ponedjeljak, 04.06.2018.

Dojče gosti....

Ne znam kako vi - no moja family - posebno ovi in law - pomozimibože.... nut

Već dugo ne pisah o njima. No, kako mi je sister in law, nakon jedne kratke poruke na jednoj od internetskih mreža (hoću reći na onoj što je košta samo ulogiranja na Wi-Fi) - "prekosutra stižemo" - što je punih 9 godina što je nije bilo na našem kućnom pragu - eto nje. Uključujući dvoje maloljetne dječice što ne znaju guknuti ništa na materinjem jeziku, već s ovim većim komuniciram na engleskom, a s ovim mlađim rolleyes

Uglavnom, jedna od odlika tih odbjeglih ljudi - ne, ovdje ne govorimo o gastarbajeterima jer oni naporno rade, teško žive i jedva čekaju da se vrate svojim najbližima u domovini - je da su zaboravili onu selendru gdje su odrasli, pa čak i nas iz centra Metropole tretiraju kao retardiranim, neukim življem koji živi u doba kraljice Viktorije... headbang

Znači - dođu i čude se toploj vodi, asfaltiranoj cesti, internetu..... nut

S druge pak strane (a žive doslovno od plaće do plaće) glume visoko sofisticirane i prebogate Nijemce kojima ništa nije strano. Usput kupujući po našim seoskim dućanima neke žmrlj cipelice/robicu kako bi nakon slijedećih deset godina prepričavali (tebi) kako su im to najbolji odjevni predmeti.

I da - u Njemačkoj je sve najbolje - struja, voda, hrana, odjeća, škola.... blabla

I bila sam dobra. Ne bi vjerovali. smijeh

Ništa nisam komentirala. fino

Vozila se u njemačko auto (s pokvarenom klimom) jer eto - moje vozilo nije dovoljno dobro za moju presvijetlu sister in law... bang

O da, nahranili ih, napojili, napunili auto pizdarijama (doduše, nešto od toga skoro prije te posjete bacila naughty) i veselo otišli u svoj Wonderland.... partyparty

Odo se dalje opijat. Od sreće.

Voli vas Rudarka

| 17:32 | Komentari (5) | Isprintaj | #

subota, 19.05.2018.

Kraljevsko vjenčanje... i još malo o princezama

Opet jedna američka fairy tail se ponavlja - glumica (again), no ovaj put još gore - ne samo što je pučanka, već i obojene boje kože, familije sa paletom prekršajnih i kaznenih dijela se udaje za zgodnog princa najpoznatije kraljevske obitelji na svijetu. Wou.

Ne znam što bi kraljici da uopće pristane na takav brak. No, možda je babac (oprostite Kraljice) puno bolje savjetovan pa je u prezgodnoj mladoj ženi, sa respektabilnom karijerom i vlastitim bankovnim računom s puno nula, (osobnom) prošlošću s malo mrlja ipak vidio benefite za podizanje pozitivnog imidža engleske kraljevske obitelji. U kojoj da prostite, ima svašta... naughty

Da se vratimo na princezu to be. Svaka žena si zamišlja - wou - zgodan princ, život u bajci - dvorci, svečani prijemi, klanjanja podanika, mah-mah....wave

Nema svađanja u javnosti, nema čak niti pokazivanja nezadovoljstva - vječno nasmijani morate se rukovati/komunicirati sa hrpom nepoznatih, obično deliričnih i razdraganih ljudi, slušati (u visokim štiklama i haljinicama ispod koljena) dosadne govore, rezati vrpce kod otvorenja raznoraznih ustanova, željezničkih stanica, bolnica... sjediti za svečanim večerama sa uliznički ili još gore prostački nastrojenim supijanim plemstvom (ili Nobelovcima... rolleyes).

Strogi dress code. Strogi protokol - čak i u onim sitnicama tko gdje stoji - u sredini kraljica, pokraj prvi nasljednik, drugi nasljednik, njegova žena.... nut

Jednom davno sam šetala po Uffizi galeriji u Firenci (u doba prije masovnih navala turista, jednog gluhog siječnja), pa kako sam imala cijelo popodne za sebe, tako sam stvarno laganini obilazila galeriju.

U jednom trenutku, stojim tako pokraj prastarog prozora s pogledom prema rijeci Arno i Ponte Veccio i zamišljam si sve one žene u prošlosti što su protiv svoje volje bile udane u tadašnje bogate familije (Medici), zatvorene u zlatnom kavezu palače kako s tugom gledaju običan puk kako se muva gradom...

Tko zna koliko je tu suza bilo proliveno. Da ne spominjemo mlade curice od 15-ak godina što su ih udavali za postarije bogate (pohotne) plemiće....

