utorak, 18.04.2017.

Breaking point... in house

Krajnje je vrijeme da blogersku zajednicu uveselim detaljima iz privatnog života. Neki će se sjetiti serije o Kraljici Majci thumbup, pa one o pametovanjima najdraže mi Sveki nut, pa još nekim članovima Rudarkine bliže i šire obitelji.

Naime, unazad nekoliko dana desio se breaking point u našoj obitelji.

Mala (20) je (ponovno) otišla na morsku pećalbu, ovaj put manje stresno po Rudarku jer je ista preživjela pola prošle godine bez većih (zdrastvenih) problema, pa si mislim - ajde, sada je godinu dana starija, pametnija.... wave

Kućni ljubimac, famozni afrički tvor (6,5), i o njemu je bilo nešto postova u prošlosti fino, je nažalost, nakon dugogodišnjeg života napustio ovaj svijet. Ovdje moram priznati da smo - pošto nisam neka suluda ljubiteljica domaćih životinja, odahnuli svi u kući. Uključujući i našu prijateljicu kojoj je isti ostajao na skrb do smo se skitali svijetom.

Siroti naš tvor doživio je duboku starost pa se u posljednjih pola godine tako i ponašao - niti je više imao dobar njuh, niti se više igrao (tvorovi su vam vesela i zanimljiva bića koja se vole igrati svime i svačime rofl ), niti.... a možda je zato što smo ga tretirali najnormalnije za navedene životinje (spavao je zatvoren u kavezu, hranili ga jednostavnom hranom namijenjenom za tvorove, šetali ga po dvorištu, čak dapače, izbjegavali veterinara) doživio tu duboku starost. No da... ode. cry

Guzda (50-ak) je, osim istegnutog ramena, ozlijedio nogu - čak možda da je bilo pametno da mu stisnu koji šav (što nije učinio lud) i još nešto prigodnih ratničkih boljki, a sve vezano uz njegov adrenalinski sport, više - manje dobro. naughty

Rudarku (e nema godina) poslali u školu. Again. Detalji o istom jednom drugom zgodom. Tko kaže da ne postoji termin cjeloživotnog učenja. nut

I sad - šlag na kraju: Nasljednik (24). Ljubav majčinog života. Moja sreća i izvor najvećih trauma... i da sad ne dramim dalje u tom tonu.... headbang kiss lud zujo puknucu

Dotični se odselio, zajedno sa svojim krevetom, frižiderom, posteljinom, nešto hrane, tećama i pjatima u viksu. Čak je ponio i svoj tv koji je posljednji put bio upaljen kad se preko jedne bolesne zime doselila Sveki, pa se na istom pratile turske i kineske sapunjare.

Ne bi tu bilo ništa dramatično da ista ne posjeduje, od blagodati civilizacije, samo struju. Voda (pogotovo) pitka je već problem. A i sve ostalo. Uključujući najbliži gradski prijevoz na 20 min pješke. zubo

Za razliku od ideje o stopiranju do Indije, bez mobitela, ovo mi zvuči kao manje štetna ekspedicija. Barem po majku Rudarku.

Samo nekoliko tips-eva u međuvremenu:

- vodu (iz cisterne) otkrio nakon 2 dana (kad mu je majka objasnila gdje se nalazi slavina),
- nakon dva/tri dana obavljanje nužde po šumi provjerio da li smije koristiti tojlet u kući,
- otkrio da baš nije zgodno tražiti posao nakon što se biciklom doveze po pljusku u civilizaciju,
- otkrio da na Uskrs ne rade dućani, pa ni pekare.....

Otkrio i neke pozitivne stvari:

- pitka voda nalazi se na slavini na obližnjem groblju,
- mobitel se koristi kako bi oca/majku pitao za savjete,
- još uvijek živ i zdrav.

Već vidim, biti će to zanimljivih postova. Znam da se svi veselite. Bome nama nije smješno. No, navijamo da uspije.

Go Nasljednik! smokin

| 20:42 | Komentari (4) | Isprintaj | #

utorak, 04.04.2017.

