19

četvrtak

travanj

2018

Ulazak u vidno polje

Kad ja uvijek idem čitat ono šta ne treba; drage žene, evo koja nije znala sad će saznat šta muškarci prvo primjećuju na ženi ( prema onom šta sam pročitala, a prema nekim krvavo provedenim istraživanjima čiji su mi rezultati neznatno čudni ). Veli ovim redom:

1.kosa; da ne povjeruješ, i to ko više vole gustu, sjajnu i urednu kosu ( sumnjam da je baš ovo na prvom mjestu, al dobro ), viš čudo da im se ne sviđa rijetka, prljava kosa sa krevetnom frizurom
2.držanje tijela; eto problema, vole uspravno i samouvjereno držanje, pa sve mi koje hodamo zgrbljeno ko Kvazimodo odma pet bodova manje
3.usne; navodno im se najviše sviđa prirodan izgled usana, sad jel to znači da ne vole silikonjače koje mogu progutat nahtkasl il nenašminkane labrnje to ne piše ( bitno da napišu šta je na trećem mjestu, to šta ne objasne precizno kakve usne nije bitno )
4.stvari koje nosiš sa sobom ( za primjer dali žensku torbu; pa u moju torbu da neko zaviri uteko bi glavom bez obzira, zimus sam nosila i WD40 kad sam išla na kontrolu, a bilo vani smrznuto, pa ja ponijela da našpricam bravu ak se sledi )
5.osmijeh; ne se smijat na silu, odma se vidi, znači osmijeh takav mora bit da izgleda koda ste se rodile i zauvijek ostale nasmiješene, još u dobrom društvu...
6.cipele; navodno moraju bit štikle; eto drugog problema, jer ak u štiklama hodaš ko metiljava krava il se nedajbože raspružiš uslijed pokušaja da hodaš ko Hajdi Klum on te samo prekorači i ode dalje ( kaže u tekstu - hodajte poput dame, e sad kak to uskladit sa saplitanjem u štiklama o tom potom )
7.odijevanje; prema istraživanju muškarci manje vole oskudno odjevene žene ( aj ti reci, pa neš se valjda pojavit na kavi u badekostimu s gepard uzorkom, i to u veljači recimo; ležerno raskopčaš kaput a ono šouprogram ispod )
8.stražnji dio; ono šta bi mi rekle da prvo primijete istraživanje stavilo na marginu, sad jel svijet poludio dokraja il šta je, al navodno je vaša pozadina jako malo bitna ( odlična vijest za sve one koje nemaju pozadinu jer je nemaju )

I šta vi iz svega ovog možete zaključit? Da mi sirote pojma nemamo kud oni gledaju, eto to. Kosa na prvom mjestu, a pozadina na zadnjem. Alzo prat kosu i kad hodate trudite se da to bude hod filmske dive.Pozadinu oni ionak ne gledaju, ko ni prednjicu ( koju ni spomenuli nisu, izgleda da je nebitna al skroz ).

18

srijeda

travanj

2018

Gemišt plata

Jednom zgodom moja kolegica s posla išla u Austriju s ispaćenim supružnikom, on po dijelove za - čini mi se - kombajn a ona njuškat po dućanima i naravno po Mocart kugle.

Nahodali se, napričali rukama i nogama ( kad ne znaš jezik možda se malo teže snać i sporazumjet, pa se smoriš ko kreten ), pa će se počastit ručkom u restoranu. Ušli u restoran, guten tag - guten tag. Tu prestaje znanje jezika, razmlate se ko vjetrenjače i her ober im donese jelovnike i ostavi ih da se snalaze bez ekstremiteta u odabiru jelske ponude. Tu ona pročita u jelovniku nešta poput "Gemišt plata fir cvaj personen", rukne muža pod rebra i veli - evo plate, od toga ćemo se nažderat uneznano. ( Oboje mesojedi po vokaciji, supružnik možda malo vuče na T-rexa po apetitu ). Zovnu obera, pokažu šta su odabrali i još će ajn bir i ajn Kokakola, to ide bez mlavljenja rukama.
Čekali jedno dvadeset minuta, kad eto obera s bijelom krpom ovlaš preko ruke, gura kolica i na njima najveći poklopljeni oval koji su ikad vidjeli. Brže podvezali brade, beštek u ruke, on jedva prebacio oval s kolica njima na stol. A kad ga je otklopio...ko bi reko čuda da se dese, na ovalu gemišt povrće sve u hrpicama - kukuruz, mahune, mrkva, grašak, krumpir, brokula, karfiol, svaštanešto zeleno i zdravo, dva kuvana jaja i dva pofurena paradajza nasred tanjura. Mesa ni u tragovima.
Kaže njoj muž - pa jebate šta je ovo, jel to plata, kud su s mesom? De pitaj, mene već bole ruke. Šta će jadna pitat, skuži da su ušli u vegetarijanski restoran. Pa poćokaju malo kukuruza i krumpira i pojedu po kuvano jaje ( izbjegavali mahunarke da ne bude viška plinova u autu na povratku jer su pojeli jaja ). Zaliju cugom, zovu calen bite; ober gleda u platu, gleda njih, ništa mu nije jasno, i naplati šta su mogli ovdje tjedan dana ručat svaki dan u restoranu i to pravu platu.
Šta dalje? Gladni još više, samo ih razdražila ona zelenjava. Kadli vide kraj banhofa pečenjaru, jurišnim korakom unutra; opet mlati rukama kad konobar Bosanac, kaže - de vi meni recite šta ćete jest? Da šta će jest, daj brže ćevape i miješano meso puta dva i luka da se poruše jeduć. E na to ide pivuša, pa put pod noge.

