pasmina: rottweiler

17.02.2006., petak

Postoje li "agresivne" pasmine? Na koji način pomoći ljudima koji nikad nisu imali psa ili onima koji o psima žele saznati više i kako zaustaviti ili spriječiti lavinu pogrešnih savjeta kojoj smo svi mi, vlasnici pasa, svakodnevno izloženi? Kako nagovoriti one, koji od dragih nam ljubimaca očekuju da budu strah i trepet okolini, borbene zvijeri ili lijek za sve komplekse i strahove labilne ljudske psihe, da apsolutno nikad ne pomisle da bi kupnjom ili nabavkom psa njihovi problemi mogli biti rješeni? Kako onemogućiti one, koji o psima znaju malo ili čak ništa, da svoje neznanje putem medija nameću drugima kao jedinu i apsolutnu istinu? Sve su to teme na koje je teško ispravno odgovoriti jer oko naših se ljubimaca, nažalost, isprepliće previše financijskih i drugih interesa, a dobro je poznato da tamo gdje novac vodi glavnu riječ, poštenje i fer igra postoje samo na papiru. ŠTO O PSIMA PIŠU „PAMETNI” NOVINARI? Iz mjeseca u mjesec u našim medijima pročitam sve više glupih članaka o psima da se već praktički bojim otvoriti novine, upaliti televizor ili otići na internet. Psi su odjednom postali moda i sad su i oni koji su dosad pse vidjeli samo na slikama, postali veliki stručnjaci u odgoju, socijalizaciji i dresuri pasa, a pitam se gdje se sakrivaju ti njihovi silno poslušni psi koje nisam opazila. S druge strane u Zagrebu se, zaslugom gradskih vlasti i veterinara, otvara prvi zatvoreni i ograđeni pseći park kojem je kako oni sami tvrde svrha odvojiti i izolirati pse od ljudi i djece. I tako iz dana u dan novinari, veterinari i šinteri udruženim snagama ispiru mozak ljudi namjernim širenjem zabluda. Pse i nas, njihove vlasnike, prikazuju onakvima kakvima bi najvjerojatnije samo oni željeli da budemo. A rezultati takve politike i takvih namjerno podmetnutih zabluda o psima, već su ovdje. Sigurno ste primijetili da se događa sve više slučajeva, maltretiranja i mučenja životinja od strane djece i odraslih ljudi. I uzalud mi, savjesni vlasnici „opasnih” pasmina pričamo o potrebi odgoja i socijalizacije pasa, o tome da su oni naši najbolji prijatelji, da im moramo posvetiti puno pažnje, da ih ne smijemo izolirati od djece i ljudi kad novinari, veterinari i gradska uprava o svemu tome znaju daleko više od nas koji živimo cijeli život sa psima. Ili oni možda govore samo o psima-zvijerima? SVI su psi za mene oduvijek bili razumna i osjećajna bića i naši najbolji prijatelji, a nikako ne zvijeri. Od svih životinja na ovom svijetu čovjek je samo psu i mački dopustio da uđu u njegov dom, da žive s njim i da budu članovi njegove obitelji. Neki razlozi za to sigurno moraju postojati? A tko je od nas u pravu i čije viđenje pasa je ispravnije to nam jedino vi čitatelji mog bloga možete reći ili napisati. Agresivnost i zaštitnički instinkt su osobine koje variraju kod pojedinih pasa do nekog stupnja neovisno o pasmini iako svi imaju jaki teritorijalni instinkt. Rotvajleri su poznati po tome što vole izazivati i "blefirati" svojim vlasnicima ili drugim ljudima. To su osobine koje su uznemiravajuće, no to je ono već spominjano "ispipavanje terena". Taj problem se lako spriječava kroz rani trening poslušnosti i razvijanje odnosa međusobnog povjerenja između vlasnika i psa. Mnoge su obitelji nabavile rotvajlera zbog njegove zaštitničke uloge čuvara, da bi tek tada otkrile da posjedovanje rotvajlera sa sobom nosi veliku moralnu odgovornost. Taj problem nastaje brzo - pas nije u stanju razlikovati medvjeđi zagrljaj pozdrava članu obitelji (naročito ako ti pozdravi uključuju glasno vikanje, smijanje i vriskove) od neprijateljskog napada uljeza (kada su mu osobe u oba slučaja stranci)! Psi se moraju pažljivo obučavati da prihvaćaju vaše prijatelje u vaš dom, a fizičkom kontaktu treba pristupiti oprezno dok pas ne shvati da ta pridošla osoba spada u vaše društvo. Stranci ne bi smjeli ulaziti u vaše dvorište nenajavljeno, jer pas ne razlikuje vašeg brata i provalnika ukoliko ni jednoga ne poznaje! Iako rotvajleri obično ne grizu ako nisu isprovocirani, čak i kada se takav pas samo postavi na vas i drži vas na mjestu, to je vrlo neugodno iskustvo za čovjeka koji npr. očitava brojila, poštara ili susjeda koji je ušao u dvorište kada je vlasnik odsutan. Ljudi od kojih se očekuje da budu u kontaktu sa psom kada je vlasnik odsutan moraju jako dobro poznavati psa. A za ostale - molim stavite na vidljivo mjesto na ogradi upozorenje "Pazi oštar pas"! Evo što o psećoj agresiji kaže Debbye Turner (veterinarka): “Većina nas ne razmišlja o tome kako bismo mogli biti ugriženi ili napadnuti od strane pasa u našem svakodnevnom životu, ali to se može dogoditi češće i brže nego što pomislimo. Dio problema leži u tome što nas se navodi na to da mislimo kako su određene pasmine pasa agresivnije i zločestije (kao npr. pitt bull), a činjenica je da su opasnije vrste na koje nikada ne biste pomislili kao što su pudlice i terijeri. Oko 4,7 milijuna ljudi ugrizu psi svake godine, a od njih 1 milijun ljudi zatraži medicinsku pomoć. Oko 750,000 djece ugrizu psi svake godine; u većini slučajeva su to poznati psi, a ne nepoznati. Prosječno 12 ljudi premine godišnje od ugriza pasa. Svi psi mogu biti izazvani da grizu. Nema takve stvari kao što je „loša pasmina”. Većina pasa (ako ne i svi) mogu biti trenirani i socijalizirani da kako bi bili nježni i tolerantni. Svaki pas bi trebao znati osnove poslušnosti: sjedi, čekaj (mjesto), dođi i lezi. Samo to bi već spriječilo brojne incidente vezane za ugrize pasa.” (NEW YORK, July 11, 2002 - CBS/The Early Show) Načini na koje izazivate pse da grizu: 1) Kada mu pokušate uzeti igračku ili hranu. NIKADA ne smetajte psu dok jede! Najčešća situacija do koje dođe do ugriza pasa je upravo kada pas jede. Ukoliko se radi o Vašem psu, takve situacije možete izbjeći tako da ga od malena (otkad pas kao štene dođe u Vašu obitelj) učite da je normalno kada mu uzmete igračku iz njegovih čeljusti ili hranu iz njegove zdjele. Kada psu date jesti, naučite ga da je normalno da čeprkate po njegovoj zdjelici dok on jede. Igračku mu uzimajte iz čeljusti i ponovno vraćajte mu je kako pas ne bi shvatio da mu je otimate. Idite psu dok je još štene i dok odrasta prstima u usta kako biste ga naučili da ne reagira na to..ujedno će Vam to koristiti i kod veterinarskih pregleda. 2) Kada ga iznenadite – kada mu se prikradate s leđa ili ga iznenadite dok spava. Tada će instinktivno reagirati i ugristi Vas u samoobrani. 3) Kada imate nagle pokrete prema vlasniku psa. Pas to može shvatiti kao prijetnju i ugristi Vas kako bi obranio vlasnika. 4) Ignorirate njihovo upozorenje. Ako pas neprestano laje ili reži kada se približavate njegovom teritoriju, krevetu i sl., a Vi nastavite..to je svjestan poziv da Vas ugrize. Oni Vas upozoravaju da prestanete i zato stanite. Slušajte! 5) Neprikladno diranje. Psi općenito ne vole kada im dirate uši, šape ili rep. Neki također ne vole kada ih prevrnete na leđa i mazite po trbuhu. To je submisivan položaj i „agresivan” će pas reagirati na taj izazov. Isparavan način kako prići nepoznatom psu: 1) Prvo, dobite od vlasnika tog psa pristanak da to smijete.. 2) Ispružite ruku, skupljenih prstiju, dlanova prema dolje, sporo prema psu. Dopustite psu da priđe Vašoj ruci i ponjuši ju. 3) Pričekajte pseći "okej". Ako želi Vašu pažnju, spustiti će glavu, opustiti uši i sam Vam se približiti.Ako pas uši drži prema natrag, sasvim uz glavu, ili reži, nemojte ga pomaziti. 4) Pomazite psa po glavi ili uzduž leđa. Izbjegavajte dodir trbuha, repa, uši ili šapa. Što učiniti ako naiđete na agresivnog psa: 1) Ostanite mirni. Ako nastavite prilaziti, pas će to shvatiti kao napad. 2) Nemojte uspostavljati kontakt očima. To će izazvati psa. 3) Nemojte se smijati. Pas će misliti da mu pokazujete zube, a to je poziv na borbu. 4) Pričekajte da dođe vlasnik psa i stavi ga na povodnik. 5) Poštujte pseće želje! Ako pas laje ili reži, pokazuje nezadovoljstvo Vašim pokretima. Nemojte forsirati. Što napraviti ako Vas napadne pas: 1) Nemojte se micati. Ne možete pobjeći psu koliko god brzo trčali. Trčanje samo još više može izazvati ljutog psa. 2) Gledajte u stranu. Gledanje ravno u oči agresivnog psa izaziva. 3) Upotrijebite miran, nježan glas. Vikanje, glasan govor i vrištanje mogu samo još više izazvati psa. 4) Držite ruke uz sebe savijenih prstiju kako ih pas ne bi uspio izgristi. 5) Ako Vas ugrize, ne povačite. To samo izaziva psa još više. Pokušajte ostati mirni. Probajte mu gurnuti štap ili bilo što što imate pri sebi duboko u grlo kako bi ga to zasmetalo i kako bi Vas pustio. Nemojte udariti psa!!! To može samo ogoršati situaciju! 6) Ako ste na tlu, sklupčajte se u položaj fetusa. Prekrijte glavu i vrat. Ležite savršeno mirno. Obično je mirna meta psu dosadna pa će se povući. Potencijalno agresivne pasmine su: Lhasa Apso: može biti razdražljiv s djecom Toy pudle: grizu u samoobrani Rodezijski Ridgeback: vrlo dominantna pasmina Mini Pinč: ima misli velikog psa u malom tijelu Pekinezer: netolerantan Čivava: voli odrasle, netolarantna prema djeci Chow Chow: pas orijentiran na jednu osobu, grize bez upozorenja Veliki šnaucer: vrlo dominantna pasmina, izaziva odrasle Stari engleski ovčarski pas: vrlo zaštitnički raspoložen prema vlasniku Koker španijel: vrlo zaštitnički raspoložen prema vlasniku Rotvajler: vrlo zaštitnički raspložen Tipično nježne pasmine koje imaju reputaciju “zločestih”: Njemački ovčar: odličan s djecom Bulldog: nježan, razigran Rotvajler: nježan, pažljiv Boxer: dobar s djecom Mastif: vrlo privžen "Pit bull" je zapravo bezimenjak jer takva pasmina ne postoji. Općenito, pit bull je križanac pasmine bulldog i terrier. Poznati su i kao Američki Pit Bull Terijeri, Američki Stafford Terijeri i Stafford Bull Terijeri. Većina "pit bulla"nije prirodno agresivna. Naginju nježnosti, dragi su i pažljivi. Ali, oni su uzgajani i trenirani da budu agresivni. No čak i tada, agresivniji su prema životinjama, ali ne i prema ljudima. Često su agresivni pit bullovi zlostavljani i zapostavljeni. Kao takvi mogu biti vrlo opasni. A sada evo posljednje izvješće deset pasmina koje su najčešće uključene u fatalne ugrize čovjeka (sa smrtnim ishodom) prema istraživanju fatalnih ugriza tijekom 20 godina, između 1979. i 1998. godine u USA - najčešća žrtva fatalnog psećeg ugriza su djeca ispod 12 godina: Pit Bull (u ovu grupu pasmina Amerikanci uključuju sve pitolike pse: pita, bulterijera & staforda) Rottweiler Chow Chow Doberman German Shepherd Dog - njemački ovačar Siberian Husky St. Bernard - bernardinac Alaskan Malamute Great Dane - njemačka doga Akita Psi su poredani prema učestalosti ugriza s fatalnim ishodom .Više o ovom istraživanju možete naći na http://www.cdc.gov/ncipc/duip/dogbreeds.pdf Ono što je interesantno i što amerikanci ističu kad pišu o pasminama utjecaj je čovjeka - uzgajivača (neodgovorni uzgajivači bez znanja i bez sposobnosti 'štancaju' štence samo s namjerom lake zarade). Posebno se ističe strašno velika važnost nabavke psa (svakog psa i svake pasmine) od odgovornog uzgajivača -> http://www.virtualimpax.com/klhh/3000.htm#rp kao i važnost i utjecaj drugog čovjeka, tj. vlasnika psa, gdje se posebno naglašava važnost i neophodnost socijalizacije i odgovornog vlasništava nad psom Od posebne je važnosti i treće što bi SVAKI RODITELJ morao naučiti svoje dijete: http://www.virtualimpax.com/klhh/3002.html naglašavajući da se djeca ne bi nikako smjela bez nadzora igrati sa psima .... Slijedeće zapovijedi su ključne kad je riječ o psima i djeci (i vrijede UVIJEK za sve pse i svu djecu): 1) Dijete se nikad ne bi smjelo približiti nepoznatom psu. 2) Nikad ne bi smjelo trčati od psa ili vrištati. 3) Ako se nepoznat pas približava, dijete bi moralo stajati sasvim mirno. 4) Ako je pas gurnuo dijete na tlo, trebalo bi se savinuti u klupko i ležati ne mičući se. 5) Nikad ne gledati psu u oči. 6) Nikad ne ometati psa koji spava, jede ili kuju koja se skrbi oko štenaca. 7) Nikad ne maziti psa, ako pas prije toga nije dobro dijete vidio i ponjušio mu ruku. 8) Ne prilaziti psu odstraga ni iznenada. 9) Nikad se ne igrati s psom bez nadzora nekog od odraslih. Roditelji bi posebno morali paziti da: 1) Nikad ne ostavljaju bebu ili maleno dijete samo sa psom. 2) Nauče svog psa popustljivom ponašanju, poput okretanja na leđa tako da pas pokaže trbuh. 3) Ne bi se nikad smjeli igrati agresivnih igara sa svojim psom. Evo popisa "opasnih pasmina" po našem zakonu: ”Svi psi na ulici i drugim javnim površinama moraju se voditi na uzici, a psi koji zbog svojih urođenih svojstava i agresivnog instinkta predstavljaju opasnost za sigurnost ljudi, moraju se, osim na uzici, voditi i sa stavljenom brnjicom. To se, prema članku 9., odnosi na dobermane, američke stafordske terijere, bulterijere, engleske terijere, pitbul terijere, rotvajlere, doge, njemačke i belgijske ovčare, japanske borilačke pse, velike japanske špiceve, mastife i šarplanince, kao i njihove križance” (prenijeto iz Vjesnika) KOJE PASMINE NAJČEŠĆE GRIZU? Odjel za kontrolu životinja i humano postupanje vodi detaljne bilješke o svim prijavljenim ugrizima pasa u Montgomery County, uključujući podatke o pasmini psa i ozbiljnosti ugriza. Godine 1998 bilo je 102 ugriza pasa definirano kao "ozbiljno," što znači da je ugriz bio dovoljno jak da je žrtvi trebalo šivanje. Evo popisa 10 najugrizljivijih pasmina u Montgomery County u godini 1998: Chow Chow ......................................................9 ozbiljnih ugriza Labrador retrieveri .............................................9 Njemački ovčari ..................................................7 Pit bullovi ..........................................................7 Akita Inu ..........................................................5 Dalmatinski psi ..................................................5 Rotvajlereri .......................................................5 Beagli ...............................................................4 Engleski springer španijeli ...................................4 Škotski ovčari ....................................................3 Jack Russell terijeri .............................................3 Lubbock, Texas, Lipanj 2000. Evo novinskog izvješća o ozbiljnim napadima u Texasu godine 1999: Pasmina.................................broj napada Chow .........................................68 Rotvajler .....................................57 Njemački ovčar ..........................41 Pit bull .......................................39 Chow križanac ..........................39 Labradori ..................................27 Blue Heeler ...............................19 Mješanci ...................................18 Križanci labradora ....................17 Studija ugriza pasa u Teksasu: Od 1. lipnja do 31. prosinca 2001. Zavod za kontrolu zivotinja u Forth Worthu primio je izvješća o 494 životinjska ugriza. Bilo je 403 pseća ugriza, 84 mačja ugriza i 7 "drugih," što uključuje druge ljubimce i divlje životinje. Uočene su neke pravilnosti. Područja su različite veličine i naseljenosti, ali po poštanskim brojevima, 76106 u sjevernom Forth Worthu vodi sa 51 napadom životinja u posljednjih šest mjeseci prošle godine, u 76110 u južnom Forth Worthu bilo je 44 incidenta, a u 76119 u jugoistočnom dijelu grada bilo je 40 zabilježenih incidenata. Thomason kaže da je jedno od većih iznenađenja bilo to što su napadači u 67,4% napada bili psi poznatog vlasnika. Odjel je pretpostavljao da će divlji psi ili skitnice biti odgovorni za više napada. Joe Riney, djelatnik higijenskog servisa, kaže da je udio pasa koji imaju vlasnika vjerojatno još veći, jer je vlasnike nekih pasa bilo nemoguće pronaći. Neki ne žele preuzeti odgovornost za psa nakon napada. Riney kaže da su muški psi koji nisu kastrirani uglavnom agresivniji i češće grizu. Mužjaci su općenito agresivniji nego ženke, ali ženke su agresivnije ako trenutno imaju leglo. Studija je pokazala da su mužjaci napali u 47% slučajeva, ženke u 25%, dok je spol psa nepoznat u 28% slučajeva. Studija razvrstava životinjske napade po pasmini, da li je životinja bila zatvorena ili vezana, da li je vlasnik poznat, po spolu i dobi životinje, dobi i rasi žrtve, obrazovanju i zaposlenju žrtve, aktivnosti žrtve u trenutku napada, ozbiljnosti ugriza, dijelu tijela koji je ugrižen, odnosu vlasnika i žrtve, mjestu napada, kakav je liječnik bio potreban i po podacima o karanteni. Evo dijelova studije: - mješanci su bili umiješani u tek nesto preko 18% napada, ali u slučajevima gdje se mogla utvrditi prevladavajuća pasmina, cini se da su chow-chow grizli češće. Bili su umiješani u 6,9% napada. Ovčari i njihovi križanci bili su umiješani u 6,7% napada; nekoliko tipova retrivera u 6,3%, pit bullovi i njihovi križanci u 5.5%, a rotvajleri u 4,9%. - 54,6% životinja koje su napale nisu bile vezane niti zatvorene, 20,2% napada dogodilo se u kuci, 15,8% u ograđenim dvorištima, a 9,3% životinja bio je na lancu ii uzici. - 42,7% žrtava bilo je mlađe od 18 godina; 13,7% u dobi od 18 do 30, 32,4% od 31 do 60, 8% preko 60 godina, a dob je bila nepoznata u 3% slučajeva. - u 8,3% slučajeva žrtva je bila vlasnik, 17,2% član obitelji, 1,3% susjed, 4,5% prijatelj, 56,7% stranac. U Sjevernorajnskoj pokrajini i Westphal u periodu 1989 – 1997: Pasmina....................lake ozljede...teške ozljede....smrt.......ukupno......% Njemački ovčar....................25...................5.................1..............31.......41.9 Američki staford..................1....................2.................0................3........4.1 Boxer..................................1....................1.................0................2........2.7 Rotvajler.............................7....................1.................0................8.......10.8 Pit-Bull................................7....................5..................0............12........16.2 Bernardinac........................1....................2..................0................3........4.1 Bernski planinski.................0....................5..................0................5........6.8 Veliki šnaucer.....................1.....................0..................0................1........1.4 Doberman...........................2....................2..................0................4........5.4 Mješanac............................3.....................0.................0.................3........4.1 Turski Akbash.....................1.....................0.................0.................1........1.4 Njemačka doga...................0....................1..................0................1.........1.4 Ukupno:.............................49.................24...................1.............74.....100,0 Evo jedan link sa dosta istraživanja za sve koji žele znati više ... http://www.cdc.gov/ncipc/duip/dogbites.htm Više informacija možete potražiti na: O istraživanjima: http://www.atts.org/index.html Prilog o "opasnim pasminama" na htv-u (Život s stilom): http://www.hrt.hr/htv/emisije/zivot_sa_stilom/ljubimci17.html Još jedan tužan slučaj koji dokazuje da nema "opasnih pasa već opasnih ljudi: http://www.slobodnadalmacija.hr/20060205/crnakronika01.asp Najnoviji događaj u Splitu: http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2006,2,16,rotvajler_napad,12116.jl

