Evo kako izgleda kad s našim psećim društvom krenemo na izlete. Zasad jedna zimska fotka svih nas na okupu, a uskoro ću složiti album pa ću staviti link.
Pisati ću vam o pasmini rotvajler i iskustvima s mojom roticom, a cilj mi je predstaviti pasminu rotvajler te kao savjestan vlasnik razbiti predrasude o rotvajlerima kao "agresivnoj" pasmini. Kontakt:rot_orka@net.hr
Pravilnik o opasnim psima Članak 1.
Ovim Pravilnikom utvrđuju se opasni i moguće opasni psi. Članak 2.
U smislu ovoga Pravilnika pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
• »opasan pas« može biti bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je, ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili koja se uzgaja i/ili dresira za borbe pasa ili je zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom,
• »moguće opasan pas« – pas službeno obučen za čuvanje imovine ili kao tjelesni čuvar te psi iz članka 6. stavka 3. ovoga Pravilnika,
• »nadležno tijelo« – Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva – Uprava za veterinarstvo,
• »registar« – Hrvatska rodovna knjiga koja se vodi pri Hrvatskom kinološkom savezu. Članak 3.
Psi koji se koriste kao službeni psi u obavljanju poslova pojedinih državnih tijela ne smatraju se opasnim ni moguće opasnim psima. Članak 4.
1) Činjenicu da je pas opasan utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka i nanesenoj mu tjelesnoj ozljedi.
2) Nakon provedenog postupka iz prethodnog stavka upisuje se psa iz stavka 1. ovoga članka u Upisnik pasa u rubriku »Opasan pas« te je potrebno u veterinarsko-zdravstvenu svjedodžbu u rubriku XI. OSTALO upisati: »opasan pas«. O istome se obavještava Hrvatski kinološki savez.
3) Nakon postupka iz stavka 1. i 2. ovoga članka veterinarski inspektor naređuje provođenje mjera iz članka 5. stavka 1. i 2. i članka 6. stavka 2. ovoga Pravilnika.
4) Opasan pas mora biti označen mikročipom bez obzira na njegovu starost.
5) Obvezna je kastracija/sterilizacija opasnog psa, o čemu posjednik životinje kao dokaz nadležnom veterinarskom inspektoru dostavlja preslik računa za obavljenu uslugu.
6) Daljnje držanje opasnog psa nakon prvoga dokazanog napada na čovjeka moguće je ako vlasnik ispunjava uvjete iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika i nakon provođenja mjera iz stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka. Opasan pas mora biti držan u prostoru ili objektu iz kojega ne može pobjeći, a na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OPASAN PAS«.
7) Na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi moguće opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OŠTAR PAS«.
8) Ulazna vrata u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan ili moguće opasan pas moraju biti zaključana.
9) Izvođenje opasnog ili moguće opasnog psa na javne površine dopušteno je jedino s brnjicom i na povodcu, od strane punoljetne osobe i u skladu s komunalnim odredbama o uvjetima i načinu držanja pasa.
10) Opasan pas mora postići zadovoljavajuću ocjenu na testu provjere stupnja socijalizacije iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika i nakon školovanja iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika, kojemu pristupa zajedno s vlasnikom.
11) U slučaju ponovljenog napada opasnog psa na čovjeka, utvrđenog u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ili u slučaju neudovoljavanja uvjetima iz prethodnog stavka, postupa se u skladu s člankom 9. stavkom 1. podstavkom četvrtim Zakona o dobrobiti životinja. Članak 5.
1) Test za provjeru stupnja socijalizacije opasnog psa obavlja se prema Uputi za provjeru socijalizacije psa iz točke 3. Priloga Pravilnika o uzgoju pasa svih pasmina Hrvatskoga kinološkog saveza.
2) Obvezno školovanje (ispit poslušnosti za psa pratitelja s uključenom provjerom socijalizacije) opasnog psa provodi se prema programu Pravilnika športske radne kinologije Hrvatskoga kinološkog saveza.
3) Poslove iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu obavljati samo pravne ili fizičke osobe registrirane za tu djelatnost te upisane u evidenciju Hrvatskoga kinološkog saveza. Članak 6.
1) Psi iz kontroliranog uzgoja pasmina terijera tipa bull – stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer moraju posjedovati rodovnicu izdanu od Hrvatskoga kinološkog saveza te biti upisani u registar.
2) Psi iz stavka 1. ovoga članka moraju postići zadovoljavajuću ocjenu iz testa iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika.
3) Psi pasmine terijera tipa bull koji ne mogu biti upisani u registar (pit bull terijer) i njihovi križanci, moraju biti označeni mikročipom, sterilizirani ili kastrirani te upisani u Upisnik pasa u rubriku »Moguće opasan pas«, o čemu se obavijest dostavlja Hrvatskom kinološkom savezu. Članak 7.
1) Prilikom nabave moguće opasnog psa vlasnik istoga mora prijaviti posjedovanje takvog psa radi njegovog upisivanja u Upisnik pasa u rubriku »Moguće opasan pas«.
2) Za daljnje držanje opasnog i nabavu moguće opasnog psa te psa iz članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika, vlasnik mora nadležnom veterinarskom uredu podnijeti dokaze, izdane od strane nadležnog tijela:
– o nekažnjavanju zbog kaznenih djela: protiv života i tijela čovjeka, zlouporabe opojnih droga, mučenja životinja i drugih kaznenih djela počinjenih uporabom sile, prijetnje, protupravnog prisvajanja te oštećenjem ili uništenjem imovine,
– da je stariji od 18 godina i
– da je poslovno sposoban.
3) Ukoliko vlasnik psa ne udovolji odredbama iz stavka 2. ovoga članka s takvim psom postupa se u skladu s člankom 9. stavkom 1. podstavkom četvrtim Zakona o dobrobiti životinja.
4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, uz nadzor veterinarskog inspektora i uz sudjelovanje društva za zaštitu životinja, dopušteno je za psa iz članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika pronaći novoga vlasnika.
5) Ako podnositelj prijave iz stavka 2. ovoga članka ispunjava propisane uvjete upisuje se u evidenciju koju vodi nadležni veterinarski ured.
6) Evidencija iz stavka 5. ovoga članka sadrži:
– ime i prezime vlasnika psa te adresu,
– popis dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka,
– podatke o psu:
– identifikacijska oznaka psa,
– pasmina,
– broj pod kojim je pas upisan u registar Hrvatskoga kinološkog saveza. Članak 8.
1) Zabranjuje se trgovina opasnim psima, njihovo darovanje, izlaganje, oglašavanje, sudjelovanje na natjecanjima, izložbama i bilo kojim drugim javnim nastupima te okupljanjima na području Republike Hrvatske.