Izazovi Alvareza trećeg - I dio

Kako imamo novu lokalnu zabavu - a to je ismijavanje muzičke (ne)uspješne karijere trenutnog prvog čovjeka našeg najvećeg hrvatskog mastodonta, uključujući lokalnu kladionicu da li će ovakav - po našim balkanskim mjerilima "ridikul" učiniti nemoguće - oliti spasiti koncern, vrijeme je da i Rudarka izrazi svoj sud o istome. zubo

Kako sam unazad par godina radila na (relativno) visokom rukovodnom mjestu, a ne bi pozvali Rudarku da je sve bilo idealno (no to je onaj drugi post o ravnopravnosti spolova koji (još) nisam napisala rolleyes) i koja je pri tom dobila ozbiljne rukovodne izazove koji su uključivali outsoursing, otkaze, restrukturiranje i slične bolne rezove, smatram se dosta kompetentnom da malo proćaskamo o za sada jedinom javnom istupu dotičnog Alvareza pod brojem tri.

Što je čovjek poručio i što se može pročitati - kako bi se lijepo reklo "između redova"?

Kao prvo - samim time što je javno istupio, otvoreno govoreći o sebi, svojim hobijima - tu se distancirao od te tzv. muzičke karijere koju je prozvao svojim hobijem i ispušnim ventilom (mnogi manageri provode više vremena na nekim sportskim terenima i oko njih nego u uredu - believe me no) već je učinio prvi plus, a ujedno i pljusku svim političkim i ostalim PR stručnjacima.

Dalje, nekoliko je puta ponovio - a na javnosti (novinarskoj struci) je da malo progugla i provjeri izjave - kako je stručnjak u tome što radi, ali da je situacija ozbiljna i ništa ne obećava. To je još jedan osvježavajući podatak u odnosu na sve one dosadne političke istupe gdje se javno hvalisanje (uključujući i tuđe) zaslugama mijenjaju sa obećanjima "brda i dolina" - to što sve ne pije vodu, ne mori naivne penziće, pa i ostatak biračkog tijela. Mene dovodi do ludila. headbang

Doduše, u daljnjem istupu je spomenuo neke općepoznate managerske floskule - od toga da neće biti cjepkanja koncerna, do toga da će se upotrijebiti svi instrumenti - od restrukturiranja, prodaje pojedinih poduzeća, objedinjavanja - što dovodi i do otkaza (jer se poslovi objedinjuju, pa nije potreban isti broj izvršitelja - a obično je radna snaga jedna od najvećih stavki u financijskoj konstrukciji) određenog broja djelatnika.... više manje mogući su svi scenariji odnosno mix svih zajedno.

Smatram da je najveća prednost njegovog lika i dijela, uključujući i tim koji je stigao s njim iz Amerike što su odmaknuti od toga "tko je kome što", a pošto su ih postavili vanjski investitori (hajmo ih tako nazvati), biti će imuni na sve političke i lokalno šerifske utjecaje - što će u konačnici - barem se nadam - donijeti dobrobit za većinu radne snage. Osobno sam bila u relativno sličnoj poziciji - dolazeći iz totalno drugog dijela megakompanije - nisam znala tko je kome kumić, susjed ili dijete, te sam neke bolne odluke donijela na temelju nekih radnih kvaliteta i zasluga.

Naravno, Alvarez i ekipa će rješavati problem na razini koncerna i jedinice će im biti pojedinačne kompanije, ostatak mučnog posla spasti će na niže rangirani management. Jedan od poznatih kriznih rješenja je i rez - odnosno totalna smjena rukovodeće garniture (tu bi se radilo o svim kompanijama u koncernu) do operativne razine oliti do nižih rukovoditelja koji direktno upravljaju proizvodnjom/prodajom.

Pretpostavljam da mu neće predstavljati traume jer je slične scenarije prolazio i u prijašnjoj karijeri, tako da je onda relativno jednostavno određenim rezovima doći do ušteda. Pitanje je da li će pronaći dovoljno prostora da uštede budu dovoljne da se više manje spasi veći dio sustava.