Ok. Nisu bile gladne (što je za to doba bilo wou), imale su lijepe haljine - no i dalje nisu mogle odlučivati o svojem životu. Nažalost.

Tako da danas kada budete gledali lijepu Megan kako šeta prema oltaru - nemojte joj zavidjeti. Nije zlato sve što sja.

Vaša najdraža Rudarka pjeva

| 07:39 | Komentari (4) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 02.04.2018.

Cjevologija u Slavonskom Brodu...

Konačno da bacim osvrt i na nešto što je moja struka. smokin

Posljednjih dana vrti se priča oko zagađenog vodocrpilišta i nemogućnosti korištenja pitke vode u Slavonskom Brodu. Ovdje neću komentirati onaj dio oko zdravstvene ispravnosti - očito da nije pitka, no ipak da malo bacimo pogled na uvjete u kojima se voda smatra dozvoljenom za ljudsku konzumaciju.

U NN 125/13 opisane su parametri sukladnosti tj. kvalitete i metode uzimanja uzoraka vode za ljudsku potrošnju. Parametar koji nam treba se zove MDK oliti maksimalna dopuštena koncentracija određenih supstanci i živih bića tj. mikrobioloških vrsta - bakterija, gljivica i dr....

Uglavnom, dozvoljena količina ugljikovodika je maksimalno 50 mikrograma na litru vode, no pravilnik spominje određene spojeve benzena koji su kancerogeni. Doduše, nije baš da ćete odmah umrijeti ako popijete čašu takve vode... nut

No da se vratimo na priču - kao prvo stalno se kroz medije provlači riječ "nafta" koja kolokvijalno može značiti više stvari - od diesel goriva do tzv. sirove nafte odnosno sirovine za proizvodnju goriva, maziva i ostalog... i naravno da nije isto ako se prolije benzin, Diesel, a kad sirova nafta. rolleyes

Navodno se izlilo gorivo - no opet - na nekim mjestima spominju benzin, a na nekima diesel. Obično se u industrijske svrhe koristi diesel gorivo za pogon raznih motora, kompresora, pumpi.... u tom slučaju priča o tome da će se nešto zapaliti je malo vjerojatna jer vam treba puno energije da se isti zapali.

Zapravo nisam napisala početak priče - a to je da se neki prastari produktovod (čega?) treba staviti u funkciju plinovoda kojima bi se rafinerija Bosanski Brod koristila, pa bi manje sumporovodika zagađivalo okoliš tj. gušilo stanovnike Slavonskog Broda.

Spominje se i kaznena odgovornost izvođača radova - jedna poznata (privatna) naftna kompanija. Moje pitanje bi bilo - tko je vlasnik produktovoda? Vlasnik je odgovoran za sve što se događa s cijevi.

U slučaju da je navedena kompanija vlasnik - zanima me kako je ista došla u vlasništvo pretpostavljam državne imovine. Hm? laze

No, bila vlasnik i/ili samo izvođač radova - definitivno su krivim metodama krenuli u sanaciju odnosno čišćenje prastarog hrđavog cjevovoda kojeg očito nitko godinama nije nadzirao, štitio od korozije i uostalom u startu ispraznio i propisno sanirao. Tamo negdje prije dvadeset i više godina. Ili koju godinu kasnije. blabla

Definitivno je cevka popustila i iz nje je istekla tko zna koja količina tekućine. Moram priznati da se službene količine uglavnom svode na one stvarno vidljive koje zamijeti vodopravni i ekološki inspektori - još jedno pitanje - nitko nije tražio njihove izjave za javnost. lud

A možda bi trebalo pitati i rudarskog inspektora... eek

Doduše, osobno sam mišljenja da je propuštanje cjevovoda i zagađenje vodocrpilišta trajalo puno dulje od tih nekoliko dana odnosno jednokratnog incidenta propuštanja na jednom mjestu.

Drugi scenarij je da propuštanje prastarog produktovoda traje i dalje bogtepitaj na koliko mjesta. Moja je pretpostavka da je cjevovod doveden pod (očito previsoki) tlak i da su oštećena mjesta na cjevovodu - tzv. točkasta korozija napravila otvore gdje izlazi gorivo u zemlju. Pa time i u podzemne vode vodocrpilišta.

I da se vratimo na sanaciju - ne samog propuštanja i izlijevanja u okoliš jer za to postoje stručne kompanije koje se bave takvim stvarima, već sanaciju samog cjevovoda. Takva vrsta radova je u naftaškoj struci jedna od najzahtjevnijih i treba puno iskustva, znanja, a bome i sakupljenih određenih podataka prije nego se išta pipne. Očito je da se gore spomenuta kompanija nije posavjetovala sa stručnjacima. A ima ih u našim transportnim kompanijama kao i jednoj i jedinoj naftnoj kompaniji. cerek

Baš me zanima kako će hrđavu cev pretvoriti u neki - recimo 50 barski plinovod. A da za njega dobiju sve propisane dozvole. naughty

| 18:51 | Komentari (0) | Isprintaj | #

srijeda, 28.03.2018.