2) Hrvatski kinološki savez dužan je obavijestiti sve svoje podružnice na području Republike Hrvatske o relevantnim podacima o opasnim psima. Članak 9.
Troškove provedbe mjera iz ovoga Pravilnika snosi vlasnik psa. Članak 10.
Zabranjuje se uvoz i privremeni boravak na području Republike Hrvatske moguće opasnih pasa pasmine terijera tipa bull koji nisu upisani u registar Međunarodnoga kinološkog saveza (F.C.I.) (pit bull terijera) i njihovih križanaca. Članak 11.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 322-01/05-01/22
Urbroj: 525-01-05-1
Zagreb, 16. veljače 2005.
Ministar
Petar Čobanković, v. r.
Držanje pasa, divljih životinja i zvijeri
Uvjeti držanja i kretanja pasa, postupanje s neupisanim psima, psima i mačkama lutalicama, držanje divljih životinja i zvijeri te drugih opasnih i zloćudnih životinja propisani su Odlukom o držanju životinja za društvo i životinja opasnih za život ljudi i postupanju s njima (Službeni glasnik br. 9/00)
Tekst Odluke: I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovom se odlukom propisuju uvjeti držanja i kretanja pasa, postupanje s neupisanim psima, psima i mačkama lutalicama, držanje divljih životinja i zvijeri te drugih opasnih i zloćudnih životinja. Članak 2.
Posjednik životinja iz članka 1. ove odluke je svaka pravna i fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinja. Članak 3.
Ova se odluka ne odnosi na držanje službenih pasa hrvatske vojske i policije i na lovačke pse u organiziranom lovu.
II. UVJETI I NAČIN DRŽANJA PASA Članak 4.
Psi se drže sukladno zakonu i drugim propisima s područja veterinarstva, dobrobiti životinja, komunalnog gospodarstva i odredbama ove odluke. Članak 5.
Psi se moraju držati na način tako da ne ometaju utvrđeni kućni red i mir te sigurnost građana.
U stambenoj se zgradi pas ne smije držati na balkonu ili terasi.
Za držanje psa u zajedničkom dvorištu ili vrtu posjednik psa mora imati suglasnost vlasnika i svih korisnika dvorišta ili vrta.
Pas se ne smije držati ili ostavljati u zajedničkim prostorijama koje služe zgradi kao cjelini (stubišta, hodnici, ulazi, prostorije za odlaganje smeća i slično). Članak 6.
Pas koji se drži u neograđenom dvorištu ili vrtu mora biti vezan.
Ako se pas drži u ograđenom dvorištu ili vrtu posjednik mora, na vidljivom mjestu, staviti oznaku koja upozorava na psa, na primjer, “Čuvaj se psa”, “Oštar pas” i slično, te mora imati ispravno zvono na ulaznim dvorišnim ili vrtnim vratima. Članak 7.
Zabranjuje se provjeravati oštrinu psa na drugom psu ili životinji.
Zabranjuje se huškati psa na čovjeka i ometati kretanje i sigurnost ljudi na javnim površinama i u zajedničkim prostorijama.
Zabranjuje se prodaja pasa na mjestima koja za to nemaju posebnu dozvolu. Članak 8.
Posjednik psa dužan ga je hraniti, napajati, njegovati, smjestiti i osigurati mu zdravstvenu zaštitu.
Posjednik psa koji se o njemu ne može brinuti sukladno propisima o veterinarstvu, propisima o dobrobiti životinja i držati ga na način i uz uvjete propisane ovom odlukom, dužan je pronaći osobu koja će se o njemu brinuti na propisan način ili ga predati u veterinarsko-higijenski servis i o tome obavijestiti registrirane udruge za zaštitu životinja. III. KRETANJE PASA
Članak 9.
Na ulici, javnoj površini, parkovima, te u prostorijama koje služe zgradi kao cjelini (stubište, ulaz, dizalo, dvorište i slično) pas se mora voditi na uzici tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje ljudi, drugih životinja i njihovo kretanje.
Psi koji su zbog svojih urođenih svojstava i agresivnog instinkta ili izvježbanosti opasni za sigurnost ljudi, a posebno dobermani, američki strafordski terijeri, bulterijeri, pitbul terijeri, rotwaileri, doge, njemački i belgijski ovčari, japanski borilački psi, veliki japanski špicevi, mastifi, šarplaninci i njihovi križanci, moraju se, na površinama iz stavka 1. ovog članka, voditi na uzici, obavezno s brnjicom.
Iznimno od stavka 2. ovog članka bordoške doge i napuljski mastifi vode se, na površinama iz stavka 1. ovog članka, na uzici, ali bez brnjice. Članak 10.
Psi bolesni od zarazne ili nametničke bolesti i neupisani (neregistrirani) psi ne smiju se izvoditi na ulicu ili drugu javnu površinu, a niti u vrijeme tijekom kojega nadležno upravno tijelo zabrani kretanje pasa (kontumacija). Članak 11.
Psa se ne smije voditi u trgovine živežnim namirnicama, tržnice, pošte, muzeje, kazališta, groblja, škole, dječje vrtiće, skloništa, domove i zdravstvene ustanove (osim veterinarskih ambulanata i klinika) i u druge objekte javne namjene.
Psa se ne smije voditi na uređena dječja igrališta, cvjetnjake, športske i rekreacijske terene, kupališta, što će se označiti okruglim znakom s prekriženim likom psa.
Psa se ne smije uvoditi u hotele, restorane i druge ugostiteljske objekte, banke te zanatske i trgovačke radnje, ako je na njima vlasnik istaknuo znak o zabrani ulaska pasa.
Psa se može uvoditi u sredstvo javnoga gradskog prijevoza, uz uvjete utvrđene posebnom odlukom. Članak 12.
Odredbe ove odluke o ograničavanju kretanja pasa ne odnose se na pse vodiče slijepih osoba. Članak 13.
Iznimno od odredbe članka 9. ove odluke, psi se mogu kretati uz nadzor i odgovornost vlasnika bez uzice i bez brnjice na prostorima koji će biti obilježeni okruglim znakom s likom psa:
1. na Dotrščini;
2. na Grmoščici;
3. na prostoru od Jadranskog mosta, uzvodno, desnom obalom Save do nasipa (inundacija);
4. na prostoru desne obale Save do nasipa (inundacija), nizvodno, počevši u visini ulaza u deponij smeća Jakuševec;
5. na prostoru lijeve obale Save, do nasipa (inundacija), uzvodno od Jankomirskog mosta;
6. na prostoru lijeve obale Save do nasipa (inundacija), nizvodno, počevši od tehnološkog kanala Toplane;
7. na travnatoj površini omeđenoj Ulicom Hrvatske bratske zajednice s istoka i zapada, Ulicom grada Vukovara sa sjevera i Slavonskom avenijom s juga;
8. u Sesvetama, od cjevovoda, zapadnom stranom Savske ceste prema jugu do Rimskog puta. Članak 14.