Sigurno je da će se određeni dijelovi tj. poduzeća koja nisu direktno vezana uz prodajnu mrežu (koja donosi najveće dobiti), čak možda i ove poljoprivrednog i proizvođačkog karaktera (a tu ima zainteresiranih kupaca) - to bi se stručno zvalo core business oliti "osnovna djelatnost" odstraniti tj. rascjepkati odnosno prodati. Naravno da je problem kod tih stvari za malog čovjeka što je najviše ugrožen, da ima velike šanse ostati bez posla i da kod takvih primopredaja vlasništva obično dolazi i do "čišćenja" najviše ugroženih skupina djelatnika - 50+, žena, trudnica.... Teško da će se ti scenariji moći izbjeći.

Sve u svemu - zanimljivo predavanje iz područja rukovođenja kompanijama u kriznim situacijama. Ali da će biti sranja - hoće. A sve zbog bahatosti države koja nije na vrijeme zaustavila megalomanske apetite jedne male seoske obitelji. Koja se postavila da je nedodirljiva.

Da klizimo u recesiju - da. Za to nije potreban stručnjak da procijeni. To vam i bakica na placu može lako objasniti. Shit.

| 23:45 | Komentari (8) | Isprintaj | #

četvrtak, 02.03.2017.

Palijativna skrb...

Dramatičnim istupom oca umirućeg djeteta i javnim vapajem za rješavanjem njihovih muka kroz labirinte ove naše birokratske države - gdje ništa ne može, a opet, može i sve, ovisi za koga.... otvorila se rasprava oko palijativne skrbi.

Palijativna skrb je jedna od grana medicine koja se bavi onim posljednjim danima života od trenutka kada više nema potrebe/mogućnosti da se zdravlje poboljša bilo kakvim lijekovima, operacijama ili tretmanima do trenutka odlaska s ovog svijeta oliti smrti.

Obzirom da sam u jednom dijelu života bila u situaciji kada mi/nam je trebala ovakva vrsta medicine - mogu iz prve ruke ispričati svoje impresije. Naime, moj otac je - nakon nekoliko operacija, kemoterapija i zračenja, došao u onu fazu kad mu liječnici i sama bolnica baš nisu bili od neke pomoći. No, isto tako mu je bila potrebna 24-satna medicinska njega. A ne ona dvosatna u radnom dijelu tjedna (koju možete dobiti, nakon silne papirologije i ovjeravanja unutar labirinta HZZO-a).

Ne mogu vam opisati svoju nemoć kada su nas, nakon pregleda, infuzije/transfuzije, vratili doma. U tom trenutku moj otac više nije imao snage stajati, pa ga je ekipa hitne donijela u stan. Kako nisam medicinske struke, a u tim trenucima ne možete sa sigurnošću znati da li vaš voljeni odlazi u slijedećih nekoliko minuta, sati, dana - no to može biti i tjedana, ne možete sve ostaviti (posao, djecu, muža, ženu...) i posvetiti se svojem umirućem članu obitelji.

Mi smo u tom trenutku, u dogovoru sa ocem, organizirali i prevezli ga u jednu od ustanova za smještaj starijih osoba. Kako je i on bio već u tim nekim godinama - to nije izgledalo tako strašno. Ovdje mogu reći kako su ti dragi ljudi - od sveg osoblja tog (privatnog) doma bili susretljivi prema nama, te nam između ostalog davali i psihološku pomoć. Jer je trebalo odlučiti o službenom putu, doduše ne predaleko (i predugo), ali ipak....

Naravno da postoje i oni "poznati" - od bivšeg premijera, nekih poznatih javnih osoba - koji su svoje zadnje dane proveli unutar (besplatnog) sustava odnosno u bolničkom krevetu. I ne slažem se sa izjavom jednog od ravnatelja bolnica što su prodefilirali ispred kamera - da je intencija medicinske struke da umirući bude uz svoje najmilije u okruženju svojeg doma - jer u tim trenucima tim istim umirućim treba liječnik, medicinska sestra, previjanje, injekcije lijekova protiv bolova......

Kada u dotični kontekst stavimo umirućeg mališana - stvari se doimaju još gore. Jer to dijete ne možete smjestiti u dom za starije i nemoćne (nisam spomenula da se takva vrsta smještaja naplaćuje od nekoliko tisuća kuna na više!).

Znam nekoliko primjera gdje su roditelji, nakon traumatičnih iskustava osnovali udruge za pomoć (npr. Udruga za palijativnu skrb Sandra Stojić iz Kutine), no obično se one bave psihološkom pomoću obitelji, kao i eventualno pomoć oko nabave odnosno besplatne posudbe određenih pomagala (medicinski krevet i sl.), ali ne znam niti jednu udrugu koja se bavi smještajem i samom medicinskom pomoći. Pogotovo ne besplatno.