Dr. Paladino issue...

Raspamećeni mediji cijeli dan lamentiraju o uglednom profesoru, doktoru medicine kako mu nije produljen ugovor sa jednom od naših najpoznatijih medicinskih (državnih) ustanova.

Moram priznati da se na prvi pogled svatko lecne - eto, fali nam liječnika, a mi se kakti razbacujemo sa uglednim stručnjacima - u ovom slučaju neurokirurgom. eek

S druge strane, ugledni nam je profesor davno ušao u mirovinski sustav, te mu je fakultet produžio ugovor (jer tu mogućnost mogu konzumirati profesori fakulteta u Hr.), a time i medicinska ustanova. I tako nekoliko puta. Pa su odlučili da je konačno dosta. smokin

Znam više primjera iz svoje struke sa "starim" profesorima na fakultetu koji se ne daju tako lako u pemziju. nut

Bez obzira na trenutnu situaciju sa liječničkom strukom, sigurna sam da postoji dovoljan broj stručnih, mlađih kolega koji na temeljima istraživačkog rada, edukacije mlađih generacija, novih smjerova i tehnologija - bez obzira na struku - žele i dalje raditi i živjeti u Lijepoj našoj. hrvatska

I da im treba osloboditi prostor za taj rad.

A unutar strogo uređenog sustava s točno određenim brojem stolica profesorskih, doktorskih i ostalih mjesta - svaki gospodin u najboljim godinama bi sam morao shvatiti da je vrijeme za zasluženo umirovljenje.

Slažem se sa time da u pojedinim strukama možeš intelektualno raditi puno dulje od svojih 65, 67... koliko li već godina (će nas tjerati sustav da radimo).

Doduše, ovi naši akademici od 100 i sitno - to mi je malo lud - no oni sami sebi stvaraju pravila, pa se ne daju. Nedajbože da netko s 50 upadne u njihov krug visoko plaćenih savjetnika. no

No da. Da se vratimo na gore spomenutog dotura. Baš me zanima kako će se priča dalje razviti. Jerbo su istog zvali iz jedne od naših ruralnih županija da im pomogne u liječenju sve starije stanovništva. Sapunja se nastavlja.... naughty

Ps. Još nešto - ugledni profesor je do danas operirao. Koliko ja znam - neourokirurgija je kirurgija koja u mikro veličinama rješava zdravstvene probleme. I sad neka mi netko veli da je ruka 68-godišnjeg gospodina tako mirna. Uz dužno poštovanje njegovom znanju i iskustvu. Godine su godine... nema pomoći. zubo

| 17:32 | Komentari (11) | Isprintaj | #

subota, 24.03.2018.

Osvrt na priču oko male Nore....

Već sam nekoliko puta završeni post ubacila u otpad jer sam u ovih više od deset godina pisanja bloga prošla skoro pa sve teme. No, kako me duboko dojmio film Roberta Zubera Život od milijun dolara - odlučila sam opisati svoje osjećaje na tu temu.

Kao prvo - da se prisjetimo, a i sama sam na tu temu tada pisala - radilo se o teško bolesnoj curici Nori koja je u nekoliko dana dospjela u sve medije te se u rekordnom vremenu sakupilo nekoliko milijuna kuna za njezino daljnje liječenje. Sjećam se, čak je i Guzda potaknut pozitivnim vibrama digao slušalicu i nazvao humanitarni broj. Nitko prije, a nažalost niti poslije neće imati takav humanitarni duh i dobru vibru ujedinjene male Hrvatske.

Tada su moja razmišljanja bila, ali ako dobro razmislim, istog sam mišljenja i sada:

- tko su ti ljudi (majka?) koja je uspjela ući u sve medije jer budimo razumni - svaki dan obolijeva, liječi se, a nažalost i umire hrpa nepoznate dječice čiji roditelji bi isto tako htjeli nadu u svjetska čuda moderne medicine,

- siroto dijete je bilo u takvoj fazi bolesti da klasična moderna medicina više nije mogla ništa - zbog čega se gura neki skupi, ali i dalje eksperimentalni program?

Sjećam se da sam napomenula da razumijem majku i oca jer se slažem da ti kao roditelj oboljelog djeteta guraš i tražiš i radiš nemoguće i to je razumljivo, druga strana je struka koja je morala biti znak razuma.

No, da se vratimo na priču dalje - mala Nora je nakon nekoliko dana/tjedana umrla u Americi, a nakon nekog vremena se pojavila priča kako roditelji traže "svoje" novce od udruge preko koje se sakupljao novac za malu. I tu je Rudarka kao francuska naivna sobarica mislila, kao vjerojatno i veći dio javnosti - kud se sad guraju opet? Novac koji nije potrošen - udruga će potrošiti za drugu djecu.