Iznimno od odredbe članka 9. ove odluke, psi se mogu kretati uz nadzor i odgovornost vlasnika bez uzice, a psi opisani i nabrojeni u članku 9. stavku 2. ove odluke s brnjicom na prostorima koji će biti obilježeni s likom psa s brnjicom:
1. na prostoru u parku Maksimir, sjeverno od staze koja vodi uz Mogilu, Treće jezero i skreće iza Vidikovca;
2. na zelenoj površini omeđenoj Maksimirskom cestom i Hondlovom;
3. na prostoru između Avenije V. Holjevca i Zagrebačkog velesajma (osim u vrijeme održavanja velesajamskih priredbi);
4. na prostoru u produžetku Kranjčevićeve ulice (neuređeni dio trase bivšeg Samoborčeka);
5. na prostoru između Ulice Florijana Andrašeca i željezničke pruge (nadvožnjaka);
6. na prostoru zapadno od Mandlove ulice;
7. na prostoru južno od Ljubljanske avenije u Prečkom;
8. na prostoru između Selske ceste, Ljubljanske avenije i Zadarske ulice;
9. u parku Ribnjak, na dijelu uz Zvonaričku i Degenovu ulicu;
10. na Ksaveru, prostoru omeđenom Ksaverom, Radićevim šetalištem i Mirogojskom cestom;
11. na prostoru kod skretanja iz Avenije V. Holjevca u Siget;
12. na prostoru sjeverno od ceste Bundek u Zapruđu (do uređivanja planiranog kompleksa);
13. na lijevoj i desnoj obali Save (inundacija);
14. u Sesvetama, sjeverno od Zagrebačke ulice, uz potok Vuger (Kostanić). Članak 15.
Posjednik ili voditelj psa dužan je nositi pribor za čišćenje psećih fekalija i očistiti svaku površinu koju njegov pas onečisti. IV. POSTUPANJE S NEUPISANIM PSIMA, PSIMA I MAČKAMA LUTALICAMA
Članak 16.
Neupisane (neregistrirane) pse te pse i mačke lutalice hvataju i zbrinjavaju veterinarski higijeničari pravne osobe koje obavljaju usluge veterinarsko-higijenskog servisa za Grad Zagreb.
Hvatanje pasa i mačaka lutalica te njihov smještaj mora se obavljati na najprikladniji način, sukladno propisima o dobrobiti životinja.
Uhvaćeni psi i mačke čuvaju se u veterinarsko-higijenskom servisu, a vrijeme čuvanja utvrđeno je zakonom.
Veterinarsko-higijenski servis dužan je uhvaćene pse i mačke, u suradnji s udrugama za zaštitu životinja, udomiti, a u slučaju kad to nije moguće, nakon isteka zakonom utvrđenog roka, uhvaćene pse i mačke može usmrtiti.
Neizlječivo bolesne, smrtno ranjene i zaražene pse i mačke usmrćuje se u veterinarsko-higijenskom servisu, sukladno propisima o dobrobiti životinja.
Mačke u dvorištima, podrumima ili oko stambenih zgrada za koje se brinu stanari tih zgrada, a ne postoji sumnja da su zaražene opasnim bolestima, pod zaštitom su Društva za zaštitu životinja i ne smatraju se mačkama lutalicama. Članak 17.
Troškove hvatanja, čuvanja, veterinarsko-zdravstvenog pregleda i mjera te usmrćivanja u veterinarsko-higijenskom servisu, podmiruje posjednik psa ili mačke, ako je poznat. V. DRŽANJE DIVLJIH ŽIVOTINJA I ZVIJERI TE DRUGIH OPASNIH I ZLOĆUDNIH ŽIVOTINJA
Članak 18.
Divlje životinje i zvijeri te druge opasne i zloćudne životinje mogu se držati samo u zoološkim vrtovima i cirkusima prema uvjetima i na način utvrđen propisima o veterinarstvu i propisima o dobrobiti životinja.
Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na držanje divljih životinja i zvijeri koje se drže u znanstveno-obrazovne svrhe znanstveno-obrazovnih institucija ili za obavljanje neke profesionalne djelatnosti. Članak 19.
Za hvatanje i čuvanje divljih životinja i zvijeri te drugih opasnih i zloćudnih životinja koje se drže suprotno odredbi članka 18. stavka 1. ove odluke, odnosno za one koje zalutaju izvan lovišta ili prirodnog staništa, nadležan je veterinarsko-higijenski servis za Grad Zagreb.
S uhvaćenim i smještenim divljim životinjama i zvijerima, te drugim opasnim i zloćudnim životinjama veterinarsko-higijenski servis postupa sukladno zakonu i drugim propisima o dobrobiti životinja. VI. NADZOR
Članak 20.
Nadzor nad provedbom ove odluke provodi Veterinarska inspekcija Veterinarskog ureda Grada Zagreba, a nadzor nad provedbom članaka 9., 14. i 15 ove odluke komunalno redarstvo Grada Zagreba. VII. KAZNENE ODREDBE
Članak 21.
Novčanom kaznom od 500,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ako postupa protivno odredbama članaka 5., 6., 7. stavka 3. i članka 18. ove odluke.
Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 200,00 do 500,00 kuna. Članak 22.
Novčanom kaznom od 200,00 do 500,00 kuna kaznit će se fizička osoba ako postupa protivno odredbama članaka 5., 6., 7. stavka 3., 8., 9., 10., 11., 14., 15. i 18. ove odluke. Članak 23.
Za prekršaj iz članaka 9., 14. i 15. ove odluke komunalni redari mogu od osoba koje zateknu u prekršaju naplaćivati novčanu kaznu na licu mjesta, u iznosu od 100,00 kuna. Članak 24.
Roditelji ili staratelji malodobnog djeteta koje je postupalo protivno odredbama članaka 5., 6., 7. stavka 3., 8., 9., 10., 11., 14., 15., i 18. kaznit će se novčanom kaznom predviđenom u članku 22. ove odluke, ako su propustili dužnost staranja o malodobnom djetetu. VIII. ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 25.
Na dan stupanja na snagu ove odluke prestaje vrijediti Odluka o držanju pasa i postupanju sa psima i mačkama lutalicama (Službeni glasnik Grada Zagreba 7/92 i 13/94). Članak 26.
Ova odluka stupa na snagu osmog dana nakon objave u Službenom glasniku Grada Zagreba.
Pravilnik o označavanju pasa (mikročipiranje) Članak 1.
Ovim Pravilnikom se propisuje način označavanja pasa, oblik obvezne oznake za pse te sadržaj i oblik upisnika pasa. Članak 2.
