvatio da mi želimo zaokružiti račun. Kako dobro osvježenje u odnosu na npr. našu obalu.

E sad, hrana. Uglavnom se radi o tajlandskoj kuhinji koja se bazira na ljutim juhicama kiselkastih (limunska trava i sl. bilje), ljutih (čili u svim oblicima) okusa, morskih plodova (opcija je "prazno" ili piletina), hrane bazirane na tjestenini (uglavnom rižinim) i riži (kuhanoj, prženoj). Svih dva tjedna boravka, osim jedan T-bones odrezak u Bangkoku, jela sam domaću hranu. Naravno, suze lila, no nisam se dala.

Tom Yam juhica (uglavnom sam uzimala riblju ili morski plodovi koji uključuju škampe)



I fency hotelska varijanta u posudi od kokosa:



Moj omiljeni desert - tzv. ljepljiva riža oliti Sticky rice s mangom (u fency hotelskoj varijanti):



I "obična" varijanta:



Da ne duljim, sve vam najbolje u slijedećoj 2018. godini, a priča o Bangkoku zavređuje svoj posebni post. Ako ste gledali "5th Element" možda možete zamisliti kako sam se osjećala u tom osam milijunskom gradu. cerek

Uz rudarki Sretno!

Voli vas vaša Rudarka

| 08:54 | Komentari (3) | Isprintaj | #

nedjelja, 03.12.2017.

Visinske pripreme...

Obično se javljam nakon putovanja. E ovaj put će biti drugačije... nut

Zapravo je sve počelo još početkom ljeta. Guzda, kao "igrač" jednog od adrenalinskih sportova, ponudio je luudi plan o odlasku u jednu od zemalja toplijih krajeva usred zime. Wou.. smijeh

Naravno, to se poklopilo sa planovima i nekih njegovih mlađahnić kompića, noo... nitko nije savršen. rolleyes

E sad - ideju sam prvo odbila s napomenom da je preskupo. Njemu je to sve zvučalo jaako jeftino. Yeah right, ako spavaš na plaži... blabla

Uglavnom, na kraju smo/se odlučila za jednu od turističkih agencija koje su po željama (hotel s klimom i wifi i još ponešto sitnica) ponudile nekoliko opcija, tako da smo na kraju, nakon provjere ponuda oblikovale (o daj - teta iz agencije i ja naughty) putovanje.

I sad se polako približilo vrijeme da se počnu pakirati stvari. Odjednom mi se - kao klasičnom freak control-u otvorilo hrpu dodatnih pitanja. Odnosno zadataka.

Vize i ostalo je odrađeno. Check... sretan

A onda ostatak.

Kao pravo - koža. Shvatila sam tek nedavno da ovako bijela ko sir odlazim na mjesto gdje je +30 i piči sunce. I to praktički od trenutka izlaska iz aerodromske zgrade. Fak.

Tako da sam potražila u selu gdje trenutno radim solarij. Malo su me čudno gledali, no ne može se biti Maja Šuput bez borbe. thumbup

Jučer sam bila na pedikuri i farbanju nožnih noktiju. Ipak oblačim sandale. smokin

Onda hrpa onih sitnica - lijekovi protiv diureje, mala pakiranja lakova, pasti za zube i sličnih drangulija bez koje jedna žena ne može. Ma, piše da se sve da kupiti i na drugom kraju svijeta, noo... nono

Još nisam došla do trenutka pakiranja ljetnih stvari. Doduše, prije par mjeseci kad sam spremala iste u više dijelove ormara pokušala sam dogovoriti sama sa sobom što bi trebala ponijeti na put, a što ne. Tako da već imam neke planove. zujo

Da skratim, sve je u niskom startu. Nadajmo se da će sve ići kako sam isplanirala. Zaželite mi sreću na putu. wave

| 16:01 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 16.11.2017.

Hrvaski e-sustavi i lamentacija o poštama općenito...