Slijedom priče koju je Zuber, igrom slučaja pratio kamerom (film je trebao biti o maloj Nori i pobjedi bolesti, pa je u nekom trenutku odustao od završetka filma nakon njezinog odlaska s ovog svijeta) dokumentiran je kafkanski zaplet. Nekoj maloj seoskoj udruzi je s nema pala hrpa para u krilo. Kad su shvatili da imaju zlatnu koku - nije više išlo tako lako. Ili njima je?

Kad malo bolje razmislim - svi naši mali gradovi imaju barem jednu do dvije slične udruge u kojoj se nalaze roditelji koji si preko njih pokušavaju olakšati život, pa od prodaje šalica (imam ih ja nekoliko smijeh) i majica, sponzorstvom lokalne gradske uprave i sl. pomažu jedni drugima. Koliko sam ja upoznata - obično se radi o kupnji jednog - dva lijeka, nešto ortopedskih pomagala ili higijenskih ili... znate kako to već ide sa par tisuća kuna na računu.

U filmu nije eksplicitno objašnjeno, no imam osjećaj da u ovog gore udruzi više nije nitko od "takvih" roditelja s obzirom na njihov nedostatak empatije prema svemu. A bome i bankovnim izdacima gdje se vide podizanja gotovine u maksimalnom iznosu svakih nekoliko dana, prebacivanja novaca na račun lokalnog radija u uskom srodstvu sa vodstvom navedene udruge i sl.

A onda farsa na lokalnom sudu gdje na kraju ispada da su sve te maštovite financijske eskapade kojih se ne bi posramio niti onaj naš odbjegli tajkun sa svojom širom obitelji u duhu zakona, pravilnika i ostalih akata. Prestrašno.

Ispada da je pojeo vuk magare. Da se razumijemo - u međuvremenu je Zuber otkrio kako je akcija trajala i dulje od predviđenih deklariranih nekoliko dana (pa se svi pitaju koliko je u međuvremenu novaca skupljeno) te je čak i on u to vrijeme jednu svoju emisiju posvetio temi Nore i sakupio samo tokom emisije nekoliko stotina tisuća kuna, da postoje pisani dokumenti gdje vodstvo udruge traži od inozemnih donatora da uplate na račun lokalnog (privatnog) radija i privatnog računa sina jedne od voditeljica udruge i sl.

Roditelji male Nore su u osnovali svoju udrugu te su htjeli da se novac sakupljen za nju prebaci na taj račun. Pretpostavljam da sve ne bi otišlo tako daleko - sud, državno odvjetništvo, mediji - da je udruga htjela/mogla dokazati da novac i dalje daje za potrebitu djecu. Očito je njima bilo u interesu povećati si standard - tko ne bi volio šetati sa karticom sa koje u svakom trenutku možeš dići po par tisuća keša? A očito je i da su postali bahati. Što je česta pojava u stvarima gdje se pojavljuju nezarađene hrpe para.

Da su bili samo malo pametniji - dali bi nekoliko milijuna i veći dio kolača bi im zauvijek ostao. Jer do sada još uvijek nitko od službenih državnih organa nije išao brojati po raznim računima, neprihvatljivim transakcijama, napraviti vremenski slijed (kao što ga se u jednom trenutku dotakao Zuber nakon što je shvatio da su i njega i njegov profesionalni dignitet okaljali malverzacijama).

Nadam se da će Zuberov film, a i njegov (ponovni) prijavak kriminalnih radnji DORH-u, pa možda i ovaj moj mali post, a nadam se i ostali slični sadržaji na našim blogerskim platformama pomoći da se stvar konačno počne istraživati kako spada - znači iz Zagreba sa nepristranim istražiteljima. A mi imamo takve.

Da ne duljim - u ovom se trenutku divim roditeljima koji su smogli snage da se i dalje bore za - kako i sami vele - da narod dozna gdje im je novac koji su svi u dobroj vjeri uplaćivali. I ja im vjerujem.

A ožiljke koji ostaju nakon smrti djeteta, na našu sreću, nitko od nas ne može pojmiti. I nadam se da neće.

| 07:40 | Komentari (6) | Isprintaj | #

utorak, 02.01.2018.

Bangkok by Rudarka

Kao što sam vam i obećala - nastavak priče o Tajlandu ide o Bangkoku.

Bangkok je - ne znam kako bih opisala taj rusvaj zvukova, mirisa, okusa, vizualnih efekata i svega što možete ili ne možete zamisliti.