16.02.2006., četvrtak

Uvjeti držanja rotvajlera Rotvajlera je moguće držati u stanu, ali SAMO AKO se dovoljno vježba s njim. Dobro razmislite prije nabavke rotvajlera koliko ste doista ustrajni u tome (to zahtjeva rana dizanja, šetnje po kiši, snijegu, suncu, itd.). Ako ga već namjeravate držati u stanu, bilo bi poželjno da ste aktivna osoba sportskog duha koja se voli puno kretati. Ta pasmina zahtjeva jako puno vježbe. Trčanje šumom i livadama jako ih usrećuje i nemaju nikada želju udaljiti se od Vas. Plivanje ili trčanje uz bicikl savršene su aktivnosti za Vašeg rotvajlera kao i trčanje za loptama. No, svakako svog rotića poštedite prevelikih napora do godine i pol starosti jer je to najbitnije razdoblje za razvoj vašeg psa. Ako imate kuću i rotvajlera namjeravate držati u dvorištu, pobrinite se da ima toplu pseću kućicu (koja će ga ljeti štititi od sunca, a zimi od hladnoće) i dovoljno visoku ogradu koju ne može preskočiti. Pobrinite se da su vrata ograde uvijek zatvorena. No, samo dvorište po sebi nije dovoljno za psa kao sto je rotić. Nemojte zaboraviti da s njime morate puno vježbati!!!

