|
|
| < | veljača, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
blog ce se sam kroz postove opisivati...
blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo
Ko smo
Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?
Anna o Rossi:
Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.
Rossa o Anni:
Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.
Šta smo:
Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...
Mail:
rossa.und.anna@gmail.com
spaja Razum & Osjećaje
I opet me nema nigdje. I nije da nisam htjela obaveze i nije da nisam znala da me sve skupa čeka lagani pakao...opet mi godi da kukam samoj sebi, makar ovdje. Nema me, jednostavno.
Ta četiri dana su sad ostala iza mene, tako daleko, skoro kao da se i nisu desili. Kao kap dobrog u moru lošeg, jednostavno. Pretjerujem, ali ne smeta.
Bez sumnje sam se u ta četiri dana smijala više nego cijele prošle godine. Što dovoljno govori kakva je bila prošla. Ova godina mi fino miriše, to je sve što ću reći.
Zagreb nema Top 5, Zagreb ima Top 100, minimum. Ostalo je još toliko toga što nismo stigli vidjeti...taman za neki drugi put.
Dočekao nas je čovjek sa najboljom frizurom na svijetu, Junac, osobno.
Junac je super :)
Možemo reći da smo grad prepješačile. Od ranog jutra, pa sve do prvog mraka, živjele smo na ulicama. I stalno se divile, oduševljavale, pa se opet divile...Zagreb je stvarno, ali stvarno, prelijep. Zrinjevac me posebno oduševio, nešto kao ljubav na prvi pogled. Po gradu sam sretala ljude sa sofisticiranim mapama i kartama u rukama, mi smo imale isprintanu stranicu sa vašim komentarima. Mi smo bolje prošli
.
Došla bih u hotel, umorna, preumorna, toliko umorna da sam na pola dr. House zaspala.
Kad pregledaju slike na fb-u ljudi mi kažu: „Pa vi ste samo jele i pile“ I jesmo, stvarno. Nama je hrana mjerilo dobrog osjećaja, gdje god da odemo. U Zagrebu se i jelo i osjećalo, fantastično.
Jedan savršeni odmak od svakodnevice.