Metropola za vrijeme Adventa? Makarska rivijera u vrijeme Ferragosta? Proštenje/kram/kirvaj u vašem selu malom? Ma neee..... zujo

Ako ste vjerni pratitelj Luc Besson filmskog opusa, onda znajte da su uvodni dijelovi "Petog elementa" doslovno skinuti s ulica Bangkoka. thumbup

Ne znam koliko sam bila jasna u prethodnom postu, no usluge turističke agencije koristili smo samo u slučaju rezervacije hotela (bila su po tri na raspolaganju), avio-karte, transfera aerodromi - hotel i nazad (preporučam - ne može biti povoljnije ni u kakvom slučaju bez obzira na sva znanja i vještine cjenkanja) kao i sva moguća putna osiguranja. Sve ostalo smo ostavili sami sebi i lokalnim agencijama (jedan izlet) na organizaciju.

Sva sreća da sam, ne znajući detalje, ipak odlučila da se aklimatiziramo na klimu, vremensku razliku, valutu, običaje, hranu i sve što uz odlazak na drugi kraj svijeta podrazumijeva na duži dio puta - ljetovanje/climbing, a nekoliko posljednjih dana za Bangkok. To je ispala super odluka.

Uglavnom, već vas vožnja s aerodroma "košta" sat i pol do dva vremena kroz prenapučen promet, ponekad i po više od pet traka u jednom smjeru. Otkrili smo da "rush hour" u Bangkoku predstavlja svaki sat dana i noći. I to vam izgleda otprilike ovako (radi se o više manje istoj lokaciji i to negdje oko 23 h kao i ujutro oko 10h):





Kroz taj promet, osim osobnih vozila, kamiona i kamiončića, taksista svih mogućih boja vozila guraju se i mopedi/skuteri koji taksiraju (uglavnom domaće stanovništvo), kao i tzv. tuk-tukovi oliti mopedi uvećani za putnički dio.

Prednost vožnje u tim "čudima" koji tokom vožnje imaju i vizualno-zvučnu podlogu za putnike naughty, je u tome što isti prolaze i uskim uličicama, dvorištima i bogtepitaj kojim "kraticama" kad vozač ocjeni da je slijedećih nekoliko raskršća u totalnom kaosu.




Doduše, ako niste opušteni, u prolasku jurećeg autobusa odnosno njegovih kotača koje jedino vidite iz svojeg prometala, pokraj vaših očiju proći će i cijeli vaš život.... nut

Na svu tu gužvu, guranje, nepropisnu vožnju/okretanje preko punih nekoliko traka (osobno doživjeti) nismo vidjeli niti jednu saobraćajnu nesreću!. Tajlandjani su budisti, preko 95% stanovništva, pa kao takvi ne konzumiraju alkohol. Dio statistike prometnih nesreća, a često s fatalnim posljedicama, uglavnom su vezani uz turiste odnosno najam (mopedića), ali to se većinom odnosi na turističke morske destinacije.

Ima li cjenkanja? O da. Doduše, obično završi na vašu štetu. U navedenom primjeru, nakon iskazane naše cijene mrtvi-hladni su nas poslati "walk".... rolleyes



Sad malo o prostituciji. Iliti o srednjovječnim "stričekima" koji (obavezno za ruke) vode mlađahne Tajlandjanke. To se može vidjeti u Bangkoku. Doduše, koliko smo se muvali i lutali po raznim trgovačkim, kulturnim i povijesnim znamenitostima i koliko nas je to na kraju koštalo kao strance i turiste - sve si mislim da "teta" kao vodič i nije tako loša opcija.

Osim onih - za jedan "skok" ili kako li to već biva eek, u Bangkoku odnosno Tajlandu je uobičajena praksa da se "iznajmi" cura na više dana/tjedana. I onda je ona osobni turistički vodič, pregovarač za cijene prijevoza, hrane i ostale zanimacije u gradu tako da ne moraš razmišljati da li ćeš se izgubiti i da li će tvoj "English tečno govoreći taksist" pogoditi pravi hotel i vratiti te sretno u okrilje klimatizirane civilizacije.

Igrom slučaja ili u dobroj namjeri naših stručnjaka u turističkoj agenciji, smješteni smo bili doslovno u srcu Bangkok-a i to Sukhumivt četvrt što bi značilo - srce grada za tulume, noćne provode, noćni šoping kao i poznatu Soi Cowboy kvart s go-go plesačicama.

Tako smo i mi večerali u simpatičnom The Old Duch Corner restoranu gdje sam odlučila odustati, nakon dobrih desetak dana tai-hrane i mrknuti T-bones steak, ne sluteći da je isti točno na početku poznatog kvarta. A iza čoška - zubo





Ista ulica danju - dokoturali se na kotačima "kantine", te se naveliko kuha, peče, dimi i naravno konzumira s nogu...