Treniranje Čvrsto i pažljivo treniranje je bitno kod ove pasmine, inače možete dobiti vrlo snažnog i agresivnog psa. Uz odgovarajući trening, imati ćete lojalnog, nježnog i vrlo privrženog psa. Zahtjevaju vlasnike koji mogu izići na kraj sa njihovom masivnom veličinom. Upravo zbog njihove veličine, s treningom treba započeti vrlo rano dok je pas jos malen. Znaju u jednoj fazi svog razvoja pokazivati agresivnost prema drugim psima, no u treningu treba biti ustrajan. Rotvajler je pas koji voli učiti i vrlo je lako s njim trenirati. Budući da voli jesti, najbolje ga je trenirati motivacijom na hranu...ne udarcima! Vas rotić je kao beba sladak, malen i bucmast i svi će ga htjeti maziti te će vjerovatno od sreće i skakati po ljudima. Nemojte mu to dopustiti jer bi mogli imati problema kad naraste i kad ga se ljudi počnu bojati.

Standard Opći izgled: Srednje visok do visok pas. Robustan. Ne pretežak. Snažno mišićavo tijelo Proporcije: Dužina tijela ne smije biti duža od visine za više od 15%. Glava: Srednje duga, lubanja između uha, sa strane gledano zaobljena, izraženog stopa. Nosna kost ravna, široka. Nosnik dobro naznačen, više širok nego okrugao s velikim otvorima, crne boje. Njuška u odnosu na lubanjski dio nešto kraća, te iznosi u omjeru 2 : 3. Usne crne, čvrsto nalijegajuće. Kutevi usana zatvoreni. Zubno meso što tamnije. Čeljusti jake, široke , kako gornje tako i donje. Popunjeni obrazi. Zubalo jako, potpuno ( 42 zuba ) i škarasto. Oči srednje velike, bademastog oblika, tamno smeđe boje, kapci dobro nalijegajući. Uha srednje duga, trokutasta, jedno od drugoga široko i visoko postavljena, dobro nalijegajuća uz glavu, naprijed nošena. Vrat: Jak, srednje dug, dobro mišićav, sa lagano povijenom linijom šije, bez podvoljka i opuštene kože. Trup: Leđa ravna, jaka, zakošena, slabine kratke i duboke, križa široka, srednje dužine, lagano zaobljena iako još ravno padajuća. Prsa široka i duboka (cca 50% visine) s dobro razvijenim predprsjem i dobro zaobljenim rebrima. Trbuh nije uvučen. Rep kratko kupiran, na kojem se vide jedan do dva pršljena. U zemljama u kojima je zabranjeno kupiranje, može ostati prirodne dužine (to odnedavno vrijedi i u RH) Tjelesni ustroj: Prednji stavovi nogu, s prednje strane gledano ravni, te nisu usko postavljeni. Podlaktica stoji sa strane gledano, ravno. Kut plećke i vodoravni je 45ş. Ramena dobro nalijegajuća, iako se vide. Nadlaktica dobro naliježe na trup. Podlaktica jako razvijena i mišićava. Prednje došaplje lagano federasto, jako, nije strmo. Šape okrugle, dobro zatvorene. Prsti zaobljeni, jaki. Nokti kratki, crni i jaki. Kutevi ekstremiteta: Zadnji stav nogu, odostraga gledano, prav, širok. U stavu napetosti natkoljenica sa potkoljenicom i potkoljenica sa došapljem čini tupi kut. Bedrena kost srednje duga, široka i jako mišićava. Potkoljenica dobro uglasta i nije strma. Šape zadnjih nogu nešto duže od prednjih, ali dobro zatvorene s jakim noktima, bez petog prsta. Hod: Rottweiler je kasač. Leđa mu ostaju čvrsta i relativno mirna, trk je harmoničan, siguran, snažnog i dugog iskoraka. Koža: Koža glave posvuda dobro naliježe, samo kod veće pozornosti dozvoljeni su nabori između uha. Dlaka: Dlaka se sastoji od pokrovne dlake i podlake iste dužine, srednje je dužine, oštra, gusta i ravna, te dobro nalijegajuća. Podlaka se ne smije vidjeti ispod pokrovne dlake. Na stržnjoj strani zadnjih nogu dozvoljena je duža dlaka. Crne je boje s paležom crveno-smeđe boje na obrazima, gubici, donjem dijelu vrata, prsima, nogama, iznad očiju i ispod repa. Visina i težina: Visina mužjaka je od 61 cm do 68 cm (željena visina 65-66 cm, težine cca 50 kg). Visina ženke je 56 cm do 63 cm (željena visina 60-61 cm, težine cca 42kg)

Karakter Dobroćudan, privržen obitelji (voli djecu), prijateljski raspoložen, veseo, miran, odan, poslušan, s velikom željom za rad, ne laje bez razloga (vrlo rijetko laje). Povjerljiv je prema okolini i prijateljski pristupa svakome, ali uvijek je i na oprezu. U slučaju opasnosti, do izražaja dolazi njegova snaga i hrabrost. Rottweiler napada samo ako je opasnost stvarna, sposoban je razlučiti stvarnu opasnost od igre. Otporan je na bolne nadražaje. Osobina mu je da nakon opasnosti u njegovom temperamentu prevladaju odlike mirne naravi. Za ovu pasminu vrlo je bitna pravilna socijalizacija i odgoj. Školovanje rotića veliki je užitak...motivacijom hranom vrlo brzo uče (vole papati)

Povijest pasmine Preci rottweilera dosežu čak u doba Rimskog carstva. Rimske legije u svojim ratničkim pohodima naseljavaju prostore današnjeg grada Rottweila. Sa sobom su vodili i svoje pse koji su im čuvali stoku i pomagali u borbama. Dolaskom na osvojena područja rimski psi dolaze u kontakt s psima starosjedilaca. Upravo iz tog križanja nastaje nova pasmina pasa. Po imenu grada Rottweila novonastala pasmina psa dobiva ime Rottweiler. Često su ga zvali i Metzgerhund (mesarski pas) zato sto je služio mesarima-trgovcima za čuvanje stoke. Prodajom stada stoke, prodavan je i pas koji ga je čuvao. Na taj se način Rottweiler nastanio na širem prostoru zapadne Europe. Zahvaljujući kinolozima koji su cijenili njegovu privrženost, snagu i karakter, počeli su ga uzgajati kao radnog psa. Tako je Rottweiler postao dobar pas čuvar, pratilac i pas za vuču. Početkom 20.stoljeća, nakon temeljite provjere radnih osobina, njemačka policija Rottweilera uvrstava u grupu policijskih pasa. Godine 1910. upisan je i zvanično kao policijski pas.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

• Komentari On/Off

Opis & cilj bloga

• Pisati ću vam o pasmini rotvajler i iskustvima s mojom roticom, a cilj mi je predstaviti pasminu rotvajler te kao savjestan vlasnik razbiti predrasude o rotvajlerima kao "agresivnoj" pasmini.
  Kontakt: rot_orka@net.hr
  
  Korisni linkovi:
  Centar za edukaciju vlasnika pasa NeSi
  Ljubimci-forum
  American Kennel Club
  Allgemeiner Deutscher Rottweiler-Klub
  INTERNATIONAL FEDERATION OF ROTTWEILERFRIENDS
  psi vodiči
  Kinologija na Balkanu
  
  Naši poznanici i prijatelji:
  Staffordice Sula i Alba
  rottweilerinstitute blog
  Rotica Ejmi
  Dalmatinski pas Una
  
  Dućani za kućne ljubimce:
  Pet Centar
  Ljubimac
  
  Pomozimo im:
  Noina Arka
  SUZA
  Druga prilika
  Život
  Prijatelji životinja
  Udruga za zaštitu životinja Lea
  
  
  
  
  
  
  
  

