Krugovi

O tome kako mi je Facebook napravio krugove od života, mogla bih roman napisati. Savršene krugove kojima bih mogla dati nazive poput: prijatelji iz ulice, prijatelji iz osnovne, prijatelji iz srednje, prijatelji s faksa (jednog i drugog) prijatelji s posla (jednog i drugog)...Ono što mi podigne obrve od čuda je to kad vidim da su moji savršeni krugovi napravili uniju. Pa odjednom vidim da je moj prijatelj iz kruga djetinjstva prijatelj sa mojom prijateljicom iz kruga srednja škola. Komplikovano, totalno i nisam o tome htjela pisati. U nedjelju sam bila na seminaru u kojem je predavač facebook nazvao zlom. Sa stanovišta digitalne forenzike. Nešto mi bilo bez veze ulaziti u raspravu i objašnjavati se, ionako je sve to stvar ličnog izbora, ko hoće, može, ko neće, niko ga ne tjera....meni je fb drag. Zašto, evo jedan primjer. S njim sam krenula u prvi osnovne. I iz tog perioda, sjećam se njegovog džempera. Eto, ni glasa ni izgleda, ali džempera, da. Pa je onda on na početku drugog razreda otišao iz te škole a na početku trećeg sam otišla i ja. I došla u drugu školu, na drugom kraju grada i zatekla njega tamo u istom džemperu.Tu smo proveli vrijeme do pola šestog razreda, on je rezao i pravio nindža kornjače od šperploče a ja sam imala momka s kojim sam "furala" 18 dana....onda je došao rat, razišli smo se, zaboravila sam i džemper i lik i glas ovaj put...sve dok nije postao krug. Danas se preko fb-a dopisujemo. Oboma nam onaj prozorčić za poruke služi kao ispušni ventil gdje mogu zapisati nešto i znati da će razumjeti. Isto kao i ja njega. On mi je onako, nevidljiva podrška, koja će reći pametnu nekad kilometarskom porukom, nekad jednom riječju.

Primjer drugi. Naše mame su bile dobre prijateljice koje su rodile djecu u par mjeseci razlike. Njega i mene. Pa smo od tog momenta bili osuđeni biti dječak i djevojčica koji pušu zajedno rođendanske svjećice na torti i jednostavno odrastaju zajedno u istoj ulici. Period u kojem nisam znala ni gdje je ni da li je živ uopće je trajao nekih 17 godina. Dok nije postao krug. Danas znam da je on asistent na jednom važnom fakultetu, ima kćerkicu koja se zove onako kako bih ja nazvala svoju kćerku...i dogovorili smo se da ćemo ići u našu slastičarnu, čim on dođe. Slastičarnu u kojoj nam je čika N..davao "zimske" sladolede (šlag u kornetu) i uvijek nas zvao štafeta i njen drug. (Kao malu su me moji često nosili, kao štafetu, pretpostavljam.)

Danas, obojica žive u istom gradu, gradu koji nije moj i sve što znam jeste da nije bilo fb-a, ne bih ih imala ponovo nazad u svom životu.

Na tom seminaru, sve što sam naučila je da sam ovisna o internetu. Ništa drugo.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.