Psi oštenjeni u razdoblju od 1. listopada 2003. godine moraju biti označeni mikročipom, čiji broj mora biti uveden u evidenciju ovlaštene veterinarske organizacije odnosno veterinarske ambulante privatne prakse ovlaštene za cijepljenje pasa protiv bjesnoće (u daljnjem tekstu: privatna praksa).
Psi oštenjeni u razdoblju do 1. listopada 2003. godine moraju biti označeni markicom ili mikročipom.
Broj propisane oznake psa mora biti upisan u Internacionalnu svjedodžbu o cijepljenju pasa (u daljnjem tekstu: svjedodžba).
Svjedodžba iz stavka 3. ovoga članka važeća je samo ako je pas označen mikročipom ili markicom. Članak 3.
Mikročip za označavanje pasa mora odgovarati propisanim kriterijima (Prilog 1. Pravilnika).
Mikročip može aplicirati samo doktor veterinarske medicine.
Mikročip se aplicira u potkožje, s lijeve strane, u središnjem području vrata.
Aplikacija mikročipa je jednokratna, mikročip je trajan i prati psa od označavanja do uginuća. Članak 4.
Markica za označavanje pasa mora biti kovinska, okruglog oblika, promjera 2,5 cm.
S prednje strane markice mora biti istaknutim reljefom upisana oznaka Republike Hrvatske, velikim tiskanim slovima »HR«, veličine 1 cm, iznad čega se upisuje godina izdavanja markice, a ispod oznake države upisuje se broj markice.
Sa stražnje strane markice treba biti naveden naziv i telefonski broj ovlaštene veterinarske organizacije odnosno privatne prakse koja je markicu izdala. Članak 5.
Oštećeni odnosno nevažeći mikročip mora biti nadomješten novim, pri čemu se stari broj mikročipa briše iz upisnika pasa i upisuje novi broj.
Oštećena odnosno izgubljena markica mora biti nadomještena novom, pri čemu se stari broj markice briše iz upisnika pasa i upisuje novi broj. Članak 6.
Očitavanje identifikacijskog broja s mikročipa obavlja se pomoću odgovarajućeg čitača kojeg moraju posjedovati sve ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa. Članak 7.
Upisnik pasa vodi se u obliku propisanog računalnog programa.
Računalni program za vođenje središnjeg upisnika pasa nalazi se i izvršava na serveru (računalu-poslužitelju) Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Članak 8.
Ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa pristupaju programu putem računalne mreže Internet, uz identifikaciju pripadajućim korisničkim imenom i lozinkom koje dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva – Uprava za veterinarstvo.
Ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa moraju podatke određene člankom 9. ovoga Pravilnika unositi u središnji upisnik pasa, najkasnije do 10. u mjesecu za prethodni mjesec. Članak 9.
Upisnik pasa sadržava sljedeće podatke:
– Broj markice;
– Broj svjedodžbe;
– Datum izdavanja svjedodžbe;
– Ime i prezime vlasnika;
– Ime psa;
– Datum štenjenja;
– Pasmina;
– Spol;
– Datum cijepljenja;
– Naziv cjepiva;
– Serijski broj cjepiva;
– Ulica i kućni broj;
– Mjesto;
– Epizootiološka jedinica (općina);
– Epizootiološko područje (županija);
– Trokratni pregled (da/ne);
– Odjava psa (datum);
– Razlog odjave (uginuće, promjena vlasnika, promjena veterinarske organizacije/privatne prakse);
– Broj prethodne svjedodžbe;
– Veterinarska organizacija/privatna praksa;
– Identifikacijski broj mikročipa;
– Datum aplikacije mikročipa. Članak 10.
Nabavu i distribuciju mikročipova može obavljati samo pravna osoba koju na rok od 3 godine ovlasti Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva.
Ovlaštena pravna osoba iz stavka 1. ovog članka mora voditi evidenciju izdanih mikročipova, sa sljedećim podacima:
– Broj ukupno izdanih mikročipova;
– Proizvođač mikročipova;
– Popis ovlaštenih veterinarskih organizacija i privatnih praksi koje su preuzele mikročipove;
– Popis jedinstvenih brojeva mikročipova koje su preuzele pojedine ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa.
Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva-Uprava za veterinarstvo obavlja kontrolu vođenja evidencije iz stavka 2. ovoga članka. Članak 11.
Psi u pratnji posjednika, koji se provoze preko područja Republike Hrvatske te oni koji privremeno borave u Republici Hrvatskoj, moraju, prije ulaska u zemlju, biti označeni mikročipom ili jasno čitljivim tetovir brojem koji mora biti upisan u svjedodžbu.
Ukoliko su psi iz stavka 1. ovoga članka označeni mikročipom koji nije u skladu s kriterijima određenim ovim Pravilnikom, posjednik mora osigurati odgovarajući čitač za očitavanje identifikacijskog broja s mikročipa.
Psi koji su uvezeni na područje Republike Hrvatske, a nisu označeni mikročipom u skladu s ovim Pravilnikom, moraju biti označeni mikročipom u roku od 15 dana od dana ulaska u zemlju. Članak 12.
Označavanje pasa na način propisan ovim Pravilnikom mora se provesti najkasnije pri provođenju naređene mjere cijepljenja pasa protiv bjesnoće za tekuću godinu. Članak 13.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a počinje se primjenjivati 1. siječnja 2004. godine.
Klasa: 322-01/03-01/85
Urbroj: 525-1-03-1
Zagreb, 2. listopada 2003.
Ministar poljoprivrede i šumarstva
mr. sc. Božidar Pankretić, v. r.
Prilog 1.
Kriteriji kojima moraju udovoljavati mikročipovi
1. Sustav mikročipova mora biti u skladu s ISO standardima 11784 i 11785.
2. Mikročip mora sadržavati jedinstveni 15-to znamenkasti kôd koji je sastavljen na sljedeći način:
a. Mjesta 1, 2 i 3: troznamenkasti kôd države – 191 u skladu s ISO standardom 3166.
b. Mjesta 4 i 5: kôd proizvođača (991 minus kôd proizvođača, koji je određen ICAR standardom).
c. Mjesta 6 do 15: jedinstveni (individualni) broj psa.
3. Sustav označavanja koji se koristi u Republici Hrvatskoj mora osiguravati jedinstvenost mikročipova. Proizvođač mikročipova odgovoran je za neponovljivost brojeva mikročipova.
4. U svaki mikročip mora biti ugrađen mehanizam koji onemogućava njegovu migraciju u potkožju psa.
5. Mikročip mora biti neškodljiv za životinje.
6. Za aplikaciju mikročipa može se koristiti samo aplikator za jednokratnu upotrebu.
7. Upute o aplikaciji mikročipa i rukovanju čitačem moraju biti na hrvatskom
Zakon o dobrobiti životinja I. OPĆE ODREDBE Članak 1.