  Pravilnici

  • Pravilnik o opasnim psima
    Članak 1.
    Ovim Pravilnikom utvrđuju se opasni i moguće opasni psi.
    Članak 2.
    U smislu ovoga Pravilnika pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
    • »opasan pas« može biti bilo koja jedinka te vrste, podrijetlom od bilo koje pasmine koja je, ničim izazvana, napala čovjeka i nanijela mu tjelesne ozljede ili koja se uzgaja i/ili dresira za borbe pasa ili je zatečena u organiziranoj borbi s drugim psom,
    • »moguće opasan pas« – pas službeno obučen za čuvanje imovine ili kao tjelesni čuvar te psi iz članka 6. stavka 3. ovoga Pravilnika,
    • »nadležno tijelo« – Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva – Uprava za veterinarstvo,
    • »registar« – Hrvatska rodovna knjiga koja se vodi pri Hrvatskom kinološkom savezu.
    Članak 3.
    Psi koji se koriste kao službeni psi u obavljanju poslova pojedinih državnih tijela ne smatraju se opasnim ni moguće opasnim psima.
    Članak 4.
    1) Činjenicu da je pas opasan utvrđuje veterinarski inspektor po podnesenoj prijavi o ničim izazvanom napadu na čovjeka i nanesenoj mu tjelesnoj ozljedi.
    2) Nakon provedenog postupka iz prethodnog stavka upisuje se psa iz stavka 1. ovoga članka u Upisnik pasa u rubriku »Opasan pas« te je potrebno u veterinarsko-zdravstvenu svjedodžbu u rubriku XI. OSTALO upisati: »opasan pas«. O istome se obavještava Hrvatski kinološki savez.
    3) Nakon postupka iz stavka 1. i 2. ovoga članka veterinarski inspektor naređuje provođenje mjera iz članka 5. stavka 1. i 2. i članka 6. stavka 2. ovoga Pravilnika.
    4) Opasan pas mora biti označen mikročipom bez obzira na njegovu starost.
    5) Obvezna je kastracija/sterilizacija opasnog psa, o čemu posjednik životinje kao dokaz nadležnom veterinarskom inspektoru dostavlja preslik računa za obavljenu uslugu.
    6) Daljnje držanje opasnog psa nakon prvoga dokazanog napada na čovjeka moguće je ako vlasnik ispunjava uvjete iz članka 7. stavka 2. ovoga Pravilnika i nakon provođenja mjera iz stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka. Opasan pas mora biti držan u prostoru ili objektu iz kojega ne može pobjeći, a na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OPASAN PAS«.
    7) Na ulazu u prostor ili objekt u kojem se nalazi moguće opasan pas mora biti vidljivo istaknuto upozorenje: »OŠTAR PAS«.
    8) Ulazna vrata u prostor ili objekt u kojem se nalazi opasan ili moguće opasan pas moraju biti zaključana.
    9) Izvođenje opasnog ili moguće opasnog psa na javne površine dopušteno je jedino s brnjicom i na povodcu, od strane punoljetne osobe i u skladu s komunalnim odredbama o uvjetima i načinu držanja pasa.
    10) Opasan pas mora postići zadovoljavajuću ocjenu na testu provjere stupnja socijalizacije iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravil­nika i nakon školovanja iz članka 5. stavka 2. ovoga Pravilnika, kojemu pristupa zajedno s vlasnikom.
    11) U slučaju ponovljenog napada opasnog psa na čovjeka, utvrđenog u skladu sa stavkom 1. ovoga članka ili u slučaju neudovoljavanja uvjetima iz prethodnog stavka, postupa se u skladu s člankom 9. stavkom 1. podstavkom četvrtim Zakona o dobrobiti životinja.
    Članak 5.
    1) Test za provjeru stupnja socijalizacije opasnog psa obavlja se prema Uputi za provjeru socijalizacije psa iz točke 3. Priloga Pravilnika o uzgoju pasa svih pasmina Hrvatskoga kinološkog saveza.
    2) Obvezno školovanje (ispit poslušnosti za psa pratitelja s uključenom provjerom socijalizacije) opasnog psa provodi se prema programu Pravilnika športske radne kinologije Hrvatskoga kinološkog saveza.
    3) Poslove iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu obavljati samo pravne ili fizičke osobe registrirane za tu djelatnost te upisane u evidenciju Hrvatskoga kinološkog saveza.
    Članak 6.
    1) Psi iz kontroliranog uzgoja pasmina terijera tipa bull – stafordski bull terijer, američki stafordski terijer, bull terijer i mini bull terijer moraju posjedovati rodovnicu izdanu od Hrvat­skoga kinološkog saveza te biti upisani u registar.
    2) Psi iz stavka 1. ovoga članka moraju postići zadovo­ljavajuću ocjenu iz testa iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika.
    3) Psi pasmine terijera tipa bull koji ne mogu biti upisani u registar (pit bull terijer) i njihovi križanci, moraju biti označeni mikročipom, sterilizirani ili kastrirani te upisani u Upisnik pasa u rubriku »Moguće opasan pas«, o čemu se obavijest dostavlja Hrvatskom kinološkom savezu.
    Članak 7.
    1) Prilikom nabave moguće opasnog psa vlasnik istoga mora prijaviti posjedovanje takvog psa radi njegovog upisivanja u Upisnik pasa u rubriku »Moguće opasan pas«.
    2) Za daljnje držanje opasnog i nabavu moguće opasnog psa te psa iz članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika, vlasnik mora nadležnom veterinarskom uredu podnijeti dokaze, izdane od strane nadležnog tijela:
    – o nekažnjavanju zbog kaznenih djela: protiv života i tijela čovjeka, zlouporabe opojnih droga, mučenja životinja i drugih kaznenih djela počinjenih uporabom sile, prijetnje, protupravnog prisvajanja te oštećenjem ili uništenjem imovine,
    – da je stariji od 18 godina i
    – da je poslovno sposoban.
    3) Ukoliko vlasnik psa ne udovolji odredbama iz stavka 2. ovoga članka s takvim psom postupa se u skladu s člankom 9. stavkom 1. podstavkom četvrtim Zakona o dobrobiti životinja.
    4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, uz nadzor veterinarskog inspektora i uz sudjelovanje društva za zaštitu životinja, dopušteno je za psa iz članka 6. stavka 1. ovoga Pravilnika pronaći novoga vlasnika.
    5) Ako podnositelj prijave iz stavka 2. ovoga članka ispunjava propisane uvjete upisuje se u evidenciju koju vodi nadležni veterinarski ured.
    6) Evidencija iz stavka 5. ovoga članka sadrži:
    – ime i prezime vlasnika psa te adresu,
    – popis dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka,
    – podatke o psu:
    – identifikacijska oznaka psa,
    – pasmina,
    – broj pod kojim je pas upisan u registar Hrvatskoga kinološ­kog saveza.
    Članak 8.
    1) Zabranjuje se trgovina opasnim psima, njihovo darovanje, izlaganje, oglašavanje, sudjelovanje na natjecanjima, izložbama i bilo kojim drugim javnim nastupima te okupljanjima na području Republike Hrvatske.
    2) Hrvatski kinološki savez dužan je obavijestiti sve svoje podružnice na području Republike Hrvatske o relevantnim podacima o opasnim psima.
    Članak 9.
    Troškove provedbe mjera iz ovoga Pravilnika snosi vlasnik psa.
    Članak 10.
    Zabranjuje se uvoz i privremeni boravak na području Repub­like Hrvatske moguće opasnih pasa pasmine terijera tipa bull koji nisu upisani u registar Međunarodnoga kinološkog saveza (F.C.I.) (pit bull terijera) i njihovih križanaca.
    Članak 11.
    Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
    Klasa: 322-01/05-01/22
    Urbroj: 525-01-05-1
    Zagreb, 16. veljače 2005.
    
    Ministar
    Petar Čobanković, v. r.
    