Zaključak svega - definitivno nam je potreban i ovakav način smještaja, pogotovo za mlade ljude (na nivou županija?) kako bi dostojanstveno i u što manje muke i što više (besplatne) medicinske skrbi proživjeli svoje posljednje ionako teške trenutke prije samog kraja....

Pozdrav od Rudarke

| 15:57 | Komentari (7) | Isprintaj | #

srijeda, 22.02.2017.

Požari, znatiželjnici i još malo pride...

Pošto sam na poslu prošla dosta poslova i operacija koje su uključivale nadzor od vatrogasne službe, kao i sve moguće dozvole za rad u zoni opasnosti od požara kao i onoj od eksplozije thumbup, mogu zamisliti situaciju na terenu - u ovom slučaju na požarištu studentskog doma.

Kao što je u ovom slučaju bilo okolnih znatiželjnih prolaznika i susjedstvo, tako u mojem slučaju (kad smo radili na terenu usred šume ili nasred obradivih površina) radi se o znatiželjnim NKV radnicima oliti "pomoćnim bagerstima" tj. građevinskim pomoćnim radnicima. Ti su gurali nos, stojeći tako da je organizator radova (poslovođa, voditelj gradilišta, nadzorni ing) imao male šanse da vidi ono što treba vidjeti kako bi na siguran način organizirao određene građevinske, strojarske i ine radove. Oće to... headbang

Da vam ne spominjem da su bez pardona pokušavali uvjeriti ključnog bagerstu, dizaličara, whatever - što u tom trenutku treba učiniti da bi riješio trenutni problem komplicirane operacije...

Na jednom zanimljivom radilištu, kada smo uspjeli izmijeniti tok jedne od naših poznatih rijeka kako bi u korito iste postavili određene "stvari", pokušavajući organizirati posao sa izvođačem (iz građevinske i strojarske struke) i nekoliko usko stručnih podizvođača radova, odjednom se skupilo neko meni nepoznato društvo koje je počelo zapovijedati - ajmo tu više lijevo, ne tu više desno.... nut.

Uglavnom, došla sam (tu je postojala i traka ograničenja) i izbacila sve te nepoznate osobe. Ispalo je da su neke face i direktori. Ma, nema veze. Nisu oni bili odgovorni za navedenu operaciju. Zatražila sam da ostanu samo voditelji gradilišta izvođača/podizvođača i nadzorni inženjeri. Da vam velim da su mi (uz objašnjenje koga sam "izbacila"), navedeni izvođači pljeskali. zubo

Što hoću reći - opasno je gurati se tamo gdje se obavljaju opasni radovi ili intervencije tima ove gore vatrogasne. Pazite se. U slučaju da niste specijalist u području koje je u tom trenutku ugroženo - radilo se o vatri, liječničkoj pomoći ili nešto treće - mičite se!!!

I to je poruka ovog posta.

Sretno od Rudarke! wave

| 17:40 | Komentari (6) | Isprintaj | #

subota, 04.02.2017.

Kulinarski show ili kako NE kuhati....

Gledam najnoviju inačicu kulinarskog showa - te se čudim.... rolleyes

Kao prvo - vidim neke poznate face koje sam jedva smjestila, nakon dobrih pola sata mozganja, u neke druge reality emisije. Mislim si - što ti tu rade? namcor

Onda drama u inače normalnoj emisiji gdje je najgora stvar bila zaboravljanje neke osnovne namirnice ili malo krvi od porezanog prsta... naughty

Svađa, drama, ružne riječi... halo? lud

Nakon svega me osupnuo nivo znanja i vještina koje bi po mojem skromnom poimanju - čovjek/žena koji se prijavi na ovakvu vrstu natjecanja ipak morao posjedovati - pa bio to kviz znanja, kopanje vrta i mužnju krava u onim famoznim Reality sapunjarama (ne znam da li mi je gori onaj u blatu ili onaj gdje se nekoliko mjeseci izležavaju u zatvorenom penthaus-u) kao i gore navedeno kulinarsko natjecanje, pa bi se ipak očekivalo da se zna razlika između "mekog" i "oštrog" brašna. Halo?