Platu više vani nikad nisu naručivali, za svaki slučaj.

17

utorak

travanj

2018

Ono kad ne slušaš signale više sile

Kad sam već načela temu vjenčanja, ajde da se nadovežem sa mojim svatovskim iskustvima, pa da zatvorimo to poglavlje.

Da sam bila opreznija i pametnija ( recimo, da mi je bila ova pamet ) utekla bi glavom bez obzira, al tad nisam pretjerano razmišljala o signalima koje mi je upućivala viša sila.
Ko prvo, mladenac je vidio moju opravu debelo prije dana vjenčanja; pa to mi je odma trebalo bit jasno da će bit osuđeno na propast, to se ni u snu ne smije desit a kamoli na javi.
Ko drugo, vikend prije ( oko prvog maja ) drmnula je nuklearka u Černobilu, i iz tevea i novina su vrištali - ne jest ništa iz bašče, ne hodat puno po vani, ne ovo ne ono; ajde kak sam ja mogla mojoj strini reć da iz menija izbacujemo juhu i zelenu salatu, kak? Kakvi su to svatovi bez juhe s grizknedlima i friško nasjeckanim peršinom, pohanu piletinu i junetinu u finom umaku bez zelene salate da ne spominjem? Tak da sam poprilično sigurna da nas je zaozbilljno zdekala i ta radijacija iz Rusije, šta zrakom šta peršinom i salatom.
Ko treće, po terasi nam se prolila turbomasna voda u kojoj se hladila šunka skuhana za predjelo; dušu smo pustile dok smo to pokupile da neko ne slomi vrat u novim cipelama.
Ko četvrto, odojak kojeg je kupio i speko i dovezo ( već dugo bivši i pokojni ) mladencov otac ispostavilo se prase od svojih pedesetak kila pečeno, masno ko stođavo; veli strina - pa ja to jedino motorkom mogu nasjeć, šta da radim ja s tom lešinom, teži odojak od mene ( i da, četri prsta špeka ispod reš pečene kože; nisam ni gledala u ovale, sve mi slabo dolazilo ).
Ko peto, objave na radiju u 7 ujutro da u cijelom gradu neće bit struje od 8 do 3 popodne; znači, frizure bez, zagladi kak god znaš i umiješ da ne izgledaš ko da te udario kamion ( tad je vjenčana slika kod fotografa bila mast hev, nije mi palo na pamet ić se slikat, izgledala sam si jako čudno; svatovi su bili osupnuti al ja se nisam dala, i zaista nisam imala oficijelnu sliku sa palmama u pozadini iza mladenaca ).
Ko šesto, zaboravili u toj strci kupit grincajg za juhu, ajde mlada na poni pa na plac, kaže kolko vam treba, reko - šest pušleka, za svatovsku juhu; pa ko se udaje, pa ja, nema ko drugi doć po grincajg pa poslalo mene.
Ko sedmo, jedva sam našla ko će mi stavit ružmarin, mama je već bila bolesna, strina se rastala pa nije htjela, sestrična je bila na noževe posvađana s mužem pa isto nije htjela ( ko zla sreća ), kuma se bojala da me ne ubode špenadlom...
Ko osmo, matičar je zakasnio petnajst minuta; vjenčanje je trebalo bit u pet, mi došli deset do pet a ono nigdje žive duše, sve zaključano, i već mislili otić kad eto njega zajapuren i znojan, trči kroz park s dušom u nosu, jedva je iščito sve ono šta je trebo unutra i to skraćenu verziju.

Dalje je sve išlo po peesu, al ak me ovih nabrojanih osam stavki nije natjeralo da kažem - bježi kolko te noge nose, onda stvarno nisam bila normalna.

16

ponedjeljak

travanj

2018

Začuđeni svatovi

Nekoć davno, u mom su susjedstvu upriličeni svatovi koji su baš bili što začuđeni, što osupnuti.