Stoji Rudarka u pošti i čeka onaj neki čudni red tipa H013 ili C029 (ovaj potonji je bio moj broj) na Š02 (ovo Š je valjda od šalter nut), a tete poštarice se muvaju, prenose papire, papiriće, tipkaju na kompjutor - još uvijek u nekom prastarom programu sa zeleno/crnom/bijelim monitorima iz prošlog stoljeća.... i mislim si na našu dragu predsjednicu i njene jučerašnje izjave. puknucu

Veli žena - u kontekstu korupcije u državnim službama - kako treba uvesti svekoliku kompjuterizaciju sustava, pa će se sve vidjeti. Oće, oće... samo kad draga gospođo predsjednice? no

Da se vratimo na poštu - osim silne papirologije u koju se mora upisati maltene krvna grupa i broj cipela, paralelno se upisuje bogtepitaj što i u navedeni program. Koji je uspostavljen prije više od desetak godina. No, ove naše lokalne tete po njemu kuckaju, pa se međusobno konzultiraju, dogovaraju, raspravljaju, kao da je sustav stigao jučer.

Sjećam se svojedobno da je na prijemu u bolnicu (KBC Zagreb) bila slična komplicirana procedura - upis u komp i paralelno upis u nekoliko bilježnica (možete misliti kako je izgledala ta kupusara), no već slijedeće godine (godišnji pregledi) su izbacili ovaj papirnati dio i sve se obavljalo kroz e-sustav. U sadašnje vrijeme rezervacija termina on-line - stvari su još jednostavnije.

No, ponavljam - Hrvatska nije grad Zagreb i ovo nešto većih gradova već i manje sredine, uključujući i neka županijska središta koja su miljama daleko od poštene kompjutorizacije, pa čak i same mrežne infrastrukture.

Kako se kompanija u kojoj radim nalazi na površini većeg dijela Lijepe naše, uključujući opskurdna mjesta bez civilizacije, ali smo poslovno kompjutorski povezani kroz razne sustave baza podataka, tako znam da postoji dosta problema na nekim područjima, no ugovorno se inzistira od isporučitelja mobilnih mreža da stvari poboljšava. Što oni i čine. Doduše, na nekim mjestima manje uspješno, nooo... nitko nije savršen.

Imamo mi i ugovore o najmu/održavanju IT opreme. Hoću reći - sve se može. Ne treba živjeti u prošlosti starih "kanti" i software-skih rješenja iz sredine prošlog stoljeća.

Da se vratimo na gorenavedenu poštu. Osim zastarjelog načina rada, poboljšanog famoznim biranjem brojeva za red tako organiziranim da i meni kao visokoobrazovanoj osobi treba minuta da otkrijem što je pjesnik htio i koji da stisnem odabir usluge, ali i dalje čekajući među svekolikom penzionerskom moćnom gomilicom uvećanom za desetak predstavnika romske manjine loših higijenskih navika, imam osjećaj da nam je državna perjanica poštanskih usluga zaostala do bola.

I ne, gospođe koje rade na dotičnoj lokaciji nije da ne rade. O ne. Trude se one koliko im to sustav, a možda i obrazovanje dopušta. No da mi padne mrak na oči kad otkrijem žuti listić u kasliću - o da. headbang

I par fotografija svaštare što se prodaje u istima. Samo da se zna - najpovoljniji lampioni (o da, bila Rudarka i prije par tjedana u pošti) mogli su se kupiti na lokacijama HP. naughty




| 12:59 | Komentari (0) | Isprintaj | #

utorak, 07.11.2017.

Fakof Mr. I.

Konačno ufatilo Todorića. Odnosno, sam je odlučio kad i gdje će se predati. I sad će se opet raspredati o njemu uzduž i poprijeko. No, to mi ne smeta. Da je bilo tko od nas zamračio toliko para... headbang

U međuvremenu njegovog skrivanja smetalo me što su nas od jutra do večeri zasipavali njegovim postovima, mudrim mislima i prepariranjima svekolike zajednice. Pa je tako dotični postao glavna blogerska faca. Halo? burninmad

Ispada da prije, a bome valjda niti poslije neće biti blogera u ovom našem mikrosvijetu. Uključujući i svepaštetastog (sori, ali brate iskačeš u svakom selu, osim mome, ali to nije do tebe no) Kruleta.