(1) Ovim se Zakonom uređuje dobrobit životinja glede držanja, smještaja, hranidbe, zaštite i odnosa prema životinjama.
(2) Životinje, u smislu ovoga Zakona, jesu kralješnjaci i to: ribe, ptice i sisavci. Članak 2.
U ovom Zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1) anestezija je postupak isključenja osjetljivosti životinja,
2) omamljivanje je obvezni postupak prije klanja kojim se životinja dovodi u stanje smanjene svijesti,
3) eutanazija (u daljnjem tekstu: usmrćivanje) jest bezbolno usmrćivanje koje se obavlja sredstvima posebne namjene,
4) posjednik životinje jest svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinja,
5) veterinar je osoba koja je diplomirala na veterinarskom fakultetu i obavlja veterinarske poslove sukladno Zakonu o veterinarstvu,
6) veterinarski tehničar je osoba koja obavlja tehničke poslove u veterinarstvu sukladno Zakonu o veterinarstvu,
7) veterinarski ured je područna jedinica Ministarstva poljoprivrede i šumarstva ustrojena sukladno Zakonu o veterinarstvu,
8) prijevoznik je fizička ili pravna osoba koja obavlja prijevoz živih životinja,
9) životinje za društvo su kućni ljubimci,
10) skloništa za životinje su prostori u kojima se smještaju pronađene (napuštene i izgubljene) životinje na daljnju brigu i moguće udomljavanje.
11) higijenski servis je služba za prikupljanje napuštenih i izgubljenih životinja, koje osnivaju pravne ili fizičke osobe sukladno odredbama ovoga Zakona,
12) pokus je svaki zahvat ili postupak na životinjama radi istraživanja a pokus počinje kad se životinja priprema za ispitivanje i završava kad prestaju posljednja promatranja životinje vezana za pokus,
13) napuštena životinja jest ona životinja koju je posjednik svjesno napustio,
14) izgubljena životinja jest ona životinja koja je napustila posjednika bez njegove volje i on je traži. Članak 3.
Nitko ne smije životinju bez razloga ubiti, nanositi joj bol i patnju protivno odredbama ovoga Zakona. Članak 4.
Posjednik životinje, ovisno o vrsti i potrebama životinje, dužan je životinju hraniti, napajati, njegovati, smjestiti je i osigurati joj zdravstvenu zaštitu. II. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI DRŽANJU I UZGOJU Članak 5.
Posjednik životinje ne smije:
1. prisiljavati životinju na rad i napore koje ona, zbog svojega uzrasta ili stanja, ne može podnijeti ili koji nadilaze njezinu snagu,
2. napuštati životinje za društvo i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka,
3. uzgojenu ili othranjenu divlju životinju izložiti slobodnoj prirodi ili je ondje naseliti, ako nije pripremljena za preživljavanje u takvom životnom prostoru,
4. nanositi bol, patnju ili ozljedu životinjama pri dresuri,
5. mučiti, ubijati ili ozljeđivati životinje tijekom snimanja filmova, promidžbenih poruka ili sličnih namjena,
6. provjeravati oštrinu životinje na drugoj životinji, huškati jednu životinju na drugu, osim pri dresuri pasa Ministarstva unutarnjih poslova i vojske, huškati životinju na čovjeka te priređivati borbe životinja,
7. obavljati operativno-kozmetičke i kirurške zahvate na životinjama koji nisu propisani kao svojstveni pojedinim pasminama,
8. hraniti životinje drugim živim životinjama, osim ako je to neizbježno,
9. upotrebljavati žive životinje kao mamce u lovu,
10. onemogućavati kretanje životinji na način da joj nanosi bol, patnje ili ozljedu. III. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI OBAVLJANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I ZOOTEHNIČKIH ZAHVATA Članak 6.
Svi operacijski i zootehnički zahvati na životinjama, izuzevši nabrojene u članku 7. ovoga Zakona, provode se primjenom anestezije, a obavljaju se sukladno odredbama Zakona o veterinarstvu. Članak 7.
Anestezija se ne provodi pri:
- opasnosti od uginuća, ugušenja, iskrvarenja i slično,
- označavanju životinja,
- kastraciji muške prasadi mlađe od mjesec dana,
- odstranjivanju rogova teladi i jaradi mlađoj od četiri mjeseca,
- dijagnostičkim postupcima,
- prouzročenju veće boli anestezijom nego je zahvatom bol prouzročena na životinji,
- skraćivanju zubi i repova sisajuće prasadi,
- skraćivanju repova psima mlađim od osam dana,
- skraćivanju kljunova peradi u intenzivnom uzgoju. Članak 8.
(1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela dozvoljena je:
- ako za pojedine operativne zahvate postoji veterinarsko-medicinska indikacija,
- pri zahvatima navedenim u članku 7. podstavcima 3., 4., 7., 8. i 9.,
- radi izvođenja pokusa na životinjama u znanstveno-
istraživačke svrhe sukladno ovome Zakonu,
- pri rezanju uški pasa u dobi do tri mjeseca, ako je prethodno provedena anestezija. IV. USMRĆIVANJE ŽIVOTINJA Članak 9.
(1) Usmrćivanje životinja se može provesti kad:
- bi liječenje životinja bilo dugotrajno i povezano s patnjama, a ishod liječenja neizvjestan,
- je životinja dostigla visoku starost da joj otkazuju osnovne životne funkcije,
- životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, posebice one koja može ugroziti ljude,
- je životinja opasna za okolinu,
- je protekao rok iz članka 26. ovoga Zakona.
(2) Za slučajeve iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka, o usmrćivanju odlučuje posjednik životinje, a za slučajeve iz stavka 1. podstavaka 3. i 4. ovoga članka, veterinar.
(3) Životinju može usmrtiti samo veterinar ili stručno osposobljen veterinarski tehničar pod nadzorom veterinara. V. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI KLANJU Članak 10.
(1) Životinja se smije klati samo ako je prije iskrvarenja bila omamljena, osim ako se radi o klanju svinja, ovaca, koza, peradi, kunića i uzgojene divljači za potrebe domaćinstva.
(2) Omamljivanje se provodi mehaničkim ili električnim načinom te plinom. Članak 11.