Mladenac se možda neznatno oteo kontroli i pokonzumirao nešto više maliganskih pripravaka, pa je u naletu tjeskobe:
a) malo razbijo čaše
b) na uložene prigovore od strane ponajpače mladenkine bliže rodbine porazbaco stolove, tanjure i beštek
c) kako su nastavili s prigovorima, blago je napljusko najveće kritičare svog ponašanja
d) razbio prozore i kroz iste natjero male svatove u stampedo kroz cvijetnjak
Zatim ga je kum savlado pa su krenuli u nepoznatom pravcu ( biće kakvu birtiju koja je još radila jer su se svatovi igrom slučaja rano razišli ), mladenac s četri gumba na košulji i kravatom oko golog vrata, blago oznojen uslijed tjelesnih napora i raščupan od natezanja sa familijom.
Idu oni polusvečanim korakom, i kum drži predavanje u vidu kritike:
- Ti vaki ti naki, kak si tak budalast, jel te nije sram, demolirat rođenu kuću u rođenim svatovima, da sam znao nikad ne bi pristo bit kum takvom rauberu.
Mladenac u naletu tjeskobe, a još uvijek pun alkoholnih isparavanja, verbalno napadne kuma:
- Šta se ti pušeš, šta si mi kupio za vjenčani dar?
Tu se kumu zacrni i on ga naboksa ko Kličko nasred ceste, držeć ga za već spomenutu kravatu; jedva mu ga jedan od susjeda ( koji je pratio cijeli spektakl jer nije mogo spavat ) oteo iz ruku.
A mladencova baka stigla doma, imala je tad stanare, i kuca na prozor:
- Gospe, otpr'te mi vrata, nemrem unutra.
Stanarka otvori, pita đe su njeni ključevi, a ova odgovara:
- Joj mene, onaj moj Čaruga se naloko i svi smo kroz prozore skakali, opali su mi ključevi neđe u cvijetnjaku u tom dunklu.

Epilog je bio sretan; prvo malo gluha misa, dok su bile vidljive šljive na mladencu ( rezultat kumove pedagogije ), pa zaradilo par dućana dok se kupilo nove servise čaša i špajzservis, a i staklar je zaradio. Dobro svima. Srećom u to vrijeme nije bilo snimanja svadbi, jer ko zna kud bi sve snimka dospjela ( a možda bi bilo bolje da se snimalo, on se borio ko Čak Noris - sam protiv njih tridesetak, i pobijedio bi skroz da kum nije odgojno djelovo ).

15

nedjelja

travanj

2018

Parcijalni striptiz

Sjećate se vi kombinea, koji su bili mast hev naših mama?

I moja ih je imala nekoliko, bijele i crne i boje šampanjca; meni je to bilo baš grozno za obuć, činilo mi se da bi se otsklizala s kauča da u tom sjednem ( srećom sam ko cura bila nonstop u hlačama, pa mama nije osjetila potrebu da mi ih kupuje). Sjetila sam se kombinea, jer je gospođa koju poznam jedno jutro imala dar mar po autobusu s kombineom.
Naime, nije čula sat, zaspala je, i juriš iz kreveta, vamotamo, brže se oblači i jurišnim korakom van iz stana da uhvati bus. Bilo proljeće pa je lapila baloner s vješalice i u trku ga oblačila po cesti.
Stigla žena na bus za Zagreb, al gužva je, nema mjesta za sjest jer ide pun kufer što studenata što ljudi na posao. I kad je normalizirala disanje raskopča baloner, skine jednu stranu, skine drugu stranu i lakše se diše, crkla trčeć. I skuži da je ljudi gledaju onak ispod oka al nema ništa s tim, bitno da se prestane znojit. Onda skuži da je par studoša onak al zainteresirano gleda.
Onda skuži da na sebi ima samo kombine, i to crni. Pa obuče baloner nazad, zakopča ga i u Zegeu u prvom otvorenom dućanu kupi suknju i bluzu da se može skinut i sjest u busu kad krene kući. Pitale je mi kad nam je pričala jel joj bilo baš jako neugodno. Veli ona - ma i nije, još se razdanjivalo, srećom je vozač ugasio svjetlo da ljudi mogu spavat, jedino su oni studenti bili u bedu kad sam se krenula oblačit. I sretna sam šta sam obukla taj novi čipkani, da sam uzela onaj stari rozasti izgledala bi ko da me nešto satrlo dok sam stigla do busa.

Kupila žena odma na idućoj plaći još dva tri, da ima ak se opet strefi parcijalni striptiz u prijevoznom sredstvu.

14

subota

travanj

2018

Nostradamus

Jel i vi redovno čitate horoskop? Znate ono, da se možete pripremit za sve šta vas može snać.
Pa pročitate njih par. Pa u jednom horoskopu piše jedno, u drugom sasvim drugo; kome vjerovat, onom u kojem piše da vas očekuje povišica na poslu i ljubavna idila, il onom u kojem piše da izbjegavate pitat za plaću i da ćete se namrtvo posvađat sa ljubavi svog života? Zbune ljude al naskroz, većina radije uzme onu bolju opciju pa nadrlja ko žuti. Ovima koji izrađuju horoskop svejedno, uvijek mogu reć da su pobrkali konstelacije zvijezda, to šta je neko dobio otkaz il se potuko doma oko ručka nije njihov problem.

