uzet ću sve što mi život pruža!

budući da dugi niz godina bolujem od ove fucking bolesti...depresije,prežderavanja,mršavljenja,a sad i bulimije....stjecala sam i gubila prijatelje samo tako! nikoga nisam mogla dugo zadržati,jer neprestalno sam imala faze kad smršavim i največa sam luđakinja,partijanerica,pa dok se debljam i udebljam i onda mjesecima cmizdrim doma...naravno u tim mjesecima bi se izolirala od vanjskog svijeta ia tako gubila prijatelje! imala sam svoju ekipicu,tj.jednu frendicu koja me uvijek vukla van i koja bi nakon što se vratim za par mjeseci u ekipu širokih ruku me prihvatila,al poslje su svi u toj ekipi postali neki parovi i ja ih ostavila.poslje sam našla novu ekipu i sve je bilo mrak,u tu ekipu je ušla i moja starija sestra,starija od mene godinu dana! i tako sve divno krasno i ja oped upadnem u komu,nije me bilo neko vrijeme,isprva su seku stalno pitali,pa kaj je samnom,di sam...a onda su me zaboravili..logično! i sad kao ja prizdravila,počela izlaziti al nije to više to! imam filing kao da su to sve njeni frendovi,a zapravo ja sam se prva skompala s njom! nikada nitko od njih ne zove mene solo na cugu,ili ak se negdja skupno ide zovu nju,nikad mene i onda se ja naravno prikrpam! užasan je osijećaj da nemam svoju frendicu,sve ostale curke s kojima se družimo su njene frendice.odlično su me prihvatile,nema tu šta ,al su njene...nikad neće biti moje...ja ću biti uvijek samo "njena sestra" ....eto to je još jedna posljedica ove bolesti!