To je zapravo čar Bangkoka - tokom dana uobičajena ulica, posebno u Siam četvrti (tzv. Downtown Bangkoka) s modernim robnim kućama na desetak katova uključujući i nekoliko podrumskih nivoa i centrima banaka i azijskih kompanija..

A po noći...





Nema te "likarije" u original fake izdanju, a da ne možete naći u noćnom šopingu. smokin



Sve u svemu - preporučam svima za doživjeti. Onima slabijih živaca uz lagani koktel tableta za smirenje, antidepresiva i alkohola. Sve možete povoljno naći odmah iza ugla vašeg hotela. pjeva

Voli vas i u ovoj godini vaša Rudarka

| 14:52 | Komentari (5) | Isprintaj | #

subota, 30.12.2017.

Tajland by Rudarka

Vrijeme je da vas počastim još jednim putopisnim postom prije nego što zgotovimo ovu 2017. godinu.

Naime, nekidan se vratili sa "izleta" na Tajland. Sad će te vi reći - wou, ima se... i sl. gluposti. no

Takva vrsta putovanja rezervira se, a i lova se skuplja dobrih pola godine unaprijed. Tako smo se ove godine odrekli ljetnih praznika i svu svoju pažnju usmjerili na ove ljetne - zimske. zujo

Naravno da sam prije polaska pročitala hrpetinu blogova i slične literature po bespućima interneta o tome gdje ići, što vidjeti, kako se ponašati, zašto...

Ovdje ću se osvrnuti na sve ono što NE piše, odnosno sve ono što se ne može odnositi na "srednjovječni" par kao što su Guzda i Rudarka. Većina tekstova odnosi se na mlađu generaciju koja putuje s uvjetno malo novaca. Ruku na srce, za nekoliko tjedana boravka na Tajlandu uključujući avion, vizu i sve ostalo ipak ti treba dobrih nekoliko tisuća ojra. Pa sad... rolleyes

Povod odlaska je prvenstveno bilo upražnjavanje jednog od andrenalinskih sportova, naravno Guzdina davna želja, ali i grupica mladih sportaša koji skoro pa svake godine odlaze na Tajland, a i trenutno se još uvijek tamo nalaze. Rudarka i turistički obilazak je bio, barem Guzdi u drugom planu. smokin

Zato smo odlučiti desetak dana provesti u području Krabi na obali Andamanskog mora i još par dana u Bangkoku, "kad smo već u tom dijelu svijeta".

Tako smo početkom prosinca, nakon višesatnog leta totalno izgubljeni u vremenu i prostoru kapnuli na +30°C i 85% vlažnosti uključujući 7 sati vremenske razlike koja se putem izgubila. eek

Tu vas dočeka restoran tipa:



Ili kao opcija "klopa sa ceste" oliti street food:



Da sad ne ispadne da samo grintam, kao što su neki spomenuli nakon nekih mojih objava na drugim društvenim mrežama, mogu reći da je priroda prekrasna. Ako ste gledali Avatara, znajte da su krajobrazi "preslikani" iz ovog područja Tajlanda - otoci Andamanskog mora oliti Krabi provincije.



Tzv. bambusov otok - Bamboo Island



Sve su plaže pješčane, doduše sa različitom konzistencijom i količinom ustinjenih školjkaša. Ne mogu no priznati da je plaža poznata iz filma the Beach (onda kad je Di Caprio još bio mlad i cukren naughty) jedna od onih gdje mi je pijesak naljepši - čista, sitna, bijela zrnca pijeska.



Doduše, ako vam sad cure sline što se Rudarka nekidan kupala u ovom raju, moram vam odati tajnu. Na ovo mjesto dolaze hrpetine turista na način da vas iskrcaju iz brodova doslovno na 20 min za opaliti neki selfi i onda dalje... doduše, Rudarka se i okupala zubo

Pa vam ta ljepota iz drugog ugla izgleda ovako:

.

No, ima i drugih krasnih mjesta, kao npr. Ton Sai Beach - poznata penjačka meka u ovom dijelu svijeta.



Da se vratimo na još zanimljivih tema - kao prvo, prostitucija kao takva, pogotovo u ovim morskim destinacijama (Bangkok je druga priča) nije tako naglašena kako svi misle. Ako sanjate zgodnu Tajlanđanku - ništa od toga. One visoke, zgodne, sređene cure su muškići - i to do zadnjeg. Slikanje s njima se naplaćuje. Hi hi...

Noćni šušur (relativno) malog tajlandskog primorskog gradića:





Drugo, droga u svim oblicima, pa i ona tzv. "light" nije dobrodošla, tako da zaboravite da je ovo raj za ovu vrstu zabave.

Inače, Tajlanđani su iznimno radišni ljudi, no istovremeno pošteni do boli. U slučaju da ste što zaboravili, juriti će za vama ulicom da vam se vrati npr. zaboravljeni mobitel.