E sad zamislite kak je strašno bilo radit Nostradamusu u njegovo vrijeme. Živio u 16.stoljeću, završio i za doktora al ga je više zanimala astrologija i proročanstva.
Pa kad recimo dođe neki kmet sa slomljenom nogom, prvo ga pita šta je u horoskopu, pa se malo skoncentrira i kaže - nećemo namještat, idući tjedan ćeš ionak umrijet od kuge. Il ak dođe neko s upaljenim zubom, nakon kraćeg pogleda u budućnost zaključi da mu mora sredit sve zube jer pred njim stoji budući slavni vojskovođa. Ak je pacijent visokog roda, e tu priča ima drugi tijek; prvo ovlaš pregled, onda izdaleka kolokvijalno - pa jeste zadovoljni u životu i u ljubavi, bil bili zainteresirani da vam ja recimo za neku ćifu izradim natalnu kartu il predvidim hoćete li se sretno udat / oženit. Moro je bome bit i oprezan, živio je u vrijeme kad je svako tolko neko bio skuren na lomači zbog hereze, pa ti pitaj nekog krivog jel ga zanima podznak i hoće bit sretan u ljubavi.
Uglavnom najmanje se bavio medicinom, ko bi u ono doba bio doktor - sepse i kuge ko u priči, ak nekog moraš operirat prvo ajde pošalji slugu u šupu po pilu i sjekiru i u kuhinju po noževe, pa za anestetik nađi rakijetine tolko jake da progori tkaninu ( bolje i to neg da pacijent zavija ko kojot ), pa nađi ko će ga držat tijekom zahvata, dok anestetik ne krene djelovat...sto čuda.

Horoskopi i proročanstva bili su puno čišća djelatnost. Jedino ne kužim kak je izrađivo te natalne karte ( mislim, u šta je gledo i čime ) i koliko mu je trebalo da rukom napiše šta horoskope, šta knjige proročanstava. Nit struje, nit tastature, nit poštenog stola. Nije se bogme ni time bilo lako bavit, šta je - je.
Danas je sve jednostavnije, upališ komp i ajmo, hoćeš radit horoskope, čitat horoskope, pisat blog...a nema ni inkvizicije da ti pozvoni na vrata dok se baviš svojim hobijem. Vunderšen.

13

petak

travanj

2018

Pozadinska situacija

Ja sam u velikom šoku, da ne znam hoću se oporavit uopće ikad. Naime, u nedostatku pametnijeg posla malo ko čitam svaštanešto, i izleti mi članak evo kakvog naslova:
Women With Bigger Butts Are Smarter According To A Recent Study ( za neupućene - prema nedavnom istraživanju, žene s većom pozadinom su pametnije )

Ja sve ne vjerujem. Pa otvorim članak, veli da je sveučilište Oksford radilo istraživanje na šesnajst iljada žena, i one s većim gluteusom il kantom, kak hoćete, su inteligentnije, imaju niži kolesterol i šećer, imaju više omega tri masnih kiselina i nekog jebenog hormona koji ima protuupalna svojstva. Sad ja ne znam jesu mjerili obujam svake pojedine, i kolko najmanje mora bit da bi se pokazalo da je žena pametna, al ja sam nadrljala kak god okreneš.
Ja na visinu od 175 cm imam 59 kila i možete samo zamišljat kakva mi je pozadina s tim gabaritima. Nije da je nema, al nije ni da je ima. Pa stanem sirota pred ogledalo, pa se vrpoljim pa gledam, pa ni nemam šta puno za gledat u tom segmentu. Nazire se malo nešto, al ni blizu nečeg šta bi ukazivalo da sam jako pametna. S mojim gaćama ne može se prekrit ni retrovizor ( ne zato šta nosim nešto posebno, neg mi ne trebaju veće ). Jebate, pa ja sam po toj studiji glupa ko točak! Znate ono, iza teškog stupnja mentalne retardacije piše Gordana. Kolesterol i šećer su mi vjerojatno šesto posto uvećani, omega tri masnih kiselina imam samo u mislima ( a i to slabo jer sam glupa ko stup ), i upaljeno mi je sve od mozga do tabana jer nemam togvećnekoghormona. Mene da ti sa Oksforda krenu mjerit, pitali bi - izvinte, kak da okrenemo metar i jel nam uopće treba, kud ste vi sa pozadinom?

I šta sad ja da radim? Da zguram u hlače jastuk e da bi izgledala pametnija? ( Dobro, to mi neće djelovat na inteligenciju, i dalje sam glupa, al barem vizualno da popravim dojam. Držim zatvorenu gubicu i niko neće znat s kim ima posla. Čim vide omjer, svi znaju da je Ajnštajn za mene pussy smoke ).

12

četvrtak

travanj

2018

Povrtna pomutnja

Jutros pijem kavu, i sjetim se jednog fenomenalnog bolničkog ljubavnopovrtnog iventa.

