< travanj, 2009 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

01/2011 (1)
02/2010 (1)
01/2010 (2)
11/2009 (3)
10/2009 (3)
09/2009 (1)
08/2009 (3)
07/2009 (4)
06/2009 (3)
05/2009 (2)
04/2009 (3)
03/2009 (4)
02/2009 (4)
01/2009 (6)
12/2008 (4)
11/2008 (4)
10/2008 (5)
09/2008 (4)
08/2008 (5)
07/2008 (5)
06/2008 (5)
05/2008 (4)
04/2008 (4)
03/2008 (4)
02/2008 (4)
01/2008 (6)
12/2007 (7)
11/2007 (6)
10/2007 (10)
09/2007 (7)
08/2007 (7)
07/2007 (10)
06/2007 (6)
05/2007 (4)
04/2007 (5)
03/2007 (6)
02/2007 (8)
01/2007 (11)
12/2006 (15)
11/2006 (19)
10/2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari On/Off

dizajn : patka dizajn

blog ce se sam kroz postove opisivati...

Linkovi

blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo


Ko smo, šta smo, odakle smo...

Ko smo

Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?



Anna o Rossi:

Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.


Rossa o Anni:


Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.



Šta smo:

Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...




Mail:

rossa.und.anna@gmail.com





spaja Razum & Osjećaje









Diva

Neću napisati ništa novo, ništa što već nije rečeno o njoj, ništa spektakularno revolucionarno. Zato ću samo kratko. Bilo je savršeno.

Krenuli smo rano, do Zagreba, nas je pratila žuta boja.


Photobucket Photobucket Photobucket

U ušima mi je svirala El Talisman, pjesma koju sam otkrila među Sandrinim mega mixevima. I kad sam došla kući i potražila je na netu, otkrijem da je pjeva pjevačica Rosana. A baš simpatično :) Inače, godilo mi je imati tu muziku u ušima dok se cesta motala ispod nas.

Onda smo došli pred Arenu.


Photobucket Photobucket Photobucket

I zaglavila sam se u onim vratašcima na ulazu, jer nisam prošla na vrijeme kad se zeleno upalilo. I voljela bih znati gdje su to dvoje redara kupovali strpljenje pa da stanem u red. Ja bih samu sebe nogirala zbog gluposti sopstvene ali su oni bili savršeno ljubazni i susretljivi .

A onda je došla Diva

Photobucket Photobucket Photobucket

Nema se tu puno šta za reći. Savršeno.

Photobucket Photobucket Photobucket

Toliko je truda i novca uloženo u nju, plus što imam osjećaj da ona sama ima u svojoj glavi razrađen plan svoga života u narednih deset godina. Što je vrlo bitno, jel.

Photobucket Photobucket Photobucket

Dva sata čiste euforije. U današnje vrijeme, ta dva sata su upravo neprocjenjiva. I baš zato, lijepo je bilo zaboraviti sve moguće probleme, bar za ta dva sata. Probleme koji su me čekali, da se razumijemo, spremni čim sam u sedam ujutru u ponedjeljak zakoračila u svoj grad.

I to je život. Sigurno i sama Beyonce ima neki kamenčić u cipeli da je žulja. Idemo dalje.


07:05 - Komentari (12)




Pokloni kojima se u oči gledalo

Kako je stiglo proljeće, tako smo mama i ja odlučile prestati biti hrčak žene. Što bi ukratko značilo, tutanj iz ormara svih majica, košulja, haljina, topića, cipela, jakni, mantila, baletanki...koji nisu obučeni duže od godinu dana. I tako je krenulo. Onda je na red da se strpa u crnu kesu i pošalje na daleki put došla ona. Jakna. Pa sam ja brzo rekla: „Stani!!“ i mama se ukopala u mjestu dok sam dotrčala s aparatom da je uslikam uz mamino uporno: „Nisi normalna, majke mi“. Ta jakna zaslužuje da se ne baci u zaborav tek tako.

Imam ja rodicu koja živi u Dubaiju. I koja kad šalje poklone ima sliku mene s nekih 12 godina, koliko mi je bilo kad je ona otišla živjeti u zemlji kiča, pa te poklone prilagođava toj nekoj tinejdžerki iz svog sjećanja. Pa je pored silnih pogrešnih ruževa za usne, prejakih parfema, nenosivih lakova za nokte, jednog dana stigla i ova jakna.

Photobucket Photobucket

Navodni hit u Dubaiju. Prvo smo se svi redom čudili, a onda smo se svi redom puno smijali, pogotovo, što sam ja ovo jednom i obukla. I uljepšala svim prisutnim vjerovatno idućih šest mjeseci života. Tigrica i po. I leopard jednim dijelom.

E onda su zadnjih godina počeli stizati pravi pokloni. Pokloni koji su mi se zapravo sviđali. Koji šok. No, ja iskreno vjerujem da je karma, jer karma je zeznuta stvar. Pored toliko godina ruganja, i svjesnog ignorisanja one dobre stare da se poklonima u oči ne gleda... nije ni čudo što se dešava s tim poklonima to što se dešava.

Prvo je stigao šal koji mi se svidio. Ali baš, baš svidio. Pogotovo što sam proguglala dizajnera i saznala dosta toga o tom Kenneth Coleu za kojeg nikad do tad nisam čula, pa je priznajem onaj snobić iz mene bio sasvim zadovoljan...No međutim, mama nepažnjom ubaci šal u veš mašinu i ja dobijem kašu, ukratko

.
Photobucket Photobucket

I rese koje se izvlače i koje bi kuglu zemaljsku mogle opasati. Pa sam te rese pokušavala dovesti u red, pa goru stvar napravila i plus se iznervirala do ludila i na kraju slegnula ramenima i odustala. Apsolutno nenosivo. Opet.

A onda su prije par dana stigle papuče, koje su mi se opet baš baš svidjele.

Photobucket Photobucket Photobucket

I mogla sam pretpostaviti da nešto neće štimati. Logično. Kad sam ih obukla, pomislih da mi se jedna noga smanjila a druga uvećala. Ili obratno. Dok nisam pogledala i vidjela da mi je poslala jednu broj 38 a drugu 40.

Karma je vrlo zeznuta stvar :)


19:20 - Komentari (10)




Čik pogodi šta imam za večeru...

Buđav lebac, buđav lebaac...


Recesija, da. Plate nema, kasni. Depresija zavladala, uprkos konačno zasjalom Suncu. Drug iz Rusije koji jurca po Kavkazu i otkriva gdje je zakovan Prometej, kaže da se u Rusiji recesija zove krizis. I da se upotrebljava u svim formulacijama. Kao i ovdje. I koga briga za stručni koji dolazi, mentoricu koja se napaja na izvoru zla, ukradenom regresu, manijaku koji želi da mi podere kesu u autobusu... što bi jedan drugi moj dobar drug rekao:

„Odbijte mi od entuzijazma“....

Ja odoh na Sunce.


09:27 - Komentari (10)




<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.