(1) U klaonici postupak sa životinjama mora se odvijati na sljedeći način:
1. životinje za klanje treba po prispijeću istovariti iz prijevoznog sredstva, uz uporabu odgovarajuće opreme, na način da se životinje poštede uznemirenosti, straha, patnji i bolova,
2. kretanje životinja unutar kruga klaonice do prostora za njihov smještaj treba se odvijati pažljivo i bez nanošenja boli, uz primjenu odgovarajućeg pribora za vođenje,
3. klaonice moraju biti opremljene odgovarajućim oborima ili stajama (depoi) u kojima životinje trebaju biti smještene, zaštićene od nepovoljnih klimatskih prilika, hranjene i napajane do klanja,
4. životinje moraju biti omamljene odgovarajućim postupcima neposredno prije klanja,
5. postupkom omamljivanja životinje se moraju dovesti u stanje neosjetljivosti i u tom stanju zaklati.
(2) Klanje se mora obaviti upotrebom odgovarajuće opreme.
(3) Zabranjena je upotreba sredstava za omamljivanje kojima se nanosi nepotrebna bol.
(4) Uvjete za zaštitu životinja za klanje propisuje ministar. VI. ZAŠTITA ŽIVOTINJA U PRIJEVOZU
Članak 12.
(1) Prijevoz životinja mogu obavljati fizičke i pravne osobe koje su registrirane za tu djelatnost.
(2) Prijevoz životinja za vlastite potrebe mogu obavljati i druge fizičke ili pravne osobe za svoje potrebe najviše do udaljenosti od 50 km, računajući od mjesta utovara do mjesta istovara.
(3) Ograničenje udaljenosti iz stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na posjednike kućnih ljubimaca, ako se njihov prijevoz obavlja vlastitim prijevoznim sredstvima, sukladno odredbama članka 52. i 54. Zakona o veterinarstvu i članka 13. ovoga Zakona. Članak 13.
Zabranjeno je prevoziti životinje tako da se prijevozom uzrokuju patnje, mučenja, oboljevanja ili uginuća životinja, i to:
1) utovar i prijevoz tijekom velike vrućine ili hladnoće,
2) prijevoz u nepokrivenim kamionima, vagonima ili na nepokrivenom dijelu plovila, pri čemu životinje nisu zaštićene od klimatskih uvjeta,
3) prijevoz u zatvorenim prijevoznim sredstvima, kavezima i ambalaži ako u njima nije osigurano prozračivanje,
4) prijevoz životinja osjetljivih na visoke ili niske temperature ako u prijevozu nije osigurana odgovarajuća temperatura,
5) prijevoz bez osigurane minimalne propisane površine za svaku životinju i prijevoz bez osiguranja od samoozljeđivanja životinje i ozljeđivanja drugih životinja,
6) prijevoz bez osiguranja hranjenja i napajanja životinja svakih 12 sati, i to u postaji koja je određena pri utovaru i navedena u popratnoj veterinarskoj dokumentaciji, ako je temperatura zraka viša od 28 °C, životinje treba pojiti barem svakih 8 sati,
7) prijevoz životinja ne smije trajati duže od 12 sati, a potom ih treba istovariti i omogućiti im odmor od najmanje 12 sati,
8) prijevoz riba u posebnim prijevoznim sredstvima ili spremnicima, bez dostatne količine vode, odgovarajuće temperature i kisika,
9) prijevoz visokobređih ženki u posljednjoj četvrtini bređosti i ženki u prvih 48 sati nakon poroda njihove mladunčadi, osim ako je potrebna hitna veterinarska intervencija. Članak 14.
Prijevoznik mora:
1) osigurati posebnu zaštitu od opasnih i divljih životinja te fizičku zaštitu opasnih i divljih životinja,
2) odrediti osobu (u daljnjem tekstu: pratitelj) koja će se tijekom prijevoza brinuti o sigurnosti prevoženih životinja, njihovu napajanju, hranjenju i odmoru, sukladno odredbama ovoga Zakona i drugih propisa. Članak 15.
Pri utovaru, istovaru, pretovaru i tjeranju životinja zabranjena je uporaba predmeta kojima se izravno nanosi bol životinjama. Članak 16.
Pratitelj kojega prijevoznik može odrediti za obavljanje poslova iz članka 14. podstavka drugog jest osoba koja mora biti osposobljena za obavljanje tih poslova i ispunjavati uvjete sukladno odredbi članka 17. ovoga Zakona. Članak 17.
Uvjete za utovar, istovar, pretovar i prijevoz životinja koje mora ispunjavati prijevoznik i pratitelj radi zaštite životinja, kao i uvjete za osposobljavanje pratitelja životinja propisuje ministar. VII. ZAŠTITA ŽIVOTINJA U GOSPODARSKOM UZGOJU
Članak 18.
U gospodarskom uzgoju goveda, svinja, koza, ovaca, konja, magaraca, kunića, peradi te krznaša i riba posjednici životinja obvezni su životinje:
- hraniti i napajati svakodnevno dostatnim količinama zdrave hrane i vode,
- držati i uzgajati tako da imaju dostatni hranidbeni i pojidbeni prostor, omogućiti odgovarajuću izmjenu vlage i temperature zraka te osigurati minimum dnevne svjetlosti u granicama određenih tehnologija,
- držati i uzgajati na površini koja im omogućuje dostatno kretanje. Članak 19.
Zabranjeno je životinje:
- poticati u rastu dodavanjem hormona rasta u hrani,
- bolesne, ozlijeđene ili s vidljivom manom koristiti u zaprezi ili pod sedlom. VIII. ZAŠTITA ŽIVOTINJA ZA DRUŠTVO Članak 20.
(1) Životinje za društvo moraju imati životne uvjete sukladne njihovim potrebama.
(2) Životinje koje su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, divlje životinje te životinjske vrste i pasmine opasne za život ljudi ne smiju se držati kao životinje za društvo i utvrđuju se posebnim propisom.
(3) Životinje za društvo se ne smiju prodavati osobama mlađim od 16 godina.
(4) Popis životinja iz stavka 2. ovoga članka donosi ministar, uz suglasnost tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite prirode i okoliša.
(5) Popis iz stavka 4. ovoga članka objavljuje se u "Narodnim novinama". IX. ZAŠTITA DIVLJIH ŽIVOTINJA U PRIRODI
Članak 21.
Zabranjuju se radnje kojima se divlje životinje u prirodi, kao populacija ili jedinke, izvrgavaju mučenju ili se trajnije onemogućavaju u obavljanju fizioloških funkcija (hranjenja, napajanja, razmnožavanja) raznim zahvatima poput:
- onemogućavanja pristupa vodi ograđivanjem, onečišćenjem, tjeranjem i slično,
- uništavanja cijelog staništa ili njegovih dijelova bitnih za opstanak neke vrste,
- unošenja stranih životinjskih vrsta u stanište,
- hvatanja živih životinja ili usmrćivanja životinja na način koji uzrokuje trajnije patnje, osim ako je to iznimno opravdano znanstvenim istraživanjima i radi pomaganja određenoj populaciji,
- drugih zahvata sa štetnim posljedicama. Članak 22.