Naime, kad sam rodila svog jedinca, drugi dan u sobu je došla žena koja je rodila ko da ide u dućan, znate ono - drugi porod, jurišno i fletno, nije se babica uspjela ni snać a porod završio. Al su joj se upalile cicke, odnosno mlijeko u istima.
I stigne njen ispaćeni supružnik k njoj, donese juhu i sve šta je naručila, i ona ga odma pošalje na plac da joj donese list od peršina ( navodno je to čudo za upaljeno mlijeko). I ode frajer; prošo ručak, prošle posjete, prošla vizita - njega niotkuda. Ona luda, ima temperaturu i kvrge na cickama veličine džezve, kune se svim živim i mrtvim da će ga golim rukama zadavit ak se ikad pojavi.
Kad negdje oko 6 popodne eto sestre po nju, da je liftom spusti dolje, stigo muž s peršinom. Jao Bože... mene čudi da mu nisu uši otpale. Kad je nju krenulo - smeće jedno šugavo, smrade odvratni, gdje si od jutros? Kolko vidim naroljan si al popravo. A meni nek cice otpadnu od bolova. Gdje je peršin, govori? On sapliće jezikom, sreo frendove pa se zapili da dostojno obilježe njen porod, pa se zadržo. Kaže - nemoj vikat ljubavi, eo tu je sve u vrećici, eo i ruže sam donio.
Ona u dreku - datijebemmajkutebiiljubavi, gdje je peršin? I frajer u najlonkesu, i važno izvadi četri pušleka grincajga za juhu, kaže - eo ljubavi, oblaži.
Trebam li uopće reć da je bacala pušle za njim dok je bježo, i zadnji bacila buket s ružama, i doviknula mu da mu ne padne na pamet dolazit joj na oči, smeće nalokano. Došla gore izbezumljena, kaže doneso mi grincajg ko da kuvam juhu za svatove, lista od peršina u tragovima, a ruže sparušene od promila u dahu. Saće mi mama donest peršinov list, a on će me zapamtit, gubar gubavi. I još me zove ljubavi, damujebemljubavimajku.
( Pa to je odma trebala reć mami, ko da muževi znaju išta o peršinu i upaljenom mlijeku i kak to boli, al bila je na rubu sloma živaca i pod temperaturom pa smo mi sve samo znalački klimale glavom, kuš je još više razjarit?)

Ljubav je skrušeno došla drugi dan, ona se dotle ispuhala i izljubila ga ( a i spala joj temperatura i smirili se bolovi pa je bila lucidna )...čisti hepi end. Ljubav sve oprašta, pa i povrtnu pomutnju.











10

utorak

travanj

2018

Relikvije s oprugama

Alzo kreće odvoz glomaznog otpada. Vrijeme za istandrljat na vidjelo nahtkasle koji pamte lik i djelo Franje Tahija, probušene kante od jupola, rđave kotlove, kauče ( i polukauče, nikad nisam kužila razliku ), špigle koji izazivaju jezu zbogradi kićenijeh okvira, potrgane podnice od kreveta na kojem je možda spavo i Kuen Hedervari, emajlirane šuplje ranjgle u kojima se zadnji put kuvalo za krunidbu kraljice Elizabete; uglavnom svo andrmolje koje izaziva nevjericu jer se pitaš gdje je to sve uopće stajalo.

E pa prije par godina iznijeli mi neku staru vešmašinu i još neko lupatinje metalnog tipa, i ja odem u dućan, i vraćam se iz dućana taman na vrijeme da vidim kak ispred moje kuće kreće naglozeleni tamić krcat sa belu tehniku i gvožđe, reko - fala Irudu ode to zlo ispred vrata. Kadli frajeri ( e da bi napravili na tamiću mjesta za još jedan model vešmašine ) kresnuli meni na plot dva madraca tolko šuplja da bi moglo dijete proć kroz rupe, a federi vire koda ih je satelit pogodio u direktnom šusu. Ja konsternirana. Al šta mi vrijedi bit konsternirana kad moram to dirat rukama da maknem s ulaznih vrata jer nemrem u dvorište. Psujem ja, nema tu, ko osam kočijaša, svalim nekak tu stravu na nogostup i ujašim u dvorište prek federa i rupa, bijesna ko ris. Jedva smo ih nekak sfafuljali da stoje donekle uz plot, ne može niko ni nogostupom proć. Srećom odvezlo ih ujutro, oficijelnim kamionom za takve relikvije.

Kad taj put nisam dobila ešerihiju, streptokoke, kokošju kugu i vrbanac nikad neću.

09

ponedjeljak

travanj

2018

Budi se sjever i jug

Kad imaš ime povezano s jednom od strana svijeta, pa kad se uz to još onak kobajage baviš pjevanjem, onda ti se omakne pa na jubitu osvane filmić možda malo neprilagođen mlađima od osamnajst godina, a po prikazanim vještinama granica bi se mogla i pomaknut. Pa onda jedni pljuju - kurveština, vakanaka, fuj šta radi, krmača razularena; drugi brane - nije sirota znala, eto ponijelo je malo pa se strefilo da slučajno i kamera bude tu pa šta da radi, nije ona kriva etcetera. Pa onda možda malo bude bed jer je ko neki uzor curicama čiji su tate ( a i mame ) pogledali spomenuti uradak,pa kud ćeš djetetu dat da sluša vokalizacije tamo neke božemeprosti štrace kojoj je snimilo šta je zadnji put možda babica vidila u rodilištu, il mater dok ju je prala il joj vježbala kukove.

I nakon nekog vremena prašina se slegne, zaboravi se ta epizoda, izbije neki drugi skandal. I onda može u ležernom šaljivom tonu davat izjave tipa "pojavio se neki film a ja sam uvjerena da to niko nije gledo" il "nazvo me pokojni taj i taj i reko da je čuo da imam film al polunijemi jer nema popratne glazbe pa mi odma napiso pjesmu“. I kak ćeš joj zamjerit, pobogu? Samo demonstrira briljantan smisao za humor, jer eto desilo se šta već je al ja sam u stanju sad nakon sto godina vodit sprdnju iz toga i baš mi je bilo smiješno dok me slučajno snimalo i malo manje smiješno kad se pojavilo al eto ima divnih ljudi koji su mi ponudili učinit glazbenu podlogu koja će dodatno pojačat efekt snimljenog materijala.

