< | srpanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
blog ce se sam kroz postove opisivati...
blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo
Ko smo
Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?
Anna o Rossi:
Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.
Rossa o Anni:
Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.
Šta smo:
Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...
Mail:
rossa.und.anna@gmail.com
spaja Razum & Osjećaje
Sve i više nego pet, samo da je nekako preskočiti ovaj osjećaj tuge po povratku. Pustila sam par dana da prođu, pa tek onda da sjednem i napišem nešto. U protivnom, napisala bih tako patetičan post da bi i kamen proplakao, bez pretjerivanja. Bio je to tako veliki bijeg od realnosti. Kad smo se vratili i kad su me zapljusnuli svi problemi koje sam ostavila iza sebe, došlo mi je da plačem. I svake godine isto. Trebaće mi vremena da prestanem ne voljeti sve što me okružuje i trebaće mi vremena da prestanem čeznuti za danima kad me žuljao samo lančić oko nožnog članka.
Prijateljica koja radi na aerodromu me iz zeze stavila da sjedim u avionu pored izlaza u slučaju nužde. Pa sam joj rekla da nema smisla za humor. A kad mi je stjuardesa u avionu prišla i rekla da moramo preuzeti odgovornost u slučaju da se recimo, zapali avion, te da samo gurnemo ta izlazna vrata prema nosu aviona i pomognemo putnicima da izađu...pogledala sam je tako da je jadna rekla da bi me rado prebacila s tog mjesta ali ne može jer je avion pun. Evo i sad su mi se dlanovi oznojili. Let sam preživjela zahvaljujući Tripletu i Rossi koje su me stavile u sredinu i kontrolisale. Zapravo, umirale smo od smijeha. Avion, kada se spušta na aerodrom u Antalyi, ne leti ravno. Prvo napravi polukrug iznad mora i onda se spušta. E taj momenat sam mislila da ću skrenuti s pameti. Rossa je izjavila (jer je bila do prozora) da sjedi na krilu aviona, misli da bi nogama mogla pljeskati po vodi. A ja sam simultano držala začepljene uši, oči i plus sam hvatala rukama šta sam stigla. Triplet, oprosti još jednom :)
E onda smo sletili na Havalimani i sve je došlo na svoje mjesto. Odmor počinje. Čim smo ušle u hotel, znam da sam pomislila: „Ovo će da boli“.
U momentu kada staviš čarobnu narukvicu all inclusive oko ruke – zaboraviš na sve.
Svojima kući sam u osam dana poslala četiri SMS-a. Razglednice slala nisam. Suvenire sam kupila na aerodromu u povratku. Ne znam šta bih mislila o sebi.
Čarobna narukvica ti omogućava da vodiš ovakav razgovor: „ Ko će nescafe ice? Ja bih mogla i vafle. Ja ću samo colu. Hej, imaju i tonic! A možda bi mogle ipak Efes? Aaa, vidi kajsija“...Hrana....božanstvena. Svaki dan, što u sali za ručavanje što na bazenu, što na plaži, hrane u izobilju. Roštilj – nezaboravan. A kolači! Oko pedeset vrsta od kojih ne znaš prije šta da uzmeš da probaš. Moj favorit su bile baklavice s pistacima, veličine prsta. Mislim da smo zajedno dobile deset kila.
Konyaalti plaža. Naš hotel nije bio u centru grada ali je zato bio na Konyaalti plaži. Što je bolje, naravno. Vodič nas je prozvao Konyaalti djevojke i to smo stvarno i bile. Život na plaži. Da mi je još barem pola godine tako.
Išle smo na tri izleta i to tako dobra izleta da zaslužuju post za sebe.
P.S. I ako nekoga zanima. Hit ljeta. U svim mixevima, remixevima, busevima, diskotekama, brodovima...
Sad odosmo za promjenu na planinu. Pozdrav, svima :)