< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

01/2011 (1)
02/2010 (1)
01/2010 (2)
11/2009 (3)
10/2009 (3)
09/2009 (1)
08/2009 (3)
07/2009 (4)
06/2009 (3)
05/2009 (2)
04/2009 (3)
03/2009 (4)
02/2009 (4)
01/2009 (6)
12/2008 (4)
11/2008 (4)
10/2008 (5)
09/2008 (4)
08/2008 (5)
07/2008 (5)
06/2008 (5)
05/2008 (4)
04/2008 (4)
03/2008 (4)
02/2008 (4)
01/2008 (6)
12/2007 (7)
11/2007 (6)
10/2007 (10)
09/2007 (7)
08/2007 (7)
07/2007 (10)
06/2007 (6)
05/2007 (4)
04/2007 (5)
03/2007 (6)
02/2007 (8)
01/2007 (11)
12/2006 (15)
11/2006 (19)
10/2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari On/Off

dizajn : patka dizajn

blog ce se sam kroz postove opisivati...

Linkovi

blog.hr
infobar.co.ba
sarajevo-x.com
Wikipedia
National Geographic
COVERmagazin
People
AllPosters.com
Radio Sarajevo


Ko smo, šta smo, odakle smo...

Ko smo

Dvije smo. Rossa i Anna. U zadnje vrijeme samo Anna. Za Rossine postove, trebate se zakopati u arhivu. Vrijedi ;) Poznajemo se preko deset godina. Prijateljstvo smo otpočele u srednjoj školi (jedino pozitivno što obje pamtimo iz iste). Zapravo, sad u februaru je bilo trinaest godina od kad smo sjele zajedno u drugu klupu reda do prozora...
Imamo uglavnom isto mišljenje o mnogim stvarima u životu (uz lagana odstupanja...) puno toga zajedničkog, pa zašto tome ne dodati i blog?



Anna o Rossi:

Uvijek je sposobna da me nasmije svojom interpretacijom životnih problema.


Rossa o Anni:


Posjeduje smirenost i dozu realnosti koje meni ponekad znaju pobjeći.



Šta smo:

Od prava, književnosti, francuskog jezika, dođosmo konačno do toga da želimo učiti djecu...Anna, učiteljica koja je poslije toliko muke i nauke konačno dobila svoj razred...a Rossa, nastavnica koja će se boriti da djeca realiziraju kulturu življenja i pokažu određeno poštovanje prema hemiji kao krasnoj prirodnoj nauci...




Mail:

rossa.und.anna@gmail.com





spaja Razum & Osjećaje









Prava slika

(by anna)

Danas pronađem jedan list papira iz mislim 2005. godine. Otprilike. Ja se inače teško odvajam od gluposti kojekakvih. Sjećanja tačnije. Dan danas imam sačuvane sve kino ulaznice filmova koje smo odgledali, sve karte od svih koncerata na kojima sam bila...o pismima ili sitnicama sa putovanja (tipa karta od Makarske do Tučepa i nazad od prije ravno devet godine) da ne govorim...i ne bih to bacila, nema tih para. Imam ogromnu kutiju u kojoj čuvam takve sitnice i kad se zarovim, mogu bez pretjerivanja provesti cijeli dan u razgledanju, tih tako „stvari“...

Uglavnom, nađem tako taj list papira i sjetim se šta je to. Na četvrtoj godini faxa smo radile sa asistenticom jednu vježbu. Nas tridesetak cura u klasi, svaka je zalijepila list papira na leđa. Morale smo napisati na tom papiru, po jednu riječ koja najbolje opisuje tu osobu. To su naravno jedva dočekale neke cure, da opanjkaju one koje im nisu bile drage ili simpatične, ali u suštini, dobro smo se zabavile, tako trčkarajući jedna za drugom i pišući šta mislimo jedna o drugoj. Anonimno naravno. Kad sam skinula svoj papir i pogledala šta su kolegice napisale o meni...recimo da sam se iznenadila. Snalažljiva, povučena, odgovorna, smirena (jedno pet puta), kreativna, iskrena, ambiciozna, društvena, uporna, stidljiva...itd. Poenta vježbe je pored toga da naučimo nešto o sebi bilo i to da vidimo kako nas drugi vide. Ja sam sa tim curama provela četiri godine, svaki dan po sedam časova zajedno što na predavanjima, što na vježbama. Morale su me upoznati u tom periodu. A opet sam se iznenadila da su me neke doživjele kao ambicioznu? Ni u kom slučaju. Mnoge su moju povučenost protumačile kao stidljivost ili kao šutljivost...a zapravo je više do toga koliko ja dozvolim osobama da mi se približe.

Prvo, ko bi drugima udovoljio? Drugo, zašto bih trebala drugima udovoljavati? Zbog odraza slike same sebe u njihovim očima? Zbog te želje koja postoji u meni, a to je da sa svima budem dobra? Znam odavno da mi je stalo i previše do tuđeg mišljenja. A u biti...Onakva sam kakva sam. Nema teorije da se mogu svima svidjeti, svima biti jednako draga niti je moguće da me svi ljudi ovoga svijeta mogu gledati istim očima. Problem nastane kad shvatim da se nekome ne sviđam. Da me neko površno može ocijeniti kao nešto što ja nisam. Dugo, dugo mi je trebalo da shvatim, da nije moja obaveza da se moram svima sviđati. Da će, koliko god se ja trudila uvijek biti i onih koje ću nervirati. Koliko god se trudila i dalje će biti onih pogrešnih kojima ću se ja svidjeti i biće onih koji će se meni svidjeti a da me isti ti neće ni pogledati.

Samo mi onda nije jasno, zašto mi je stalo do toga šta će drugi misliti o meni? Kao da se dvije struje bore u meni. Rado bih da udovoljim svima, da svi imaju savršenu viziju mene kao osobe, a onda sa druge strane, odmahnem rukom i pomislim zašto? Postoje osobe do čijeg mišljenja mi je zaista stalo. I sreća je što tim osobama odgovaram sa svim svojim manama i vrlinama. Ostalo nije ni bitno. Ja znam da se trudim biti dobra osoba prije svega zbog sebe same. Onda sam sigurno i prema drugima dobra.

Jer kad pogledam, koliko se zapravo svi mi međusobno poznajemo? Mogu reći da poznajem osobe oko sebe, da mogu predvidjeti njihove reakcije, šta će ih razveseliti ili rastužiti. Ali da li ih zaista u suštini poznajem? Pa da krenem od same sebe. Mogu li reći poznajem li samu sebe dovoljno? Prije ću reći da taj proces spoznavanja same sebe nikada ne prestaje. I bolje je tako. Učiti na greškama o sebi, možda je najteži način ali je sigurno i najrealniji.

Danas sam se zapitala, kada bih ponovo zalijepila taj papir na leđa, šta bi ljudi napisali o meni, koliko njih bi me tačno jednom riječju opisali, koliko njih bi promašilo... I dalje me brine kako nam malo nedostaje da pogrešno ocijenimo jedni druge, da steknemo pogrešan dojam jedni o drugima...koliko ćemo tome pridavati važnosti, pretpostavljam da je stvar ličnog izbora.

A onda opet shvatim da je najbitnija slika od svih, upravo ona koju imamo sami o sebi.


18:25 - Komentari (12)




<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.