Pisalo se već i prije o prvim blogerima, pa bivšima, pa sadašnjima, pa i onim selebovima što su s nama izdržali do prvog u mjesecu, pa o predizbornim političarskim postovima što su nam se ulizivali (doduše, osim jednog thumbup) do trenutka izborne šutnje....

Ne mogu reći da sam u posljednjih nekoliko godina preaktivna na blogu. Doduše, bilo je davnih dana kada je izlazio po jedan post na dan dobrih desetak, a možda i više mjeseci. No, i dalje se osjećam članom ove naše zajednice i mrsko mi je kad se o nama piše i govori u negativnom kontekstu.

A sad se svima diže kosa na glavi oko spominjanja blogova i blogera kao takvih.... e moj Ivica. Fak off.

| 17:36 | Komentari (4) | Isprintaj | #

četvrtak, 02.11.2017.

Ubi et orbi by Rudarka

Eto mene. Još uvijek živa. I zdrava (što je za moje godine čudo neviđeno)... naughty

Pretpostavljam da se neki stari Blogeri pitaju gdje je Rudarka. Paaa sad... nut

Nakon hektičnih nekoliko godina "manager"-skog ludog ritma, eto sjedim već mjesecima u malom seoskom uredu i kako bi to neki rekli - lagano se "ladim". Tako to ide u Lijepoj našoj. Malo si gore, pa te malo puknu dole. Mene su opaučili u - ne mogu se žaliti - ugodno seosko okruženje gdje još uvijek nije nestalo zajedničko ispijanje kavice i podjela što službenih što privatnih informacija od posljednjeg radnog dana. smokin

No, ne bi Rudarka bila to što je da joj već kasnog proljeća nije sinulo da je navedeno - o da, ima ona radnih zadataka, da se ne stekne dojam da ne radi, više nego premalo za njezine mogućnosti, znanja i vještina što je ispekla godinama, a finalizirala tih opako izazovnih nekoliko godina u višem managementu daleko od njezinih mogućnosti, a bome i volje i želja. zijev

Teško bi bilo reći da će sad Rudarka kucati na vrata postojećih direktora i nutkati se okolo. To tako ne ide. No da sjedi skrštenih ruku - o ne ne... pjeva

Anyway, u međuvremenu je pročitano i više stručne literature nego što je trebalo, napisano nekoliko stručnih radova i sudjelovanja na skupovima, napisano nekoliko poglavlja buduće stručne literature za šire internacionalno tržište. thumbup

I da - kad bolje razmislim - ne može se reći da nisam tražena jer mi je poslana informacija o natječaju za jedan relativno javni posao, no bez obzira na poslani cv, još uvijek se nećkam da li to želim ili ne želim...

I poziv sa matičnog fakulteta...

Sve u svemu, i seoski život nosi svojih prednosti. Ponekad je potrebno stati na loptu, opustiti se, odmoriti se. Moram paziti što si želim. Da mi se na kraju (opet) ne ostvare nabulozne želje. zubo

No, možete si zamisliti kad se Rudarka prošeta "vele"gradom (znaju da sam neka faca, no malo im je teže smjestiti me u "pravo" okruženje) obučena kako ona misli da je trenutno "in". A izvor informacija su vrhunski časopisi tipa Voque (UK) fino

I za kraj - karta (povratna) za jedno fino toplo mjesto taman prije božićnih praznika - biti će tu opako dobrih postova za moje vjerne pratitelje putopisnih crtica. cerek

| 16:34 | Komentari (3) | Isprintaj | #

četvrtak, 27.07.2017.

Sarajevo by Rudarka

Kao mnoge druge stvari kod Rudarke, i prošli vikend je počeo benigno - "hoćemo li do južne Dalmacije preko Bosne ili preko Plitvica?" pita Guzda. Naime, čekala nas je frendica u roditeljskoj kući, u planu je bila i šeflja kulture u Zagvozdu, kupanje... fino

I tu Guzda opali i slijedeću ponudu - "A da prespavamo u Sarajevu, pa slijedeći dan nastavimo dalje?"