    Držanje pasa, divljih životinja i zvijeri
    Uvjeti držanja i kretanja pasa, postupanje s neupisanim psima, psima i mačkama lutalicama, držanje divljih životinja i zvijeri te drugih opasnih i zloćudnih životinja propisani su Odlukom o držanju životinja za društvo i životinja opasnih za život ljudi i postupanju s njima (Službeni glasnik br. 9/00)
    Tekst Odluke:
    I. OPĆE ODREDBE
    Članak 1.
    Ovom se odlukom propisuju uvjeti držanja i kretanja pasa, postupanje s neupisanim psima, psima i mačkama lutalicama, držanje divljih životinja i zvijeri te drugih opasnih i zloćudnih životinja.
    Članak 2.
    Posjednik životinja iz članka 1. ove odluke je svaka pravna i fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinja.
    Članak 3.
    Ova se odluka ne odnosi na držanje službenih pasa hrvatske vojske i policije i na lovačke pse u organiziranom lovu.
    II. UVJETI I NAČIN DRŽANJA PASA
    Članak 4.
    Psi se drže sukladno zakonu i drugim propisima s područja veterinarstva, dobrobiti životinja, komunalnog gospodarstva i odredbama ove odluke.
    Članak 5.
    Psi se moraju držati na način tako da ne ometaju utvrđeni kućni red i mir te sigurnost građana.
    U stambenoj se zgradi pas ne smije držati na balkonu ili terasi.
    Za držanje psa u zajedničkom dvorištu ili vrtu posjednik psa mora imati suglasnost vlasnika i svih korisnika dvorišta ili vrta.
    Pas se ne smije držati ili ostavljati u zajedničkim prostorijama koje služe zgradi kao cjelini (stubišta, hodnici, ulazi, prostorije za odlaganje smeća i slično).
    Članak 6.
    Pas koji se drži u neograđenom dvorištu ili vrtu mora biti vezan.
    Ako se pas drži u ograđenom dvorištu ili vrtu posjednik mora, na vidljivom mjestu, staviti oznaku koja upozorava na psa, na primjer, “Čuvaj se psa”, “Oštar pas” i slično, te mora imati ispravno zvono na ulaznim dvorišnim ili vrtnim vratima.
    Članak 7.
    Zabranjuje se provjeravati oštrinu psa na drugom psu ili životinji.
    Zabranjuje se huškati psa na čovjeka i ometati kretanje i sigurnost ljudi na javnim površinama i u zajedničkim prostorijama.
    Zabranjuje se prodaja pasa na mjestima koja za to nemaju posebnu dozvolu.
    Članak 8.
    Posjednik psa dužan ga je hraniti, napajati, njegovati, smjestiti i osigurati mu zdravstvenu zaštitu.
    Posjednik psa koji se o njemu ne može brinuti sukladno propisima o veterinarstvu, propisima o dobrobiti životinja i držati ga na način i uz uvjete propisane ovom odlukom, dužan je pronaći osobu koja će se o njemu brinuti na propisan način ili ga predati u veterinarsko-higijenski servis i o tome obavijestiti registrirane udruge za zaštitu životinja.
    III. KRETANJE PASA
    Članak 9.
    Na ulici, javnoj površini, parkovima, te u prostorijama koje služe zgradi kao cjelini (stubište, ulaz, dizalo, dvorište i slično) pas se mora voditi na uzici tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje ljudi, drugih životinja i njihovo kretanje.
    Psi koji su zbog svojih urođenih svojstava i agresivnog instinkta ili izvježbanosti opasni za sigurnost ljudi, a posebno dobermani, američki strafordski terijeri, bulterijeri, pitbul terijeri, rotwaileri, doge, njemački i belgijski ovčari, japanski borilački psi, veliki japanski špicevi, mastifi, šarplaninci i njihovi križanci, moraju se, na površinama iz stavka 1. ovog članka, voditi na uzici, obavezno s brnjicom.
    Iznimno od stavka 2. ovog članka bordoške doge i napuljski mastifi vode se, na površinama iz stavka 1. ovog članka, na uzici, ali bez brnjice.
    Članak 10.
    Psi bolesni od zarazne ili nametničke bolesti i neupisani (neregistrirani) psi ne smiju se izvoditi na ulicu ili drugu javnu površinu, a niti u vrijeme tijekom kojega nadležno upravno tijelo zabrani kretanje pasa (kontumacija).
    Članak 11.
    Psa se ne smije voditi u trgovine živežnim namirnicama, tržnice, pošte, muzeje, kazališta, groblja, škole, dječje vrtiće, skloništa, domove i zdravstvene ustanove (osim veterinarskih ambulanata i klinika) i u druge objekte javne namjene.
    Psa se ne smije voditi na uređena dječja igrališta, cvjetnjake, športske i rekreacijske terene, kupališta, što će se označiti okruglim znakom s prekriženim likom psa.
    Psa se ne smije uvoditi u hotele, restorane i druge ugostiteljske objekte, banke te zanatske i trgovačke radnje, ako je na njima vlasnik istaknuo znak o zabrani ulaska pasa.
    Psa se može uvoditi u sredstvo javnoga gradskog prijevoza, uz uvjete utvrđene posebnom odlukom.
    Članak 12.
    Odredbe ove odluke o ograničavanju kretanja pasa ne odnose se na pse vodiče slijepih osoba.
    Članak 13.
    Iznimno od odredbe članka 9. ove odluke, psi se mogu kretati uz nadzor i odgovornost vlasnika bez uzice i bez brnjice na prostorima koji će biti obilježeni okruglim znakom s likom psa:
    1. na Dotrščini;
    2. na Grmoščici;
    3. na prostoru od Jadranskog mosta, uzvodno, desnom obalom Save do nasipa (inundacija);
    4. na prostoru desne obale Save do nasipa (inundacija), nizvodno, počevši u visini ulaza u deponij smeća Jakuševec;
    5. na prostoru lijeve obale Save, do nasipa (inundacija), uzvodno od Jankomirskog mosta;
    6. na prostoru lijeve obale Save do nasipa (inundacija), nizvodno, počevši od tehnološkog kanala Toplane;
    7. na travnatoj površini omeđenoj Ulicom Hrvatske bratske zajednice s istoka i zapada, Ulicom grada Vukovara sa sjevera i Slavonskom avenijom s juga;
    8. u Sesvetama, od cjevovoda, zapadnom stranom Savske ceste prema jugu do Rimskog puta.
    Članak 14.
    Iznimno od odredbe članka 9. ove odluke, psi se mogu kretati uz nadzor i odgovornost vlasnika bez uzice, a psi opisani i nabrojeni u članku 9. stavku 2. ove odluke s brnjicom na prostorima koji će biti obilježeni s likom psa s brnjicom:
    1. na prostoru u parku Maksimir, sjeverno od staze koja vodi uz Mogilu, Treće jezero i skreće iza Vidikovca;
    2. na zelenoj površini omeđenoj Maksimirskom cestom i Hondlovom;
    3. na prostoru između Avenije V. Holjevca i Zagrebačkog velesajma (osim u vrijeme održavanja velesajamskih priredbi);
    4. na prostoru u produžetku Kranjčevićeve ulice (neuređeni dio trase bivšeg Samoborčeka);
    5. na prostoru između Ulice Florijana Andrašeca i željezničke pruge (nadvožnjaka);
    6. na prostoru zapadno od Mandlove ulice;
    7. na prostoru južno od Ljubljanske avenije u Prečkom;
    8. na prostoru između Selske ceste, Ljubljanske avenije i Zadarske ulice;
    9. u parku Ribnjak, na dijelu uz Zvonaričku i Degenovu ulicu;
    10. na Ksaveru, prostoru omeđenom Ksaverom, Radićevim šetalištem i Mirogojskom cestom;
    11. na prostoru kod skretanja iz Avenije V. Holjevca u Siget;
    12. na prostoru sjeverno od ceste Bundek u Zapruđu (do uređivanja planiranog kompleksa);
    13. na lijevoj i desnoj obali Save (inundacija);
    14. u Sesvetama, sjeverno od Zagrebačke ulice, uz potok Vuger (Kostanić).
    Članak 15.
    Posjednik ili voditelj psa dužan je nositi pribor za čišćenje psećih fekalija i očistiti svaku površinu koju njegov pas onečisti.
    IV. POSTUPANJE S NEUPISANIM PSIMA, PSIMA I MAČKAMA LUTALICAMA
    Članak 16.
    Neupisane (neregistrirane) pse te pse i mačke lutalice hvataju i zbrinjavaju veterinarski higijeničari pravne osobe koje obavljaju usluge veterinarsko-higijenskog servisa za Grad Zagreb.
    Hvatanje pasa i mačaka lutalica te njihov smještaj mora se obavljati na najprikladniji način, sukladno propisima o dobrobiti životinja.
    Uhvaćeni psi i mačke čuvaju se u veterinarsko-higijenskom servisu, a vrijeme čuvanja utvrđeno je zakonom.
    Veterinarsko-higijenski servis dužan je uhvaćene pse i mačke, u suradnji s udrugama za zaštitu životinja, udomiti, a u slučaju kad to nije moguće, nakon isteka zakonom utvrđenog roka, uhvaćene pse i mačke može usmrtiti.
    Neizlječivo bolesne, smrtno ranjene i zaražene pse i mačke usmrćuje se u veterinarsko-higijenskom servisu, sukladno propisima o dobrobiti životinja.
    Mačke u dvorištima, podrumima ili oko stambenih zgrada za koje se brinu stanari tih zgrada, a ne postoji sumnja da su zaražene opasnim bolestima, pod zaštitom su Društva za zaštitu životinja i ne smatraju se mačkama lutalicama.
    Članak 17.
    Troškove hvatanja, čuvanja, veterinarsko-zdravstvenog pregleda i mjera te usmrćivanja u veterinarsko-higijenskom servisu, podmiruje posjednik psa ili mačke, ako je poznat.
    V. DRŽANJE DIVLJIH ŽIVOTINJA I ZVIJERI TE DRUGIH OPASNIH I ZLOĆUDNIH ŽIVOTINJA
    Članak 18.
    Divlje životinje i zvijeri te druge opasne i zloćudne životinje mogu se držati samo u zoološkim vrtovima i cirkusima prema uvjetima i na način utvrđen propisima o veterinarstvu i propisima o dobrobiti životinja.
    Odredba iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na držanje divljih životinja i zvijeri koje se drže u znanstveno-obrazovne svrhe znanstveno-obrazovnih institucija ili za obavljanje neke profesionalne djelatnosti.
    Članak 19.
    Za hvatanje i čuvanje divljih životinja i zvijeri te drugih opasnih i zloćudnih životinja koje se drže suprotno odredbi članka 18. stavka 1. ove odluke, odnosno za one koje zalutaju izvan lovišta ili prirodnog staništa, nadležan je veterinarsko-higijenski servis za Grad Zagreb.
    S uhvaćenim i smještenim divljim životinjama i zvijerima, te drugim opasnim i zloćudnim životinjama veterinarsko-higijenski servis postupa sukladno zakonu i drugim propisima o dobrobiti životinja.
    VI. NADZOR
    Članak 20.
    Nadzor nad provedbom ove odluke provodi Veterinarska inspekcija Veterinarskog ureda Grada Zagreba, a nadzor nad provedbom članaka 9., 14. i 15 ove odluke komunalno redarstvo Grada Zagreba.
    VII. KAZNENE ODREDBE
    Članak 21.
    Novčanom kaznom od 500,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ako postupa protivno odredbama članaka 5., 6., 7. stavka 3. i članka 18. ove odluke.
    Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 200,00 do 500,00 kuna.
    Članak 22.
    Novčanom kaznom od 200,00 do 500,00 kuna kaznit će se fizička osoba ako postupa protivno odredbama članaka 5., 6., 7. stavka 3., 8., 9., 10., 11., 14., 15. i 18. ove odluke.
    Članak 23.
    Za prekršaj iz članaka 9., 14. i 15. ove odluke komunalni redari mogu od osoba koje zateknu u prekršaju naplaćivati novčanu kaznu na licu mjesta, u iznosu od 100,00 kuna.
    Članak 24.
    Roditelji ili staratelji malodobnog djeteta koje je postupalo protivno odredbama članaka 5., 6., 7. stavka 3., 8., 9., 10., 11., 14., 15., i 18. kaznit će se novčanom kaznom predviđenom u članku 22. ove odluke, ako su propustili dužnost staranja o malodobnom djetetu.
    VIII. ZAVRŠNE ODREDBE
    Članak 25.
    Na dan stupanja na snagu ove odluke prestaje vrijediti Odluka o držanju pasa i postupanju sa psima i mačkama lutalicama (Službeni glasnik Grada Zagreba 7/92 i 13/94).
    Članak 26.
    Ova odluka stupa na snagu osmog dana nakon objave u Službenom glasniku Grada Zagreba.
    
    Pravilnik o označavanju pasa (mikročipiranje)
    Članak 1.
    Ovim Pravilnikom se propisuje način označavanja pasa, oblik obvezne oznake za pse te sadržaj i oblik upisnika pasa.
    Članak 2.
    Psi oštenjeni u razdoblju od 1. listopada 2003. godine moraju biti označeni mikročipom, čiji broj mora biti uveden u evidenciju ovlaštene veterinarske organizacije odnosno veterinarske ambulante privatne prakse ovlaštene za cijepljenje pasa protiv bjesnoće (u daljnjem tekstu: privatna praksa).
    Psi oštenjeni u razdoblju do 1. listopada 2003. godine moraju biti označeni markicom ili mikročipom.
    Broj propisane oznake psa mora biti upisan u Internacionalnu svjedodžbu o cijepljenju pasa (u daljnjem tekstu: svjedodžba).
    Svjedodžba iz stavka 3. ovoga članka važeća je samo ako je pas označen mikročipom ili markicom.
    Članak 3.
    Mikročip za označavanje pasa mora odgovarati propisanim kriterijima (Prilog 1. Pravilnika).
    Mikročip može aplicirati samo doktor veterinarske medicine.
    Mikročip se aplicira u potkožje, s lijeve strane, u središnjem području vrata.
    Aplikacija mikročipa je jednokratna, mikročip je trajan i prati psa od označavanja do uginuća.
    Članak 4.
    Markica za označavanje pasa mora biti kovinska, okruglog oblika, promjera 2,5 cm.
    S prednje strane markice mora biti istaknutim reljefom upisana oznaka Republike Hrvatske, velikim tiskanim slovima »HR«, veličine 1 cm, iznad čega se upisuje godina izdavanja markice, a ispod oznake države upisuje se broj markice.
    Sa stražnje strane markice treba biti naveden naziv i telefonski broj ovlaštene veterinarske organizacije odnosno privatne prakse koja je markicu izdala.
    Članak 5.
    Oštećeni odnosno nevažeći mikročip mora biti nadomješten novim, pri čemu se stari broj mikročipa briše iz upisnika pasa i upisuje novi broj.
    Oštećena odnosno izgubljena markica mora biti nadomještena novom, pri čemu se stari broj markice briše iz upisnika pasa i upisuje novi broj.
    Članak 6.
    Očitavanje identifikacijskog broja s mikročipa obavlja se pomoću odgovarajućeg čitača kojeg moraju posjedovati sve ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa.
    Članak 7.
    Upisnik pasa vodi se u obliku propisanog računalnog programa.
    Računalni program za vođenje središnjeg upisnika pasa nalazi se i izvršava na serveru (računalu-poslužitelju) Ministarstva poljoprivrede i šumarstva.
    Članak 8.
    Ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa pristupaju programu putem računalne mreže Internet, uz identifikaciju pripadajućim korisničkim imenom i lozinkom koje dodjeljuje Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva – Uprava za veterinarstvo.
    Ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa moraju podatke određene člankom 9. ovoga Pravilnika unositi u središnji upisnik pasa, najkasnije do 10. u mjesecu za prethodni mjesec.
    Članak 9.
    Upisnik pasa sadržava sljedeće podatke:
    – Broj markice;
    – Broj svjedodžbe;
    – Datum izdavanja svjedodžbe;
    – Ime i prezime vlasnika;
    – Ime psa;
    – Datum štenjenja;
    – Pasmina;
    – Spol;
    – Datum cijepljenja;
    – Naziv cjepiva;
    – Serijski broj cjepiva;
    – Ulica i kućni broj;
    – Mjesto;
    – Epizootiološka jedinica (općina);
    – Epizootiološko područje (županija);
    – Trokratni pregled (da/ne);
    – Odjava psa (datum);
    – Razlog odjave (uginuće, promjena vlasnika, promjena veterinarske organizacije/privatne prakse);
    – Broj prethodne svjedodžbe;
    – Veterinarska organizacija/privatna praksa;
    – Identifikacijski broj mikročipa;
    – Datum aplikacije mikročipa.
    Članak 10.
    Nabavu i distribuciju mikročipova može obavljati samo pravna osoba koju na rok od 3 godine ovlasti Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva.
    Ovlaštena pravna osoba iz stavka 1. ovog članka mora voditi evidenciju izdanih mikročipova, sa sljedećim podacima:
    – Broj ukupno izdanih mikročipova;
    – Proizvođač mikročipova;
    – Popis ovlaštenih veterinarskih organizacija i privatnih praksi koje su preuzele mikročipove;
    – Popis jedinstvenih brojeva mikročipova koje su preuzele pojedine ovlaštene veterinarske organizacije i privatna praksa.
    Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva-Uprava za veterinarstvo obavlja kontrolu vođenja evidencije iz stavka 2. ovoga članka.
    Članak 11.
    Psi u pratnji posjednika, koji se provoze preko područja Republike Hrvatske te oni koji privremeno borave u Republici Hrvatskoj, moraju, prije ulaska u zemlju, biti označeni mikročipom ili jasno čitljivim tetovir brojem koji mora biti upisan u svjedodžbu.
    Ukoliko su psi iz stavka 1. ovoga članka označeni mikročipom koji nije u skladu s kriterijima određenim ovim Pravilnikom, posjednik mora osigurati odgovarajući čitač za očitavanje identifikacijskog broja s mikročipa.
    Psi koji su uvezeni na područje Republike Hrvatske, a nisu označeni mikročipom u skladu s ovim Pravilnikom, moraju biti označeni mikročipom u roku od 15 dana od dana ulaska u zemlju.
    Članak 12.
    Označavanje pasa na način propisan ovim Pravilnikom mora se provesti najkasnije pri provođenju naređene mjere cijepljenja pasa protiv bjesnoće za tekuću godinu.
    Članak 13.
    Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a počinje se primjenjivati 1. siječnja 2004. godine.
    Klasa: 322-01/03-01/85
    Urbroj: 525-1-03-1
    Zagreb, 2. listopada 2003.
    