Znam da nisu svi frikovi kao na primjer Rudarka, da većina naše hrvatske populacije ne čita/prati niti osnovne dnevne vijesti, a kamoli nešto malo više stručno - pa bilo to iz područja kućanstva, financija (dizanje kredita) ili medicine (prehlade, viroze ili proljevi), nego se glavnom bez pameti bacaju u neke čudne eksponiranosti tipa menjam ženu, tražim snahu, kuham ili čuvam ovce.... nut

Očito da postoji i određeni krug do jučer anonimnih osoba, koje su nakon prvog pojavljivanja pred kamerama izgubile strah i tremu, pa se javljaju na sve i svašta. Očito su dnevnice dobre... nije valjda da svi pucaju na prvu nagradu?

Anyway, nekoliko savjeta za kraj, a vezano uz navedeni kulinarski show:

- kuhanje je nauka i potrebno je proći barem nekoliko osnovnih načina obrade - od rezanja mesa, odabira začina, različitosti termičkih obrada namirnica i dr. prije nego se prijaviš na natjecanje,

- u slučaju slobodnog odabira NE kuhati nešto što nikad prije nisi probao doma (osobno ne bih priznala ništa manje od barem 10 x i to uspješno!),

- smiri loptu, pripremi sve namirnice - čišćenje, rezanje, filetiranje, mariniranje, razmisli i posloži vremenski slijed kuhanja prije nego počneš s istim,

- ne radi svinjac od kulinarske jedinice na kojoj spremaš hranu,

- prihvati sve kao dobru igru i radi opušteno.

I da - Rudarka je davno davno bila u jednom kulinarskom natječaju (onom jedan na jedan tj. dva na dva). I pobjedila. Hi hi... zar ste sumnjali? zubo

| 12:37 | Komentari (5) | Isprintaj | #

četvrtak, 26.01.2017.

Znanstveni nepotizam i ostale gadarije....

Ne mogu se odlučiti da li bih željela živjeti u Crnoj Gori/Makedoniji ili Švicarskoj!

Sad se vi pitate - zašto?

E pa zato što bi u prvim navedenim zemljama znalo da državama vladaju "određeni", pa bi lovila veze da odrađujem neka svoja egzistencijalna pitanja, a ova posljednja - da bi mi bilo dobro i da se ne bih uopće zamarala tko vodi državu, ministarstva, lokalnu općinu, a bome me ne bi diralo ni da li lokalni poštar dobro odrađuje svoj posao jer je to u Švicarskoj poznata stvar.

Što ljuti Rudarku?

Kao prvo - ministar koji s gnušanjem pobija "grozne" primisli da je nešto oteo aka ukrao aka prepisao - priča o famoznom doktoratu i još nešto stručne literature koje eminentna znanstvena zajednica smatra plagijatom.

Malo pojašnjenje - kad se piše magistarski, doktorski rad ili čak i neki stručni rad preporuča se, ma čak se i očekuje da se referira tj. u sam rad uključe citati iz za to referentne stručne skupine. To znači da si sve dostupno pročitao, proučio i uklopio u svoj rad na način da svojim zaključcima proširiš znanstvene vidike ili dokažeš suprotno.... i to sve sa za to strogo određenim načinom označavanja referenci. Da ne bi mislili da smo neuređeno znanstveno društvo!

Doduše, zna se još iz mojeg doba studiranja da se asistenti/profesori po fakultetima "snalaze" u pisanju svojih stručnih radova, a pogotovo doktorata na način da podjele zadatke među svojom studentarijom. Možda je i naš drčni ministar isto tako - malo okolo podijelio zadatke, pa se sad vadi da je nešto "zaboravio". Hm.

Da se vratimo na početak priče - danas u vijestima spominju rektora zagrebačkog sveučilišta koji sam sebi - kao znanstveniku potpisuje novčanu potporu. Eto - nema pametnijeg, mlađeg ni perspektivnijeg znanstvenika nego što si je sam (sebi). Baš bih voljela da i njegove radove netko iz struke pročita, pa komentira...