Jako sam se raznježila. Sigurna sam da je i ljude koji su sjedili u HNK jako zanimalo šta ima za reć o svom prapovijesnom uratku ( koji se doista još uvijek pamti i oni neupućeni možda bace oko, tek da vide kako to njoj ide za rukom, ko da peče svatovske torte na četri kata ). Sve za podizanje zvjezdane prašine i podgrijavanje nečeg šta se ukiselilo još dok je Bog po zemlji hodo.

Kad baka prolupa

Kad baka odluči u svoje ruke preuzet rođendansku proslavu svog unuka, onda to izgleda otprilike ovak:

1. unatoč pregovorima o tome da za tim nema potrebe, odlučuje da se roštilja ( što naravno podrazumijeva još 158 vrsta jela, ko što će uslijedit )
2. devetnajst puta zivka telefonom da provjeri što obavezno mora bit uvršteno u dodatnih 158 vrsta jela
3. dvadeseti put zove da pita jel može Sacher torta, al obavezno nek kupe svjećice za tortu jer ih nema kod nje u dućanu
4. dan prije ustaje u 4:00, vadi meso iz kištre, kuha juhu ( da ne mora baš na rođendan, jer bez juhe koda nije ručak ), peče Sachericu i dvije fele kolača, radi polugeneralku
5. zove dvadesetprvi put da kaže da nema pekmeza od marelica za Sachericu i da više dok je živa neće bit bez marilenpekmeza i da je pasirala džem od višanja za Sachericu da djeci ne smetaju kožice od višanja
6. popodne peče još jednu tortu jer nije sigurna da svi vole Sachericu, pa usput kad već radi rol peče još dve fele kolača i domaći kruh; kuha grah za salatu i štirka stoljnjak i ubruse
7. zove dvadesetdrugi put da pita jel da napravi i francusku salatu jer ima samo grah, miješanu, mladi luk, ajvar, kečap i tartar
8. ustaje u ponoć jer je zaboravila napacat meso
9. ustaje u 4:00, mijesi dizano tijesto za slance i peče ih pa kad već radi rol peče još jednu felu kolača
10. priprema salate, reže nareske i sir, zakuhava juhu gris knedlima i zove dvadesettreći put da kaže da loži vatru za roštilj i da podsjeti za svjećice
11. aftekan je stol, polira čaše, juri vidjet vatru, dolazi ekipa pa na stol iznosi 6 vrsta aperitiva, sokove, vodu, nareske i sir, slance i domaći kruh
12. nadgleda pečenje mesa, priprema kišobrane i veste za goste jer se sprema nevrijeme
13. tjera sve prisutne da jedu juhu ( eto slučajno sam izvadila meso pa... )
14. pod pljuskom i grmljavinom prenosi roštilj pod krov
15. sve s terase prenosi u kuću jer je vani biblijski potop ( naravno nikom ne da ni prismrdit da pomogne jer oni su gosti )
16. na stol ide meso i salate, baka je očajna jer nema priloga ( znala sam da ću nešt zaboravit )
17. na stol idu torte i 6 fela kolača ( nisam više stigla, nije mi baš bilo dobro jučer )
18. pakira kolače i komade torte za ponijet
19. vraća goste nazad jer nisu popili kavu
20. gosti odlaze mrtvi nažderani a baka langzam sprema andrlje sa stola ( nenene, kud bi vi spremali, to ja pomalo... )
21. zove 24.put da provjeri jel sve bilo ok

05

četvrtak

travanj

2018

Insomnija

Frontalni sudar me nije uspio ubit, al nesanica sigurno hoće. Ja mjesecima vodim borbu s nespavanjem, i to al skroz bezuspješno.

Pa legni ranije, pa legni kasnije, pa gledaj teve, pa ne gledaj teve, pa umirujuća muzika, pa uznemirujuća muzika, pa vakinaki savjeti...ništa. Nula bodova. Pa reko ajde da pročitam koji pripametni tekst sa još pripametnijim savjetima e da bi možda lakše zaspala; e pa tekst me ubio u pojam dokraja. Sad neću spavat više do ko zna kad.