    Ministar poljoprivrede i šumarstva
    mr. sc. Božidar Pankretić, v. r.
    
    Prilog 1.
    Kriteriji kojima moraju udovoljavati mikročipovi
    1. Sustav mikročipova mora biti u skladu s ISO standardima 11784 i 11785.
    2. Mikročip mora sadržavati jedinstveni 15-to znamenkasti kôd koji je sastavljen na sljedeći način:
    a. Mjesta 1, 2 i 3: troznamenkasti kôd države – 191 u skladu s ISO standardom 3166.
    b. Mjesta 4 i 5: kôd proizvođača (991 minus kôd proizvođača, koji je određen ICAR standardom).
    c. Mjesta 6 do 15: jedinstveni (individualni) broj psa.
    3. Sustav označavanja koji se koristi u Republici Hrvatskoj mora osiguravati jedinstvenost mikročipova. Proizvođač mikročipova odgovoran je za neponovljivost brojeva mikročipova.
    4. U svaki mikročip mora biti ugrađen mehanizam koji onemogućava njegovu migraciju u potkožju psa.
    5. Mikročip mora biti neškodljiv za životinje.
    6. Za aplikaciju mikročipa može se koristiti samo aplikator za jednokratnu upotrebu.
    7. Upute o aplikaciji mikročipa i rukovanju čitačem moraju biti na hrvatskom
    
