rotrose

da nešt malo nadrobim.

blah.
sluašm strokse koji me podjsećaaju na jedno od mučnih razdoblja. nekad davno. kao da je sada vrača sve mirise u zraku toplinu zelenu travu i mirnu večernju atmosferu ljuljanja na ljuljačkama i puhanja balona gore na rockiću.
sve dođe ode prođe ništa nije za stalno, sjetih se mučnih kao očaravajućih zbog opijenosti ondašnjom kvazi depresijom.
tako to uvijek bude.
sve dođe ode, budemo slabi pa jači i najjači. postajemo nedodirljivi u svom tom neobuzdanom strahu i nepovjerenju i ostaje samo frustracija i pitanje zašto uvijek ja..dok se to nekoj bezličnoj glupači, kurvi i kuji ne događa.
i jenda je takva divna i krasna dok se tebi pripisuju njezini epiteti.
čudno je to.
mrzim ih sve.
jaki, jači, najjači , nedodirljivi prožeti frustracijom koju uopće ne bi trebali imati.jebemu i sve.
kreten prokletnik egocentrik.
naravno da sam ja kriva za sve uvijek stalno. cici mici slatko malo ubogo kako sam samo mogla reagirat na to da me gazi.
nisu mi jasni ljudi koji prvo ne preispitaju svoje postupke prije nego dignu glas, mišljenje, riječ protiv nekog drugog.
jebemu. rekla je neki dan draga kako bi uzela katanu i posjekla ga u komadiće.
joooj mrzim ga ljuta sam htjela bi mu toliko toga reć ne samo radi sebe nego i radi njega i njegove gluposti i budućih događaja i života i svega. al ne želim nit neću jer čekam najpovoljniji trenutak kada će biti najviše da tresne što dublje kada to najmanje ne očekuje.
tako mu i treba.
čudim se njegovoj drskosti, uobraženosti, samo dovoljnosti, uzimanja prava na postupke mišljenja tumačenja vrijednosti.
jooj ljuta sam.
čekam dan kada će sve to fino doći na naplatu. someday, someday.