Za početak kaže - izbacite kofein, nikotin i alkohol; ajd ovo zadnje ide, al ove prve dvije stavke...pa mogu odma na zatvoreni odjel u Vrapče, da ne ozlijedim ni sebe ni nekog nedužnog prolaznika. Kud nemrem spavat još da ni ne pušim, a štrikat il heklat ne znam da skratim vrijeme i zaposlim ruke.
Dalje kaže - pažljivo birajte čaj, preporučuju kamilicu i ružmarin i zob i štatijaznamkojijoš. Kamilica bi ajde i mogla proć, al ružmarin se kod mene koristi samo za u svatove, a zob brate jedu konji valjda; još mi samo fali da i proržem od nespavanja.
Pa dalje savjetuje - stavit vrećice sušene lavande pod jastuk, u jastuk i štokuda; obzirom kolko to kod mene traje, moglo bi eventualno pomoć da ležim u nasadu lavande, al to onda znači preselit negdje gdje je uzgajaju pa se valjat u lavandi cijelu božju noć, jer meni vrećica lavande pomaže otprilike nikako ( za moj obim nespavanja govorimo o količini od cca pedeset kila lavande u krevetu, otkud mi to? ).
E ovaj savjet mi je predobar, kaže rekreirajte se na otvorenom; znači noćas sam se probudila u pola dva pa trebala izletit nasred ceste pa udarit prema nasipu rekreirat se ( dobro, ionak ne spavam, al to ne znači da trebam trčat kroskantri ko vampir ).
Pa dalje kaže - pripazite na prehranu, ne jest tri sata prije spavanja i neku umirujuću voćku zglodat, preporuka je jabuka; jedino da metnem kištru kraj kreveta i žderem do ujutro, od jedne nema pomoći.
I onda još jedan fini savjet - ugasite u spavaćoj sobi sve što bi vam moglo odvlačit pažnju; pa ja čim vidim spavaću sobu i krevet uznemirim se jer ne spavam mjesecima, a oni meni drobe da nek ugasim ono šta mi smeta. Smeta mi nespavanje, jebote, pa ne svijetli moja soba ko Las Vegas.

Uglavnom, samo me razjarilo čitanje, to je piso neko ko zaspi jeduć za stolom il dok prostire veš. I neću više uopće tražit savjete onlajn. Samo autosugestija - ti spavaš, tvoji su kapci teški. Pa tak jedno tri sata, nekad malo dulje.

04

srijeda

travanj

2018

Nastavak ( za WC )

Uđem jednu subotu u ljekarnu po Kafetin tablete, a na pultu frajer spremljen ko za kraljevsko vjenčanje ( zalizana kosa, roba od parsto ojra na njemu et cetera ) kupuje kremu Voltaren za protiv bolova i usput propituje za slijedeće:

- Imatel' nastavak za WC školjku? ( Magistra ga gleda ko da je s neba pao, a bome ni meni nije svejedno )
- Kako to mislite?
- Pa mislim onaj nastavak da se lakše sjedne, ima gospoja operirano koljeno pa...
- A to...nismo dosad ni imali ni naručivali, morali bi doći u ponedjeljak da provjerimo s dobavljačem.
- Za šta?
- Pa za to...taj nastavak, kako kažete.
- A šta ću dotle? Ima gospoja operirano koljeno pa...
- Zaista ne znam, sad nemam koga nazvati, subota je.
- A kolko košta?
- Tko, krema?
- Ma jok, nastavak. Ima gospoja operirano koljeno pa...
- Zaista ne znam, moram nazvati dobavljača.
- A đe se maže? Jel po rani il đe?
- Ne po rani! Okolo, lagano umasirati malo kreme.
- Jel odozgo il odozdo?
- To nije bitno, krema je za bolove.
- Znači ne po rani, svukud okolo lagano. Ima gospoja operirano koljeno pa...Kolko košta?
- Tko, nastavak?
- Ma krema ta za okolo po koljenu.
( Magistra veli cijenu, on plaća i još uvijek melje o nastavku i gospoji i blaha blaha )
- Doću ja rano u poned'ljak, de vi samo zovite za taj nastavak.

Ode on konačno, sjeda vani u bembaru njemačkih tablica, naprijed gospoja u najšarenijoj opravi koju sam vidjela u životu ( dakle osim koljena operiran je i senzor za boje ), a izmoždena magistra kaže:
- Izvolite?
- Ja ću samo Kafetin, po nastavke i dijelove za Varburg idem dalje..

03

utorak

travanj

2018

Balkonski problemi

Jel možete vi uopće sebi predočit kak je to izgledalo kad je Romeo bio ispod balkona i ofiro s Julijom?

Javne rasvjete bilo nije, znači trebalo mu je pun kufer vremena da po mrkloj mrakači prvo potrefi kuću, a onda i da na balkonu u istoj toj mrakači prepozna jel to zbilja Julija njega čeka il je neka od sluškinja izašla prolit noćnu posudu. Jer ak je ovo drugo, eto nepredviđene situacije; kud nije njegova voljena, tud zaudara ko prerijski šakal jer ga je zalilo s balkona nečijim jučerašnjim ručkom.
Dalje, sigurna sam da ga je vrat bolio do iznemoglosti; trebaš ti sine stajat i gledat prema gore, pokušavajuć vidjet svoju ljubljenu, pa to su nakon tjedan dva ofiranja bolovi za poludit, ko zna jel uopće i držo glavu normalno od tolikog gledanja prema gore.
Pa mora tiše pričat da ga ne čuje niko od ukućana i molit Svevišnjeg da ona dobro razumije svaku riječ, zbog eventualnih nesporazuma ( on recimo šaptom kaže: "Na lahkom krilu ljubavi taj zid preletjeh", a ona krivo čuje pa misli da je reko : "Kako bi te sad pritisno uza zid" i pobere se s balkona, a ti Romeo lupaj glavu čime si je uvrijedio ).
Pa se nada da neće naić kakvo gladno pašče i napast ga dok čami ispod balkona i čeka da se ona ukaže, jer ne vidi ni samog sebe a kamoli da se obrani.
Pa ako udari nevrijeme kisne ko budala, kišobran je izmislilo parsto godina kasnije, a ne bi htio da ona pomisli kak je mekušac pa rađe leži u toplom krevetu neg da njoj između dva udara groma govori kak je divna i jedina za njega.
Pa kad konačno kucne čas da se popne na balkon, ne zna bil se probo popet il joj prizno da se po mrklom mraku jedva popne uz stepenice a kamoli na balkon na koji ona jedva stane, i da je zbog njene sigurnosti bolje da ipak ostane dolje ( ajde šta bi se on strmopizdio, al u toj teškoj mrakači krene se u padu primit za bilo šta pa lapi svoju ljubljenu i izubijaju se obadvoje ko kreteni ).