Sve u svemu - nema te meksičke, turske niti brazilske sapunice kao naša lokalna politička varoš. burninmad blabla puknucu

| 17:15 | Komentari (2) | Isprintaj | #

utorak, 24.01.2017.

Novogodišnje promjene...

Nikako da krenem s ovim - "prvim" postom.

Naime, u međuvremenu sam se vratila na prijašnji posao (prošlo je od tada 25 mjeseci - aaa....naughty), odradila krajem godine razduženje i primopredaju raznoraznih zadataka (tu su moji prijašnji nadređeni to shvatili malo pjesnički i pokušali me baciti na godišnji, no ja se nisam dala i smatram da sam to odradila fer i korektno yes), pa sam nakon svega pobrala gripu.... rofl

S jedne strane čovjek nekako završi sa gorkim okusom u ustima jer ne smatra da je vrijeme za promjene. I to baš kod njega. Ne želim zvučiti kao uvrijeđena bivša šefica, no da je došlo do smjene samo na nekoliko manager-skih funkcija na kojima su bile žene (a više nisu), naravno, nakon promjene tih istih viših manager-a - definitivno nešto govori o ravnopravnosti spolova. A i mnogim drugim stvarima.... puknucu

No, kako sam imala opcije povratka u staro okruženje, tako se sve više - manje posložilo. Osim što je ritam rada tako laganini - ili je onaj prije bio tako bjesomučno opak - to je sad pitanje, pa se lagano dosađujem.... lud

Nakon svega čovjek si misli - zar mu je to trebalo?

Raditi pustih 10-ak i više sati, putovati dnevno po dva i pol do tri sata (na svu sreću bez ijedne nesreće), odraditi dnevno po stotinjak mail-ova, nekoliko višesatnih sastanaka, radnih zadataka bezbroj, teških poslovnih odluka (nikome ne želim).... halo?

I to sve za relativan sitniš - i korištenje službenog automobila u privatne svrhe (a privatnog vremena baš i nije bilo).

No, sad da dalje ne dramim - lagano se odmaram, čitam stručnu literaturu (koju sam propustila u posljednjih dvije godine), pišem neke stručne radove...

Zapravo sam ponosna na sebe što sam dokazala (sama sebi) da sam opako sposobna za takve zahtjevne pozicije. Doduše - određene odluke sam odrađivala dosta socijalno osviješteno - što baš i nije plus kod tzv. višeg management-a, a s druge strane - sindikat nije baš da me podržavao što nije bilo lijepo od njih.

Drugo, takve pozicije se lijepo vide u CV. nut

Treće - da mi se baš hoće - trebala bi lobirati sa sebe (ili se), a za to zapravo baš i nemam živaca. Barem za sada.

Neki očekuju i neku knjigu. Novi doktorat mi ne pada na pamet .... nut

| 17:20 | Komentari (4) | Isprintaj | #

srijeda, 02.11.2016.

Spužva Bob i još malo o crkvenim mišljenjima...

Današnji prilog što sam ga uspjela vidjeti u poslijepodnevnom terminu vezan uz popis crtanih filmova što štete djeci - a onda i onih što su "bogohulni" i reakcije nekolicine luckastih Varaždinaca (ako sam dobro zapamtila) otvara novu temu za raspravu - što su teme koje "smije" komentirati lokalni velečasni za nedjeljne mise?

Želim na početku napomenuti da sam (relativno) aktivan vjernik s nekolicinom svećeničkog "kadra" u široj familiji (doduše u ranoj povijesti) koja me na određeni način i oblikovala, tako da molim da mi se ne podmeću određeni antireligiozni stavovi.

Uglavnom, tamo neki svećenik proglasio je crtić "spužva Bob" najgorim za miran katolički život naše sitnozube mladeži. Pa se luckasti dečki z Varaždina proglasili zagovornicima istog Boba... no da... nut

Htjela bih ovdje komentirati svoj stav o tome što smatram prihvatljivim da mi se propovijeda na nedjeljnoj misi.

Sjećam se propovjedi svojeg ujaka (franjevac), kao i mnoge propovjedi o. Bonaventure (dotičnom sam kao trogodišnja curica sjedila u krilu i objašnjavala kako sam si lijepa u novoj haljinici cerek) i nekih drugih velikana Rimokatoličke crkve, gdje se nikada, ali baš nikada nije spominjalo što bi mi eksplicitno, kao narod, odnosno civili morali raditi/misliti/gledati... čak je Duda prije/poslije svakih izbora zatražio molitvu "za one na vlasti" da ih pamet dobro služi. I ni mrvicu dalje.