I da, oni prihvaćaju cjenkanje, tako da je uobičajeno da se oko svega, osim hrane, čovjek cjenka. No, na kraju ispadne da se cjenkate oko nekih suvenirskih đinđi za par kuna, pa je to sve na kraju bezveze. No, kad se jednom cijena uglavi, nema varanja.

Nekoliko puta nam se desilo da je konobar jurio za nama vračajući nam bakšiš jer nije od prve shvatio da mi želimo zaokružiti račun. Kako dobro osvježenje u odnosu na npr. našu obalu.

E sad, hrana. Uglavnom se radi o tajlandskoj kuhinji koja se bazira na ljutim juhicama kiselkastih (limunska trava i sl. bilje), ljutih (čili u svim oblicima) okusa, morskih plodova (opcija je "prazno" ili piletina), hrane bazirane na tjestenini (uglavnom rižinim) i riži (kuhanoj, prženoj). Svih dva tjedna boravka, osim jedan T-bones odrezak u Bangkoku, jela sam domaću hranu. Naravno, suze lila, no nisam se dala.

Tom Yam juhica (uglavnom sam uzimala riblju ili morski plodovi koji uključuju škampe)



I fency hotelska varijanta u posudi od kokosa:



Moj omiljeni desert - tzv. ljepljiva riža oliti Sticky rice s mangom (u fency hotelskoj varijanti):



I "obična" varijanta:



Da ne duljim, sve vam najbolje u slijedećoj 2018. godini, a priča o Bangkoku zavređuje svoj posebni post. Ako ste gledali "5th Element" možda možete zamisliti kako sam se osjećala u tom osam milijunskom gradu. cerek

Uz rudarki Sretno!

Voli vas vaša Rudarka

| 08:54 | Komentari (3) | Isprintaj | #

nedjelja, 03.12.2017.

Visinske pripreme...

Obično se javljam nakon putovanja. E ovaj put će biti drugačije... nut

Zapravo je sve počelo još početkom ljeta. Guzda, kao "igrač" jednog od adrenalinskih sportova, ponudio je luudi plan o odlasku u jednu od zemalja toplijih krajeva usred zime. Wou.. smijeh

Naravno, to se poklopilo sa planovima i nekih njegovih mlađahnić kompića, noo... nitko nije savršen. rolleyes

E sad - ideju sam prvo odbila s napomenom da je preskupo. Njemu je to sve zvučalo jaako jeftino. Yeah right, ako spavaš na plaži... blabla

Uglavnom, na kraju smo/se odlučila za jednu od turističkih agencija koje su po željama (hotel s klimom i wifi i još ponešto sitnica) ponudile nekoliko opcija, tako da smo na kraju, nakon provjere ponuda oblikovale (o daj - teta iz agencije i ja naughty) putovanje.

I sad se polako približilo vrijeme da se počnu pakirati stvari. Odjednom mi se - kao klasičnom freak control-u otvorilo hrpu dodatnih pitanja. Odnosno zadataka.

Vize i ostalo je odrađeno. Check... sretan

A onda ostatak.

Kao pravo - koža. Shvatila sam tek nedavno da ovako bijela ko sir odlazim na mjesto gdje je +30 i piči sunce. I to praktički od trenutka izlaska iz aerodromske zgrade. Fak.

Tako da sam potražila u selu gdje trenutno radim solarij. Malo su me čudno gledali, no ne može se biti Maja Šuput bez borbe. thumbup

Jučer sam bila na pedikuri i farbanju nožnih noktiju. Ipak oblačim sandale. smokin

Onda hrpa onih sitnica - lijekovi protiv diureje, mala pakiranja lakova, pasti za zube i sličnih drangulija bez koje jedna žena ne može. Ma, piše da se sve da kupiti i na drugom kraju svijeta, noo... nono

Još nisam došla do trenutka pakiranja ljetnih stvari. Doduše, prije par mjeseci kad sam spremala iste u više dijelove ormara pokušala sam dogovoriti sama sa sobom što bi trebala ponijeti na put, a što ne. Tako da već imam neke planove. zujo

Da skratim, sve je u niskom startu. Nadajmo se da će sve ići kako sam isplanirala. Zaželite mi sreću na putu. wave

| 16:01 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 16.11.2017.

Hrvaski e-sustavi i lamentacija o poštama općenito...