Javne ustanove koje upravljaju zaštićenim dijelovima prirode, odnosno ovlaštenici prava lova, divljim životinjama u prirodnim staništima moraju osigurati:
- sve potrebne uvjete za biološki opstanak prirodne populacije u sklopu ekološke ravnoteže.
- saniranje možebitnih zatečenih ili novonastalih poremetnji u staništu,
- veterinarsko-zdravstvenu zaštitu. X. ZAŠTITA ŽIVOTINJA U ZOOLOŠKIM VRTOVIMA, CIRKUSIMA I NA IZLOŽBAMA
Članak 23.
Posjednici životinja u zoološkim vrtovima, cirkusima i na izložbama moraju, uz poštivanje ovoga Zakona, osigurati i:
- nastambe koje prostorom i opremom zadovoljavaju osnovne potrebe svake životinjske vrste te uz zatvoreni prostor još i otvoreni prostor za kretanje,
- primjerenu hranu i vodu u potrebnim dnevnim količinama,
- potrebnu veterinarsku zaštitu i liječenje,
- humani odnos djelatnika prema životinjama,
- zaštitu životinja od posjetitelja,
- zaštitu posjetitelja od životinja. Članak 24.
(1) Zoološki vrt može se osnovati ako su pored općih uvjeta ispunjeni i uvjeti iz članka 23. ovoga Zakona.
(2) Rješenje o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
(3) Cirkuske priredbe sa životinjama i izložbe životinja mogu se održavati na temelju rješenja o dozvoli održavanja priredaba i izložaba kojeg donosi nadležni veterinarski ured županije, odnosno Grada Zagreba na temelju zahtjeva i priložene dokumentacije o podrijetlu i zdravstvenom stanju životinja.
(4) Cirkuske priredbe sa životinjama i izložbe životinja mogu se održavati najranije sedam dana od dana konačnosti rješenja iz stavka 3. ovoga članka.
(5) Uvjete za osnivanje i rad zoološkog vrta te uvjete za održavanje cirkuskih priredaba sa životinjama i izložaba životinja propisuje ministar. Članak 25.
Zabranjeno je vođenje i nastupanje s posebno sputanim životinjama (npr. medvjedima). XI. ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA
Članak 26.
(1) Pronađene životinje drže se u skloništima za životinje i higijenskim servisima.
(2) Napuštene i izgubljene životinje skupljaju zaposlenici higijenskog servisa tako da životinji nanose najmanje boli i patnji i predaju ih u skloništa za životinje.
(3) Životinje iz higijenskog servisa koje nije moguće udomiti mogu se nakon 30 dana držanja u higijenskom servisu usmrtiti.
(4) Ako je pronađena divlja životinja, higijenski servis, odnosno sklonište obvezno je najbližem lovačkom društvu podnijeti zahtjev za njezino vraćanje u prirodu ako je to moguće, a u protivnom se ta životinja predaje najbližem zoološkom vrtu koji je opremljen za njezino primanje. Ukoliko ni zoološki vrt nije u mogućnosti primiti životinju, ona se usmrćuje.
(5) Ako je pronađena posebno zaštićena divlja životinja, obavješćuje se tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode i okoliša, koje donosi odluku o daljnjem postupku.
(6) Posebne uvjete za osnivanje i rad skloništa za životinje i higijenskih servisa propisuje ministar. XII. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI UZGOJU RADI DALJNJE PRODAJE
Članak 27.
(1) Uzgoj životinja radi daljnje prodaje je zabranjen osim u slučaju uzgoja domaćih životinja koje imaju gospodarsku namjenu sukladno Zakonu o stočarstvu.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, uzgoj životinja radi daljnje prodaje i prodaje u trgovinama za prodaju životinja s rodovnikom ili bez njega može se dozvoliti uz pretpostavku da su ispunjeni svi posebni uvjeti.
(3) Uzgoj iz stavka 2. ovoga članka može se obavljati na temelju rješenja o dozvoli toga uzgoja koje donosi nadležni veterinarski ured.
(4) Posebne uvjete iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar. XIII. ZAŠTITA ŽIVOTINJA ZA POKUSE I DRUGA ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA
Članak 28.
(1) Pokuse na životinjama mogu obavljati pravne osobe, utvrđene ovim Zakonom na temelju rješenja o dozvoli obavljanja pokusa, koje donosi Ministarstvo uz prethodno mišljenje Ministarstva znanosti i tehnologije, i to radi,
1. istraživanja bolesti i tjelesnih tegoba ili prepoznavanja utjecaja fizioloških i patoloških stanja u čovjeka ili životinje,
2. ispitivanja proizvodnih i drugih osobina i načina njihova unapređivanja za životinje u gospodarskom uzgoju i drugom uzgoju životinja,
3. prepoznavanja ugrožavanja okoliša,
4. ispitivanja neškodljivosti materijala ili proizvoda po ljudsko ili životinjsko zdravlje, ili na djelotvornost protiv životinjskih nametnika,
5. temeljnih istraživanja,
6. nastavne svrhe.
(2) Pokusi na životinjama prema stavku 1. ovoga članka mogu se dozvoliti samo ako se svrha istraživanja ne može postići drugim dopuštenim znanstvenim metodama.
(3) Pokusi na životinjama prema stavku 1. ovoga članka mogu se dozvoliti samo ako se pretpostavljena bol, patnja ili ozljeda životinja može etički opravdati očekivanim rezultatima koji su od značenja za ljude ili životinje odnosno znanost.
(4) Životinje za pokuse mogu se držati samo u posebnim nastambama s voditeljem nastambe i prema posebnim uvjetima.
(5) Nad životinjama za pokuse mogu se obavljati samo određene vrste pokusa.
(6) Posebne uvjete za nastambe i način držanja životinja za pokuse te vrste pokusa propisuje ministar. Članak 29.
(1) Posjednici životinja za pokuse moraju te životinje obilježavati i o tome voditi evidenciju.
(2) Uvjete i način vođenja te obrasce za evidenciju iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar. Članak 30.
Korištenje životinja za pokuse zabranjeno je radi:
- isprobavanja oružja, streljiva ili pripadajućeg pribora,
- istraživanja ili razvitka proizvoda od duhana i kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta opće uporabe. Članak 31.
Pokuse na životinjama mogu obavljati visokoškolske i znanstvenoistraživačke ustanove te stručne pravne osobe koje su registrirane za obavljanje pokusa na životinjama, ako ispunjavaju pretpostavke utvrđene odredbama članka 28. ovoga Zakona i sljedeće uvjete:
- da ishod pokusa kojem se teži, unatoč iscrpnim raspoloživim mogućnostima nije dovoljno poznat ili je ponovno ispitivanje dvostrukim ili ponovljenim pokusom prijeko potrebno,
- da ima zaposlene stručne osobe sukladno odredbama članka 33. ovoga Zakona,
- da raspolaže potrebnim prostorom, uređajima, opremom i drugim sredstvima za obavljanje pokusa nad životinjama,
- da raspolaže nastambama za životinje za pokuse i može osigurati propisani način držanja tih životinja, uključujući njegu, skrb i redovitu zdravstvenu zaštitu. Članak 32.