I dalje smatram neprimjerenim da me velečasni sa oltara spominje koliko ću djece roditi, kako ću ih odgajati (naravno da ih želim i odgajam u duhu pozitivnih, pristojnih i poštenih ljudi), što ću gledati na televiziji, pa čak i za koga ću glasati. Da sad ne spominjem jednog biskupa i njegov stav o "štracama".

Jasno mi je da još uvijek postoji utjecaj u određenim krajevima lijepe naše, no smatram da se taj utjecaj mora ograničiti ili bolje rečeno - postaviti granice koji su pristojni da se s tog svetog mjesta spominju.

Eto, toliko od Rudarke.

Žifili vi meni.




| 18:35 | Komentari (7) | Isprintaj | #

četvrtak, 06.10.2016.

Burka...

Slušam danas ranom zorom (o da, i direktorice putuju na posao, čak i mrvicu prerano za njihov status naughty) kako će Norveška zabraniti burke (pokrivalo za glavu kod žena muslimanske vjeroispovijesti) - doduše u dijelu koji pokriva lice.

Koliko se dobro sjećam, o ovoj tematici nisam rekla svoje osobno mišljenje. Pa eto vam Rudarkinog mišljenja. smijeh

Bijah ja i u arapskim zemljama i to uglavnom poslovno. Trudila sam se obući i ponašati dostojno njihovog svjetonazora ne vrijeđajući njihovu kulturu. Napominjem - u njihovim zemljama. Čak i mimo vlastitog modnog izričaja. No, kad oni dođu k nama - eee... vrijeme je da se počnu ponašati europski.

Zapravo me smeta što kordon izbjeglica tokom posljednjeg desetljeća mijenja sliku Europe u smjeru koji se ne može smatrati našom kulturom. Jebiga - ako ja skidam cipele kad ulazim u džamiju, očekujem da isto tako oni - pogotovo ako žele živjeti u našoj kulturi - neka se izvole ponašati u skladu sa našim kulturološkim standardima. A to bi bilo bez burke. Točka.

Ne spominjem ovdje Amerikance i njihovo - u šorcu i majici na bretele i u crkvu i na glasanje... već ipak našu relativno konzervativnu europsku sredinu i način ponašanja. Ali ipak bez muslimanskog obilježja burke, pogotovo one sa sakrivenim licem.

Čak me dio priče oko oblačenja na plaži ovog ljeta - a bilo je novinarskih ispada u stilu hodanja u toj famoznoj "odjeći za plažu" i nije smetalo. Ipak smo mi turistička zemlja. Pa ako i netko dođe od glave do pete pokriven - neka mu bude. zubo

Tako smo prije nekoliko mjeseci doživjeli muslimanski "prepad" usred Beča. Izašlo u centar grada više "njih" od klasičnih zapadnjaka. Pretpostavljam da nije bilo domaćih (bio je produženi praznik). Čak je bio i respektabilan broj duša što je komunicirao na razumljivom jeziku "našeg" Balkana.... nut

Znam da je pitanje burke senzibilno jer je za nosioce iste - od mladosti navikle cure/djevojke/žene zapravo neprihvatljivo i pretpostavljam neugodno iskustvo skidanja iste i pokazivanja glave nakon dugogodišnjeg odgoja drugačije vrste. No, pitanje asimilacije u određenu sredinu je sigurno i pitanje vanjskih obilježja - svidjelo se to nekome ili ne.

Kako ti isti pripadnici raznih zemalja doseljeni u središnju i sjevernu Europu moraju znati domicilni jezik kako bi živjeli/radili ili se školovali, isto tako je pitanje prihvaćanja vanjskih obilježja (tu smatram dotično oblačenje i samo nošenje burke kao takvo) lokalne kulture pitanje samog života u toj sredini.

Jednom riječju - ako niste shvatili što htjedoh reći - ja sam protiv burke za žitelje Europe. Pa prozvali me konzervom ili tko zna kako. Sori. lud

| 20:33 | Komentari (13) | Isprintaj | #

nedjelja, 18.09.2016.