Stvari su u tom trenutku krenule u potpuno drugom smjeru, makar je Rudarka spakirala i kupaće i ručnik za plažu... naughty

Stanka br. 1 Okrepa ni sat vremena od kuće (Restoran Pastir, kanjon Vrbasa), pastirska čorba + domaći uštipci sa posipom od vlašičkog sira, njami



U neko doba stigosmo i do Sarajeva.

Naš omiljeni hotel je Hotel Bosnia iz više razloga - u samom je centru grada (doslovno par minuta od Baščaršije), no ima i odličan besplatan Wi-Fi, parkiralište za vozila pod ključem i nove i čiste hotelske prostore uključujući klimu (koja me nije bacila u gušenje kao npr. ona u Thessaloniki puknucu).

Nakon kratkog odmora bacamo se u život. thumbup

Kako je bila riječ o petku, svetom muslimanskom danu - tako se u gradu muvalo puno muslimanskog življa. Uključujući žene potpuno pokrivene, sa hijabom, a bome i dobar dio sa burkama na licu. Ove potonje su uglavnom bile stranci (po govoru), no još uvijek nisam sigurna da li se radi o turistima ili doseljenicima u grad - kako mi je u jednom društvu rečeno da ih ima podosta.



Sukob istoka i zapada - dućan sa muslimanskom odjećom i mlada Bosanka.



Kad putujete Bosnom (i Hercegovinom) treba obratiti pozornost na nekoliko stvari vezanih uz većinsko stanovništvo u pojedinom dijelu.

Tako ćete naići na dvojezične natpise (sa uništenim ćirilićnim natpisom) - uglavnom područje Hercegovine i dijelovima muslimanskih kantona / područja. Oni pak uništenih latiničnih nazivlja u dijelu s pretežno srpskim življem. Čak dapače, u nekim njihovim dijelovima nema ništa nego ćirilica. Pa ako ne znaš pročitati - tvoj problem. no

Nakon kratkog odmora u omiljenom pubu u centru, odlučili se za restoran "Luka Sarajeva". Prije toga je trebalo prošetati preko poznate Miljacke.



Uz nešto aperitiva lokalnog karaktera (doduše hercegovačkog nut) i menu-a koji je djelomično zabranjen u našim krajevima, pa neću u detalje (doduše sve oko 50-ak ojra).... njami

I sad ono zanimljivo - slijedeći dan, nakon muvanja po centru (uključujući nešto šopingiranja smijeh), već se temperatura digla na dobrih 29°C te smo uz hladno pivo u hotelskom kafiću raspravljali o slijedećem:

"Hoće li ti se prijateljica ljutiti ako bi ostali još jedan dan?" Hm.

Moram napomenuti da smo se odmah ujutro spakirali i ostavili stvari u autu, no kako sam htjela provjeriti poruke, ušli smo natrag u hotel, a ne direktno u parkiralište.

Ne morate sumnjati da sam odmah riješila stvari na recepciji. Čak smo dobili istu sobu. smokin

Ručak je bio na malo manje vrućem mjestu - Jahorina, olimpijski centar '84 i omiljeno mjesto za zimske sportove mnogih Bosanaca, a bome i Hrvata.



I naravno, nećeš valjda obići Bosnu bez konzumacije janjetine.



Kao što se vidi na fotografiji, uz hranu je i apatinsko pivo Jelen. Zgrozio se konobar kad sam tražila Sarajevsko. Još jedan tips: pazite u kojem se entitetu nalazite. Kako je Jahorina dio srpskog entiteta, tako su oni okrenuti na ovu istočnu stranu... rolleyes

Da sad ne duljim, obišli smo i tzv. Tunel nade, famozne bosanske piramide, pojeli još nešto bosanskih specijaliteta, kupiti vlašički sir na samom Vlašiću i veselo se vratili doma, a da nismo stigli do prijateljice, mora, a bome ni Zagvozda.

I za kraj - Guzda mi htio kupiti Gucci. Ko pravo (Bezistan, Baščaršija) zubo



Ps. I ne - ne jede se ćevap na +30°C i više. lud

Da ne mislite da muljam.

| 17:23 | Komentari (3) | Isprintaj | #

nedjelja, 16.07.2017.