(1) U rješenju o dozvoli obavljanja pokusa na životinjama utvrđuje se rok njegova važenja i određuje na prijedlog podnositelja zahtjeva voditelj pokusa i njegov zamjenik.
(2) Voditelj pokusa ili njegov zamjenik može se promijeniti na zahtjev pravne osobe koja obavlja pokuse, a promjenu utvrđuje Ministarstvo dopunskim rješenjem. Članak 33.
(1) Pokuse na životinjama mogu obavljati veterinari, a iznimno liječnici, agronomi - stočari, farmakolozi, stomatolozi ili biolozi.
(2) Kirurške zahvate na životinjama u pokusu mogu obavljati ponajprije osobe sa završenim veterinarskim fakultetom, a osobe s visokoškolskom naobrazbom biomedicinskog, agronomskog (stočarskog) ili prirodoslovno-matematičkog (biologija) usmjerenja ako imaju položen ispit o radu s pokusnim životinjama.
(3) Program ispita iz stavka 2. ovoga članka propisat će ministar.
(4) Voditelj nastambe sa životinjama za pokuse mora imati završen veterinarski fakultet.
(5) Iznimno, voditelj nastambe s laboratorijskim glodavcima za pokuse može biti osoba iz stavka 1. ovoga članka. Članak 34.
Pokusi na životinjama za nastavne svrhe dozvoljeni su samo ako se ne mogu postići zadovoljavajući rezultati drugim nastavnim pomagalima (npr. slike, modeli, preparati i sl.), s tim da se za svaku skupinu u uobičajenom postupku može upotrijebiti samo jedna životinja. Članak 35.
(1) Ako se predviđa trajanje pokusa na životinjama duže od dozvoljenog, potrebno je sedam dana prije isteka dozvole produžetak prijaviti Ministarstvu.
(2) U prijavi iz stavka 1. ovoga članka mora se navesti:
1. razlozi produžetka pokusa,
2. vrsta i broj predviđenih životinja,
3. mjesto, početak i predviđeno vrijeme trajanja produžetka pokusa,
4. ime i adresu odgovornog voditelja pokusa i njegova zamjenika.
(3) Ako se produžuje nekoliko istovrsnih pokusa, dostatna je prijava jednog od njih, a u prijavi se navede broj ostalih pokusa. Na kraju svake godine Ministarstvu se mora prijaviti broj provedenih pokusa i broj upotrijebljenih životinja.
(4) Ako se promijene podaci iz stavka 2. ovoga članka tijekom pokusa, te se promjene moraju prijaviti Ministarstvu u roku od tri dana, osim ako je promjena bez značenja za nadzor nad pokusom.
(5) Za pridržavanje odredaba ovoga članka, pri obavljanju pokusa na životinjama, odgovoran je voditelj pokusa ili njegov zamjenik. Članak 36.
(1) O tijeku pokusa na životinjama moraju se voditi zapisnici.
(2) Zapisnike moraju potpisati osobe koje su provele pokuse, i voditelj pokusa. Uz zapisnike pohranjuju se i bilješke te čuvaju tri godine, a na zahtjev Ministarstva moraju se dati na uvid. XIV. NADZOR
Članak 37.
(1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.
(2) Inspekcijski nadzor prema ovome Zakonu provodi Ministarstvo i Državni inspektorat.
(3) Inspekcijski nadzor provode veterinarski inspektori Ministarstva, odnosno stočarski inspektori Državnog inspektorata sukladno pravima i obvezama određenim propisima o veterinarstvu, odnosno propisima o stočarstvu. XV. KAZNENE ODREDBE
Članak 38.
(1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
1. obavlja radnje protivno članku 5. točki 1., 3., 6. i 8. ovoga Zakona,
2. usmrćuje životinje protivno članku 9. stavku 1. ovoga Zakona,
3. potiče rast životinje dodavanjem hormona rasta u hrani (članak 19. podstavak 1.),
4. drži životinje koje su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode i divlje životinje kao životinje za društvo (članak 20. stavak 2.),
5. koristi životinje za pokuse protivno članku 30. ovoga Zakona,
6. obavlja pokus i druga znanstvena istraživanja na životinjama protivno članku 31. stavku 2. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 3.000,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi. Članak 39.
(1) Novčanom kaznom od 2.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
1. obavlja radnje protivno članku 5. točki 4., 5., 7., 9. i 10. ovoga Zakona,
2. kolje životinju protivno članku 10. ovoga Zakona,
3. postupa sa životinjom u klaonici protivno članku 11. ovoga Zakona,
4. postupa pri prijevozu sa životinjama protivno članku 13. i 14. ovoga Zakona,
5. postupa sa životinjama protivno članku 18. ovoga Zakona,
6. postupa s divljim životinjama protivno članku 21. ovoga Zakona,
7. postupa protivno članku 23. ovoga Zakona,
8. ne osigurava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona,
9. uzgaja životinje za trgovinu protivno članku 27. stavku 1. ovoga Zakona,
10. obavlja pokuse na životinjama protivno članku 28. ovoga Zakona,
11. obavlja pokuse na životinjama protivno članku 33. stavku 1., 2. i 4. ovoga Zakona,
12. obavlja pokus protivno članku 34. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 1.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi. Članak 40.
(1) Novčanom kaznom od 200,00 do 2.500,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
1. postupa protivno članku 5. točki 2. ovoga Zakona,
2. postupa sa životinjama protivno članku 19. podstavku 2. ovoga Zakona,
3. prodaje životinje za društvo osobama mlađim od 16 godina (članak 20. stavak 3.),
4. vodi posebno sputane životinje, protivno članku 25. ovoga Zakona,
5. ne obilježava životinje sukladno članku 29. ovoga Zakona,
6. obavlja pokuse na životinjama protivno članku 32. stavak 2. ovoga Zakona,
7. obavlja pokuse na životinjama protivno članku 35. ovoga Zakona,
8. ne vodi zapisnike o pokusima prema odredbi članka 36. ovoga Zakona.
(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 1.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi. XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 41.
Provedbene propise na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona donijet će ministar u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 42.
Općine, gradovi, županije i Grad Zagreb dužni su voditi brigu o zbrinjavanju napuštenih i izgubljenih životinja te poticati osnivanje skloništa i higijenskih servisa. Članak 43.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".
Klasa: 322-08/97-01/01
Zagreb, 5. veljače 1999.