Šta je je, danas je puno lakše ofirat; šibnu poruku il nazovu, sve osvijetljeno ko u Betlehemu, nema kočenja vrata i stajanja do koje dobe noći pod balkonom. Šekspir bi se satro od muke da napiše Romea i Juliju u današnje doba.




( fotka culturetrip )

02

ponedjeljak

travanj

2018

Jedi, jedi, jedi još

Kad si gladan nisi svoj.
E zato sam ja jučer, za kasni doručak il ručak, kako vam volja, pojela tanjur goveđe juhe, par šnjitica šunke, dva jaja ( ak sam dobro brojila), nešto za pod zub francuske, nešto malo više mladog luka i hrena ( koji me baj d vej omamio kolko je ljut, suzile su mi oči i čistili se sinusi do popodne ). Pa malo invazija na kolače; bil onaj s jabukama il japanski vjetar ( i ko se uopće sjeti kolaču dat tak blesavo ime, unutra orasi i fila, japansko al baš ništa ). Pa po jedan od svakoga. Pa narandžu. Pa zalijem Kokakole. A u želucu kemijska reakcija ko u Fukušimi. Kak da preradi svu tu žderačinu? S tim što sam utrpala u sebe rudar kopa dva dana da se ne umori.

Pa prešla susjedi čestitat Uskrs, pa me ona pritjera da probam njenu francusku i kuglice s orasima, baklavu sam jedva odbila, kud još nju da utrpam.
I šta je još gore, palo mi na pamet uz teve malo čipsa ubacit u kljun, znam da sam kupila al ne znam kud sam ga zgurala u sveopćoj euforiji. Ko bi ga tražio. A i bolje da nisam išla za čipsom, bilo šunke i za večeru, treba trpat u sebe ko da nikad jela nisam.

Čista diskofrazma. 6453 kalorije po obroku. I samo sve zalijevaš sa što više CO2 radi boljeg varenja. Pa se nadaš da neće oko 8 navečer krenut žgaravica, da ne moraš tražit sodu i rigat vatru ko Godzilla, spreman progutat i košaru s ofarbanim jajima.

01

nedjelja

travanj

2018

Uputstvo za korištenje

Sigurna sam da je ovih dana bilo onak dosta peglanja kod svih ( znate ono, uskršnji stolnjaci i nadstolnjaci, pa posteljine, pa zavjese kod onih koji ih još nisu makli ko naprimjer ja a kupili su one koje treba peglat ) pa ne znam jel vama baš sve jasno kad čitate uputstva za korištenje pegle? Evo recimo par vrhunaravnih uputa koje proizvođač stavi:

- ovaj aparat namijenjen je isključivo uporabi u kućanstvu ( a gdje bi peglala, u Keopsovoj piramidi; u šta da je uštekam tamo? )
- nikada ne uranjajte glačalo u vodu ( to valjda za ronioce, da ne bi pripeglali koralje i travu po morskom dnu; jedino ne znam kak bi para radila pod vodom )
- pazite da djeca ne koriste uređaj kao igračku ( znači, ako bi juniori probali recimo bacat peglu ko Sandra disk, ili s njom trenirat bilo koju sportsku aktivnost - ni za živu glavu ne dajte; curicama za peglanje bebinih oprava isto zabranjeno )
- površina za glačanje može se zagrijati i uzrokovati opekotine ( ajde ti reci; jel vas ne bi čudilo da mrzlom peglom speglate dve mašine veša? )
- nemojte stavljati parfem u spremnik za vodu ( recimo, ak vam se strga raspršivač na parfemu nemojte doć na ideju da ga ulijete u peglu pa istu uštekate i probate špricat parfem po sebi; zato su i stavili ovo upozorenje )
- nikad ne pokušavajte glačati odjeću koju netko ima na sebi ( ovo je prava stvar; kad se posvađate s boljom polovicom onda bržebolje košulju na njega pa udri peglat ko da ide na krunidbu švedskog kralja )
- glačalo spremite s kabelom omotanim oko stražnjeg dijela ( e sad čijeg - nisu rekli; od pegle, muževog, svog...ja si recimo nikad ne bi omotala kabel na stražnji dio, vi kako hoćete )

Pa to dok sve savladaš popeglo bi barem deset mašina veša

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se