Rudarka i knjige...

U jučerašnjim dnevnim novinama jedan od naših poznatih književnika drami kako više nitko ne čita knjige, a bome niti ne kupuje. Ergo, sve ih se manje i producira. Pogotovo od strane Hrvata kao književnika. Ako ne računamo ona 9,99 izdanja gospođe Drpić i još nekoliko sličnih "spisatelja".

Kako je ljetno doba, od svakog se doličnog hrvatskog žitelja na godišnjem odmoru očekuje da uz vrisku male djece, mrzovoljnih domorodaca i nabrijane polugole mladeži čita najmanje oba toma Rat i mira, a ne da se otkanta i od ono malo štiva tipa Dnevnik.hr ili internetskih stranica dnevne informativne štampe. namcor

Rudarka čita knjige. I to one prave - od papira. nut

Ne mogu se prisiliti koristiti neke od modernih novotarija tipa Kindle (prošlo mi kroz ruke nekoliko - otišli dalje smokin) ili ne daj bože varijantu Reader-a na kompu ili tabletu - osim kad u hotelskoj sobi nema nad krevetne lampe, pa čitaš po danu n-ti put Pride and Prejudice ukoričeno izdanje (na hrv), a po noći na tabletu (na eng). No, to je već jedna od Rudarkinih ludosti. thumbup

U osnovno školsko vrijeme ('70-ih godina prošlog stoljeća) čak sam posjedovala titulu "mali knjižničar" ili kako li se to već tada zvalo. Dane i dane sam provodila u školskoj knjižnici izdajući knjige, preslagujući iste, a bome i prva koja je mogla posuditi, pa i pročitati novopridošle naslove.

U vrijeme srednje škole bila sam član tri do četiri knjižnica - one na početku Maksimirske, na tzv. "Lenjinovom trgu" - ona ovalna zgrada sindikata (jesu još uvijek tamo?), u školi naravno, a neko kraće vrijeme i one kod Kvavog mosta. naughty

No, da se vratim u sadašnjost. Moram priznati da u posljednjih nekoliko godina čitam isključivo nekoliko autora i to pikiram njihova izdanja čak i prije datuma izlaska iz štampe. Tako me nekidan razljutilo što je krivo puštena informacija u hrvatskim izdanjima kako je u Americi izašla nova knjiga Dan Brown, kad ono tek u listopadu ide van.... rolleyes

Da, dobro ste shvatili. Sve što želim pročitati, želim i imati u svojoj biblioteci tako da knjige isključivo kupujem, a ne posuđujem u knjižnicama. Znači - predstavnik sam skoro pa izumrle vrste koja osim što čita, još i kupi vlastitu knjigu. Bravo ja. zubo

Nekako nemam volje niti živaca posuđivati puste knjige, provjeravati da li volim književnikov izričaj, formu, vrstu...

I da - osim nekoliko favorita klasične literature (gore spomenuta gospođica Austin), uglavnom volim kriminalističke romane. Moji su favoriti - osim neprežaljene gospođe Christie, Donna Leon (inspektor Brunetti i radnja svih romana smještena u sadašnjost stare jezgre Venecije fino), Robert Galbraith oliti J.K. Rowling (detektiv Cormoran Strike), P. Pavličić (novinar crne kronike Ivo Remetin), G. Tribuson (privatni istražitelj Nikola Banić)....

I za kraj mala cveba od Rudarke - kupih si kao suvenir iz Crne Gore jednu od knjiga Agathe Christi na crnogorskom. U Makedoniji me Guzda popljuvo. Imam ih i na njemačkom (kojeg ne govorim) kao i nekoliko na francuskom (što mi je malo teže čitati).

Ugodno vam čitanje. Jedva čekam novi roman detektiva Cormorana. Navodno isto izlazi ujesen. wave

| 12:10 | Komentari (2) | Isprintaj | #

srijeda, 05.07.2017.

Programirani rok trajanja....