    Zakon o dobrobiti životinja
    I. OPĆE ODREDBE
    Članak 1.
    (1) Ovim se Zakonom uređuje dobrobit životinja glede držanja, smještaja, hranidbe, zaštite i odnosa prema životinjama.
    (2) Životinje, u smislu ovoga Zakona, jesu kralješnjaci i to: ribe, ptice i sisavci.
    Članak 2.
    U ovom Zakonu pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
    1) anestezija je postupak isključenja osjetljivosti životinja,
    2) omamljivanje je obvezni postupak prije klanja kojim se životinja dovodi u stanje smanjene svijesti,
    3) eutanazija (u daljnjem tekstu: usmrćivanje) jest bezbolno usmrćivanje koje se obavlja sredstvima posebne namjene,
    4) posjednik životinje jest svaka pravna ili fizička osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar izravno odgovorna za zdravlje i dobrobit životinja,
    5) veterinar je osoba koja je diplomirala na veterinarskom fakultetu i obavlja veterinarske poslove sukladno Zakonu o veterinarstvu,
    6) veterinarski tehničar je osoba koja obavlja tehničke poslove u veterinarstvu sukladno Zakonu o veterinarstvu,
    7) veterinarski ured je područna jedinica Ministarstva poljoprivrede i šumarstva ustrojena sukladno Zakonu o veterinarstvu,
    8) prijevoznik je fizička ili pravna osoba koja obavlja prijevoz živih životinja,
    9) životinje za društvo su kućni ljubimci,
    10) skloništa za životinje su prostori u kojima se smještaju pronađene (napuštene i izgubljene) životinje na daljnju brigu i moguće udomljavanje.
    11) higijenski servis je služba za prikupljanje napuštenih i izgubljenih životinja, koje osnivaju pravne ili fizičke osobe sukladno odredbama ovoga Zakona,
    12) pokus je svaki zahvat ili postupak na životinjama radi istraživanja a pokus počinje kad se životinja priprema za ispitivanje i završava kad prestaju posljednja promatranja životinje vezana za pokus,
    13) napuštena životinja jest ona životinja koju je posjednik svjesno napustio,
    14) izgubljena životinja jest ona životinja koja je napustila posjednika bez njegove volje i on je traži.
    Članak 3.
    Nitko ne smije životinju bez razloga ubiti, nanositi joj bol i patnju protivno odredbama ovoga Zakona.
    Članak 4.
    Posjednik životinje, ovisno o vrsti i potrebama životinje, dužan je životinju hraniti, napajati, njegovati, smjestiti je i osigurati joj zdravstvenu zaštitu.
    II. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI DRŽANJU I UZGOJU
    Članak 5.
    Posjednik životinje ne smije:
    1. prisiljavati životinju na rad i napore koje ona, zbog svojega uzrasta ili stanja, ne može podnijeti ili koji nadilaze njezinu snagu,
    2. napuštati životinje za društvo i druge životinje držane pod nadzorom čovjeka,
    3. uzgojenu ili othranjenu divlju životinju izložiti slobodnoj prirodi ili je ondje naseliti, ako nije pripremljena za preživljavanje u takvom životnom prostoru,
    4. nanositi bol, patnju ili ozljedu životinjama pri dresuri,
    5. mučiti, ubijati ili ozljeđivati životinje tijekom snimanja filmova, promidžbenih poruka ili sličnih namjena,
    6. provjeravati oštrinu životinje na drugoj životinji, huškati jednu životinju na drugu, osim pri dresuri pasa Ministarstva unutarnjih poslova i vojske, huškati životinju na čovjeka te priređivati borbe životinja,
    7. obavljati operativno-kozmetičke i kirurške zahvate na životinjama koji nisu propisani kao svojstveni pojedinim pasminama,
    8. hraniti životinje drugim živim životinjama, osim ako je to neizbježno,
    9. upotrebljavati žive životinje kao mamce u lovu,
    10. onemogućavati kretanje životinji na način da joj nanosi bol, patnje ili ozljedu.
    III. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI OBAVLJANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I ZOOTEHNIČKIH ZAHVATA
    Članak 6.
    Svi operacijski i zootehnički zahvati na životinjama, izuzevši nabrojene u članku 7. ovoga Zakona, provode se primjenom anestezije, a obavljaju se sukladno odredbama Zakona o veterinarstvu.
    Članak 7.
    Anestezija se ne provodi pri:
    - opasnosti od uginuća, ugušenja, iskrvarenja i slično,
    - označavanju životinja,
    - kastraciji muške prasadi mlađe od mjesec dana,
    - odstranjivanju rogova teladi i jaradi mlađoj od četiri mjeseca,
    - dijagnostičkim postupcima,
    - prouzročenju veće boli anestezijom nego je zahvatom bol prouzročena na životinji,
    - skraćivanju zubi i repova sisajuće prasadi,
    - skraćivanju repova psima mlađim od osam dana,
    - skraćivanju kljunova peradi u intenzivnom uzgoju.
    Članak 8.
    (1) Zabranjena je djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela
    (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka djelomična ili potpuna amputacija pojedinih dijelova životinjskog tijela dozvoljena je:
    - ako za pojedine operativne zahvate postoji veterinarsko-medicinska indikacija,
    - pri zahvatima navedenim u članku 7. podstavcima 3., 4., 7., 8. i 9.,
    - radi izvođenja pokusa na životinjama u znanstveno-
    istraživačke svrhe sukladno ovome Zakonu,
    - pri rezanju uški pasa u dobi do tri mjeseca, ako je prethodno provedena anestezija.
    IV. USMRĆIVANJE ŽIVOTINJA
    Članak 9.
    (1) Usmrćivanje životinja se može provesti kad:
    - bi liječenje životinja bilo dugotrajno i povezano s patnjama, a ishod liječenja neizvjestan,
    - je životinja dostigla visoku starost da joj otkazuju osnovne životne funkcije,
    - životinja boluje od neizlječive i/ili zarazne bolesti, posebice one koja može ugroziti ljude,
    - je životinja opasna za okolinu,
    - je protekao rok iz članka 26. ovoga Zakona.
    (2) Za slučajeve iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka, o usmrćivanju odlučuje posjednik životinje, a za slučajeve iz stavka 1. podstavaka 3. i 4. ovoga članka, veterinar.
    (3) Životinju može usmrtiti samo veterinar ili stručno osposobljen veterinarski tehničar pod nadzorom veterinara.
    V. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI KLANJU
    Članak 10.
    (1) Životinja se smije klati samo ako je prije iskrvarenja bila omamljena, osim ako se radi o klanju svinja, ovaca, koza, peradi, kunića i uzgojene divljači za potrebe domaćinstva.
    (2) Omamljivanje se provodi mehaničkim ili električnim načinom te plinom.
    Članak 11.
    (1) U klaonici postupak sa životinjama mora se odvijati na sljedeći način:
    1. životinje za klanje treba po prispijeću istovariti iz prijevoznog sredstva, uz uporabu odgovarajuće opreme, na način da se životinje poštede uznemirenosti, straha, patnji i bolova,
    2. kretanje životinja unutar kruga klaonice do prostora za njihov smještaj treba se odvijati pažljivo i bez nanošenja boli, uz primjenu odgovarajućeg pribora za vođenje,
    3. klaonice moraju biti opremljene odgovarajućim oborima ili stajama (depoi) u kojima životinje trebaju biti smještene, zaštićene od nepovoljnih klimatskih prilika, hranjene i napajane do klanja,
    4. životinje moraju biti omamljene odgovarajućim postupcima neposredno prije klanja,
    5. postupkom omamljivanja životinje se moraju dovesti u stanje neosjetljivosti i u tom stanju zaklati.
    (2) Klanje se mora obaviti upotrebom odgovarajuće opreme.
    (3) Zabranjena je upotreba sredstava za omamljivanje kojima se nanosi nepotrebna bol.
    (4) Uvjete za zaštitu životinja za klanje propisuje ministar.
    VI. ZAŠTITA ŽIVOTINJA U PRIJEVOZU
    Članak 12.
    (1) Prijevoz životinja mogu obavljati fizičke i pravne osobe koje su registrirane za tu djelatnost.
    (2) Prijevoz životinja za vlastite potrebe mogu obavljati i druge fizičke ili pravne osobe za svoje potrebe najviše do udaljenosti od 50 km, računajući od mjesta utovara do mjesta istovara.
    (3) Ograničenje udaljenosti iz stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na posjednike kućnih ljubimaca, ako se njihov prijevoz obavlja vlastitim prijevoznim sredstvima, sukladno odredbama članka 52. i 54. Zakona o veterinarstvu i članka 13. ovoga Zakona.
    Članak 13.
    Zabranjeno je prevoziti životinje tako da se prijevozom uzrokuju patnje, mučenja, oboljevanja ili uginuća životinja, i to:
    1) utovar i prijevoz tijekom velike vrućine ili hladnoće,
    2) prijevoz u nepokrivenim kamionima, vagonima ili na nepokrivenom dijelu plovila, pri čemu životinje nisu zaštićene od klimatskih uvjeta,
    3) prijevoz u zatvorenim prijevoznim sredstvima, kavezima i ambalaži ako u njima nije osigurano prozračivanje,
    4) prijevoz životinja osjetljivih na visoke ili niske temperature ako u prijevozu nije osigurana odgovarajuća temperatura,
    5) prijevoz bez osigurane minimalne propisane površine za svaku životinju i prijevoz bez osiguranja od samoozljeđivanja životinje i ozljeđivanja drugih životinja,
    6) prijevoz bez osiguranja hranjenja i napajanja životinja svakih 12 sati, i to u postaji koja je određena pri utovaru i navedena u popratnoj veterinarskoj dokumentaciji, ako je temperatura zraka viša od 28 °C, životinje treba pojiti barem svakih 8 sati,
    7) prijevoz životinja ne smije trajati duže od 12 sati, a potom ih treba istovariti i omogućiti im odmor od najmanje 12 sati,
    8) prijevoz riba u posebnim prijevoznim sredstvima ili spremnicima, bez dostatne količine vode, odgovarajuće temperature i kisika,
    9) prijevoz visokobređih ženki u posljednjoj četvrtini bređosti i ženki u prvih 48 sati nakon poroda njihove mladunčadi, osim ako je potrebna hitna veterinarska intervencija.
    Članak 14.
    Prijevoznik mora:
    1) osigurati posebnu zaštitu od opasnih i divljih životinja te fizičku zaštitu opasnih i divljih životinja,
    2) odrediti osobu (u daljnjem tekstu: pratitelj) koja će se tijekom prijevoza brinuti o sigurnosti prevoženih životinja, njihovu napajanju, hranjenju i odmoru, sukladno odredbama ovoga Zakona i drugih propisa.
    Članak 15.
    Pri utovaru, istovaru, pretovaru i tjeranju životinja zabranjena je uporaba predmeta kojima se izravno nanosi bol životinjama.
    Članak 16.
    Pratitelj kojega prijevoznik može odrediti za obavljanje poslova iz članka 14. podstavka drugog jest osoba koja mora biti osposobljena za obavljanje tih poslova i ispunjavati uvjete sukladno odredbi članka 17. ovoga Zakona.
    Članak 17.
    Uvjete za utovar, istovar, pretovar i prijevoz životinja koje mora ispunjavati prijevoznik i pratitelj radi zaštite životinja, kao i uvjete za osposobljavanje pratitelja životinja propisuje ministar.
    VII. ZAŠTITA ŽIVOTINJA U GOSPODARSKOM UZGOJU
    Članak 18.
    U gospodarskom uzgoju goveda, svinja, koza, ovaca, konja, magaraca, kunića, peradi te krznaša i riba posjednici životinja obvezni su životinje:
    - hraniti i napajati svakodnevno dostatnim količinama zdrave hrane i vode,
    - držati i uzgajati tako da imaju dostatni hranidbeni i pojidbeni prostor, omogućiti odgovarajuću izmjenu vlage i temperature zraka te osigurati minimum dnevne svjetlosti u granicama određenih tehnologija,
    - držati i uzgajati na površini koja im omogućuje dostatno kretanje.
    Članak 19.
    Zabranjeno je životinje:
    - poticati u rastu dodavanjem hormona rasta u hrani,
    - bolesne, ozlijeđene ili s vidljivom manom koristiti u zaprezi ili pod sedlom.
    VIII. ZAŠTITA ŽIVOTINJA ZA DRUŠTVO
    Članak 20.
    (1) Životinje za društvo moraju imati životne uvjete sukladne njihovim potrebama.
    (2) Životinje koje su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, divlje životinje te životinjske vrste i pasmine opasne za život ljudi ne smiju se držati kao životinje za društvo i utvrđuju se posebnim propisom.
    (3) Životinje za društvo se ne smiju prodavati osobama mlađim od 16 godina.
    (4) Popis životinja iz stavka 2. ovoga članka donosi ministar, uz suglasnost tijela državne uprave nadležnog za poslove zaštite prirode i okoliša.
    (5) Popis iz stavka 4. ovoga članka objavljuje se u "Narodnim novinama".
    IX. ZAŠTITA DIVLJIH ŽIVOTINJA U PRIRODI
    Članak 21.
    Zabranjuju se radnje kojima se divlje životinje u prirodi, kao populacija ili jedinke, izvrgavaju mučenju ili se trajnije onemogućavaju u obavljanju fizioloških funkcija (hranjenja, napajanja, razmnožavanja) raznim zahvatima poput:
    - onemogućavanja pristupa vodi ograđivanjem, onečišćenjem, tjeranjem i slično,
    - uništavanja cijelog staništa ili njegovih dijelova bitnih za opstanak neke vrste,
    - unošenja stranih životinjskih vrsta u stanište,
    - hvatanja živih životinja ili usmrćivanja životinja na način koji uzrokuje trajnije patnje, osim ako je to iznimno opravdano znanstvenim istraživanjima i radi pomaganja određenoj populaciji,
    - drugih zahvata sa štetnim posljedicama.
    Članak 22.
    Javne ustanove koje upravljaju zaštićenim dijelovima prirode, odnosno ovlaštenici prava lova, divljim životinjama u prirodnim staništima moraju osigurati:
    - sve potrebne uvjete za biološki opstanak prirodne populacije u sklopu ekološke ravnoteže.
    - saniranje možebitnih zatečenih ili novonastalih poremetnji u staništu,
    - veterinarsko-zdravstvenu zaštitu.
    X. ZAŠTITA ŽIVOTINJA U ZOOLOŠKIM VRTOVIMA, CIRKUSIMA I NA IZLOŽBAMA
    Članak 23.
    Posjednici životinja u zoološkim vrtovima, cirkusima i na izložbama moraju, uz poštivanje ovoga Zakona, osigurati i:
    - nastambe koje prostorom i opremom zadovoljavaju osnovne potrebe svake životinjske vrste te uz zatvoreni prostor još i otvoreni prostor za kretanje,
    - primjerenu hranu i vodu u potrebnim dnevnim količinama,
    - potrebnu veterinarsku zaštitu i liječenje,
    - humani odnos djelatnika prema životinjama,
    - zaštitu životinja od posjetitelja,
    - zaštitu posjetitelja od životinja.
    Članak 24.
    (1) Zoološki vrt može se osnovati ako su pored općih uvjeta ispunjeni i uvjeti iz članka 23. ovoga Zakona.
    (2) Rješenje o ispunjavanju uvjeta iz stavka 1. ovoga članka donosi Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
    (3) Cirkuske priredbe sa životinjama i izložbe životinja mogu se održavati na temelju rješenja o dozvoli održavanja priredaba i izložaba kojeg donosi nadležni veterinarski ured županije, odnosno Grada Zagreba na temelju zahtjeva i priložene dokumentacije o podrijetlu i zdravstvenom stanju životinja.
    (4) Cirkuske priredbe sa životinjama i izložbe životinja mogu se održavati najranije sedam dana od dana konačnosti rješenja iz stavka 3. ovoga članka.
    (5) Uvjete za osnivanje i rad zoološkog vrta te uvjete za održavanje cirkuskih priredaba sa životinjama i izložaba životinja propisuje ministar.
    Članak 25.
    Zabranjeno je vođenje i nastupanje s posebno sputanim životinjama (npr. medvjedima).
    XI. ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA
    Članak 26.
    (1) Pronađene životinje drže se u skloništima za životinje i higijenskim servisima.
    (2) Napuštene i izgubljene životinje skupljaju zaposlenici higijenskog servisa tako da životinji nanose najmanje boli i patnji i predaju ih u skloništa za životinje.
    (3) Životinje iz higijenskog servisa koje nije moguće udomiti mogu se nakon 30 dana držanja u higijenskom servisu usmrtiti.
    (4) Ako je pronađena divlja životinja, higijenski servis, odnosno sklonište obvezno je najbližem lovačkom društvu podnijeti zahtjev za njezino vraćanje u prirodu ako je to moguće, a u protivnom se ta životinja predaje najbližem zoološkom vrtu koji je opremljen za njezino primanje. Ukoliko ni zoološki vrt nije u mogućnosti primiti životinju, ona se usmrćuje.
    (5) Ako je pronađena posebno zaštićena divlja životinja, obavješćuje se tijelo državne uprave nadležno za poslove zaštite prirode i okoliša, koje donosi odluku o daljnjem postupku.
    (6) Posebne uvjete za osnivanje i rad skloništa za životinje i higijenskih servisa propisuje ministar.
    XII. ZAŠTITA ŽIVOTINJA PRI UZGOJU RADI DALJNJE PRODAJE
    Članak 27.
    (1) Uzgoj životinja radi daljnje prodaje je zabranjen osim u slučaju uzgoja domaćih životinja koje imaju gospodarsku namjenu sukladno Zakonu o stočarstvu.
    (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, uzgoj životinja radi daljnje prodaje i prodaje u trgovinama za prodaju životinja s rodovnikom ili bez njega može se dozvoliti uz pretpostavku da su ispunjeni svi posebni uvjeti.
    (3) Uzgoj iz stavka 2. ovoga članka može se obavljati na temelju rješenja o dozvoli toga uzgoja koje donosi nadležni veterinarski ured.
    (4) Posebne uvjete iz stavka 2. ovoga članka propisuje ministar.
    XIII. ZAŠTITA ŽIVOTINJA ZA POKUSE I DRUGA ZNANSTVENA ISTRAŽIVANJA
    Članak 28.
    (1) Pokuse na životinjama mogu obavljati pravne osobe, utvrđene ovim Zakonom na temelju rješenja o dozvoli obavljanja pokusa, koje donosi Ministarstvo uz prethodno mišljenje Ministarstva znanosti i tehnologije, i to radi,
    1. istraživanja bolesti i tjelesnih tegoba ili prepoznavanja utjecaja fizioloških i patoloških stanja u čovjeka ili životinje,
    2. ispitivanja proizvodnih i drugih osobina i načina njihova unapređivanja za životinje u gospodarskom uzgoju i drugom uzgoju životinja,
    3. prepoznavanja ugrožavanja okoliša,
    4. ispitivanja neškodljivosti materijala ili proizvoda po ljudsko ili životinjsko zdravlje, ili na djelotvornost protiv životinjskih nametnika,
    5. temeljnih istraživanja,
    6. nastavne svrhe.
    (2) Pokusi na životinjama prema stavku 1. ovoga članka mogu se dozvoliti samo ako se svrha istraživanja ne može postići drugim dopuštenim znanstvenim metodama.
    (3) Pokusi na životinjama prema stavku 1. ovoga članka mogu se dozvoliti samo ako se pretpostavljena bol, patnja ili ozljeda životinja može etički opravdati očekivanim rezultatima koji su od značenja za ljude ili životinje odnosno znanost.
    (4) Životinje za pokuse mogu se držati samo u posebnim nastambama s voditeljem nastambe i prema posebnim uvjetima.
    (5) Nad životinjama za pokuse mogu se obavljati samo određene vrste pokusa.
    (6) Posebne uvjete za nastambe i način držanja životinja za pokuse te vrste pokusa propisuje ministar.
    Članak 29.
    (1) Posjednici životinja za pokuse moraju te životinje obilježavati i o tome voditi evidenciju.
    (2) Uvjete i način vođenja te obrasce za evidenciju iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.
    Članak 30.
    Korištenje životinja za pokuse zabranjeno je radi:
    - isprobavanja oružja, streljiva ili pripadajućeg pribora,
    - istraživanja ili razvitka proizvoda od duhana i kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta opće uporabe.
    Članak 31.
    Pokuse na životinjama mogu obavljati visokoškolske i znanstvenoistraživačke ustanove te stručne pravne osobe koje su registrirane za obavljanje pokusa na životinjama, ako ispunjavaju pretpostavke utvrđene odredbama članka 28. ovoga Zakona i sljedeće uvjete:
    - da ishod pokusa kojem se teži, unatoč iscrpnim raspoloživim mogućnostima nije dovoljno poznat ili je ponovno ispitivanje dvostrukim ili ponovljenim pokusom prijeko potrebno,
    - da ima zaposlene stručne osobe sukladno odredbama članka 33. ovoga Zakona,
    - da raspolaže potrebnim prostorom, uređajima, opremom i drugim sredstvima za obavljanje pokusa nad životinjama,
    - da raspolaže nastambama za životinje za pokuse i može osigurati propisani način držanja tih životinja, uključujući njegu, skrb i redovitu zdravstvenu zaštitu.
    Članak 32.
    (1) U rješenju o dozvoli obavljanja pokusa na životinjama utvrđuje se rok njegova važenja i određuje na prijedlog podnositelja zahtjeva voditelj pokusa i njegov zamjenik.
    (2) Voditelj pokusa ili njegov zamjenik može se promijeniti na zahtjev pravne osobe koja obavlja pokuse, a promjenu utvrđuje Ministarstvo dopunskim rješenjem.
    Članak 33.
    (1) Pokuse na životinjama mogu obavljati veterinari, a iznimno liječnici, agronomi - stočari, farmakolozi, stomatolozi ili biolozi.
    (2) Kirurške zahvate na životinjama u pokusu mogu obavljati ponajprije osobe sa završenim veterinarskim fakultetom, a osobe s visokoškolskom naobrazbom biomedicinskog, agronomskog (stočarskog) ili prirodoslovno-matematičkog (biologija) usmjerenja ako imaju položen ispit o radu s pokusnim životinjama.
    (3) Program ispita iz stavka 2. ovoga članka propisat će ministar.
    (4) Voditelj nastambe sa životinjama za pokuse mora imati završen veterinarski fakultet.
    (5) Iznimno, voditelj nastambe s laboratorijskim glodavcima za pokuse može biti osoba iz stavka 1. ovoga članka.
    Članak 34.
    Pokusi na životinjama za nastavne svrhe dozvoljeni su samo ako se ne mogu postići zadovoljavajući rezultati drugim nastavnim pomagalima (npr. slike, modeli, preparati i sl.), s tim da se za svaku skupinu u uobičajenom postupku može upotrijebiti samo jedna životinja.
    Članak 35.
    (1) Ako se predviđa trajanje pokusa na životinjama duže od dozvoljenog, potrebno je sedam dana prije isteka dozvole produžetak prijaviti Ministarstvu.
    (2) U prijavi iz stavka 1. ovoga članka mora se navesti:
    1. razlozi produžetka pokusa,
    2. vrsta i broj predviđenih životinja,
    3. mjesto, početak i predviđeno vrijeme trajanja produžetka pokusa,
    4. ime i adresu odgovornog voditelja pokusa i njegova zamjenika.
    (3) Ako se produžuje nekoliko istovrsnih pokusa, dostatna je prijava jednog od njih, a u prijavi se navede broj ostalih pokusa. Na kraju svake godine Ministarstvu se mora prijaviti broj provedenih pokusa i broj upotrijebljenih životinja.
    (4) Ako se promijene podaci iz stavka 2. ovoga članka tijekom pokusa, te se promjene moraju prijaviti Ministarstvu u roku od tri dana, osim ako je promjena bez značenja za nadzor nad pokusom.
    (5) Za pridržavanje odredaba ovoga članka, pri obavljanju pokusa na životinjama, odgovoran je voditelj pokusa ili njegov zamjenik.
    Članak 36.
    (1) O tijeku pokusa na životinjama moraju se voditi zapisnici.
    (2) Zapisnike moraju potpisati osobe koje su provele pokuse, i voditelj pokusa. Uz zapisnike pohranjuju se i bilješke te čuvaju tri godine, a na zahtjev Ministarstva moraju se dati na uvid.
    XIV. NADZOR
    Članak 37.
    (1) Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.
    (2) Inspekcijski nadzor prema ovome Zakonu provodi Ministarstvo i Državni inspektorat.
    (3) Inspekcijski nadzor provode veterinarski inspektori Ministarstva, odnosno stočarski inspektori Državnog inspektorata sukladno pravima i obvezama određenim propisima o veterinarstvu, odnosno propisima o stočarstvu.
    XV. KAZNENE ODREDBE
    Članak 38.
    (1) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
    1. obavlja radnje protivno članku 5. točki 1., 3., 6. i 8. ovoga Zakona,
    2. usmrćuje životinje protivno članku 9. stavku 1. ovoga Zakona,
    3. potiče rast životinje dodavanjem hormona rasta u hrani (članak 19. podstavak 1.),
    4. drži životinje koje su zaštićene Zakonom o zaštiti prirode i divlje životinje kao životinje za društvo (članak 20. stavak 2.),
    5. koristi životinje za pokuse protivno članku 30. ovoga Zakona,
    6. obavlja pokus i druga znanstvena istraživanja na životinjama protivno članku 31. stavku 2. ovoga Zakona.
    (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 3.000,00 do 5.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
    Članak 39.
    (1) Novčanom kaznom od 2.500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
    1. obavlja radnje protivno članku 5. točki 4., 5., 7., 9. i 10. ovoga Zakona,
    2. kolje životinju protivno članku 10. ovoga Zakona,
    3. postupa sa životinjom u klaonici protivno članku 11. ovoga Zakona,
    4. postupa pri prijevozu sa životinjama protivno članku 13. i 14. ovoga Zakona,
    5. postupa sa životinjama protivno članku 18. ovoga Zakona,
    6. postupa s divljim životinjama protivno članku 21. ovoga Zakona,
    7. postupa protivno članku 23. ovoga Zakona,
    8. ne osigurava uvjete iz članka 24. ovoga Zakona,
    9. uzgaja životinje za trgovinu protivno članku 27. stavku 1. ovoga Zakona,
    10. obavlja pokuse na životinjama protivno članku 28. ovoga Zakona,
    11. obavlja pokuse na životinjama protivno članku 33. stavku 1., 2. i 4. ovoga Zakona,
    12. obavlja pokus protivno članku 34. ovoga Zakona.
    (2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 1.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
    Članak 40.
    (1) Novčanom kaznom od 200,00 do 2.500,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna ili fizička osoba ako:
    1. postupa protivno članku 5. točki 2. ovoga Zakona,
    2. postupa sa životinjama protivno članku 19. podstavku 2. ovoga Zakona,
    3. prodaje životinje za društvo osobama mlađim od 16 godina (članak 20. stavak 3.),
    4. vodi posebno sputane životinje, protivno članku 25. ovoga Zakona,
    5. ne obilježava životinje sukladno članku 29. ovoga Zakona,
    6. obavlja pokuse na životinjama protivno članku 32. stavak 2. ovoga Zakona,
    7. obavlja pokuse na životinjama protivno članku 35. ovoga Zakona,
    8. ne vodi zapisnike o pokusima prema odredbi članka 36. ovoga Zakona.
    (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 500,00 do 1.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi.
    XVI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
    Članak 41.
    Provedbene propise na temelju ovlaštenja iz ovoga Zakona donijet će ministar u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
    Članak 42.
    Općine, gradovi, županije i Grad Zagreb dužni su voditi brigu o zbrinjavanju napuštenih i izgubljenih životinja te poticati osnivanje skloništa i higijenskih servisa.
    Članak 43.
    Ovaj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u "Narodnim novinama".
    Klasa: 322-08/97-01/01
    Zagreb, 5. veljače 1999.
    
    ZASTUPNIČKI DOM
    HRVATSKOGA DRŽAVNOG SABORA