Go to Greece...

Kako sam već tokom svojeg (pre)bogatog blogerskog života napisala/opisala raznorazne teme, tako mi na kraju ostaje samo politika i putovanja kao nešto neistraženo ili novo.

O politici u ovom trenutku neću. Znači putovanja. smokin

Ove godine je godišnji počeo malo kasnije - krajem kolovoza. Iz više razloga - Guzda je bio zauzet nekim poslom (a naivno je pomislio da će biti gotov sredinom ljeta), a bome i sam cilj putovanja - Grčka, nije ulijevao povjerenje odnosno - što kasnije krenemo biti će hladnije pa time i ugodnije. zubo

Tako smo naprasno krenuli pregazivši susjednu istočnu državu. A temperatura za slediti se.



Zatekli se u prelijepoj, no zato luudo kićastoj, ponosnoj i simpatičnoj Makedoniji.



Nakon par dana, da vas sad ne davim pričama o Makedoniji (čini mi se da sam o tome pisala prije dvije godine, pa tražite stare postove), napali smo Grčku. Guzda je bio iznimno uzbuđen naughty

Pošto smo stigli do granice, pokazalo se dobrim što isto nismo napravili par tjedana ranije. Gužva na ulazu bila je minimalna.



Ideja je bila da virnem na to famozno "grčko" more - a to bi značilo posjetiti okolicu Thessalonike (oliti po naškom Saluna).

No, od te prvotne ideje došli smo - doduše opakim Guzdinim nagovaranjem, do pristanka obilaska poznatih Meteora (jednog od penjačkih meka nut), a za turiste vulgaris uključujući i maturante (ako se sjećaju nono) - konglomeratnih nakupina stijena, sa grčkim manastirima na nekoliko od njih. Neki su relativno dostupni, dok do drugih treba opako hodati satima...



Moram spomenuti da smo tokom putovanja uspjeli ubosti najbolje hotele za "best value for money" isključivo Rudarkinim sposobnostima. Gornja slika je pogled s našeg hotela. Neprocjenjivo.

Lokalni gradić - Kalampaka. Mene osobno podsjeća na Maltu. Ma sve je to isto - mediteranski miš-maš.



E sad - Grci. zujo

Ako očekujete piće/hranu u nekom razumnom roku - zaboravite. Prvo vam na stol stižu čaše (hladne) vode, bez pitanja. Kad skužite da je konobar zaboravio na vas i da ga morate ponovno dozvati, proći će neko vrijeme. E, tek tada naručujete svoje osnovno piće. Voda, koja je u Thessaloniki kafićima uglavnom bila buteljirana, nije u cijeni. No cijene..... headbang

Odgovor bi bio - skupo, skupo, skupo. Mala točena piva usred grčke *ripi*dine - 3 do 4 Ojra. Nismo se baš niti najeli, a koštalo nas je od 35 do 50 eura. Pa si vi mislite koliko bi vas to tek koštalo na nekoj od destinacija gdje Šuputica sunča guzu. no

Da vas sad ne davim turističkim slikama, eto malo jedna za sve nas domaćice. smijeh



U dijelu puta prema Thessaloniki stali smo i na kupanje. More je više manje bezveze (barem u tom dijelu Peloponeza) - navodno su južni otoci ljepši i definitivno sam razočarana Grčkom kao morskom destinacijom. No isto se odnosi i na Maltu, pa sad - možda sam stvarno postala jaako izbirljiva (Jadran je zakon!).

Ako govorimo i o ostalom - kako je to lijepo rekao jedan moj poslovni prijatelj - gdje je god Hipokrat pišnuo - Grci naplaćuju 2 eura. Pa si vi mislite. Taj dio me iznimno iznenadio. Smatrala sam da je barem jednako skupo kao u Hrvatskoj, a ne skuplje.

Još malo Grčke (kilometarska riva u Thessaloniki - sve redom puno kafića/restorana).



Svašta bi se dalo ispričati o putovanju. Da vidim kako se vama čini ovaj post... mogu ja i u nastavku o istoj temi.

Pozdrav od Rudarke cerek

| 14:30 | Komentari (2) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se