Nekako se moglo očekivati, no ipak nas je šokiralo istraživanje o namjernom programiranom vijeku trajanja proizvoda - pogotovo bijele tehnike u svrhu da je u funkciji samo ograničeni broj godina - uglavnom do naznačenih garantnih rokova kvalitete.

Svi mi, pogotovo generacija prošlog stoljeća, sjeća se frižidera, škrinja, pećnica, veš-mašina i svega ostalog što je trajalo minimum desetak godina. Čak dapače, naši su se roditelji uvrijedili ako je usput nešto od navedenog krepalo prije 15-godišnjice braka (obično se sve navedeno dobivalo u svatovima naughty). A danas? mad

Moram priznati da smo svojedobno kod onog našeg nemilog događaja s obiteljskim ognjištem, a koje je rezultiralo rekonstrukcijom, a time i kupovinom svim mogućih kućanskih uređaja razmišljali o dovlačenju svega što prosječnoj hrvatskoj domaćici treba iz Austrije. To je bilo doba IKEE Graz koja je - sjećam se dobro - prodavala poznati brand kuhinjskih aparata, a bome su i garancije bile duplo dulje nego tada u Hr. Malo je falilo da natjeram Guzdu da me vozi dvaput tjedno da nakupujem sve što mi treba. nut

Na svu sreću, ne uzimajući u obzir perilicu suđa koja je posjetila servisera još pod garancijom jedno tri - četiri puta, te kad je istoj istekao, obećala zamjenu za novu, pa sad radi besprijekorno (pljuc, pljuc), imali smo sreće te svi navedeni uređaji još uvijek rade. A prošlo je punih pet godina. I sad mi moramo biti sretni. rolleyes

No da se vratimo na početak. Mudri proizvođači raznorazne tehnike dovili su se muci oko povećanja prodaje istih na način da su dizajnirali uređaje tako da se vitalni rezervni dijelovi ne mogu jednostavno zamijeniti. Pa tako kad vam na primjer rikne programator u čudu od veš mašine (koja ima svih onih famoznih dvadesetak programa s pet šest potprograma za promjenu temperature vode, duljine pranja i tko zna čega sve još puknucu), jeftinije je zamijeniti istu novom, a ne popravljati. bang

Naravno da Rudarka ima primjer i u vlastitoj kući. Mikrovalna pećnica, čudo tehnike '95 kupljeno točno na Nasljednikov treći rođendan radi još uvijek. Doduše, trenutno u nekoj kući romske manjine, no to nije važno u ovoj priči. U jednom trenutku, nakon dobrih 18 godina rada krepao joj motorić što vrti onaj tanjur unutra.

I sad - zna Rudarka da takvu neće više naći na tržištu pa udavi poznatog majstora da joj nabavi dotični dio - motor(ić). Jedva čovjek našao u nekoj bazi podataka singapurskog internacionalnog skladišta navedeni rezevni djelić legendarne pećnice. smijeh

Sjećam se da mi je tada lijepo objasnio - navedeni motor, za taj stari model pećnice je bio dizajniran za rad na 220 V. Svi kasniji modeli, pa pretpostavljam i ovi današnji su proizvedeni sa motrićem na niskovoltni (24V) napon. I nekoliko plastičnih prijenosnih zupčanika. Pa kad se isti izližu, motorić pregori i ode sve u maunu. headbang
(čitaj: kupi novu). no

Čak i ako ne spominjemo financijski udar na prosječnu europsku, a kamoli hrvatsku obitelj, aspekt očuvanja okoliša na način da bacamo uređaje prebrzo samo zato što su nepopravljivi odnosno što popravci nisu ekonomični nije zanemariv. cool

Zato se slažem sa novom direktivom EU o zabrani proizvodnje / dizajna proizvoda s kratkim vijekom trajanja. I da nam lijepo navedu na proizvodu koliko minimalno dugo mogu trajati. Ne priznajem ništa ispod 10 godina.

Koliko ćemo uspjeti u tome da zaštitimo lokalno tržište od najezde no name kineskih proizvoda - to je već neko drugo pitanje... eek

| 19:02 | Komentari (2) | Isprintaj | #

utorak, 04.07.2017.

Okršaj oko restorana...