Stoji Rudarka u pošti i čeka onaj neki čudni red tipa H013 ili C029 (ovaj potonji je bio moj broj) na Š02 (ovo Š je valjda od šalter nut), a tete poštarice se muvaju, prenose papire, papiriće, tipkaju na kompjutor - još uvijek u nekom prastarom programu sa zeleno/crnom/bijelim monitorima iz prošlog stoljeća.... i mislim si na našu dragu predsjednicu i njene jučerašnje izjave. puknucu

Veli žena - u kontekstu korupcije u državnim službama - kako treba uvesti svekoliku kompjuterizaciju sustava, pa će se sve vidjeti. Oće, oće... samo kad draga gospođo predsjednice? no

Da se vratimo na poštu - osim silne papirologije u koju se mora upisati maltene krvna grupa i broj cipela, paralelno se upisuje bogtepitaj što i u navedeni program. Koji je uspostavljen prije više od desetak godina. No, ove naše lokalne tete po njemu kuckaju, pa se međusobno konzultiraju, dogovaraju, raspravljaju, kao da je sustav stigao jučer.

Sjećam se svojedobno da je na prijemu u bolnicu (KBC Zagreb) bila slična komplicirana procedura - upis u komp i paralelno upis u nekoliko bilježnica (možete misliti kako je izgledala ta kupusara), no već slijedeće godine (godišnji pregledi) su izbacili ovaj papirnati dio i sve se obavljalo kroz e-sustav. U sadašnje vrijeme rezervacija termina on-line - stvari su još jednostavnije.

No, ponavljam - Hrvatska nije grad Zagreb i ovo nešto većih gradova već i manje sredine, uključujući i neka županijska središta koja su miljama daleko od poštene kompjutorizacije, pa čak i same mrežne infrastrukture.

Kako se kompanija u kojoj radim nalazi na površini većeg dijela Lijepe naše, uključujući opskurdna mjesta bez civilizacije, ali smo poslovno kompjutorski povezani kroz razne sustave baza podataka, tako znam da postoji dosta problema na nekim područjima, no ugovorno se inzistira od isporučitelja mobilnih mreža da stvari poboljšava. Što oni i čine. Doduše, na nekim mjestima manje uspješno, nooo... nitko nije savršen.

Imamo mi i ugovore o najmu/održavanju IT opreme. Hoću reći - sve se može. Ne treba živjeti u prošlosti starih "kanti" i software-skih rješenja iz sredine prošlog stoljeća.

Da se vratimo na gorenavedenu poštu. Osim zastarjelog načina rada, poboljšanog famoznim biranjem brojeva za red tako organiziranim da i meni kao visokoobrazovanoj osobi treba minuta da otkrijem što je pjesnik htio i koji da stisnem odabir usluge, ali i dalje čekajući među svekolikom penzionerskom moćnom gomilicom uvećanom za desetak predstavnika romske manjine loših higijenskih navika, imam osjećaj da nam je državna perjanica poštanskih usluga zaostala do bola.

I ne, gospođe koje rade na dotičnoj lokaciji nije da ne rade. O ne. Trude se one koliko im to sustav, a možda i obrazovanje dopušta. No da mi padne mrak na oči kad otkrijem žuti listić u kasliću - o da. headbang

I par fotografija svaštare što se prodaje u istima. Samo da se zna - najpovoljniji lampioni (o da, bila Rudarka i prije par tjedana u pošti) mogli su se kupiti na lokacijama HP. naughty




| 12:59 | Komentari (0) | Isprintaj | #

utorak, 07.11.2017.

Fakof Mr. I.

Konačno ufatilo Todorića. Odnosno, sam je odlučio kad i gdje će se predati. I sad će se opet raspredati o njemu uzduž i poprijeko. No, to mi ne smeta. Da je bilo tko od nas zamračio toliko para... headbang

U međuvremenu njegovog skrivanja smetalo me što su nas od jutra do večeri zasipavali njegovim postovima, mudrim mislima i prepariranjima svekolike zajednice. Pa je tako dotični postao glavna blogerska faca. Halo? burninmad

Ispada da prije, a bome valjda niti poslije neće biti blogera u ovom našem mikrosvijetu. Uključujući i svepaštetastog (sori, ali brate iskačeš u svakom selu, osim mome, ali to nije do tebe no) Kruleta.

Pisalo se već i prije o prvim blogerima, pa bivšima, pa sadašnjima, pa i onim selebovima što su s nama izdržali do prvog u mjesecu, pa o predizbornim političarskim postovima što su nam se ulizivali (doduše, osim jednog thumbup) do trenutka izborne šutnje....

Ne mogu reći da sam u posljednjih nekoliko godina preaktivna na blogu. Doduše, bilo je davnih dana kada je izlazio po jedan post na dan dobrih desetak, a možda i više mjeseci. No, i dalje se osjećam članom ove naše zajednice i mrsko mi je kad se o nama piše i govori u negativnom kontekstu.

A sad se svima diže kosa na glavi oko spominjanja blogova i blogera kao takvih.... e moj Ivica. Fak off.

| 17:36 | Komentari (4) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>