Nakon objave na društvenim mrežama (i prigodne kopije računa) jednog od naših Masterchef kuhara oko večere za troje u jednom poznatom otočkom restoranu krenula je bujica za i protiv komentara.

I tu sad - naravno - i Rudarka ima svojih dvije - tri za reć... njami

Što poslovno, što privatno, no može se reći da je Rudarka obišla lijepi dio svijeta, a bome pohodila i jeftine ćumeze, ali i razvikane (čitaj: i skupe) restorane.

Jela je Rudarka u najboljem malteškom ribljem restoranu i u prestižnim restoranima Antibesa, Nice, Firenze... ali i restačima sumnjivog izgleda rumunjskih / mađarskih / makedonskih / bosanskih i slične pasivnih krajeva. Mogu se pohvaliti da sam obišla i većinu naših Top 25 restorana Lijepe naše. fino

Da se vratimo na početak priče. Naime, dotični Celebrity je nakon plaćene večere za troje u visini mjesečnih primanja prosječnog nam umirovljenika - doduše sa bijelom ribom, škampima i što li je već bilo pojedeno, ali isto tako - ako se baš uspoređujemo sa Europom - u visini jednostavnog europskog ručka u nekom "običnom" lokalu u npr. Brussellesu ili Amsterdamu ili Beču počeo pljuvati po medijima vlasnika lokala, kvalitetu hrane, cijenu i sl.

Slažem se sa nekima koji su lijepo komentirali da ga nitko nije tjerao da naruči nešto iz Menu-a (a gdje je bila izražena i cijena dotične hrane/pića).

Drugo, hrana kao takva je (navodno) bila dobra i isti nije imao primjedbi u trenutku konzumacije i odmah nakon iste. Tek naknadno i to baš javno na društvenim mrežama.

O cijenama kao takvima - da li je prosječni riblji restoran na moru sa cijenom bijele ribe od 65 - 70 € / kg, juhicama za 10-ak € i buteljama vina od min 50 € na više prihvatljiv nama hrvatskim domestikus radno aktivnom stanovništvu (one tzv. srednje klase) - o tome možemo raspravljati. Da su to neke prosječne cijene vani u Europi - i jesu. Više manje. Pogotovo gore navedene cijene odnose se za malo razvikanije i poznatije lokale. Obično na atraktivnim prostorima prikladnima za nautičare i sl. bogatu raju.

Razmišljala sam o tome što bih ja smatrala prevarom kao takvom. Ako govorimo o vrhunskim (skupim) restoranima onda bi se to odnosilo isključivo na kvalitetu. I to:

- očekujem domaće valjanu tjesteninu uključujući rezance u juhi,
- očekujem hranu spravljenu od friških namirnica (ne konzerviranu i ne duboko smrznutu),
- očekujem čisti, uredan, čak i dizajnerski sređen toaletni prostor,
- očekujem ugodnu, nenametljivu, ali obrazovanu poslugu (profesionalnog konobara / sommeliera),
- osoblje koje zna objasniti detalje svakog pojedinog jela u smislu da ne odabereš nešto što izričito ne voliš.

Naravno, to nije nešto što je presudno u malim, nerazvikanim restorančićima gdje isto tako neke od gore navedenih osobina možeš pronaći pa ti bude srcu ugodno, a na kraju i ne tako financijski prezahtjevno. yes

Postoje i one neke prčvarnice gdje, ako se dobro propitaš možeš za sitne novce fino jesti. I gdje je jedini dobar rezultat - kako to voli Guzda reći - ako ne dobiše drisku. nut

I za kraj poslastica. Nešto iz palete fotografija što sam ih jedva pronašla u bespućima mobilnog stroja.

"Mala Hiža", Mačkovec



Kod brane Kozjak, okolica Skopja, Makedonija



Mali restorančić na relaciji Barcz - Pecs, Mađarska



"Bota Šare", Zagreb



"Noel", Zagreb (jedan od perverznih jela iz 7-dijelnog slijeda)



I za kraj - a što drugo nego fina janjetina (Kokot, Dol, otok Hvar)



Šifili!

| 16:26 | Komentari (10) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se